Hutbe

Hutba 17. novembar 2006. – Božiji atribut Rabb (Gospodar)


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je ovog petka svoju hudbu odr‘ao na temu Bo‘ijeg atributa Rabb (Gospodar). Huzur je objasnio da je Allah izrazio i proglasio ovaj Svoj atribut na samom poèetku Èasnog Kur’ana u suretu Al Fatiha sa spominjanjem ’Gospodara svih svjetova’. U leksikonu je znaèenje rijeèi Rabb detaljno. Ono obuhvata sve meðustepene svojstva stvaranja neèega i bavljenja time do taèke savršenstva. Huzur je objasnio da kad je rijeè Rabb upotrebljena za ljude u arapskom naèinu izra‘avanja to je uvijek u terminima onoga koji obuèava i uvijek je upotrebljen za druge povezano i skupa sa dodatnom rijeèi; a samostalno ova rijeè Rabb samo ukazuje na Allah. Obeæani Mesija a.s. je razjasnio da rijeè Rabb ima sedam znaèenja. Prvo, da znaèi Gospodar i ovo za sobom povlaèi da On ima potpuno vlasništvo i potpunu vlast nad svim. Drugo, Sjjid, koje podrazumijeva Onog ko je naj izvrsniji i naj viši. Treæe, Mudabbir, i ovo ukljuèuje Onog ko ima oko uvid svršetka svih poslova. Èetvrto, Qai’jam i ovo ukljuèuje Onog ko gleda nad stvarima i stavlja stvari ispravno. Peto, Mu’nim, i ovo oznaèava ono Biæe koje poklanja blagostanje i dobro, i Koje daje korist. Onda je to Mu’tamimum, onaj koji zadovoljava svaku i sve potrebe. 18 Sjedinjavanje svih ovih odlika (svojstava) je ono Biæe koje je najviše, naj izvrsnije, èiji poslovi nemaju nikakvog izgleda za bilo kakvu grešku, Koje provodi poslove Svog stvaranja i brine se za blagostanje za njih, Koji zadovoljava sve njihove potrebe, je svemoæan i potpun Gospodar. Allah je spomenuo ovaj svoj atribut u Èasnom Kur’anu stotine puta. Na poèetku Kur’ana On ga je upotrebio da proglasi da svo dobroèinstvo treba tra‘iti od Njega, i na kraju Èasnog Kur’ana u suretu Al Felek i Al Nas, ova Bo‘ija odlika navodi da je zaštita od svih kušnji i nevolja u Allahovom skloništu. Sa upuæivanjem na tumaèenje od Hazreti Muslih Mauda r.a. Huzur je dalje objasnio dublji smisao rijeèi Rabb kad je upotrebljena za Allaha. Ona oznaèava jednog Kome jedinom pripada potpuna hvala, Koji daje svu moæ i sposonost. Odlika Rabb oznaèava svijest o dobrom i svijest o brizi o drugima radije nego znaèenje jednstavno da èovjek bude svjestan o svom vlastitom dobru. Kod drugih osim Allaha, vrlina rubbubijjata (odlike odr‘avanja) je kod svih drugih podlo‘na i ovisna o evoluciji. Allahovo Biæe je jedino to koje nije podlo‘no promjeni i mijenjanju i ovo dokazuje da sve što je podlo‘no promjeni ne mo‘e postojati samo od sebe. Ljudi su stvoreni da postignu beskonaèan napredak u znanju, u èinjenju dobra i u obo‘avanju Boga; zato je potrebno da je èovjek zahvalan u tome da nam je On odlikom Svog Rubbubijjata podario sve ovo. Bo‘ija odlika Rabb nastavlja da nas vodi na beskrajnim putevima duhovnog vrhunca. Tvrdnja sufi i sliènih, kao što je to da su oni dostigli Boga i da zato nemaju potrebe za Njegovim obo‘avanjem itd, je suprotno ovom principu. Huzur je rekao da sada spas za svakoga le‘i u okupljanju prema Bogu i to je obaveza Ahmadi muslimana da ovu poruku ovog Gospodara – koji je Gospodar svih svjetova i koji èovjeka dovodi do najvišeg stepena – upute do svakoga i da ih okupe pod zastavom Èasnog Poslanika s.a.v.s. Huzur je objasnio da je u Èasnom Kur’anu Allah iznio naredbe i takoðer nas uèio da èinimo dove pozivajuæi se na Njegov atribut Rabb. Svaki Ahmadi musliman treba da se zamisli nad ovim Bo‘ijim atributom i da èinjenjem tako usadi sna‘nu vezu sa svojim Gospodarom i da nikad ne dopusti bilo èemu ili bilo kojoj situaciji da izazove kolebanje u njegovoj rješenosti. Navodeæi Kur’ansko spominjanje Ashab al Kahf ’drugova peæine’ (sure Al Kahf – poglavlje 16) koji su pretrpili krajnje teškoæe i nevolje u ime jednog Boga i podnijeli strahovit pritisak ali su bili riješeni i uvijek 19 okrenuti Bogu, Huzur je rekao da svaki Ahmadi treba da vodi raèuna da smo mi oni koji vjeruju u Mesiju Muhammeda s.a.v.s. i kao takvi da naša veza sa Bogom treba biti vrlo jaka. Mi nismo do`ivjeli ni dio onog ašto su Ashab al Kahf izdr`ali; oni nisu napustili svoje vjerovanje. Mi smo oni koji vjeruju u Èasnog Poslanika s.a.v.s. kroz kojeg je vjera bila usavršena i koji je prošao period velike patnje i proganjanja. Danas veæina Ahmadi muslimana `ive udobno i u miru; mi treba da budemo zahvalni Bogu za ovo i da se uvijek okreæemo Njemu. U bijedi i lagodosti, naš napredak je povezan s našim Gospodarom. Na zapadu i na drugim mjestima ljudi napuštaju Boga, i stoga je zadatak onih koji vjeruju u Mesiju Muhammeda s.a.v.s. da ovim ljudima saopšte znaèaj slijeðenja jednog Boga, da ih prosvijetle da napuste pripisivanje partnera Bogu i da vjeruju u Peèata svih Poslanika, jer bez ovoga oni neæe naæi mir. Huzur je objasnio da oni koji vjeruju u jednog Boga, Gospodara, ne misle samo o svom vlastitom dobru nego oni zapravo takoðer tra‘e dobro za druge. Zatim je Huzur proèitao isjeèak iz pisanja Obeæanog Mesije a.s. objašnjavajuæi shvatanje Boga u drugim vjerama i rekao da Ga ovi ne shvataju kao ’Gospodara svih svjetova’ i da je ova stvar jedino bila objašnjena u islamu. Huzur je zakljuèio dovom da Allah osposobi Ahmadi muslimane da uzdignu unaprijede svoje opa‘anje i duhovno znanje o ’Gospodaru svih svjetova’ i uèini ih od onih koji drugima pokazuju puteve da prepoznaju i cijene Ga tako da cijeli svijet obo‘ava jednog Boga, koji je svaèiji Bog i Gospodar svih svjetova.