Hutbe

Hutba, 10. august 2007.


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Kratko rezimiraruæi temu o kojoj je govorio prije serije hudbi o ðelsa
salani, Huzur je u svojoj današnjoj hudbi dao izlaganje o odlikama
Mumina (vjernika).
Citirajuæi ajet 26 iz sure Al Bakara Huzur je rekao da æe detaljno
objasniti odlike istinskog vjernika, da vjera vjernika, nakon što ih usvoji,
postaje vjerodostojna i on postaje primalac Bo‘ijih blagoslova i dobrote.
Zaista je vjernik onaj ko èini dobra djela, vjeruje u Bo‘ije jedinstvo,
Bo‘ije Poslanike, Knjige, meleke i Sudnji dan; osoba èije se srce
uzburkava ljubavi prema Bogu pri spominjanju Njegovog imena. Takva
osoba æe uvijek voditi raèuna da se ne upušta u nešto što æe navuæi
Bo‘ije nezadovoljstvo i kao rezultat æe prije svega biti svjesna da èini
samo ono èemu Allah daje prednost.
Objašnjavajuæi o tome šta je potrebno da se bude istinski vjernik,
Obeæani Mesija a.s. je napisao da prije svega èovjek treba da ulo‘i krajnji
napor da na zemlji utemelji Bo‘ije jedinstvo. Jednostavno izgovaranje
rijeèi vjere nije dovoljno; to treba da bude stavljeno u praksu. Praktièan
korak utemeljivanja Bo‘ijeg jedninstva æe biti kad èovjek oèisti svoje
srce od svega osim Allaha, da ne koristi lukava sredstva i neistinu da
postigne liène ciljeve, da èini napor da u svoju djecu usadi ljubav prema
Bogu kroz svoju praksu i skladnu rijeè i djelo, i da svim svojim
moguænostima propagira Bo‘ije jedinstvo u sferi svog ‘ivota,
Drugo, potrebno je saosjeæanje prema drugim ljudima. Istinski vjernik
je onaj ko nije nepošten prema drugoj osobi kroz svoju rijeè ili djelo.
Èasni Poslanik s.a.v.s. je proglasio da je prepoznatljivost vjernika to da
su drugi sigurni od njegovog jezika i ruke. Huzur je rekao da ovo za
41
sobom takoðer povlaèi to da èovjek osjeæa bol drugog kao svoj vlastiti;
naravno, samo onda æe osoba imati istinsko vjerovanje u Uzvišenog
Boga kad takva osjeæanja poprime stvaran ili vidljiv oblik.
Treæe, Huzur je rekao, kad èovjek sti‘e do stadija samilosti, gdje, kao
što je spomenuo, osjeæa bol druge osobe kao svoj, on ne treba da ogranièi
ovaj osjeæaj kao nešto što on osjeæa. Zapravo treba da ova osjeæanja
prenese nastojeæi aktivno da èini dobro drugima, Bo‘ijem stvaranju.
Ako treba da bude uèinjena neka ‘rtva za ovo, treba da bude uèinjena.
Kao što Èasni Kur’an iznosi (sura Al Hašr) da su bili neki (ashabi) koji
su dali prednost drugima nad sobom, Huzur je objasnio da je èak prije
primanja poslanstva, Èasni Poslanik s.a.v.s. u‘ivao veliki ugled zbog
sa‘aljenja i brige za druge. Poslije primanja poslanstva praktièni primjeri
ovog ugleda su postali još silniji u svom obilju. Ovaj blagoslovljeni uzor
blagonaklonog dobroèinstva i zaista njegove moæi pobo‘nosti je to što
je nadahnulo njegove drugove da poprave svoje ‘ivote.
U ovo doba, Obeæani Mesija a.s. je bio taj koji je postavio izvanredne
primjere slu‘enja ljudima – bez obzira na rasu ili vjeru; ti primjeri su
vodeæe svjetlo za nas. Pored svojih ogromnih uèenih poduzimanja da se
bori protiv neistine on je nalazio vremena, u èasu potrebe, da pripravi i
dadne lijekove siromašnim i onima u nu‘di, slušajuæi ih i tješeæi ih.
Onda je tu bilo pitanje zauzdavanja oholosti. Huzur je rekao da ne
treba da se predajemo bilo kakvoj oholosti, èak sa ljudima koji su nam
potèinjeni, nego treba da budemo zahvalni da su nam bili omoguæeni
ljudi koji nam mogu pomoæi u našim zadacima. Prepoznatljivost je
muslimana – istinskog vjernika, da je, što je njegov ugled i autoritet veæi
njegova poniznost i zahvalnost je veæa. Citirajuæi ajet 19 iz sure Lukman
(31:19) Huzur je rekao da ako neko ‘eli da postigne Allahovo
zadovoljstvo treba da ozbiljno razmisli o stvarima objašnjenim u ovom
ajetu. Ako osoba tvrdi da ima strah i strahopoštovanje od Boga onda
treba da se oslobodi svakog naèina oholosti. Èasni Poslanik s.a.v.s. je
naredio da vodimo raèuna o samo poštovanju èak sluga i savjetovao da
se na njih treba pozivati sa ’moj mladiæ’ ili ’moja djevojka’ radije nego
po obièaju koji prevladava da ih zovete ’moj sluga’. Zaista Obeæani Mesija
a.s. je savjetovao da ne koristimo pogrdne rijeèi èak iako se druga osoba
upusti u to. Od istinskog vjernika se uvijek oèekuje da bude èistog govora,
pogrdan govor je izvan pitanja. Uzdr‘avanje kad primi pogrdne rijeèi
èuva èovjekov um èistim. Prirodno je i naglo na pogrdne rijeèi reagovati
42
ljutnjom i da je osoba naklonjena da bude uvredljiva ili pogrdna.
Meðutim, velika je vrlina imati za cilj da ne koristite rijeèi koje je Allah
zabranio.To nije lahko i ne mo‘e se postiæi bez duhovnog pregnuæa i
borbe. Ovo takoðer omoguæava da se razvije i poveæa stepen strpljenja.
Vjernik je uvjeren da, kad u takvim uvjetima pokazuje strpljenje, onda
meleki odgovaraju u njegovo ime i zaista Allahovi blagoslovi i milost se
spuštaju na njega. Spreèavanjem eskalacije bilo kakvih loših osjeæaja,
vjernik tako omoguæava unapreðivanje mira u društvu.
Huzur je rekao da sve dotle dok èovjek èini dobra djela on je istinski
vjernik, inaèe onaj ko se ne usresredi na posvajanje onog što je nareðeno
je onaj ko je prihvatio islam ali nije posve posvojio istinsko vjerovanje
kao što je reèeno u ajetu 15 u suri Al Hud‘urat (49:15). Huzur je rekao
da ako se stepen vjere kreæe u tom pravcu, mi ne mo‘emo izvesti
revolucionarne promjene u svijetu. Za ovu svrhu mi treba da imamo
guruæu ‘elju da èinimo dobra djela i nastojimo što najviše mo‘emo da
slijedimo blagoslovljeni primjer postavljen od Èasnog Poslanika s.a.v.s
Pozivajuæi se na ajet s kojim je zapoèeo svoju hudbu, Huzur je rijeèima
Obeæanog Mesije a.s. objasnio da je u njemu radosna vijest u Bašèama
gdje rijeke teku. Ovdje je vjera objašnjena bašèama a dobra djela vrelima;
baš ako što nije moguæa da bašèa bude zelena bez vode, slièno bez
dobrih djela ulazak u D‘ennet neæe biti omoguæen. Zadovoljstva obeæana
u ovom ajetu su naravno metaforièka i to ne ukazuje na to da æe, na
primjer, osoba biti nagraðena mlijekom i medom u D‘ennetu. Nagrade
D‘enneta æe biti drugaèije po svom porijeklu. Naravno, onima koji se
trude i bore da èine dobra djela takoðer je na ovom svijetu pokazan
obris ahireta. Ovo mo‘e biti u formi primanje dova, spokoja i mira koji
se jedino mogu postiæi kroz duhovnost isto tako kao i ovosvjetski i
duhovni blagoslovi. Svako dobro djelo æe biti dobro djelo kad je uèinjeno
da se tra‘i Allahovo zadovoljstvo jer inaèe Allah ka‘e da ima namaza
koje su neki obavili koji æe za njih raditi suprotno zato što su obavljeni
samo kao pretvaranje. Dobra djela koja su uèinjena za pretvaranje i
pokazivanje bit æe ocijenjena saglasno tome.
Huzur je rekao da svi Ahmadi treba da vode raèuna o ovim stvarima
kad obavljaju namaz i druga dobra djela tako da budu primaoci
Allahovog zadovoljstva. Da Allah omoguæi svakog Ahmadi mislimana
da svoj ‘ivot ‘ivi u skladu sa ovom misli.
43
Zatim je Huzur najavio da æe poslije d‘ume predvoditi d‘enazu namaz
za Sahibzadu Amatul Aziz Sahibu, koja je bila Huzurova tetka. Huzur
je odao poštovanje umrloj gospoði, naglašavajuæi njenu pobo‘nost i
predanost obo‘avanju Allaha, njenu strast za one u nu‘di i njenu odanost
hilafetu. Pogotovu, Huzur je potvrdio zahvalnost za naslijeðeni mantil
’zelene boje’ Obeæanog Mesije a.s. koji je dala u nasljeðe Halifatu. Mantil
je naslijedio njen rahmetli mu‘ Mirza Hamiid Ahmad Sahib, koji ga je,
zauzvrat, dao Halifatul Mesihu IV r.a. kad je došao u VB. Huzur je rekao
da kad je postao halifa on je svojoj tetki Šahibzadi Amatul Sahibi
spomenuo ’mantil dat u amanet’ koja je rekla da je to sada postalo
poistovjeæeno sa internacionalnim bai’atom, i da ona to poklonila
halifatu. Huzur je molio Boga da joj dadne uzvišeno mjesto u D‘ennetu.
Druga d‘eneza je bila za Naimu Said Sahibu, suprugu misionara,
Said Ahmada Rašid Sahiba. Huzur je èinio dovu za djecu.