Hutbe

Hutba, 29. juni 2007.


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je u svojoj današnjoj hudbi nastavio sa temom o miroljubivim
i skladnim uèenjima islama i dao izlaganje o posebnoj dozvoli za borbu
kako je reèeno u Èasnom Kur’anu.
Huzur je rekao da je kur’ansko uèenje mira i sigurnosti zasnovano
na temeljnom pridr‘avanju takve (bogobojaznosti) i toliko puta je u
Kur’anu ponovljena naredba da se dr‘imo takve da se od muslimana
nikada ne mo‘e oèekivati da bi on ili ona ikada mogli stvarati nered.
Bilo na pojedinaènom ili opæem nivou, jednostavno ne prilièi muslimanu
da narušava mir.
Huzur je rekao da æe objasniti kur’ansko uèenje u pogledu toga zašto
i do koje mjere je borba odobriva u islamu i o tome kakve bi kobne
posljedice bile da u ranim danima islama nije voðena borba. On je rekao
da æe ovo dokazati da je borba koja se dogodila bila samo da dovede do
mira i sigurnosti. Huzur je dodao da protivnici islama ne mogu napraviti
odbrambeni argument na temelju svoje vlastite historijske prošlosti kao
i trenutnog stanaja stvari obzirom na sukobe i borbe. Meðutim, naš cilj
nije da raspaljujemo plamenove. Kur’ansko uèenje u ovom sluèaju je
tako velièanstveno da ni jedan Ahmadi musliman ne treba da prihvata
izvinjavajuæe stajalište u branjenju islama.
Obeæani Mesija a.s. je rekao da su ratovi u vrijeme Èasnog Poslanika
s.a.v.s. i u vrijeme ispravno upuæenih Halifa (Hulafa Rašidin) bili voðeni
kao sredstvo odbrane, kao odmazda, tj. ‘ivot za ‘ivot ili da se odbrani
sloboda.
18
Navodeæi ajet 40 iz sure Al Had‘ (22:40-41) Huzur je objasnio da
ajet tvrdi da, pošto su muslimani imali utemeljenu svoju vlastitu vladu
i drugi su poèinjali rat, oni su mogli da uzvrate borbu i odmazdu. Oni
su isto tako bili iztjerani iz svojih domova samo zato što su proglasili
Allaha za svog Gospodara. Odobrenje za borbu je samo bilo dato nakon
što su muslimani izdr‘ali dugi period neprestalnog tlaèenja i proganjanja
i da nije prestojalo odobrenje nered bi prevladao svijetom. Cilj za ovu
borbu zbog toga je bio da se ukine tlaèenje prije nego da odmazde.
Radi toga je bezbjednost i sigurnost drugih vjera takoðer uzeta u obzir.
Huzur je rekao da kad proganjanje i ugnjetavanje preðe sve granice
mora biti upotrebljena sila da to zaustavi. Islam nikada nije podupirao
prisilu. Vjera je privatna stvar za svaku osobu i radi toga svaka osoba
ima pravo da svoj ‘ivot potroši u skladu sa svojim vjerovanjima.
Meðutim, muslimanima je kroz ove ajete nareðeno da èuvaju hramove
i crkve koji su bili pod njihovom upravom.
Na‘alost danas u nekim muslimanskim zemljama jedan hod‘a sa
potajnim motivima èak poziva kršæane da postanu muslimani ili da æe
se suoèiti s tim da njihove crkve budu uklonjene, primjeri kao ovi donose
zao glas islamu i daju protivnicima islama priliku da upru prst krivice i
ovakva loša vladanja izazivaju ogromne neprilike muslimanima širom
svijeta zbog toga što je ovo u‘asno nepridr‘avanje uèenja islama. Danas,
izgleda da Bo‘ija pomoæ i potpora ne dolazi muslimanima bilo gdje. Da
sve to nadmaše oni proganjaju Ahmadi muslimane. Oni su nepokorni i
iz ovog razloga oni gube sve blagoslove. Ako vlada u Pakistanu ne obuzda
neuke hod‘e, njihova borba je protiv Allaha.
Ahmadi musliman neæe ugnjetavanjem odgovoriti na ugnjetavanje
jer je to ono što je uèio Obeæani Mesija a.s. Ahmadi muslimani podnose
tlaèenje po zakonima vlade pod kojom ‘ive (u Pakistanu) i u svakom
sluèaju, u vrijeme Mesije, borba upotrebom sile nije dozvoljena,
meðutim, bez sumnje je da æe Allah u skladu sa Svojim obeæanjem, doæi
u pomoæ i potporu Mesiji. Kad god u svijetu neke vlade donose zakone
protiv Ahmadi muslimana, oni treba da obrate pa‘nju da se za njih ne
bi obistinio navod u kur’anskom ajetu: ’…odbijamo neke ljude
posredstvom drugih’. Zaista ovaj ajet ukazuje na to da æe Allah napraviti
rješenje za ljude svih vjera koji su ugnjetavani.
Što se tièe Ahmadi muslimana, on ili ona stavljaju u praksu uèenja
Èasnog Poslanika s.a.v.s. više nego drugi i cijene i shvataju bit Kelimej
19
šehadeta: “Nema niko vrijedan obo`avanja osim Allaha i Muhammed je
Njegov rob i Poslanik.” Obaranjem Ahmadi d`amija ugnjetaèi padaju u
kategoriju, kako je reèeno u hadisu, da musliman koji napada drugog
muslimana ne ostaje musliman. Naravno definicija muslimana je da je
to onaj ko sa iskrenošæu vjeruje u ono što kelimej šehadet proklamuje.
Huzur je rekao da Ahmadi musliman nikada neæe napasti bilo koga;
mi nemamo bilo kakvu vladajuæu silu, i inaèe je upotreba sile strogo
zabranjena. Nije va‘no koju taktiku koriste oni koji proklamuju Kelimej
šehadet, ne mo‘e biti upitno uzvraæanje na isti naèin. Meðutim, mi
imamo sigurnost vjere da æe Allah otvoriti puteve za nas.
Huzur je rekao da mi treba da èinimo dove da Allah dadne èulo
ovim ljudima da, radije nego da islam dovode na zao glas, oni stave u
praksu Allahove naredbe.
Navodeæi ajet 42 iz sure Al Had‘ Huzur je rekao da kad je islamska
vladavina utemeljena oni koji su na vlasti treba da se sami preispituju i
razmišljaju o sebi i osiguraju da ne liše bilo kojeg stanovnika slobode
izra‘avanja i slobode savjesti. Od njih se oèekuje da sve stanovnike
ukljuèe na jednakoj osnovi i omoguæe jednake uvjete.
Huzur je rekao da se sve ovo mo‘e dogoditi kad je osoba cijelo vrijeme
svjesna da ga Allah gleda i o tome da li uzurpirava prava dugih. Kad je
vlast dodijeljena, treba da iskreno obo‘avamo Allaha, potièemo
finansisko davanje, nareðujemo dobro i zabranjujemo zlo. Ukratko
islamska vlast nije tek o poveæanju neèije moæi, zapravo ona zahtijeva
brigu za sve stanovnike bez pravljenja razlika, bilo svjetovnih ili vjerskih.
Danas je obaveza svih muslimanskih vlada da predstavljaju istinsku
sliku islama. Ahmadi nemaju nikakve vlade ali mi mo‘emo èiniti dove
da oni (koji imaju vlast) predstavljaju istinsku sliku islama tako da bude
uklonjeno pogrešno shvatanje o islamu.
Ponavljajuuæi ponovo propis o ‘odobrenju’ za borbu Huzur je rekao
da je nareðeno da borbu što je moguæe više ogranièimo. Navodeæi ajet
191 iz sure Al Bakara i ajet 39 i 40 iz sure Al Anfal, Huzur je objasnio
islamska uèenja zasnovana na poštenju i jednakosti. Borba mo`e biti
poduzeta samo na Allahovom putu i nije dozvoljena za liènu pohlepu ili
da poveæavamo moæ vlade. Kao što je i prije reèeno, borba samo mo`e
biti poduzeta kad smo napadnuti i u odbrani i nije odobrena na
pojedinaènom novou i treba da bude poduzeta protiv armije koja napada.
20
Nareðeno je da se `rtvujemo da zaustavimo borbu i da je ne širimo.
Èasni Poslanik s.a.v.s. je uvijek svojoj vojscu nareðivao da èuvaju
hramove i mjesta obo‘avanja i borba je bila strogo zabranjena oko Svete
d‘amije. Islamsko uèenje takoðer nareðuje da, kad neprijatelj odustane,
ne treba da bude grubosti s muslimanske strane. Huzur je rekao: da se
islam širio silom, kao što se navodi, naredba da budemo miroljubivi
nakon što neprijatelj odustane ne bi bila dio njegovog uèenja.
Huzur je rekao da je Allah naredio Èasnom Poslaniku s.a.v..s da poslije
bitke na Bedru proglasi da su oni koji su proganjali muslimane u Meki
kasnije im nametnuli rat, ali da je srce muslimana osloboðeno zlobe i
mr‘nje i da on samo ‘eli mir i sigurnost, i da je iz ovog razloga svima
bilo oprošteno. Objašnjavajuæi kur’anski termin ’vjera bude u potpunosti
radi Allaha’ u ajetu sure Al Anfal, Huzur je rekao da je pogrešno
tumaèeno da ovo znaèi da ’nastavite s borbom dok cijeli svijet ne postanu
muslimani.’ Huzur je rekao da je ova pritu‘ba osnovana na nerazumnom
pojmu. Kad se ovaj ajet proèita skupa sa drugim ajetima jasno je da ovo
nije ono što se misli – vjera je stvar liènog izbora i nije na muslimanima
da prisiljavaju druge. Termin ’da vjera bude potpuno radi Allaha’ zapravo
znaèi da koje god korake poduzmete treba da poduzmete iskreno radi
Allaha.
Huzur je govorio o pogrešnim shvatanjima o Èasnom Poslaniku s.a.v.s.
da je on prisiljavao ljude na podvrgavanje islamu. Neki za ovo navode
primjer da je on u pismima kraljevima, pozivajuæi ih u islam ili u toku
sukoba i ratova, koristio frazu: ’primite islam i bit æete sigurni’.
Protumaèeno je da je ovo bilo upozorenje da se podvrgnu islamu ili
da æe inaèe biti upotrebljena sila. Huzur je rekao da je temeljna èinjenica
da je poruka islama poruka mira i sigurnosti; osim toga, kad je Èasni
Poslanik s.a.v.s. pisao moænim kraljevima pisma pozivnica u islam on je
to èinio zaredom. Kako bi za njega bilo moguæe, u vrijeme kad je islam
imao vrlo ogranièenu moæ, da poziva sve sna‘ne i moæne kraljeve da se
ili podèine ili da æe s njima ratovati istovremeno? Èinjenica je zapravo
da je ta poruka bila puna dobrote i roðena iz njegovog èvrstog vjerovanja
da je jedino islam religija mira i sigurnosti.
Huzur je u detalje govorio o nekim pravilima ponašanja u ratu kako
je prakticirao i propisao Èasni Poslanik s.a.v.s. Ovo je ukljuèivalo pravilo
da svi napadi treba da budu napravljeni po danu, nareðeno je da se ne
povreðuju djeca, ‘ene, stariji, sveštenici, zapravo ako mlada osoba nije
21
upotrijebila silu nikakva sila se nije smjela upotrijebiti protiv njega.
Privremeni kampovi su se mogli napraviti samo gdje nikom nije stvaralo
neugodnosti; takva je bila njegova samilost prema ljudima da nije bilo
dozvoljeno ostavili znak na licu osobe u toku borbe. Bila su vrlo jasna
pravila o dr‘anju ratnih zatvorenika, da su se zapravo ukuæani
muslimana odricali odgovarajuæe hrane i hranili su zatvorenike, èak su
njihova djeca dijelila svoj hljeb sa zatvorenicima. Predstavnicima naeoda
je bilo dato posebno poštovanje i popostljivost i dat im je poseban oprost
za bilo kakav propust. Ako bi ratni zatvorenik bio loše tretiran od strane
muslimana on je bio osloboðen bez ikakve nadoknade. Huzur je rekao
da ove historijske èinjenice pokazuju da su rani ratovi bili zato da se
odr‘i sloboda savjesti.
Huzur je zakljuèio dovom da nas Allah omoguæi da poruku islama
predstavimo ostatku svijeta i da skrenemo pa‘nju svijeta na nju.
Zatim je Huzur dao tu‘ne vijesti o smrti vrlo odanog Ahmadi
muslimana iz Danske, Medcin Sahiba koji je primio islam 1955. godine,
kasnije je posvetio svoj ‘ivot (kao vakif) i sav ‘ivot potrošio u slu‘enju
vjeri. Huzur je takoðer dao vijesti da je umro Ustad Salih Sahib, Ahmadi
iz Sinegala, koji je bio arapski uèenjak i jedan od prvih Ahmadi
muslimana u Sinegalu. Da Allah uzdigne polo‘aj ovih umrlih u D‘ennetu.
Huzur je najavio da æe predvoditi d‘enazu namaz poslije d‘ume.