Hutbe

Hutba 15. septembar 2006. – Pritužbe protiv Islama


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

U ovoj hudbi danas Huzur je odgovorio na nedavno predavanje koje je Papa odr`ao u Njemaèkoj u kojem je, u toku svog govora, pozivajuæi se na drugog pisca, Papa spomenuo islam u nevjerovatnom svjetlu. Huzur je rekao, praveæi odreðene primjedbe, da je Papa nastojao da prika`e pogrešan dojam o islamu, Èasnom Kur’anu i Èasnom Poslaniku, s.a.v.s. Dok je ovo, sigurno, stvorilo uznemirenost meðu muslimanima, to takoðe pokazuje njihova lièna unutrašnja osjeæanja prema islamu. Huzur je rekao da je polo`aj Pape takav da nije va`no uz koji navod je on govorio – on nije trebao napraviti ove primjedbe. U trenutnoj globalnoj klimi antiislamskih osjeæanja, ovo je srodno raspaljivanju situacije. Ono što je bilo potrebno je bilo na njemu da tvrdi da neke islamske ekstremne organizacije su posvojile odreðene negativne puteve, meðutim, da su uèenja islama protivna ovom, i da za mir i sigurnost svijeta mi treba da radimo zajedno. Nasuprot, on je nastojao da svoje sljedbenike vodi da vjeruju da je uèenje islama takvo. Huzur je rekao u svom mišljenju da je Papa uèena i oštroumna osoba; meðutim, on je ovim pokazao nedostatak svog znanja. Uèenje Mesije a.s. za kojeg on tvrdi da mu je nasljednik, je bilo da budemo ljubazni èak prema svojim neprijateljima. 28 Huzur je rekao da je, pripisujuæi pogrešne aspekte Èasnom Kur’anu i Èasnom Poslaniku, s.a.v.s., Papa povrijedio osjeæanja muslimana i ovi (meðu muslimanima) koji nemaju kontrole nad svojim osjeæanjima, mo`da krenu i reaguju na naèin koji æe omoguæiti drugima dalju priliku da govore protiv islama i ovo æe olakšati poveæanje vjerovanja onih koji islam veæ smatraju ekstremistièkom religijom. Huzur je rekao da Ahmadi muslimani treba da uvijek mole Allaha da nas zaštiti od kušnji i iskušenja. Vezano uz dovu, mi takoðe treba da odgovorimo na ovo predavanje; ovo su jedina dva oru`ja koje mi imamo. Huzur je nastavio sa èitanjem isjeèaka iz Papinog govora i naveo navode u njemu, što je bio dijalog koji se dogodio u 14. vijeku i koji je bio napisan od strane kršæanskog uèenjaka – uz priznanje da je autor bio kršæanin, on je u osnovi rastumaèio svoj lièni stav (kao suprotnom muslimanskom u dijalogu). Dijalog spominje imperatorovo ’prividno’ znanje o Èasnom Kur’anu, pogotovu znanje o ajetu 257. sureta Al Bakarah koje spominje da ’nema prisile u vjeri’. Imperator takoðe grubim rijeèima spominje da je Èasni Poslanik, s.a.v.s., uèio da religija koju je on donio treba da bude širena upotrebom sile. Imperator, koji je bio uèen o grèkoj filozofiji, napravio je druge sliène primjedbe u dijalogu. Navod takoðe spominje da Èasni Kur’an uèi razlièit tretman prema nevjernicima i narodu Knjige. Dodatno je bilo navedeno da mudar ne treba moæ, silu i oru`je. Huzur je rekao da, dok se slo`io sa ovom izrekom, on se takoðe èudio u kojoj moæi je njihov vlastiti svijet moæi ukljuèen u ovim danima sa zemljama hiljade milja daleko od njihovih granica. Huzur je rekao da oni prvo treba da savjetuju svoje. Huzur je takoðe postavio pitanje u pogledu toga, kako bi raniji unutrašnji kršæanski ratovi i španska inkvizicija bili smatrani? Huzur je rekao da za Papu treba da bude pripremljen odgovor tako da, ako on nije upoznat o uèenju islama, on mo`e biti upoznat s tim. Ovo je naravno moguæe ako on bude èitao odgovor vodeæi raèuna o svom polo`aju. Huzur je dao primjedbu da uz kršæanski svijet koji gubi svoju popularnost, oni su ogranièeni na upotrebu lukavih smicalica protiv islama. Zatim je Huzur dao nekoliko Kur’anskih navoda da objasni uèenje islama u pogledu prisile i slobodne volje u stvarima vjere i objasnio je blagoslovljen uzor Èasnog Poslanika, s.a.v.s. Huzur je takoðe naveo dogaðaje iz `ivota ispravno upuæenih halifa Èasnog Poslanika, s.a.v.s., koji su, u skladu s tim, i potpuno vjerni uèenjima Poslanika dr`ali u `ivotu principe oslobaðanja. Huzur je rekao 29 da je uèenje islama bilo to koje je dovelo do revolucionarnih promjena u vrijeme Èasnog Poslanika, s.a.v.s., i poslije njegove smrti naèin kako su se `ivoti njegovih drugova preokrenuli, ne predstavlja vjerovanje koje je nametnuto silom, radije ono je bilo pridobijeno kroz srca i umove sa vrhunskom uljudnošæu i visokim moralima. Huzur je naveo dogaðaj vrijeme osvajanja Meke kad je Èasni Poslanik, s.a.v.s., imao potpunu nadmoæ, a ipak je zadr`ao apsolutnu poniznost, uzdr`anost i saosjeæanje. Huzur je onda dao nekoliko širih navoda iz pisanja zapadnih uèenjaka i pisaca što pokazuje da je – za osobu poštenog srca, nije va`no kojeg su se vjerovanja oni dr`ali – blagoslovljen, miroljubiv i èist uzor Èasnog Poslanika, s.a.v.s., oèit i nedvosmislen. Pisci koje je Huzur naveo su Thomas Carlyle, Sir William Muir, Edward Gibbon, John Devanport, Count Tolstoy, Bernard Shaw, Rev. Bosworth Smith, Pringle Kennedy i S.P. Scott. Zatim je Huzur proèitao podu`i detaljan izvod iz plemenitog pisanja Obeæanog Mesije a.s. objašnjavajuæi blagoslovljeni uzor Èasnog Poslanika, s.a.v.s., i uèenja islama u pogledu ovog predmeta kao i islamski koncept o Bogu. U zakljuèku je Huzur savjetovao svakog Ahmadi muslimana da se okrene Bogu još više nego prije; on je rekao da je ovo jedini put da se suoèimo sa rastuæom opozicijom protiv islama. Huzur je rekao da su danas ovi ljudi u ofanzivi na bazi svog bogatstva i moæi, i da æe sila naših dova biti to što æe slomiti njihovu arogantnost i uobra`enost. Huzur je nalagao da pozivamo Boga tako da kraljevstvo jednog Boga, koji nema partnera, mo`e uskoro biti utemeljeno na zemlji. Huzur je nalagao muslimanskim nacijama da se ujedine i promovišu uèenja Èasnog Poslanika, s.a.v.s., i da odustanu od postupaka koji drugima daju povoda da se rugaju. Huzur je molio da ih Allah omoguæi da tako èine. Poslije ovoga je Huzur najavio neke d`enaze u odsutnosti koje æe predvoditi poslije d`ume. Veselam