Hutbe

Hutba, 22. juni 2007.


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je svoju današnju hudbu odr‘ao govoreæi o islamskom uèenju
koje unapreðuje mir i sigurnost na globalnom nivou.
13
Objašnjavajuæi ovu temu Huzur je rekao da, kad èovjek širi nered na
zemlji, mir i sigurnost opadaju i bogobojaznost skoro nestaje, Bog šalje
Svog Poslanika da spasi svijet. Prije 1400 godina kad je bogobojaznost
potpuno izèezla sa ovog svijeta i nered bio na svom vrhuncu, Bog je
poslao Svoj zadnji Šerijat (vjerski zakon) i ovako potpomogao da se
svijet spasi od mete‘a. Kroz ovaj Šerijat èovjek je uèen naèinima da
ispunjava Bo‘ija prava i prava ljudi, koji su ili bili zaboravljeni od onih
koji su vjerovali u prethodne poslanike, ili naredbe ove izvanrednosti
nisu prije bile objavljene.
Najznaèajnija taèka na koju Kur’an skreæe pa‘nju s ciljem da se
povinujemo svim njegovim naredbama je takva (bogobojaznost). Ako
osoba posti‘e istinsko shvatanje i razboritost o takvi ona mo‘e staviti u
praksu Bo‘ije atribute i mo‘e ih propagirati drugima.
Huzur je objasnio da sve dotle dok su muslimani bili bogobojazni
oni su se raširili svuda po svijetu, od Azije do Afrike i do Evrope.
Meðutim, kad je standard takve bio umanjen i mir i sigurnost bili
zamijenjeni sebiènošæu, a ljubav i sklad bili zamijenjeni ljubomorom i
zlobom, muslimani su bili lišeni onoga što su imali.
Meðutim, Allah je otkrio Svoja konaèna uèenja Èasnom Poslaniku
s.a.v.s. s ciljem da ukoloni nered sa zemlje. Danas je to jedino uèenje
koje æe ukloniti mete‘ sa zemlje. Iako su drugi bili lišeni, Bog je ispunio
Svoje obeæanje u tome da æe vjera objavljena Èasnom Poslaniku s.a.v.s.
nadvladati nad drugim, kroz dolazak njegovog istinskog i vatrenog sluge,
Obeæanog Mesije a.s. za kojeg je bilo odreðeno da ponovo postigne
izgubljeno nasljedstvo. Zbog toga je odgovornost svakog Ahmadi
muslimana da propagira miroljubivu poruku islama svijetu i obavijesti
ih da islam nije vjera ekstremizma nego da je zapravo bajraktar ljubavi
i sa‘aljenja.
Poslije drugog svjetskog rata bila je formirana Organizacija UN sa
svojim raznim tijelima, npr. Vijeæe sigrnosti, Ekonomsko i Društveno
vijeæe, Meðunarodni sud pravde itd. Meðutim, trenutno stanje širom
svijeta je svjedok neuspjeha ove institucije. Razlog za ovaj neuspjeh je
nedostatak bogobojaznosti. Na osnovu znanju, moæi ili oholosti neke
nacije svijeta imaju prevlast u UN; tu su dvostruki standardi stalnog i
nestalnog èlanstva itd.
Ako se trajan mir i sigurnost rašire u svijetu, to æe biti kroz uèenja
Èasnog Poslanika s.a.v.s. Èasni Kur’an se obraæa svim nacijama svijeta
na osnovu humanosti:
14
“O ljudi, Mi smo vas stvorili od muška i ‘enska; i Mi smo vas podijelili
u narode i plemena da biste se upoznavali (jedni druge). Uistinu,
kod Allaha je najplemenitiji onaj meðu vama ko je najbogobojazniji.
Sigurno, Allah sve zna (i) uvijek je obaviješten.” (49:14)
Ovo je islamsko uèenje bratstva. Ispravnom vjerniku je nareðeno da
se dr‘i ovog uèenja i da ga propagira. Jedino ovo mo‘e njegovati ljubav,
blagonaklonost i jednakost. Mir i sigurnost mogu jedino biti garantovani
u svijetu kad la‘ni i tiranski pojam nadmoænosti za neke nacije bude
iskorijenjen.
Mir i sigurnost ne mogu biti utemeljeni dok ljudi svake rase i svake
nacije ne budu u stanju da dokuèe da su djeca Adema i da su stvoreni
od muška i ‘enska i da su jednaki. Ako je jedan bolji od drugog, to je
jedino u terminima bogobojaznosti. Meðutim, èija bogobojaznost je
najizvanrednija, samo Allah zna, niko ovo ne mo‘e prosuditi za sebe.
Islam ka‘e da je cijelo èovjeèanstvo kao porodica i da samo mo‘e
paziti na mir i sigurnost jedan drugog ako ‘ivi kao blisko vezana
porodica. Prividne razlike u ljudskom rodu su samo za prepoznavanje u
pogledu toga ko je Evropljanin, ko Azijac a ko Afrikanac. Kao ljudska
biæa mi smo svi isti i osoba iz Afrike ima ista osjeæanja kao što imaju
osobe iz Evrope. Mir i sigurnost samo mogu nadvladati kad vodimo
brigu o sojeæanjima jedan drugog. Ovo su mjere za dugotrajan mir i
sigurnost koje islam predstavlja, inaèe nije va‘no koliko Vijeæa sigurnosti
je formirano trajni mir se ne mo‘e odr‘ati.
Ovo uèenje nije ostalo samo teoretsko; Èasni Poslanik s.a.v.s. je sve
to stavio u praksu. On je volio siromašne i obespravljene, slobodne i
robove, davao obespravljenim njihova prava. Navodeæi primjer hazreti
Bilala r.a. Huzur je rekao da on nije imao etnièkog statusa, ali je takav
bio obzir Èasnog Poslanika s.a.v.s. prema njemu da mu se hazreti Omer
obraæao sa ’Sejidna Bilal’. U svojoj oprosnoj hudbi, Èasni Poslanik s.a.v.s.
je otvoreno proglasio: “Vi ste svi jednaki. Svi ljudi, kojem god narodu ili
plemenu pripadali, kakav god polo`aj u `ivotu imali, su jednaki… Arap
nema superiornosti nad nearapom, niri nearap nad Arapom.”
Danas je du‘nost Zajednice Obeæanog Mesije a.s. da utemelji ovu
krasnu zajednicu koju je Èasni Poslanik s.a.v.s. stvorio.
Huzur je citirao ajet 9 iz sure Al Mumtahina (60:9) koji govori o
poštovanju i ljubaznosti iskazanim onima koji ne te‘e da ratuju zbog
15
vjere. Huzur je rekao da ovaj ajet upuæuje na drugi kur’anski ajet (sure
Had‘) koji daje odobrenje za borbu u samoodbrani protiv onih koji prvi
zapoènu rat. Rat samo mo‘e biti proglašen na nivou vlade. Na‘alost,
upravo ovo pitanje ekstremisti meðu muslimanima zloglasno
zloupotrebljavaju i tako donose zao glas u islam.
Navodeæi ajet 109 iz sure Al An’am (6:109) Huzur je rekao da je ovaj
ajet od vrhunskog znaèaja za meðunarodni mir i sigurnost. Navodeæi
pisanja Obeæanog Mesije a.s. Huzur je objasnio da nas je Allah uèio
dubokim naèinima uljudnosti i obzira da èuvamo mir nareðujuæi da ne
grdimo idole idolopoklonika da oni u odgovoru na to ne bi vrijeðali
Allaha. Ovo je nareðeno uprkos islamskoj filozofiji koja idole smatra
nesposobnim za bilo šta. Odgovoriti na svaku uvredu uvredom je
pozivanje uvrede. Zbog toga naš odgovor treba biti oštrouman. Musliman
ima najveæi osjeæaj èasti za Allaha zbog toga u grdnji idola drugih ako
musliman poziva uvredu Allahu onda je on ili ona odgovoran za to.
Musliman danas treba da ovo uèenje uèini široko raširenim, što se tièe
onih (nemuslimana) koji ne odustaju ni pod kakvim okolnostima;
njihova je nesreæa da su njima njihova djela uèinjena privlaènim.
Meðutim, na kraju se oni moraju vratiti Bogu i dobit æe svoju naknadu.
Citirajuæi ajete 25-27 iz sure Qaf (50:25-27) Huzur je govorio
pozivajuæi se na trenutno uzbuðenje nad Rušdijevim odlikovanjem
viteškim stale‘om. Huzur je rekao da kad Allah uzme na Sebe da se
pozabavi sa nekim stvarima onda mi ne treba da se bavimo time. Huzur
je objasnio da ima nereligioznih ljudi koji poštuju svoja ovosvjetska
bo‘anstva i Allah ima njihovu stvar u ruci. Mi ne treba da se zauzimamo
u razbijanju stvari, rušenju i samoubilaèkim napadima. Ovo predstvalja
vrlo pogrešnu sliku visokog morala islama osim toga što je bilo kako
bez znaèaja. Uvredljiv materijal koji je Rušdi napisao prije mnogo godina
je u njegovoj prirodi, ako mu vlada oda poèast titulom zbog ovoga ili
bilo kojeg drugog razloga, njihova stvar je kod Allaha. Nije da u Evropi
nema osjeæaja pristojnosti. Brojni ljudi su prigovarali na ovo (viteški
stale‘) u tome da iz ovog ništa drugo ne mo‘e biti postignuto osim
ugro‘avanja mira i sigurnosti svijeta. Huzur je rekao da kad je Rušdi
napisao knjigu o kojoj je rijeè, zapravo kad je bio potpomognut u pisanju,
oni koji su pisali prikaz o knjizi dr‘ali su da je neko drugi bio iza pisanja
ove knjige i da je to bilo uraðeno da pobudi muslimane. Meðutim,
muslimani igraju u njihovim rukama. Ovo ne vrijedi. To je velika zavjera
16
koja neæe otiæi paljenjem zastava; ovo (paljenje zastava) æe zapravo
slu‘iti njihovom cilju. U svakom sluèaju prikladan odgovor na ovakvu
stvar treba da bude da se povinujemo uèenjima islama sa veæom
energijom da predstavljamo blagoslovljeni uzor Èasnog Poslanika s.a.v.s.
drugima. Ako to iko mo‘e uraditi danas, Ahmadi musliman mo‘e.
Kad je Rušdi napisao ovu knjigu (1989) Hazret Halifatul Mesih IV
(r.a) je zadu‘io Arshad Ahemdi Sahiba da u odgovoru napiše knjigu
pod naslovom ’Rušdi: uhvaæen svojim nesvetim duhom’. Huzur je rekao
da je tra‘io da ona sada bude ponovo objavljena sa dodatkom poglavlja
o kojem je Hazret Halifatul Mesih IV r.a. dao pouku. Prije kratkog
vremena knjiga je bila štampana od neovisne objavljivaèke kompanije
koja se takoðer bavi istra‘ivanjem tr‘išta za prodaju. Ova knjiga treba
da bude raspodijeljena meðu muškarcima i ‘enama koji razmišljaju.
Navodeæi ajet 9 iz sure Al Maida (5:9) Huzur je rekao da miroljibivo
uèenje islama èak opominje protiv toga da èovjeka neprijateljestvo
protivnika ne izazove da èini nepravdu. To je zaista vrlo teško staviti
neprijateljstva ustranu kad udovoljavamo pravdi. Huzur je rekao da
ovaj ajet ne spominje ljubav i blagonaklonost zapravo on daje mjeru i
standard ljubavi i blagonaklonosti.
Huzur je takoðer citirao izvanredan primjer Èasnog Poslanika s.a.v.s.
u vrijeme pobjede Meke.
Huzur je molio (Allaha) da uskoro doðe vrijeme kad æe se
muslimanske vlade povinovati istinskim uèenjima islama, da budu
upravljaèi koji propagiraju islam pod pokroviteljstvom istinskog i
vatrenog sluge Èasnog Poslanika s.a.v.s.
Zadatak je Ahmadi muslimana da se zauzmu u dovama. Da Allah
primi naše dove i da svijet postane kolijevka mira i harmonije i da svaki
pojedinac obo‘ava Jednog istinskog Boga; da Allah uèini da tako bude.