Hutbe

Hutba, 16. februar 2007.


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je nastavio sa temom Rahimijjat o kojoj je govorio u svojoj
prošloj hudbi. Huzur je rekao da Allah manifestuje Svoj Rahimijjat Svojim
robovima na razlièite naèine – ponekad On manifestuje Svoju milost
onima koji tra‘e oprost i On im poklanja sposobnost da èine dobro. U
drugo vrijeme On poklanja svijest i spoznaju da traganje neke osobe za
Bo‘ijom milošæu takoðer dolazi kroz Allahovu milost. To je put onih
koji vjeruju i oni se okreæu Allahu u zahvalnosti za Njegove blagodati i
imaju udjela u Njegovom Rahimijjatu. Jedino Allahovu milost èovjek
treba da poziva s ciljem da primi Njegove blagoslove. Nekada Allah
iznosi da s ciljem da postignemo Njegovu milost treba da se ‘rtvujemo
na Njegovom putu (d‘ihad) i da se iselimo u Njegovo ime. On navodi
da æe oni koji obavljaju namaz i daju sadaku imati udjela u Njegovom
Rahimijjatu na ovom svijetu i na ahiretu. Ukratko, mnogo je naèina
kroz koje vjernik mo‘e iskusiti Bo‘iju vrlinu Rahimijjata. Zaista je odlika
vjernika da imaju najviše udjela od vrline Rahimijjata zato što je ovo
Bo‘ija vrlina koja pravi razliku izmeðu vjernika i nevjernika. Vjernik je
taj koji se okreæe Allahu tra‘eæi duhovnu milost.
Obeæani Mesija a.s. je rekao da vrsnoæa Rahimijjata je uslovljena
dobrim djelima èovjeka. Rahimijjat nagraðuje èovjekove napore i
26
poveæava blagodati kad neka osoba nastoji da èini dobro. Svako naše
dobro djelo bilo duhovno ili ovosvjetsko pripojeno je Bo‘ijoj milosti
kroz koju naša nastojanja uspijevaju. Ovo je razlika izmeðu vjernika i
nevjernika. Vjernik se okreæe Allahu u ime Njegovog Rahimijjata da
slu‘i vjeri. Allahova je naredba da, dok neko moli i Njemu èini dove za
nešto, on takoðer treba da planira za to i koristi svoje sposobnosti.
Obo‘avanje Boga i druga dobra duhovna djela samo posti‘u Bo‘ije
prihvatanje i manifestuju Rahimijjata kad su uèinjena skupa sa slu‘enjem
ljudima i Bo‘ijem stvaranju.
Milost Rahimijjata dolazi onima koji se ‘rtvuju da pridobiju korisnost
ove posebne vrste.
Èasni Kur’an proglašava da je pokornost uvjetovana vjeri. Kad je
jednom èovjek osposobljen da primi vjeru, on treba da je èuva bodrenjem
svog obo‘avanja Boga, ispunjavanjem du‘nosti prema Allahu i du‘nosti
prema ljudima. Sve ovo samo mo‘e biti postignuto kad èovjek ima
strahopoštovanje prema Allahu u svom srcu i èini napor da tra‘i Njegovu
pomoæ. Ako Bo‘ija pomoæ ne dolazi onda ništa drugo nije od koristi.
Citirajuæi ajet 57 iz sure Al-A’raf (7:57) Huzur je rekao da je zajednièka
i lièna razlika vjernika da on ne stvara nered. Ako je neko u situaciji da
postaje neobuzdan on treba da se zauzme u molitvi. Ako se moli Bogu
s nadom u Njegovu milost i èini to dok se èuva od bune, i ispunjavajuæi
sve zahtjeve Rahimijjata, Allah prihvata takve molitve i šalje Svoju milost
kroz izvanredna sredstva. Pozivajuæi se na termin ”mušiniin” (oni koji
èine dobro) u gornjem ajetu Huzur je objasnio da su ovo oni koji
ispunjavaju prava Allaha i prava ljudi; Huzur je rekao kako je u sadašnjem
neredu ovog svijeta velika blagodat na nama da nas je On omoguæio da
prihvatimo Obeæanog Mesiju a.s. To je Njegova blagodat za blagodati
da nas on ubraja meðu ”mušiniine”. Huzur je rekao da ova èast nije
obièna èast i data je onima koji su uvijek svjesni Bo‘ijeg prisustva i dr‘e
se svih Njegovih naredbi.
Navodeæi ajet 219 iz sure Al-Bakara (2:219) Huzur je objasnio da je
ovdje Allah napravio iseljenje i ‘rtvovanje na Njegovom putu (d‘ihad)
uslovljenim vjeri. Huzur je rekao da u naèinu izra‘avanja Kur’ana
iseljavanje jednostavno ne povlaèi za sobom selenje sa jednog mjesta
na drugo poteklim iz vjerskih ogranièenja. Zapravo, Obeæani Mesija a.s.
je objasnio da su u ovoj kategoriji takoðer oni koji napuste svoje isprazne
egoistiène ‘elje i posvoje dobre postupke. U pogledu selenja, Huzur je
rekao da oni (Ahmadi muslimani) koji su iselili u zapadne zemlje zbog
27
nepovoljne situacije u svojim zemljama ne treba da poèivaju na
lovorikama. Zapravo, da tra‘ite Allahovo zadovoljstvo, ako odbace zlo
i posvoje dobro samo onda æe ispunjavati svoje ”selenje”. Nadalje, mi
treba da se pridru‘imo ”d‘ihadu” predavanja ove poruke istine svijetu.
Za ovaj d‘ihad je potrebno finansijsko davanje i to je uvijek bila odlika
Ahmadi muslimana. Allah je obezbijedio priliku fizièkog selenja Ahmadi
muslimanima. Odlikom ovog selenja oni takoðer treba da reformišu
sebe i odgovore pozitivno kad god su pozvani na finansijska davanja.
Huzur je rekao da su bila ogromna ‘rtvovanja ranijih muslimana
koje je privuklo Allahovu milost. U vrijeme Obeæanog Mesije a.s. takoðer
su njegovi drugovi èinili ‘rtve koje su donijele plodove koji nas danas
zadivljuju. Ovi drugovi su napustili sve svoje nedostatke (mane) i
napravili ‘rtve da predaju poruku Obeæanog Mesije a.s. svijetu. Samo
oni meðu nama su sretni i privuæi æe Allahovu milost koji shvataju ovaj
princip. Trud koji je naèinjen sa iskrenom namjerom, u dubokoj
poniznosti Allahu i u Njegovo ime nikada ne proðe izgubljeno. Huzur
je molio da Allah uvijek pokloni svakom Ahmadi mjeru Svog Rahimijjata.
Obeæani Mesija a.s. je pisao da je treæa vrsta dobrotvornosti
(Rahimijjat) posebna u smislu da za to èovjek treba da sebe popravi.
On treba da izroni (izaðe) iz mraka nepraviènosti, napravi iskreni napor,
oèisti svoje srce, èini dove, ima duboku poniznost i ‘rtvuje se na bilo
koji naèin koji situacija zahtijeva.
Ova dobrotvornost je samo postignuta od onih koji tra‘e, ona se
spušta na srca onih koji se trude. Ovo se mo‘e opaziti u tome da oni
koji prave zajednièke napore na Allahovom putu i oni koji su nemarni
nikada nisu ravni. Oni koji se trude sa iskrenošæu srca i odbace zlo data
im je ova dobrobitnost.
Huzur je dao primjedbu da sa Allahovom milošæu drugovi Obeæanog
Mesije a.s. su bili visoko poštovani u Zajednici i sada kad njihovi potomci
doðu da vide Huzura oni se uvijek predstavljaju pozivajuæi se na to.
Meðutim, ove familije treba da budu svjesne visokih ‘rtvi uèinjenih od
svojih predaka i naèina na koji su oni nijekali sebe poštujuæi koncept
”selenja”. Sada njihovi potomci treba da budu odluèni da odr‘e taj
polo‘aj. Huzur je naveo detaljan hadis hazreti Omera r.a. da ilustruje
ovu taèku i objasnio da ono što on ‘eli da obrazlo‘i je da su ‘rtvovanja
i molitve donijeli ovim drugovima njihove visoke polo‘aje. Nije dovoljno
za njihove familije da to jednostavno znaju. Ako Ahmadi koji su se kasnije
pridru‘ili Zajednici nadmaše u svom ”d‘ihadu” i svom ”selenju”, onda
28
æe oni nadmašiti potomke i ovo je bilo nešto o èemu su oni trebali voditi
raèuna.
U zakljuèku je Huzur molio da Allah našim srcima pokloni iskreno
traganje za Njim i da se ne zadovoljimo u jednostavnoj ‘elji da se dr‘imo
Njegovih naredbi, nego da uistinu budemo osposobljeni da tako èinimo.
Da èinimo ‘rtvovanja tako da postignemo dobrotvornost Allahovog
Rahimijjata.