Hutbe 2006.

Hutba, 02. juni 2006.


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Navodeći ajet 52 iz sureta Al Mu’min (40:52) Huzur ajedullahu teala binasheril aziz (aba) je rekao da, kad Allah šalje Svoje poslanike, On njihova srca ispuni savršenim i potpunim vjerovanjem u Njegovu pomoć i da je zaista najviša tačka i vrhunac ovog Božijeg uvjerenja (jemstva) bila data Časnom Poslaniku s.a.v.s.

Manifestaciji ove pomoći su bili svjedoci oni koji vjeruju u poslanike i iskreno postupaju prema njihovom učenju. Sve ovo je, zaista, ispunjenje Božijeg obećanja navedenog u gornjem ajetu. Zaista je Časni Kur’an napunjen ajetima koji objašnjavaju kako je Allah pomogao Svoje poslanike kroz najnevjerovatnije situacije.

Da se postigne ova pomoć neophodno je da čovjek postane istinski i iskren Božiji sluga; mi ovo takođe postižemo kroz Časnog Poslanika s.a.v.s., u tome da smo krajnje sretni da imamo blagoslov islama i da smo u sadašnjem dobu, u poslušnosti svim naredbama Časnog Poslanika s.a.v.s., isto tako prihvatili Obećanog Mesiju a.s.. Zato, prema Božijem obećanju, mi smo sada među onima koji su pomognuti od Allaha. Allahove blagodati i pomoć Zajednici su očiti ali mi takođe treba da nastojimo i treba da se pojedinačno zamislimo nad svojim stanjem vjere i da nastojimo da budemo primaoci Allahove milosti na pojedinačnom nivou.

Muslimanske mase uopšteno su se, ne pridržavajući se svih njegovih naredbi, udaljile od djelokruga onih kojima je Allah obećao pomoć. Ako sadašnje stanje stvari muslimanskog svijeta nema ništa sa odbijanjem Obećanog Mesije a.s. gdje je onda dokaz Allahovog obećanja o pomoći? Zaista Allahovo obećanje ne može biti neisitnito; nedostatak leži u stanju vjere muslimanskog svijeta uopšteno. Zaista, za njih još ima vremena, prije nego što ‘svjedoci istupe’ da prihvate Mesiju. Oni će sigurno iskusiti kako će se Allahova milost spustiti na muslimanski ummet. Huzur je objasnio da je nemoguće da Allah ispuni Svoje obećanje dato Njegovim ranijim poslanicima a da tako ne uradi za najboljeg od njih, Pečata svih Poslanika, Muhammeda s.a.v.s.. Muslimanski svijet treba da razmisli i da se zamisli nad ovim. Mi danas možemo sa sigurnošću reći da oni koji su istinski prihvatili Allahove naredbe, to jest Ahmadija Zajendica, doživljavaju Allahovu pomoć i Njegovu potporu sa obnovljenim sjajem svaki dan. Svaki Ahmadi je odatle obavezan da ovu poruku odnese dalje svijetu više nego prije, da drugima objasni da će ih njihovo neprihvatanje uskratiti na ovom svijetu kao i na ahiretu – na kojem će poslanici biti svjedoci, meleki će biti svjedoci i zaista čovjekove naravi će svjedočiti činjenici da oni, ne samo da nisu prihvatili poruku istine, nego su bili krajnje okrutni prema onima koji su vjerovali.

Međutim, Huzur aba je objasnio da ova okrutnost nikada nije oštetila Zajednicu; zapravo svaki put kad je ‘neprijateljski’ vjetar duvao, nas je odveo daljem usponu. Mi se ne oslanjamo ni na koju vladu ili na bilo koju organizaciju niti tražimo bilo čiju pomoć. Mi samo tražimo Allahovu pomoć.

Navodeći Kur’anske ajete koji objašnjavaju kako je Božija pomoć došla Allahovim Poslnaicima Huzur aba je spomenuo ajete 77 i 78 sureta Al Anbija (21:77,78) koji objašnjavaju kako je Allah pomogao hazet Nuha a.s. i spasio ga; čineći njegovo neobično izbavljenje znakom njegove istinitosti. Slično, Huzur aba je rekao, Obećanom Mesiji a.s. je bila data objava pozivajući se na ajet 28 iz sureta Al Mu’minun o tome da će, ko god bude uzeo utočište u njegovoj kući biti spašen. Ovo se zaista obistinilo u vrijeme nastupa velike kuge u Indiji kad su oni koji su uzeli utočište u ‘duhovnoj’ kući Obećanog Mesije a.s. bili doista spašeni suprotno svakoj vjerovatnosti.

Zatim je Huzur aba citirao ajete 69 do 71 iz sureta Al Anbija (21:69-71) koji navode čudan izlaz za spasavanje koje je Hazret Ibrahim a.s. imao iz vatre u koju je bio bačen.

Ajeti 115 i 117 iz sureta Al Saffat (37:115-117) navode izvanrednu pomoć poklonjenu Hazret Musau a.s. i Hazret Harunu a.s. protiv moćnog Faraona. Huzur je rekao da muslimani danas, koji su hitri u podizanju slogana nazivajući tog i tog faraonom, treba da se razmisle o tome da su ovi događaji Božijih poslanika opširno obrađeni u Časnom Kur’anu zato da ljudi mogu razmisliti i uzeti u obzir da će, ukoliko ne vjeruju, ove pojave biti ponovljene među ummetom Časnog Poslanika s.a.v.s.

Od svih Božijih pomoći, najveličanstvenija manifestacija je zaista bila za našeg Poslanika s.a.v.s. Ajet 40 sureta Al Teubah objašnjava vrijeme preseljenja kad su Časni Poslanik s.a.v.s. i hazret Ebu Bekr r.a. sjedili u pećini dok su smrtni neprijatelji vrebali napolju.

Obećani Meisja a.s. je pisao pozivajući se na ovaj ajet da je neprijatelj zaista došao da ubije, a da je ipak hrabrost i odvažnost Časnog Poslanika s.a.v.s. bila začuđujuća da je on umirio i utješio svog zabrinutog druga govoreći riječi ‘Ne žalosti se, Allah je s nama’ – Obećani Mesija a.s. tvrdi da su ove riječi morale biti izgovorene, da ova poruka nije mogla biti prenesena signalima – ova hrabrost da govori dok je neprijatelj bio toliko blizu bila je rođena iz činjenice da je on imao potpunu sigurnost u Božiju pomoć i da je imao takvo oslanjanje na Allaha kakvom nema ravnog.

U ajetu 124 sureta Al Imran (3:124) Allah spominje izvanrednu pomoć u bitci na Bedru. Objašnjavajući ovaj ajet Obećani Meisja a.s. kaže da je bilo samo 313 ljudi na muslimanskoj strani, od kojih su i bila djeca. Kakvo stanje u borbi može biti slabije od ovog? Prividna borbena oprema je bila skoro nikakva dok su se suočavali sa iskusnom, vatrenom i moćnom armijom. U ovakvoj situaciji je Časni Poslanik s.a.v.s. molio Allaha i došla mu je začuđujuća pomoć.

Obećani Mesija a.s. je rekao da je ovo doba takođe bilo kao vrijeme bitke na Bedru, jer je islam trpio poniženje visokog stepena, a ipak ljudi nisu shvatili i razumjeli da je u tom času ovog poniženja Allah poslao Mesiju tako da on ponovo donese pobjedu islamu kroz dokaze i argumente. Obećani Mesija a.s. je tvrdio da ovaj ajet pretskazuje da će 1400 godina kasnije, kad islam postane slab, doći Allahova pomoć.

Huzur aba je rekao je ovih dana islam okaljan iz svih pravaca. Vrijeme zahtijeva da Allahova pomoć dođe i, prema Njegovom načinu pomoći, ova pomoć dolazi sa pojavom Njegovog sluge. Radije nego da iskazuju okrutnost Zajednici Obećanog Mesije, muslimani svijeta treba da je ojačaju, tako da Allahova pomoć dođe.

Hzur je naveo ajet 27 sureta Anfal (8:27)

Huzur je učio dovu da Allah dadne čulo muslimanima i da nas On osposobi da ispunimo svoje obaveze, da se držimo istinskih učenja tako da i dalje budemo svjedoci manifestacije Božije pomoći.

Huzur je rekao da će se ova tema, inšallah, nastaviti.