Hutbe

Hutba, 23. novembar 2007.


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je dao izlaganje o burnom stanju stvari širom svijeta s izgledom
dolaska Obeæanog Mesije a.s.
Huzur je rekao da je cijeli svijet, bilo zapad ili istok, razvijeni svijet
ili svijet u razvoju, zavijen je u haotièno stanje stvari. Neki su zabrinuti
o unutrašnjem neredu u svojim zemljama, neki su zabrinuti zbog
teroristièke prijetnje – prijetnje terorizma koji potièe iz politièkih ili
takozvanih religioznih temelja; takozvanih zato što ni jedna istinska
religija ne promoviše terorizam, osobito uèenje islama. U islamu je
potpuno neprihvatljivo za stanovnika jedne zemlje da poèini takva djela,
no ‘alosno je da neki ljudi èine prijestupe u ime Boga. Zatim su tu
narodi koji su zapali u prirodne nesreæe, ukratko svatko ko ima samilost
(sa‘aljenje) prema ljudskom rodu ne mo‘e a da ne razmišlja da izgleda
da niko na svijetu nema mira. U ovom dobu samo su Ahmadi muslimani
ti koji se zamišljaju nad ovim izgledima. Huzur je rekao da je obaviješten
kroz poštu koju prima i kroz druge izvore da je veæina Ahmadi
muslimana zabrinuta o globalnoj situaciji kao i o stanju stvari u svojim
zemljama. Ovo razmišljanje je rezultat revolucionarne promjene vjere
ljudi, koju je izvršio Obeæani Mesija a.s. Zaista je on rekao da je jedan
od razloga njegovog dolaska bio da ojaèa vjeru i doka‘e postojanje
Boga ljudima. On je osjeæao da je stanje stvari takvo da je uzdanje koje
13
ljudi imaju u ovosvjetska sredstva nedostajalo u njihovoj povezanosti s
Bogom. On je rekao da je bio opunomoæen da ponovo uspostavi vezu
izmeðu Boga i Njegovih stvorenja i da zaustavi vjerske ratove. On je
rekao da su dvije glavne naredbe Kur’ana naredbe što se tièe Bo‘ijeg
jedinstva i samilosti prema ljudima.
Huzur je rekao da smo mi zaista sretni da smo prihvatili Imama
ovog doba koji je bio poslan radi reforme svijeta u vrijeme kad je
koristoljublje (vlastiti interes) uzelo maha. On nam je pokazao put da
izbjegnemo to zlo tako da je sada zadatak svakog Ahmadi muslimana
da radi na utemeljivanju Bo‘ijeg jedinstva, da stvori liènu vezu s Bogom
i da ima smailost prema stvorenjima. Huzur je rekao da je za zadnjih
stotinu godina Zajednica èinila najveæe moguæe napore, roðene iz
samilosti, za ovu svrhu. Mi treba da nastojimo i objasnimo ljudima
razloge i uzroke za ove nesreæe i nemire koji se dogaðaju svuda oko
nas. Mi ovo treba da èinimo unutar svog djelokruga kroz pisanja pisama
novinama i drugim sredstvima i izvorima (spisima). Prenesite ovu
poruku da ova uznemirenst neæe popustiti i mir ne mo‘e biti utemeljen
dok se nastavljaju prekršaji protiv onoga ko je bio poslan od Boga.
Svijet pripisuje sezonske oluje i ekstremno vrijeme promjenama klime
itd. Meðutim, to raða razmišljanje da je prije sto godina osoba proglasila
da æe, ako ljudi ne obrate pa‘nju ovoj Bo‘ijoj poruci, Bog pokazati
(Svoju srd‘bu) kroz prirodne nesreæe. On je takoðer upozorio o
zemljotresima koji su se izbijali sa zaèuðujuæom uèestalošæu u zadnjih
stotinu godina.
Pozivajuæi se na ciklon koji ovih dana hara u Bangladešu Huzur je
rekao da je ovo najveæi ciklon u zadnjih 47 godina koji je ostavio 600,000
ljudi bez kuæe. Neki Ahmadi muslimani su takoðer podnijeli materijalni
gubitak u ciklonu ali do sada Bo‘ijom milošæu nije bilo izgubljenih ‘ivota
kod Ahmadi muslimana. Huzur je rekao da su volonteri iz Humanity
First (Humanitarne organizacije D‘emata) VB i Kanade na putu za
Bangladeš sa pomoæi. Prema tome Zajednica se priprema da donese
pomoæ ljudima tamo, kao što èini svuda drugo. U zadnje dvije godine
ili tu negdje Ahmadi muslimani u Bangladešu su do velike mjere bili
uznemiravani. Neobrazovane, naivne mase su potaknute da izazivaju
štetu Ahmadi muslimanima; meðutim naša Zajednica je uvijek tamo
da pomogne kad je pomoæ potrebna. Ovo je zaista odlika Zajednice
Obeæanog Mesije a.s. zato što je on proglasio da je jedan od njegovih
14
zadataka bio da usadi samilost prema ljudima.
Zatim je Huzur istakao situaciju u Pakistanu i rekao da je u Pakistanu
Ahmadi muslimanima zabranjeno da ka‘u Allahu ekber, zabranjeno im
je da prizivaju blagoslove (uèe salavate) na Èasnog Poslanika s.a.v.s..
Oni su ovo obièno dr‘anje propisa tamo preokrenuli u ‘kriminal’ za
koji je kazna dugogodišnji zatvor. Naravno potpuno je druga stvar da
oni nisu bili u stanju da uklone ljubav prema Bogu i ljubav prema
Poslaniku iz srca Ahmadi muslimana. Uprkos tome, kad je prije dvije
godine strahovit zemljotres potresao Pakistan u kojem je stotine hiljada
ljudi poginulo, uprkos svim proganjanjima protiv Ahmadi muslimana
koje pakistanska vlada dodjeljuje kroz svoje zakone, naša Zajednica je
najvelikodušnije pomogla. Mi smo osnovali kampove za pomoæ koji su
bili u radu nekoliko mjeseci, jedanput je èak skladište medicinske opreme
bilo zapaljeno od neprijatelja Zajednice ali mi smo dalje nastavili. Huzur
je rekao u vremenu poslije zemljotresa mnogi ljudi su oboljeli od nervne
poremeæenosti; naša Zajednica je uz velike troškove osnovala u Kašmiru
posebno odjeljenje za ove pacijente. Huzur je rekao da je Obeæani Mesija
a.s. u nas usadio istinsku i iskrenu samilost prema ljudima. Izjašnjavajuæi
se o trenutnoj situaciji u Pakistanu Huzur je rekao da su nemiri, nered,
ubistvo i pustošenje u zemlji prevladavaju. Vlada i njeni radnici su u
zategnutim odnosima, politièari su upleteni u svojim sebiènim ciljevima,
sudstvo, agencije za provoðenje zakona su jedino zabrinute sobom.
Ranije je tamo bila vlada unutar vlade u Islamabadu, sad je tamo pobuna
u Sawatu (oblast Pakistana). Jedne novine su otvoreno iznijele da je
pobunjenièka æelija u Salwatu nekada imala podršku vlade a sad je
armija postrojena protiv njih. Tamo nema opsanosti od vanjskog
neprijatelja nego se armija bori s neprijateljem unutra koji je najopasniji
od svih.
Huzur je rekao da kad je vlada Pakistana u 1974. godini proglasila
Ahmadi muslimane nemuslimanima oni su navodili da je Rabva
samostalno osnovala vladu. Hoæe li oni sada reèi da je vlada bila
osnovana unutar Rabve ili se stvarna prava buna dogodila u Sawatu?
Ahmadi muslimani su uvijek poštovali zakon, èak kad je njihova vlastita
zemlja bila oduzeta od drugih, i Ahmadi su, radije nego da budu upleteni
u sukob s njma, tra‘ili pomoæ zakona. Meðutim, poslije trideset godina
Visoki sud još uvijek nije donio odluku i na ovoj zemlji je provedena
15
(nezakonita) izgradnja objekata. Kad je Visoki sud obaviješten da je
ovo kršenje zakona i nepoštivanje suda, njihov odgovor je ‘zašto se vi
uzbuðujete to je naše “nepoštivanje”.
Huzur je rekao da je situacija takva da je najgora moguæa izopaèenost
(korupcija) raširena u svakom odjeljenju zemlje i razlog za ovo je da je
stanje njihove vjere zlosretno i Sudnji dan se smatra tek prièom. Kad
razmislimo, svi nemiri i nered u zemlji vode porijeklo iz njihovog
odbijanja Imama ovog doba.
Huzur je rekao sa sadašnjim stanjem zapleta (izvanrednog stanja) u
zemlji ustav bio suspendovan, meðutim, ustav nije bio suspendovan
neplanski; taèka zakona koja proglašava Ahmadi muslimane
nemuslimanima i dalje ostaje, zaista, bilo je posebno najavljeno da ova
taèka ostaje na snazi. Huzur je rekao da se oni boje onih koji stvaraju
teror u ime religije više nego što se boje Boga.
Huzur je nalagao sve da molimo Boga za Pakistanske Ahmadi
muslimane da ne budu stavljeni u bilo kakavu nevolju. Na nama je da
ka‘emo svima u okviru svog ‘ivotnog djelokruga da se zamisle o tome
da li je ovo ili nije uplitanje u Bo‘ije zakone? Huzur je rekao da neki
ljudi otvorenog razuma u Pakistanu su sada zapoèeli da iznose svoje
mišljenje da sve teškoæe koje neprestralno pogaðaju zemlju su zbog
Bo‘ijeg nezadovoljstva s njima, meðutim, njima nije jasno zašto je Bog
nezadovoljan s njima. Zaista, onaj koji je tvrdio (da je od Boga) rekao
je da æe Bog pokazati znakove njemu u potporu; oni treba da se obazru
na ove znakove!
Oni ne samo da su uveli tiranske zakone u Pakistanu, Ahmadi
muslimani su tamo ubijani jednostavno zato što su Ahmadi muslimani.
Premda su sudovi donijeli kriviènu presudu u jednom ili dva sluèaja no
sve dotle dok su ovi tiranski zakoni u slu‘bi, nije va‘no koja vlada je na
vlasti, on æe biti sudjelovanje u ovom ugnjetavanju.
Huzur je rekao da je ljubav prema domovini dio vjere pojedinca,
zbog toga mi ka‘emo vladi Pakistana i njenom narodu da ako ‘ele da
budu osloboðeni od Bo‘ije kazne treba da provode pravdu. Oni treba
da povodu raèuna iz situacije u Afganistanu gdje su dvoje Ahmadi
muslimana bili ubijeni – kad je bilo objavljeno Obeæanom Mesiji a.s. da
æe mu Bog, kad su dvojica od njegovih ljudi bili ubijeni, pokloniti narode.
Danas još u Afganistanu ima (pre‘ivjelo je) Ahmadi muslimana, iako
ne mnogo, no, prema Bo‘ijem obeæanju Obeæanom Mesiji su bili
16
poklonjeni ’narodi.’ Meðutim, opomena koju je Obeæani Mesija unaprijed
izrekao o zemlji Kabula obistinila se sa preciznošæu i jasno je vidljivo
da onaj ko je dao ovo upozorenje nije bio niko drugi nego èovjek od
Boga.
Huzur je rekao da je samo ‘elio da ka‘e svojim zemljacima da imaju
malo èula i da od ljudi ne prave bogove. On je rekao da su tra‘ili zemlju
Pakistan radi slobode muslimana, Qaid e Azam (Muhammed Ali D‘ina)
je muslimane izvadio iz tlaèenja i dao im zemlju gdje uèenje islama
mo‘e biti provedeno pod kojim svaka religija mo‘e biti slobodno
praktikovana i gdje prava svakog stanovnika mogu biti poštovana.
Meðutim, kasnije su se vlasti uplele u religijska pitanja drugih i nisu
bili pošteni; oni nisu ispunili zahtjeve ovosvjetske pravde i oštro su
proganjali one koji su imali vjeru.
Huzur je rekao da smo mi Ahmadi muslimani prvi u svojoj ljubavi za
Pakistan, u toku njegove nezavisnosti mi smo dali mnoge ogromne ‘rtve
kao i u ratovima koji su slijedili. Mi danas koristimo sva svoja sredstva
(i sposobnosti) da poma‘emo u vrijeme potrebe. Huzur je rekao da on
smatra da jedino pakistanski Ahmadi muslimani, nije va‘no gdje su u
svijetu, iskreno ‘ele dobro za svoju domovinu i koji iskreno mole Boga
za to. Huzur je rekao da je ogroman broj Ahmadi muslimana u Pakistanu
i molitve ovih Ahmadi muslimana su to što je spasilo Pakistan, inaèe
postupci ovih takozvanih patriota su takvi da radije nego da spase Pakistan
oni zemlju stavljaju u ozbiljan rizik.
Huzur je pohvalio izjavu jednog MEP (èlana Evropskog parlamenta)
koji je obrazlagao da ne treba da se zaustavi pomoæ Pakistanu jer æe
ovo imati štetan efekat na stanovništvo zemlje koje je u nepovoljnom
polo‘aju. Nasuprot, Huzur je rekao, naš vlastiti voða (Benazir Buto) i
drugi govore da Evropska zajednica treba biti prisiljena da zaustave
ovu pomoæ tako da vlada (Pakistana) bude pod pritiskom. Neki u
Pakistanu praktièno pozivaju ljude sa strane da riješe problem ove
zemlje. Ipak su vrlo ponosni da su riješili ’90 godina star problem’. Da
Allah ima milosti prema ovoj zemlji i ako bezosjeæajne voðe ne mogu
biti reformisani da On onda dadne ovoj zemlji voðe koji imaju interes
zemlje na srcu; svaki Ahmadi, pogotovu Pakistanski Ahmadi muslimani,
bilo da pro‘ivljavaju Pakistan ili ne, treba da mole Boga za ovo.
Zatim je Huzur govorio o situaciji u Indoneziji. On je rekao da izgleda
17
da se ovih dana tamo širi drugi anti Ahmadija val. U nekim udaljenim
oblastima napadnute su kuæe Ahmadi muslimana, i d‘amije, i prijeti
im se. Neka vladina odjeljenja izgleda da stoje iza ovih situacija s ciljem
da stvore la‘no stanje nestabilnosti i opasnosti da bi naèinili put za
donošenje zakona protiv Ahmadi muslimana. Allah æe razmrskati sve
njihove lukave planove. Oni smatraju da mogu zatrti Ahmadijat na ovaj
naèin. Oni su ovo planirali i nastojali zadnjih stotinu godina. Da je naša
Zajednica bila ‘ljudsko djelo’ ona bi bila izbrisana prije dugo vremena,
meðutim Obeæanom Mesiji a.s. je bilo obeæano da æe njegova Zajednica
cvjetati i rasti, zato mi nismo zabrinuti da æe oni biti u stanju zatrti
Ahmadijat ili da æe biti u stanju da ga ukinu u Indoneziji. Sa Allahovom
milošæu Ahmadi muslimani d‘emata u Indoneziji su prvi u svom osjeæaju
‘rtvovanja, ako neki pojedinci uzmièu (kolebaju) u svojoj vjeri Allah
nam pokloni isti toliki broj ljudi sa velikom vjerom i vjerovanjem.
Huzur je rekao da smo mi svjedoci da se objava data Obeæanom
Mesiji a.s. ’Ja æu uputiti tvoju poruku do uglova svijeta’ ispunjava svaki
dan sa ponovnom velièanstvenošæu, zbog toga to nije zabrinutost,
meðutim, zabrinutost je da Allah zaštiti svakog Ahmadi muslimana od
svake štete. Huzur je rekao da Ahmadi muslimani širom svijeta treba
uvijek da vode raèuna da nikada ne uzmu zakon u svoje ruke i da
nikada ne prestanu da slu`e ljudima zbog neprijateljstva drugog i da se
ne odmièu od širenja Allahove poruke.
Huzur je rekao da je prije nekoliko godina kad je tsunami nesreæa
pogodila Indoneziju tamo postojalo oštro neprijateljstvo protiv nas u
ovoj zemlji. Meðutim, mi smo im pomogli jer su Bo‘ijom milošæu naša
srca napunjena samilošæu prema ljudima. Naš je zadatak da im
pomognemo èak iako oni nas ubodu otraga. Naša nagrada nije kod
njih, samo Allah ima nagradu za nas. Naš zadatak je da širimo
dobroèinstvo radi Allaha, za ovo svaki Ahmadi treba da radi s molitvama
i sa strpljenjem i da se ne umori zbog proganjanja jer mi moramo ispuniti
svoje obaveze.
Citirajuæi ajet 154 iz sure Al Bakara
“O vi koji vjerujete! Tra‘ite pomoæ sa strpljenjem i namazom; sigurno
je Allah sa strpljivima.” (2:154)
Huzur je rekao da nas ovi ajeti umiruju da se vratimo Allahu u punoj
poniznosti, da su ova proganjanja kušnja i da je strpljenje u tome da
budemo ustrajni i pokretljivi (elastièni). Naspram ovih neprijateljstva
18
mi ne treba da tra‘imo pomoæ od bilo kojih ovosvjetskih sredstava nego
da samo tra‘imo Allahovu pomoæ, da stavimo Njegove naredbe u praksu
i da odbacimo zlo, Njegova pomoæ æe doæi, krajnja pobjeda je pobjeda
Zajednice Obeæanog Mesije a.s. to je Bo‘ije obeæanje da æe Ahmadijat,
istinski islam, biti pobjednik.
Citirajuæi ajet 48 iz sure Ibrahim (14:48) Huzur je rekao da svaki
Ahmadi musliman treba da bude uvjeren da je u skladu sa Bo‘ijim
obeæanjem Allahova pomoæ uz Zajednicu Njegovih miljenika. Huzur je
molio Boga da naši protivnici ne doðu pod Allahovu odmazdu – kao što
ovaj ajet spominje – zbog svoje gluposti, da shvate Bo‘ije upozorenje.
Huzur je rekao da oni mogu biti u stanju da nam zadaju trenutnu
teškoæu no oni nikada ne mogu oduzeti mir koji nam je naša vjera dala.
Mi uvijek tra‘imo pomoæ od Allaha i molimo Ga ’Uputi nas na pravi
put’ (1:6) kako ne bi bili nestrpljivi. Naš zadatak je da pokazujemo
krajnje strpljenje tako da budemo korisnici Allahovih blagoslova.
Poslije èitanja isjeèka iz pisanja Obeæanog Mesije a.s. Huzur je završio
dovom da Allah osposobi svakog od nas da idemo putem istinitosti i da
budemo u stanju da razumijemo Ahmadijjat, istinski islam, u skladu sa
uèenjima i ‘eljama Obeæanog Mesije a.s.