Hutbe

Hutba 03. novembar 2006. – Trošenje na Allahovom putu


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je, u svjetlu završetka Tahrike d‘edid godine-31. oktobra, u današnjoj hudbi dao izlaganje o trošenju na Allahovom putu. Huzur je naveo ajet 273 iz sureta Al Bakara (2:273) i rekao da je danas, shvatajuæi cilj dolaska Obeæanog Mesije a.s., Zajednica u stanju da razazna filozofiju finansijskog davanja. Mi smo sretni da danas, imajuæi u vidu ’takmièenje jednog s drugim u dobrim djelima’ (2:149) mi tra`imo prilike da èinimo dobra djela. Huzur je rekao da, ako danas iko ima razumijevanje o Allahovim naredbama, da `rtvuje svoje vrijeme, djecu i imetak za put vjere, i u razumijevanju biti ovoga i šta je Imam ovog doba naredio – ako iko `rtvuje svoje `ivote, to su Ahmadi muslimani. Naša je obaveza da se stalno zamišljamo o sebi i da uvijek te`imo za uzorima ranijih muslimana s ciljem da budemo primaoci Bo`ije upute i blagodati. Tu su drugi muslimani koji troše svoj imetak iz saosjeæanja prema drugima i koji su otvorili neke organizacije za tu svrhu. Zaista kršæani i jevreji imaju ogromne javne ustanove koje provode ogromne poslove da pomognu siromašnim. Meðutim, sve ovo nije poduprto gorivošæu tra‘enja Bo‘ijeg zadovoljstva. Veæina ovoga je prolazno i slu‘i površnim i uobra‘enim ciljevima. 10 Huzur je objasnio da finansijsko davanje na Allahovom putu mora biti od novca zaraðenog odobrenim i prikladnim sredstvima; Bog nema potreba za novcem i On je neovisan o svim potrebama, On nas tek iskušava kroz imetak. Zaista, ništa nije skriveno od Allaha; ako je èist imetak potrošen u tra‘enju Njegovog zadovoljstva On æe to nadoknaditi na povišen naèin i On neæe primiti finansijsko davanje od neovlaštenog imetka. Zemljoradnici koji daju priloge po propisanoj rati i takoðe uèestvuju u tahrike d‘edid programu uvijek su blagoslovljeni u vrijeme ‘etve. Kad urod Ahmadi zemljoradnika bude znaèajno bolji od susjednog zemljoradnika, oni ih pitaju za razlog za takav urod a njihov odgovor je da je njihova ‘etva dala bolje rezultate zato što je imala Allahov udio u sebi. Allah ojaèava vjeru Svojih robova primjerima kao što je ovaj. Druga (ili više) generacija je Ahmadi muslimana koji su svjedoci toga kako je Allah blagoslovio ‘rtve napravljene od njihovih starijih i oni koji imaju istinsko shvatanje o ovome nastavljaju s tim i sami prave ’trgovinu sa Allahom’. Huzur je naveo dogaðaj koji nadahnjuje, a koji je primio preko pisma od izvjesnih osoba, gdje su oni najavili namjeru da daju više za tahrike d‘edid naredne godine, iako nisu bili sigurni kako æe to platiti. Uskoro poslije bajrama, nepredviðeno su im dati neki pokloni u gotovini koji su bili izvan njihovih oèekivanja; prevladani ovim blagoslovom oni su odluèili da plate duplo od svoje namjere. Huzur ka‘e da ih on lièno zna i shvata da oni nemaju sredstava da daju toliko mnogo, meðutim oni imaju vjeru i imaju veliko poštovanje za Hilafet i zato su oni poduzeli ovaj korak. Da ih Allah obilato blagoslovi. U 1935. godini, kad je hazret Muslih Maud r.a. zapoèeo tahrike d‘edid program, on je iznio neke uvjete za uputu Zajednice. Huzur je rekao da su one vrlo znaèajne za duhovni razvoj i da su jednako toliko va‘ne i danas. Prvi od ovih uvjeta je bio voðenje jednostavnog ‘ivota. Na primjer, Huzur je rekao neka ljudi izaberu nepotrebne i skupe ukrase za svoje kuæe – zaista treba da bude dekoracija i ukrasa, ali ne pretjeranih i skupih. Svadbe su takoðe, nekada, vje‘be pretjeranog trošenja. Drugi uvjet je bio odgovaranje na uvredljiva izdanja neprijatelja. Huzur je rekao da je ovo najumjesnija taèka u uslovima sadašnjih stvari (sukoba). U nekim zemljama naše Sultan ul kalem grupe odgovaraju vrlo dobro, ali postoji prostor za popravak. Sufizam posti‘e popularnost i mnogi mladi ljudi su pod uticajem toga, i skreæu s puta. Na zapadu je moderno poricati postojaje Boga; na ovo treba biti odgovoreno dokazima i rasuðivanjem. 11 Slijedeæi uvjet je bio uvjet za Wakfi arzi (posveæivanje privremenogkratkog perioda). Huzur je rekao da ako na ovom bude, na organizovan naèin, proveden posao u Africi, Evropi i drugim mjestima, to æe biti izvor obuke za naše ljude i za ljude izvana. Tu je takoðe uvjet o onima koji odu u penziju. Huzur je rekao da ako su ljudi dobrog zdravlja i nemaju odgovornosti, onda oni mogu ponuditi sebe na dobrovoljnim osnovama da slu‘e Zajednici i da imaju na umu da ne èine bilo kakave usluge nikome, zapravo da æe, ako mogu da ovo provedu, to biti Allahova usluga njima. Nezaposlenost meðu omladinom je takoðe bio jedan od uvjeta. Huzur je rekao da je ova opasna bolest u porastu. Huzur je rekao da su mladi ljudi u Pakistanu besposleni zato što njihova rodbina šalje novac iz inostranstva ili oni sami sjede èekajuæi na priliku da odu u inostranstvo. Huzur je rekao da više nije tako lahko ’iæi u inostranstvo’, da oni ne treba da sebe zavaravaju. Huzur je rekao da Zajednica treba da pazi ove mlade ljude. Obraæajuæi se mladima Pakistana i Indije Huzur je rekao da oni treba da uèine redovnim postupkom da teško rade u svojim zemljama, a ne da sjede beskorisno. On je objasnio da ima nekih koji doðu na zapad, ali ne nauèe nikakav zanat (vještinu) i ne nauèe jezik i ostaju kod kuæe na bolovanju na najmanju priliku, samo zato što postoji moguænost za to. Posao treba da bude uraðen (od Zajednice) u ovim zemljama takoðe. Dajuæi èinjenice i brojeve o tahrike d‘edid godini 2005-2006, Huzur je rekao da ukupne donacije primljene iznose 3,550.000 funti, sa Pakistanom na prvom mjestu, iza kojeg slijedi Amerika i onda Velika Britanija. Ukupan broj uèesnika u ovom programu je bilo više od 482,000. Zatim je Huzur predstavio analizu donacija d‘emata Velike Britanije za tahrike d‘edid program i rekao da ih je ovo osvijestilo. D‘emat u Bradfordu je podbacio u poreðenju sa prošlom godinom i Huzur je ovo smatrao ’zastrašujuæim’. Huzur je rekao da on oèekuje da æe se oni pojaviti sa objašnjenjem da se, pošto grade d‘amiju, njihov stepen davanja poveæao. Iako se d‘emat u Birminghamu popravio njihov ukupan broj davalaca u zadnjoj godini je ni‘i. Meðu d‘ematima u Londonu, kao što je Huzur ‘elio, d‘emat Fazl d‘amije je prvi sa donacijama prosjeèno od 101 funte po stanovniku. Donacije Bait ul Futuh d‘emata su takoðe podbacile i Tooting d‘emat je po glavi sišao na ni‘e mjesto. Huzur je rekao da se sada d‘emati treba da zamisle nad ovim. Uprkos 12 što stoje na treæem mjestu u svijetu, donacije u velikim d‘ematima Velike Britanije su bile male. Huzur je rekao da su donacije u Americi po glavi bile 91 funta dok je u VB to iznosilo 45.85 funti. Huzur je rekao da su takoðe u Americi bili kupljeni komadi zemlje za gradnju d‘amije i iako su njihove zarade veæe, tako je i osjeæaj ‘rtvovanja. Doprinos po glavi u VB je bio polovina onog iz Amerike, iako je devizni teèaj funte bio dvostruk u odnosu na amerièki dolar! Zatim je Huzur proèitao imena ljudi koje je Hazret Muslih Maud r.a. poslao u inostranstvo poslije poèinjanja takrik-e-d‘edid programa 1935. godine. Ovi ljudi su bili poslani sa vrlo ogranièenim iznosima fondova i njihov odabir je bio baziran na njihovoj hrabrosti radije nego na njihovim uèenim sposobnostima. Huzur je onda naveo dogaðaj iz 1946. godine koji se dogodio u oblasti Albanije i (bivše) Jugoslavije koji je nametnuo ‘trvovanje visokog reda. Hazret Muslih Maud r.a. se, slijedeæi ovaj dogaðaj, obratio Ahmadi muslimanima Indije. U svijetlu ovog obraæanja, Huzur je rekao, Ahmadi Pakistana su ostali pri ovoj poruci ‘rtvovanja do današnjeg dana unatoè tome što valuta ove zemlje nema mnogo vrijednosti. Oni velikodušno ‘rtvuju svoj imetak skupa sa svojim ‘ivotima. Danas æe Ahmadi koji sudjeluju s njima, ali su iselili na zapad i finansijski bolje stoje od njih, takoðe podiæi svoj standard ‘rtvovanja i utemeljit æe bitnost ‘rtvovanja jer, da bi uzdigli zastavu islama mi treba da dadnemo ‘rtvu na svim frontovima. Obraæajuæi se ostatku Ahmadija svijeta Huzur je rekao da sada, kad su prihvatili Mesiju i dali sve vrste ‘rtve u èinjenju toga, oni treba da usade ovaj duh u svoje zemljake. To je zadatak svakog Ahmadi muslimana na ovom svijetu – da uvijek bude spreman za širenje vjere i izdanja (literature) o vjeri i tako bude primalac Allahovog zadovoljstva. Huzur je rekao da se on nada da æe svaki Ahmadi, bez obzira gdje u svijetu ‘ive, ustati na poziv Halife vremena i biti spreman da daje bilo kakvu ‘rtvu, pa ipak se Huzur nada i oèekuje od Pakistana da æe oni nastojati da ne puste iz ruku ovu èast. Huzur je rekao da je pakistanski d‘emat taj koji je dao navjeæe ‘rtve ‘ivota i stalne mentalne torture, kao i ustrajnost u finansijskom ‘rtvovanju koje su oni odr‘ali protiv svih nadmoænosti. Allah nikada neæe dopustiti da to bude izgubljeno. Zapravo, Huzur je rekao da se znakovi uspjeha pomaljaju na horizontu; da uvijek molimo ’Naš Gospodaru, prihvati nas.’