Hutbe

Hutba, 12. mart 2004.


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

HUDBA KOJU JE 12. marta 2004. ODRŽAO KHALIFA-TUL MESIH IL HAMIS a.t.b.a.

Nakon proučenog Tašahuda, Ta’avvuzu i sureta Fatiha Khalifatul Mesih Khamis, Ajjadah ullah Ta’alaa, proučio je 39 ajet sureta Šura:

”i oni koji slušaju svoga Gospodara i obavljaju molitvu, i oni koji svoje  poslove odlučuju  uzajamnim konsultovanjem, i koji troše od onoga što smo Mi za njih omogućili” 42:39

Huzur je rekao:

Za nekoliko dana, džemati u nekim zemljama će održati sjednice ‘Majlis Shura’ (savjetodavnih tijela) i ovakvi skupovi će ‘Inša Allah’ nastaviti da se održavaju za neko vrijeme. U ovakvim prilikama, ja neprestalno primam molbe iz raznih džemata da im pošaljem svoje poruke. Zahtjevi su toliko ogromni da je postalo vrlo teško opremiti im poruke ili se obratiti svakom pojedinom i svim savjetodavnim tijelima (Majlis Šurama) na MTA (našoj satelitskoj TV). Allahovom milošću Džemat se širi u mnogim zemljama, tako da će se ova zasjedanja dalje produžavati svuda širom svijeta. Da bi zadovoljio ovom zahtjevu ja sam odlučio da svoju hudbu ovog petka posvetim ovom predmetu tako da raznim džematima može biti od koristi prilikom njihovih zasjedanja ovih tijela (Majlis Šura). Ja sada želim da kažem neke osnovne stvari o Šuri. Osim za članove šure, tu su neke opšte glavne stvari o šuri koje generalno ljudi Džemata treba da znaju. Ovo je neophodno zato što, ako oni s vremena na vrijeme ne budu dobro upoznati sa važnosti i metodologijom toga, čak neki iskusni učesnici skloni su da previde neke važne aspekte toga i postupke (načine vođenja). Novopridošli i mladi nisu svakako upoznati s ovim. Ovo štetno utiče na svetost i poštovanje koje  pripadaju Majlis Šuri.

Hazret Muslih Mau’ud je svojim dubokim razumijevanjem ne samo postavio različite organizacije Džemata nego je takođe osnovao sistem šure na čvrstim osnovama. Tako danas, Allahovom milošću, sistem šure postoji u svim zemljama gdje je džemat osnovan. On iz dana u dan postiže  spoznavanje i priznanje, no neki aspekti ovoga su skloni da izgube svoj značaj u očima njenih predstavnika; ove aspekte ja želim da danas istaknem. Prije svega želim da objasnim pravo značenje riječi ‘šavara‘. Doslovni izvor riječi je ‘šaar‘ što znači odvajanje meda od voska košnice (pčelinjaka), i ‘šaavra‘ znači da je neko konsultovao nekoga i tražio njegovo mišljenje, itd. Drugim riječima, pored drugih značenja, ova riječ označava da, put na kojem prolazite kroz teškoće izdvajanja meda od košnice, čineći ga da bude bez voska i čist uklanjajući nečistoće i tako ga praveći jestivim, na isti način u toku šure vaše mišljenje o bilo kojem predmetu treba da bude dato samo nakon temeljitog ličnog pomnog ispitivanja dobrih i loših strana aspekata tih mišljenja i da ih tako učinite korisnim. Ovo pomno ispitivanje treba da bude napravljeno prije davanja mišljenja na bilo kom forumu. U ajetu koji sam naveo, Allah je istakao sigurne znakove; po kojima pobožni i istinski Allahovi sljedbenici mogu biti prepoznati. Pokazuje na njih da su to oni koji redovno obavljaju molitve, padaju na tle pred Njim i obožavaju Ga, i oni koji jedni druge konsultuju u važnim poslovima zajednice i daju svoje mišljenje i savjet o kojem su dobro razmislili i razmotrili. Kad dođu do odluke oni koriste sve svoje sposobnosti prema mogućnostima koje im je Allah dao. Oni ne zabušavaju  od svojim odgovornosti; umjesto toga oni poduzimaju sve u postizanju ciljeva svoje zajednice. Odlučivši da treba da reformišu svoju rodbinu i bližnje i upute ih da se odlikuju u činjenju dobrih djela, oni sebe potpuno posvete ovom zadatku. Na isti način oni odluče da prenose svetu poruku Allahovog Vjerovjesnika, te svoje srce i svoje misli stave u pozivanje ljudi Allahu. Oni ovo rade iz simpatije koju imaju prema čovječanstvu. Oni ne budu obeshrabreni niti gaje ikakv strah da će ih ljudi, materijalizirani, hladno primiti  (prezirno s njima postupati) ili da njihovi napori neće donijeti plod. Kad jedanput sebi postave da se žrtvuju zato što je to dio njihove dužnosti da postignu ciljeve Džemata, oni u potpunosti jednako učestvuju u finansiskim doprinosima. Oni nadalje koriste svoje fizičke kao i intelektualne sposobnosti za postizanje konačnih ciljeva Džemata. Ukratko, izražena mišljenja ovakvih ljudi su isto tako samo s ciljem da se utemelji dobrohodnost, i kad je nakoj odluci dat konačan oblik oni ulažu sve svoje napore i mogućnosti u postizanju ciljeva te odluke. Zato zapamtite da se smatra dužnošću vjernika da daju procijenjeno mišljenje kad god su pozvani za to, i onda, kakva god odluka je donesena o tom predmetu, da pokažu bezuvjetnu (neograničenu) saradnju, i nadalje budu odgovorni za to. Predanje (hadis) od hazret Abu Massooda navodi da je hazret Muhammed Resulullah rekao, ‘Od koga god je traženo mišljenje, on postaje staratelj tog mišljenja ili on to treba da bude. Drugo predanje od hazret Abu Hureire navodi da je Časni Poslanik rekao, ‘Od koga god je zatražen savjet od strane drugog muslimana i ovaj mu dadne savjet da učini tome na volju a bez dužnog razmatranja o prikladnosti i valjanosti toga, taj je učinio prevaru. Pogledajte samo kako je velika odgovornost na ramenima onoga ko daje savjet. Ako svoje mišljenje dadnete nemarno bez temeljitog ulaženja u stvar, misleći da je gubljenje vremena da se u to upuštate; ili ako prisustvujete sjednici sa predodžbom da bi bilo bolje stvar brzo završiti jer, nakon svega, stvar u svakom slučaju treba da bude  podnesena pred i odlučena od Khalifa-tul-Mesiha, onda je ovaj vaš odnos neiskren. Za neiskrenu osobu se kaže da je licemjer. Tako predanje kaže da, ako je od vas zatražen savjet, pribavite ga nakon temeljitog razmatranja. Možete vidjeti kako pažljiv mora biti pojedinac kad vas Khalifa-tul-Mesih ili Džemat poziva da dadnete svoje mišljenje. Kad se održava sjednica savjetodavnog tijela (Majlis šura), njemu i njegovim članovima je povjerena veoma važna odgovornost. Svaki član je dio ove svete institucije, zato što je to druga najvažnija i sveta institucija poslije institucije Khilafeta. Kad vas Khalifa-tul-Mesih poziva na to, i kad članovi Džemata odaberu i pošalju svoje predstavnike da ga savjetuju o stvarima Džemata u pogledu vaspitanja (tarbijjata) , pretresanja raznih predmeta Džemata, uopšte pomoći čovječanstvu i širenju Allahove poruke svijetom, onda možete zamisliti kakva je velika odgovornost povjerena ovom tijelu (Majlis). Ako svi njegovi članovi prisustvuju sjednici imajući ovo na umu, teško je zamisliti da će misliti o bilo čemu drugom osim da se skoncentrišu na tok sjednice, tražeći istikfar i učeći salavate (darud). Kad god se u toku sjednice, od njih traži savjet o nekom predmetu oni su obavezni da daju ispravno i potpuno odgovorno mišljenje zato što su ista ta mišljenja poslana Khalifa-tul-Mesihu na razmatranje. Khalifat-ul-Mesih zauzvrat vjeruje da su članovi formirali svoje preporuke nakon temeljitog razmatranja. Iz ovog razloga su generalno preporuke Majlis Šure u potpunosti prihvaćene od strane Khalufa-tul-Mesiha. Izuzetak je kad Khalifa-tul-Mesih zasigurno zna da prihvatanje preporuke Majlis Šure ne bi bilo u interesu Džemata. Ovaj čin nije protiv učenja Kur’ana, zato što Allah to odobrava.

U suretu Al Imran ajet 160, Allah kaže,

Što znači (‘O’ Poslaniče) konsultuj ih (vjernike) u svim stvarima od važnosti; i kad odlučite, onda se uzdajte u Allaha. Ovo ukazuje na to da se moramo konsultovati u svim važnim stvarima i to treba da bude urađeno. U poslušnosti ovim uputama Hazret Muhammed Resul-ullah je ovo praktikovao do te mjere da je hazret Abu Hureira izjavio da nikada nije vidio nikoga da to toliko praktikuje koliko je hazret Muhammed Resul-ullah. Tako da je sistem šure bio uveden u Džemat u duhu ove Allahove naredbe i prakse hazret Muhammeda Resul-ullaha. Osim ove naredbe konsustovanja, Allah je zapovjedio da se vi morate konsultovati, no da odluka do koje dođe od strane krajnjeg donosioca odluke može biti suprotna opštoj suglasnosti. U ovakvom slučaju stvar prepustite Allahu, zato što, ako je stvar bila odlučena nakon dužnog konsultovanja i procjenjivanja dobrih i loših strana toga onda je bolje imati povjerenja u Allaha koji će, Svojom milošću i samilosti, zaštititi čast Svog poslanika, i krajnji rezultat će biti koristan.

Historija nam kaže da je Muhammed Resul-ullah postupao suprotno većini odluka svojih drugova što se tiče tretmana ratnih zatvorenika prilikom bitke na Bedru i odlučio je u prilog hazret Abu Bekirovog savjeta. Opet u stvari koja se tiče drugih bitaka on je veliku važnost dao savjetu svojih drugova. Jedna ovakva bitka je bitka na ‘Uhudu’, koja se vodila na Uhudu po savjetu njegovih drugova, premda hazret Muhammed Resul-ullah nije bio za to da se bitka sa neprijateljima vodi u Medini. Rezultat je bio takav da, kad je hazret Muhammed Resul-ullah pošao da se suprotstavi neprijateljima, njegovi drugovi su uvidjeli da je ovo bilo protiv mišljenja hazret Muhammeda Resul-ullaha i željeli su da opozovu raniju odluku. Na ovo je hazret Muhammed Resul-ullah izjavio da, ‘Jedanput kad Allahov poslanik nešto odluči on to nikada ne opozove, zato se uzdajte u Allaha i nastavite.’ Onda u toku procesa ugovora o miru na Hudebiji suglasnost mišljenja drugova je bila za to da se ugovor ne potpiše, no hazret Muhammed Resul-ullah nije prihvatio njihov savjet i potpisao je ugovor. Od Allaha su posljedice ovoga bile preokrenute kao izuzetne u korist islama. Tako da se smatra dužnošću onoga ko donosi odluku da konsultuje druge da u cjelosti i temeljito ispitaju predmet koji je pred njima ali on nije obavezan njihovim mišljenjima. Tako da institucija šure radi tragom  hazret Muhammed Resul-ullaha. Khalifa-tul-Mesihovo konsultovanje je s ciljem da se zađe duboko u predmet ali ne da mora prihvatiti preporuke šure. Prema proceduri, kad je na kraju podnesen izvještaj šure o pitanjima o kojima je razmatrano, tamo stoji: ‘Podnošenje preporuke šure’. Šura nije ovlaštena da tvrdi da je nešto odlučila. Ona je ovlaštena jedino da preporuči. Moć odluke je na Khalifa-tul-Mesihu. Možda se postavi pitanje u pogledu toga kakva je onda svrha šure. Odgovor na to je da je tijelo šure samo tijelo koje preporučuje, i nije kao parlament gdje su stvari odlučene demokratski. Sve stvari su podnesene na razmatranje Khalifa-tul-Mesihu i on je konačna vlast da odluči. Ova vlast je njemu data od Allaha. Kao što je prethodno rečeno, preporuke su generalno odobrene osim za određene slučajeve ili pojedinosti gdje puno znanje o tome ima jedino Khlifa-tul-Mesih koji možda ne želi da otkrije razloge i prinudu iza odbijanja savjeta šure. U svakom slučaju dovoljno je reći da je konsultacija korisna zato što ljudi koji savjetuju pripadaju raznim zemljama, raznim okruženjima, raznim životnim putevima i različitim obrazovnim standardima. Ovo je od još većeg značaja danas pošto se Džemat proširio. Kako Khalifa-tul-Mesih dobije savjet iz raznih zemalja zasnovan na njihovim pojedinačnim okolnostima, on sazna o uslovima koji prevladavaju, standardima života, stanju religiskog i duhovnog znanja i o razmišljanju ljudi ovih zemalja. Ovo pomaže u pripremanju šema i poteza djelovanja da se uhvatimo sa različitim stvarima. Ukratko, čak ako njihove sugestije nisu u potpunosti prihvaćene, članovi šure imaju koristi od toga što udovoljavaju i slušaju Khalifa-tul-Mesiha.

Savjet mora biti iskren. Privilegija Khalifa-tul-Mesiha je da traži savjet od Džemata. Hazret Omer je rekao da utemeljenje khalifata bez konsultacije i savjeta nije ispravno, i da je konsultacija važan stub khilafeta. Tako da je za napredak i blagostanje (prosperitet) Džemata,  konsultacija važan elemenat pošto je rođena iz napred navedenog kazivanja hazret Omera, zato što samo udružen napor od strane naroda može utrti put uspjehu. Važnost konsultovanja je navedena drugim predanjem. Hazret Ali Bin Abu Talib navodi da je on ponizno pitao hazret Muhammeda Resul-ullaha, ako nakon njegove smrti budu suočeni sa pitanjima (stvarima) o kojima nema ni naredbe u Kur’anu niti izreka Časnog Poslanika, kako će onda biti upućeni. Na ovo je hazret Muhammed Resul-ullah rekao, ‘U ovakvom slučaju, okupite zajedno skup vjerski obrazovanih ljudi i obožavatelja (Allaha) između vjernika i tražite njihov savjet. Nemojte odlučivati na osnovu mišljenja pojedinca.’ Džemat treba da obrati pažnju na ovaj primjer i da moli Allaha da blagoslovi Džemat vjerskim kao i drugim školovanim ljudima, i najviše od svega, Allahovim slugama. Da nas isto tako učini Allahovim slugama tako da se ne suočimo sa nedaćama u ispravnom savjetovanju Khalifa-tul-Mesiha i da se on osjeća siguran da je savjet koji mu je dat zasnovan na iskrenim namjerama i da nema ličnih motiva.

Kako je konsultovanje bilo urađeno od hazret Mesih Mau’uda navedeno je od hazret Mufti Muhammeda Sidika da, kad bi se pojavile određene stvari od važnosti, hazret Mesih Mau’ud bi poslao po svoje pomoćnike da ih konsultuje. Ovo se nekad događalo četiri puta u godini. On bi pravio slična konsultovanja kad je planirao neko okupljanje ljudi ili izdavao pisane izjave.

Hazret Muslih Mau’ud, dok opisuje status Khalifa-tul-Mesiha u toku Majlis šura, tvrdi da bilo da je to Majlis šura ili Sadr Anjuman Ahmadiyya, status Khalifa-tul-Mesiha je da on ima vodstvo (upravljanje) nad obima ovim institucijama. Za administrativne (upravne) stvari on je poglavar Sadr Anjuman Ahmadiyya a za stvari svojstvene prirode isto kao i za vođenje diskusija na sjednicama Majlis šura, on je i predsednik i vodnik članova šure. Po ovom pravilu, izvještaji Majlis šure svih zemalja su podnešeni Khalifa-tul-Mesihu koji ih razmatra i daje svoju odluku. Međutim postoji važan aspekt toga vrijedan da se spomene a to je da je za Khalifa-tul-Mesiha nemoguće da predsjedava sjednicama Majlis šure u raznim dalekim zemljama tako da on svoje ovlaštenje prenese svojim određenim predstavnicima. Tako da članovi šure treba da zapamte da bilo ko ko predsjedava radom šure je predstavnik Khalifa-tul-Mesiha. Hazret Muslih Mau’ud je dalje rekao da Khalifa-tul Mesih dijeli teret svog rada u dva dijela. Jedan je upravni (administrativni) za koji on lično određuje vršioce dužnosti. Drugi uključuje stvari principa (načela, rukovodećih ideja), za koje konsultuje Majlis šuru. Tako po njemu Majlis šura njega predstavlja u stvarima gdje su principi uključeni. Iz ovog razloga predstavnici na šuri treba da imaju na umu da se njihova odgovornost ne završava sa završetkom sjednice šure nego kad jednom budu izabrani oni i dalje zauzimaju taj položaj tokom cijele godine tako da pomažu u stvarima principa. Od njih se takođe traži da sarađuju u provođenju odluka koje su izglasane u toku sjednice šure i predmeta principa o kojima se na njima diskutovalo. Od njih se takođe traži da pomognu lokalnu upravu, uzimajući punu odgovornost u tome. Premda članovi šure nisu ovlašteni da se upliću sa lokalnom upravom zato što će ovo stvoriti spor (proturječje) no ako vide bilo kakvo razilaženje između onog što opaze i onog što je bilo odlučeno na šuri oni u najmanju ruku mogu ukazati na pogrešku i dati kratku pismenu uputu (informisati) ih što se tiče toga kakve tačne mjere lokalna uprava treba da poduzme. Dok ih savjetuje član takođe mora sarađivati s njima u provođenju ispravnih mjera. Ako zapazi da lokalna uprava ne primjenjuje u potpunosti odluke šure, on stvar može dati na znanje centru ili pisati Khalifa-tul-Mesihu. Izvještavanje o stvari je takođe jedna od odgovornosti članova šure sve dotle dok obavljaju ovu sužbu.

Drugi kalifa-tul-Mesih je objasnio da, dok nam je Svemogući Allah rekao ciljeve i svrhe khilafeta, Časni Kur’an nam je nadalje dao upute o njegovoj provedbi.

Što znači uvedite konsultaciono tijelo, uzmite savjet od njega, zamislite se nad tim, molite se za to i onda šta god nam Svemogući Allah stavi na um, usvojimo to. Tako da je pospupak  Khalifa-tul-Mesiha da uzme savjet, moli se i odluči. Kad jedanput odluči on treba da bude ustrajan kako mu je zapovjeđeno Časnim Kur’anom. Odluka može biti suprotna  savjetu Majlis šure no Allah će mu pomoći. Svemogući Allah kaže, ‘jedanput kad si oslučio prepusti to Njegovom povjerenju;’ drugim riječima ‘nemoj se bojati, Allah će biti s tobom.’ No postoje neki ljudi koji žele da Khalifa-tul-Mesih sebe obaveže na njihov savjet bez obzira šta im je Allah stavio na um. Kalife su određeni od Allaha i On ih lično zaštićuje od straha dok onaj ko kao sluga provodi želje drugih nema ništa sa strahom i teško da može tvrditi da je vjernik u Allahovo Jedinstvo. Mora biti tako da Allah lično određuje khalife i mijenja njihovo stanje straha u stanje mira. Oni ne obožavaju nikog drugog nego Allaha i nikada ne prestaju da tako čine. On kaže da, čak i ako jedan jedini pojedinac ne vjeruje u poslanika to za njega ne pravi razlike kao poslanika, i on ostaje poslanik. Sličan je slučaj sa khalifom. Čak i ako ga svi napuste, on i dalje ostaje Khalifa-tul-Mesih zato što ono što vrijedi za korijen drveta vrijedi isto tako za njegove grane. Upamtite, da je neka osoba koja postane kalifa-tul-Mesih da upravlja, lažov, no ako ga Allah odredi da reformiše ljude onda ga Allah učini dragim (omili) čak i ako se cijeli svijet okrene protiv njega.

Ja sam vam sada iznio bit svih važnih stvari koje treba da imaju na umu svi predstavnici šure. Nadalje ove stvari treba isto tako da budu opšte poznate svim članovima Džemata zato što je moguće da oni možda postanu budući članovi šure. Tako da su ovo neke od stvari koje je hazret Muslih Mau’ud rekao predstavnicima šure. Njihova važnost i neophodnost vrede (važe) čak nakon 80 godina, tako da one uvijek treba da budu na umu. Prva stvar je da kad god prisustvujete sjednici šure, činite to u ime Allaha. Drugim riječima, kad god dajete svoje mišljenje to treba da bude za Allahovo zadovoljstvo. Onda kad prisustvujete sjednici treba prvo da se molite i da idete sa nepristrasnim srcem (bez predrasuda); lična osjećanja treba da budu isključena. Da postignete ovaj cilj, nastavite da se molite čak u toku sjednice šure. Onda nemojte insistirati na svojoj tački gledišta; može biti neko korisnije mišljenje od vašeg. Šura nije kao drugi ovosvjetski parlamenti gdje se odvijaju dugačke diskusije. Nema mjesta za argumente na šuri, dajte svoje mišljenje i završite s tim. Ako vaš prijedlog ima neku težinu, drugima će se to dopadati i automatski (sami od sebe) će se složiti (s tim). Ako to nije slučaj, vaša dužnost je bila da otvoreno izrazite svoje iskreno mišljenje. Kad ste to uradili, stvar tu treba da bude završena. Takođe je važno za vas da pažljivo slušate tačku gledišta drugih. Moguće je da ono što vi imate na umu postane suvišno nakon što neko drugi bude govorio  prije vas. Druga stvar je da ne govorite u ime nekoga drugog; nemojte podupirati neko mišljenje samo zato što je bilo izraženo od vašeg prijatelja, rođaka ili zato što je tako i tako  poteklo od vašeg džemata. Treba da bude izraženo neovisno gledište. To treba da bude jedino u ime Allaha. Onda vaši prijedlozi ne treba da budu bazirani na razboritoj sebičnoj proračunatosti. Umjesto toga ono što treba da bude u vidu je ono što će pomoći riješiti problem koji je pred nama a ne da je taj i taj cilj treba da bude postignut. Onda nemojte se stiditi da prihvatite istinu. Kao što sam ranije spomenuo, ne treba da bude važno što se tiče toga ko je dao prijedlog. Neki ljudi se suprotstave prijedlogu tek iz razloga što je došao od nekoga manje obrazovanog ili iz seoskog džemata ili tijela (Majlisa). Nadalje, nemojte žuriti da formirate mišljenje. Nemojte misliti da je vaš prijedlog vrlo osnovan (pouzdan, pravi) i da ne može biti ikakve greške sa tim. Ovo je razlog zašto neki ustrajavaju na svom mišljenju. Onda kad dajete svoj savjet nemojte biti vođeni ličnim osjećajem govoreći ‘ja ovo osjećam’ ili ‘moje duboko osjećanje je tako i tako’. Umjesto toga činjenice u osnovi treba da budu na umu. Dok podržavate nekoga drugog ovakva osjećanja mogu biti iskazana no generalno govoreći  osobenosti treba da budu držane u fokusu; ustanovljene statistike treba da budu navedene da to pomogne drugima da formiraju svoja mišljenja. Ograničite se na tačke koje će koristiti religiskom putu. Stvarni cilj je da vidite napredak religije a ne da se uzvisuje neka ličnost ili da se pokazuje znanje. Tako da vaš savjet treba da bude limitiran  do ove linije razmišljanja i vaše mišljenje treba da bude dobro razmotreno. Onda tačke na dnevnom redu šure treba da budu važne, i efektivne protiv protivnika. Stvari bez značaja ne treba da budu uključene u dnevni red. Mi smo suprotstavljeni naspram svijeta i treba da propagiramo islam, tako da planiranje za to treba da bude razborito, pouzdano i temeljito. Beznačajne stvari ne treba da budu stavljene na diskusiju; umjesto toga vidite da li je stvar korisna ili štetna. Tome treba da bude posvećena velika pažnja zato što neobuzdane diskusije o malim stvarima nepotrebno oduzimaju dragocijeno vrijeme. Dalje, kao što sam već ukazao, ako je neko prije vas već dao prijedlog sličan vašem, nema smisla da vi izlazite za govornicu. Na kraju ja želim da ukažem da vaši prijedlozi treba da budu u ime Allaha i treba da budu bazirani na bogobojaznosti i ljubavi prema Allahu – taqvi (ispravnosti) . Dajte svoje mišljenje dok stojite skrušeno pred Allahom i tražeći Njegovu pomoć. Molite Allaha moleći Ga da, kako vaše znanje ne obuhvata sve, jedino On nas može pomoći i uputiti nas ispravno. Njegov Mesih Mau’ud i Mahdi nas je doveo zajedno da uzvisujemo Njegovu religiju, da propagiramo poruku Časnog Poslanika u cijelom svijetu i da utemeljimo  zakonik (zbirku zakona) života kojeg je on donio. Kako nas je  kalifa-tul-Mesih pozvao da ispunimo ovaj zadatak, dao nam je mogućnost da damo ispravan savjet, neka ne bude nikakvog samointeresa uključenog u tome i da nam bude data mogućnost  da dadnemo prijedlog samo za Njegovo zadovoljstvo. Jedino je On taj koji nas može uputiti pravom putu i Jedino On može naš razum učuniti sposobnim da shvati. Molimo Te da nas pomogneš da ostanemo na ispravnom putu taqve u ovo kritično vrijeme. Ako sjednici prisustvujete sa ovim na umu i dadnete prijedloge, Allag će vas ‘inšallah’ mnogo pomoći i uputiti vas ispravnom putu. Vi ćete isto tako imati koristi od ovakvih sjednica.

Mesih Mau’ud kaže da, kad se čovjek uzdigne iznad svoje ličnosti i napusti svoj ego za Allahovu volju, ni jedna od njegovih radnji ne bude izgubljena. S druge strane njegova svaka radnja se prilagođava Allahovoj volji. Gdje god postoji kušnja od Allaha glavni uzrok iza toga je da je djelo (postupak) napravljeno nasuprot Allahovim namjerama i da je protiv Allahove volje.  Ovakva osoba je bila vođena svojim emocijama. Na primjer njegova ljutnja ga čini da uradi nešto što ga odvuče na sud ili ga uvuče u neki kriminalni slučaj. No ako osoba tako želi sve njegove radnje mogu ostati unutar granica učenja Časnog Kur’ana i za sve njegove probleme on se može obratiti Allahovoj Knjizi za uputu. Bez sumnje Allahova Knjiga će ga uputiti. Kao što je u njoj spomenuto:

Što znači, ‘I ne postoji ništa mokro ili suho a da nije spomenuto u opsežnoj Knjizi.’ Tako ako odlučimo da konsultujemo Allahovu Knjigu, sigurno ćemo u njoj naći savjet; no onaj ko se preda svojim emocijama će sigurno biti oštećen i često se pokazati odgovornim. Suprotno ovom, Allah je očitovao da oni pobožni ljudi koji ga spominju cijelo vrijeme posvete se tome  da budu zadubljeni u Njemu. Tako da, što je osoba manje zadubljena u Njega to je dalje od Njega. No ako je zadubljenje te osobe u skladu sa Allahovim očitovanjem (objavom) njegovo vjerovanje postaje neizmjerivo. U pogledu ovakvih ljudi Allah kaže:

Što znači ‘Bilo ko ko se bori s Mojim prijateljem bori se sa Mnom.’ Iz ovoga možete zaključiti kako visok položaj u Allahovim očima ima Njegov prijatelj i kako je uzvišen njegov status. Bilo ko ko je tako blizak Allahu, njegovo kinjnje znači (jednako je kao) kinjnje Allaha., zato će Allah sigurno doći u njegovu pomoć i podršku. Ljudi se suočavaju sa nesrećama no samo su oni koji se boje Allaha pošteđeni i preko njih oni koji nađu sklonište s njima. Nema granice nevoljama – čovjekove unutrašnje nevolje ne znaju za granice. Samo razmotrite nevolje povezane sa bolestima no onaj koji je našao utočište ‘takve’ je zaštićen a onaj izvan je u divljini punoj divljih životinja.

Da vas Allah blagoslovi mogućnošću da radite koračajući putem ‘takve’. Ja ću inšallah ići na put u obilazak nekoliko Afričkih zemalja. Tu su neke zemlje u kojima će ovo biti prva posjeta Khalifa-tul-Mesiha. Džemati su u ovim zemljama bili utemeljeni u vrijeme četvrtog kalifata. Molite da Allah pokaže svoje naklonosti i znakove na svakom koraku i da ovaj obilazak bude blagoslovljen izuzetnim uspjehom zato što bez Njegove milostivosti mi ne možemo napraviti ni jedan jedini pokret. Da Allah blagoslovi islam i Ahmedijat sa uspjehom samo kroz Svoju  milost. Da On takođe zaštiti svakog Ahmedi od nevolja naših protivnika i pojača njihovu  vjeru i iskrenost. Inšallah mi ćemo nastojati biti u kontaktu odande sa Džematom kroz MTA koliko god bude moguće. To možda neće biti moguće iz nekih zemalja no inšallah mi ćemo biti u kontaktu. Spominjite nas u svojim molitvama.