Hutbe

Hutba, 08. juni 2007.


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

U prethodnoj hudbi Huzur je govorio o pravima prema drugima i
rekao da je ovo krajnje va‘na tema jer unapreðuje mir i sklad u društvu.
Današnja hudba objašnjava istu temu, govoreæi u glavnim crtama o
uticaju ispunjavanja ovih prava na ekonomiju zemlje i društva u širem
smislu.
Huzur je rekao da u svakom društvu, uporedo, postoje bogati i
siromašni, i, oni u nu‘di i oni koji za njih omoguæavaju ‘ive rame uz
rame. Ali ima ljudi koji se zbog svoje pohlepe i samo zadovoljavanja
4
uzdr‘avaju od trošenja svog imetka na putu vjere, niti ispunjavaju prava
siromašnih, do te taèke da su postali potpuno zaboravni prema pravima
drugih. Oni ne ‘ele da potroše ni najmanjeg dijela svog bogatstva koje
im je dato od Allaha d‘.š. Ova vrsta ponašanja proširuje jaz izmeðu
ljudi i presijeca veze izmeðu njih. Ovo takoðer unapreðuje osjeæanja
ljubomore i ogorèenosti meðu siromašnim prema njihovim bogatijim
roðacima. Vjernik treba da se obuzda od ovakve škrtosti. Hvala (Bogu)
da u D‘ematu nema takvih ljudi ili je samo mali broj njih koji gledaju
na bogatstvo drugih ljudi. Zapravo, zapazili smo da su siromašni i ljudi
sa manje sredstava èesto oni koji prave ogromne finansiske ‘rtve imajuæi
u vidu njihove ekonomske standarde.
Više bogati ljudi treba da uvijek vode raèuna o potrebama svoje braæe,
nikada osjeæanja ljutnje ili prepirke ne smiju da ih sprijeèe od pru‘anja
ruke u pomoæ siromašnim. Ahmadi musliman ne treba da se odaje
ispunjavanju samo svojih vlastitih ‘elja, nego treba da poštuje ‘elje i
potrebe svoje braæe, sestara, siromašnih i drugih. Huzur je naveo dogaðaj
iz ‘ivota Muhammeda a.s. On je prolazio kroz vrlo teško vrijeme kušnje
kad je hazret Ajša bila optu‘ena za odreðeno loše djelo. U to vrijeme
bilo je nekih ljudi, koji su inaèe bili bogobojazni ali su iz nekog razloga
pogrešno optu‘ili hazreti Ajšu, a koje je hazreti Ebu Bekir finansiski
pomagao. Nakon što je Allah oprostio hazret Ajši, hazert Ebu Bekir se
zakleo da više nikada neæe pomoæi ovim ljudima. Tom prilikom je Allah
objavio slijedeæi ajet:
“I neka se oni meðu vama koji su imuæni i imaju u izobilju ne zaklinju
da neæe davati rodbini i siromašnim i onima koji su se iselili na
Allahovom putu. Neka oproste i prijeðu preko toga. Zar vi ne ‘elite
da Allah vama oprosti? A Allah najviše prašta (i) milostiv je.” (24:23)
Znaèi ovo je naredba za vjernike da je slijede za sva vremena. Uprkos
èinjenice što je to bila kæi hazret Ebu Bekira koja je patila, i sam Poslanik
je bio o‘alošæen, Allah je naredio da ne povlaèi svoju ruku pomoæi èak u
ovo teško vrijeme. Allah najviše prašta i oèekuje isto od Svojih ljudi.
Kad je u takvim okolnostima, ashab Èasnog Poslanika bio upozoren,
onda u normalna vremena, takve aktivnosti pomaganja drugih postaju
još više va‘ne. Finansijski doprinosi i ‘rtvovanja rezultiraju u
unapreðenju mira. U vrijeme hid‘re, zreliji muslimani (Ansar) su
pokazali sliènu naklonost prema svojoj braæi muhad‘irima. Njihov
5
primjer pomaganja jedan drugog je postavio ton osnivajuæe zajednice
napunjene mirom i skladom, i veza stvorena od Hazret Muhammeda
a.s. izmeðu dva brata muslimana je bila zauvijek vezana u ljubavi. Ovo
bratstvo je odjeknulo u cijelom svijetu i uzrokovalo dogaðanje revolucije.
Isti osjeæaj treba da bude pokazan od sljedbenika Obeæanog Mesije koji
je pokorni sluga Poslanika, tako da se mo‘e pojaviti novo društvo mira
i sloge.
Huzur je podsjetio Ahmadi muslimane koji ‘ive na zapadu i koji su
imuæni da budu veoma pa‘ljivi prema pravima svoje rodbine i bli‘njih.
Oni treba da velikodušno pošalju darove ljudima u siromašnijim
zemljama i onima koji su manje imuæni. Huzur je rekao da se ovakva
pomoæ treba roditi iz dubine srca bogatih, imajuæi na umu tradiciju da
lijeva ruka ne zna o davanju desne. Oni treba da oèuvaju samopoštovanje
osobe koju poma‘u. Ovo æe unapreðivati dobre odnose i dove koje
izbijaju iz srca onih kojima ste pomogli pomoæi æe društvo u cjelini.
Huzur je podsjetio da je inflacija u Pakistanu dostigla takav stepen
da postaje vrlo teško za kancelarijske radnike da odr‘e èak svoj
jednostavni ‘ivotni standard. Pošto smo upoznati o teškoj situaciji, mi
zato treba da pru‘imo svoju ruku onima koji se istinski bore u ovim
teškim uvjetima. Huzur je spomenuo primjer ‘ene koja je primala
novèanu pomoæ od roðaka iz inostranstva. Zbog nekog razloga je pomoæ
odjednom prestala do takve taèke gdje je ova porodica stigla do stanja
gladi. Ta ‘ena je jednog dana vidjela rupi (fenig) na zemlji. Prvo je
mislila da æe ga uzeti, ali je onda zbog nekog razloga odustala od
tog.Uvijek je svoju djecu uèila o pouci pokazivanja strpljenja i ustrajnosti,
i spominjanja Boga u suoèavanju s nevoljama. Kad se vratila, zatekla je
istog roðaka u svojoj kuæi, koji joj je predao kovertu punu para. Da nije
primila tu finansisku pomoæ, njena bi djeca mo‘da razvila osjeæanje
mr‘nje prema društvu i mo‘da prema Allahu. Ovo je razlog zašto je
Allah skrenuo našu pa‘nju prema pomaganju drugih; zaista je ova
naredba puna mudrosti.
Huzur je onda naveo slijedeæe ajete Èasnog Kur’ana:
“I u njihovom imetku je bio udio za onog ko je tra`io pomoæ i za
onog koji nije mogao.” (51:20)
“Zato podajte bli‘njima njihovo pravo, i siromasima, i putnicima. To je
najbolje za one koji tra‘e Allahovo zadovoljstvo, i oni su ti koji æe uspjeti.
6
To što vi dajete radi kamate, da se poveæa imetkom drugih ljudi, to
se ne poveæava kod Allaha; a što dadnete kao zekat, tra‘eæi Allahovo
zadovoljstvo – oni su ti koji æe (ovo) poveæati.” (30:39-40)
Huzur je objasnio ove ajete govoreæi da ako prava siromašnih, i onih
u nu‘di, i putnika nisu ispunjena, onda æe ova grupa ljudi biti primorana
da boravi u svijetu kriminala. Ovo æe za uzvrat ne samo umanjiti stepen
mira u društvu, nego æe takoðer stvoriti osjeæanja zlobe i kivnosti prema
bogatim. Mi vidimo da u siromašnim ili nerazvijenim nacijama, grupa
ugro‘enih ljudi koji izlaze na ulice u protestu i di‘u svoju ljutnju prema
bogatoj i dovitljivoj vladi. Oni idu u štrajkove, krše zakon i stvaraju
nered. Historija je svjedok da takav nered rezultira u ekonomskom padu.
Ova grupa ljudi takoðer luta dalje od Boga jer nisu bili pomognuti i
bogati lutaju dalje od Boga zato što ne poma‘u. Islam, kao potpuna i
univerzalna religija, skreæe pa‘nju prema va‘nosti ispunjavanja prava
drugim ljudima i zaista su ispravna djela muslimana to što rezultira u
pokazivanju islamskih vrijednosti; inaèe, samo tvrdnja islama je
beznaèajna.
Musliman je podstaknut da uzme uèešæa u davanju u dobrotvorne
svrhe, njemu je nareðeno da daje zekat, i on je opomenut o va‘nosti
davanja poklona. Èasni Poslanik je rekao da musliman treba da daje
poklone jer to unapreðuje ljubav izmeðu ljudi. Èasni Kur’an èesto
spominje va‘nost davanja zekata, jer to opskrbljuje za troškove islamske
vlade i ispunjava prava siromašnih. Huzur je takoðer podsjetio da
siromašni dio društva uveliko doprinosi ekonomiji zemlje, pošto oni
omoguæavaju radnike da rade u famrikama i da obraðuju zemlju. Da
oni prestanu raditi, ekonomija zemlje bi bila duboko pogoðena
(pogotovu u zemljama u razvoju).
Huzur je rekao da ni jedna druga religija se ne takmièi sa islamom u
tome da on pravi opskrbu za sve dijelove društva. Danas je mnogo mete‘i
i nemira u društvu. Samo novac jedino ne mo‘e obezbjediti mir. Mi
moramo pomoæi one u nu‘di od onog što je nama dato da postignemo
Allahovo zadovoljstvo. Mi ne smijemo smatrati siromašnog neva‘nim
biæem, nego paziti na njegovo samopoštovanje.
Allah d‘.š. je skrenuo našu pa‘nju na jedan od najva‘nijih razloga
zašto se dogaða pad ekonomije, i da je to ’kamata’. Kamata je u islamu
zabranjena iz jedinog razloga što siromašnog èovjeka pravi još
7
siromašnijim. Ako uporedimo nedostatke uèešæa u kamati sa
prednostima davanja siromašnim, vidimo da trošenjem na Allahovom
putu posti‘emo Njegovo zadovoljstvo, unapreðujemo utemeljenje mira
u društvu i posti‘emo vjeèni D‘ennet na ahiretu. Dok, uèešæem u kamati
navlaèimo Allahovo prokletstvo, i èovjek se suoèava sa uništenjem na
ovom svijetu i na ahiretu. Kamata doprinosi uništenju mira u društvu.
Stanje siromašnog èovjeka se pogoršava, dok bogati gomilaju bogatstvo.
Kamata uzrokuje nagomilavanje novca unutar jedne grupe bogatih ljudi
i stvara bezdan duga za siromašne, iz kojeg nema bje‘anja.
Na nedavnom skupu na univerzitetu, Huzur je rekao da se obratio
jednoj grupi ljudi gdje je spomenuo da kamata raða formu ropstva i
rekao je da su se mnogi prisutni strogo slo‘ili s njim. Takvo ropstvo
samo stvara mr‘nju i izaziva nazadovanje mira. U nekim dijelovima
Pakistana, siromašan èovjek je roðen s dugom, ‘ivi cijeli ‘ivot u dugu, i
umre u dugu, i sve ovo je zbog opakog posuðivanjapara na kamati. Da
su ovi ljudi poveli raèuna o Allahovim naredbama, oni su mogli sebe
spasiti od prokletstva duga. Huzur je rekao da treba da èinimo dove za
Pakistan jer prolazi kroz vrlo te‘ak period, iz raznih razloga, no jedan je
da je sebiènost prešla preko granica. Da Allah ima milosti na sve zemlje
koje su zatvorene u kugu zelenaštva. Allah nas je obavijestio u Èasnom
Kur’anu da se bogatstvo ne poveæava zbog kamate samo zato što je ona
navukla Bo‘ije prokletstvo. Huzur je upozorio da je jedini izlaz iz ovog
prokletstva da slijedimo Allahove naredbe i vjerujemo u Èasnog
Poslnaika s.a.v.s. poslanog od Boga. Pomaganje siromašnih, davanje
zekata i ne uzimanje uèešæa u kamati su naèini kojima mo‘emo
unapreðivati mir u društvu. Èasni Kur’an ka‘e:
“Zbog onih zala koje su ljudi zaradili svojim rukama, nered je
zavladao kopnom i morem, da im On dadne da okuse (kaznu) za
neka svoja djela, da se mo‘da vrate.” (30:42)
Razlog zašto se dogaða sukob je zbog loših djela kojima se društvo
odaje a izvor stizanja na ove stepene je nepokornost Bo‘ijim uèenjima.
Zbog toga, musliman koji sebe naðe u ovako ‘alosnom stanju je takoðer
duhovno upropašten. Kad stanje svijeta sti‘e tako tu‘no stanje stvari,
èovjek treba da gleda u pravcu ljudi odreðenih od Allaha d‘.š. da ih
uputi iz ovog mraka u stanje svjetla.
8
Huzur je završio hudbu citirajuæi Obeæanog Mesiju, koji je opisao
duhovno opadanje ljudi i jednom od svojih pisanja. On je rekao da je
svijet ‘edan duhovne vode. On umire bez toga. Svako unaokolo je
naklonjen prema zlim djelima. Potreba svijeta je za Bo‘ijim svjetlom da
se spusti, ali se samo mali broj zapravo okoristi od Bo‘ijeg svjetla. Huzur
je rekao da je Ahmadi musliman zaista sretan koji je blagoslovljen
prilikom da se okoristi od ovog svjetla i du‘nost je svakog Ahmadi
muslimana da širi ovo svjetlo unaokolo. Mo‘da æe njegov napor
rezultirati u tome da spasi grupu ljudi od uništenja.