Hutbe

Hutba, 02. mart 2007.


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je u svojoj današnjoj hudbi nastavio sa temom atributa
samilosti Èasnog Poslanika s.a.v.s.
Poslanik kojeg je Allah nazvao samilošæu i milošæu imao je krajnje
samilosna osjeæanja za svoje najdra‘e, kao i za one sa strane i osjeæao je
neodoljivu uslu‘nost nad najsitnijim stvarima.
Kad su nekome njegovi sljedbenici tako vatreno predani kao što su
Poslanikovi sljedbenici bili predani njemu, male stvari budu èesto
previðene (neopa‘ene), no, Èasni Poslanik s.a.v.s. je uvijek bio pa‘ljiv i
zabrinut da bilo kome u bilo koje vrijeme ne nanese neku nevolju.
Objašnjavajuæi ovaj predmet Huzur je naveo nekoliko hadisa.
Jedanput je neki drug stao preko Poslanikove noge svojom teškom
ko‘nom èizmom, što je Poslaniku izazvalo bol i on je brzo uklonio ko‘nu
èizmu lahkim udarcem svog bièa. Ovaj ashab je tu noæ proveo u potpunoj
gri‘i savjesti nad tim što je Poslaniku izazvao bol. Slijedeæeg jutra su
neki ljudi došli da ga tra‘e i odveli su ga Poslaniku, koji je rekao: ”Ti si
juèe skoro skršio moju nogu svojom èizmom, meðutim, ja sam te udario
svojim bièem da te uklonim, uzmi ovih 80 ovaca zauzvrat toga (povrede).”
Beduini Arabije su bili neobrazovani ljudi i jedanput je neki beduin
tako jako povukao Poslanikov ogrtaè (mantil) koji je imao oštre ivice da
je ovo okrznulo njegov blagosloveni vrat. Povrh ovoga beduin je
zahtijevao da mu bude dato nešto od opskrbe koju je ”Allah dao
Poslaniku”. Kad je Poslanik pitao zar beduinov raniji postupak ne treba
da bude uzvraæen, on je odgovorio da ne treba, objašnjavajuæi da Poslanik
nije odgovarao lošim na loše. Beduinu je onda bila data opskrba kako je
tra‘io.
Poslanik je bio krajnje pa‘ljiv o prirodnim nesreæama koje su uništile
ranije narode i zapravo je bio svjestan toga kako se nevolja ne bi dogodila
zbog nekog posrtanja njegovog naroda. Zato, svaki put kad je bio vjetar
ili kiša on bi se zauzeo u molitvi i tra‘io od muslimana da takoðer èine
dove. On je nareðivao da ne osude vjetar sam po sebi jer to je bio izvor
milosti koji je nosio i nevolju i milost; on je nareðivao da tra‘imo njegovo
dobro i da tra‘imo zaštitu od njegove štete. Huzur je naveo dvije posebne
dove koje bi Poslanik uèio pri opa‘anju surovog vremena.
Jedna siromašna ‘ena koja je ‘ivjela na periferiji Medine razbolila
se. Poslanik se uvijek raspitivao za nju i savjetovao da u sluèaju da umre
ne treba da bude sahranjena dok on ne klanja d‘enazu. Kad je ova
sirota ‘ena umrla njena d‘enaza je bila donesena u Medinu kasno noæu
i Poslanik je spavao u to vrijeme. Ne `eleæi da ga uznemiruju ljudi su
33
klanjali d‘enazu i sahranili je. Slijedeæeg jutra Poslanik se raspitivao o
njoj i bilo mu je reèeno šta se desilo. Poslanik je tra‘io da ga odvedu na
njen grob i obavio d‘enazu sa èetiri tekbira i savjetovao da ubuduæe
uvijek treba da bude obaviješten i da je njegova molitva bila izvor milosti
za umrlog.
Poslanik je jedanput naveo da je èovjek koji je vidio granu drveta na
putu mislio o tome da treba da je ukloni da ne bi izazvala teškoæu nekom
vjerniku. Èovjeku je bilo poklonjen D‘ennet na ovaj njegov postupak.
On je takoðer rekao o èovjeku koji je gorio od ‘eði i vidio je bunar. On
je otišao dole i ugasio ‘eð. Kad se uspeo nazad vidio je zadihanog ‘ednog
psa, tako da se ponovo spustio u bunar, napunio svoju cipelu vodom za
psa i iznio je. Drugovi su pitali ima li nagrada u uslu‘nosti ‘ivim
stvorenjima, na što je Poslanik odgovorio da je Allah zaista oprostio
prošle grijehe ovog èovjeka.
Jedanput je Poslanik poljubio svog unuka Hasana i jedan èovjek je
iznio opa‘anje da on ima desetoro djece, ali nikada ih nije poljubio na
što je Poslanik odgovorio: ”Onaj ko nije milostiv takoðer mu ne bude
poklazana milost (od Boga).” Huzur je objasnio da izraz ljubavi za djecu
treba da bude iz samilosti i da ovo privlaèi Allahovu samilost.
Jedanput je neki èovjek pripovijedao Poslaniku svoja ranija djela,
meðu njima i njegov èin kad je svoju mlaðu kæer odveo do bunara i
bacio je unutra i kad je odlazeæi èuo glasove: ”O moj oèe, o moj oèe;”
ovo je izazvalo suze u Poslanikovim oèima. Okupljeni ljudi su korili
èovjeka da je rastu‘io Poslanika, ali je Poslanik tra‘io od ljudi da šute i
rekao da je ovaj èovjek tra‘io njegov savjet o neèemu vrlo znaèajnom.
Zato je tra‘io od èovjeka da ponovi svoju prièu, što je on i uèinio. Suze
su tekle niz Poslanikovo blagosloveno lice i on je rekao èovjeku da Allah
oprašta djela poèinjena u neznanju i da on treba da napravi novi (svje‘)
poèetak. Huzur je objasnio da je znaèaj ove stvari bila ta da je èovjek
došao da iznaðe da li za njega ima nade nakon što je poèinio strašan èin
kakav je poèinio.
Huzur je naveo Poslanikov savjet da se ‘ene tretiraju s naklonošæu (s
prijaznošæu) i naveo je hadis koji ka‘e: ”@ena je stvorena od rebra i
najuvrnutiji dio rebra prevladava. Ako pokušate da ga ispravite slomit
æete ga, a ako ga ostavite ono æe ostati uvrnuto. Zato ‘ene tretirajte
ljubazno.”
Huzur je objasnio da sa ‘enama treba da se postupa, i da treba da
budu zauzete (zaposlene) na naèin kako su stvorene. Huzur je rekao da
34
dobrobit porodice ovisi o previðanju (neosvrtanju) malih stvari koje se
odnose na ‘ene inaèe æe ne samo obiteljski mir biti uništen, nego èovjek
takoðer gubi Allahovu milost.
Navodeæi ajet 37 iz sure Al-Nisa (4:37) Huzur je rekao da èovjek
treba da se okrene Allahu sa zahvalnošæu i da tra‘i mjeru Njegovog
Rahimijjata, ili æe inaèe biti prestupnik ako stvara svoje ovosvjetske idole.
Huzur se pozvao na ajet 49 sure Al-Nisa (4:49) i podsjetio da širk
(pripisivanje partnera sa Allahom) je jedini grijeh koji Allha neæe oprostiti
i da u‘ivajuæi mjeru Bo‘ijeg Rahimijjata èovjek je naklonjen da izbjegava
bilo kakav javni ili skriveni širk. Objašnjavajuæi dalje ovu taèku hadisom
Huzur je rekao da je krajnje jadno da su neki muslimani upleteni u
skriveni širk pretjeranim štovanjem grobova ranijih pobo‘nih ljudi, kao
i odla‘enjem umišljenim svetim ljudima.
Huzur je upozorio da izgleda da postoji veliko naginjanje prema
la‘nim vjerovanjima vraèanja i slièim stvarima. Ahmadi muslimani treba
da budu zaokupljeni duhom Rahimijjata i da izbjegavaju ove stvari i
vode d‘ihad protiv njih.
Zakljuèujuæi Huzur je naveo nekoliko dogaðaja iz ‘ivota Obeæanog
Mesije a.s. koji je, u slijeðenju sunneta Èasnog Poslanika s.a.v.s. pokazao
izvanrednu samilost i uslu‘nost ljudima.
Huzur je molio (Boga) da slijedimo blagoslovljeni model našeg
uèitelja Èasnog Poslanika s.a.v.s. i ‘ivi primjer koji je njegov istinski i
vatreni predanik, Obeæani Mesija a.s. postavio za nas. Da budemo u
stanju da slijedimo ove i nastavimo da imamo samilost za Allahovo
stvaranje tako da budemo primaoci Allahove samilosti.
Zatim je Huzur obavijestio o krajnje tragiènom ubistvu pakistanskog
Ahmadi muslimana u gradu Mandi Bhaudin koje se dogodilo juèer. Umrli
je prišao okrilju Ahmadijata prije nekoliko godina i bio je odluèno
ustrajan protiv rastuæe opozicije lokalne zajednice. Jedan bijedni
policijski slu‘benik izvan slu‘be pucao je u njega i kad je umro on je
razrezao njegov vrat i ruku sjekirom. Iza umrlog je ostala ‘ena i troje
‘enske djece. Huzur je dao obavijest da æe se umrlom klanjati d‘enaza
danas u Rabvi. Huzur je molio (Boga) za uzdignuti polo‘aj duše umrlog
i da Allah bude pomagaè i zaštitnik njegove porodice. Huzur je najavio
da æe on predvoditi njegovu d‘enazu poslije d‘ume.