Hutbe

Hutba, 21. decembar 2007.


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je odr‘ao hudbu o Bo‘ijem atributu Al Hakim bazirajuæi svoj
govor na kur’anskom ajetu 130 iz sure Al Bakara, èiji prevod glasi:
17
“Gospodaru naš, pošalji im jednog uzvišenog poslanika izmeðu njih,
koji æe ih uèiti Tvojim ajetima i uèiti ih Knjizi i mudrosti, i oèistiti
ih; uistinu si Ti moæan, mudar.’’ (2:130)
Huzur je rekao da se ovog ajeta dotakao u svojoj bajramskoj hudbi
juèer u odnosu na visoke uzore ‘rtvovanja kako su bili postavljeni od
Hazret Ibrahima a.s. koji je uèinio ovu dovu Allahu moleæi za velikog
Poslanika da bude roðen meðu njegovim narodom.
Huzur je rekao da je hazreti Ibrahim a.s. u ovoj dovi molio za
poslanika da doðe da postavi visoke uzore u èetiri aspekta, uzore koji
se ranije nisu dogodili i kojima neæe biti ravnog u kasnijem periodu.
Ovi uzori æe biti bez presedana zato što ljudski um i duhovnost nisu
dostigli stepen izvanrednosti kamo je Allah htio da to dovede. Hazret
Ibrahim je imao pronicljivost i shvatanje dalekog dometa kamo je Allah
trebao odvesti intelektualni i duhovni napredak èovjeka i naèinio je tu
molitvu sa ovim znanjem da æe, kad Allah bude odredio da ovo vrijeme
stigne kad æe intelektualni i duhovni napredak biti polirani (dotjerani)
do ljudske savršenosti, onda za postizanje ovoga mo‘da doðe Bo‘iji
poslanik izmeðu njegovog naroda koji æe uvesti nove aspekte duhovne
spoznaje ljudima, uèiniti ih svjesnim Allahovog postojanja i donijeti im
zadnji Šerijat.
Èetiri aspekta kojima je ovaj poslanik trebao da postavi uzvišene
uzore su bili: kazivanje Bo‘ijih znakova, pouèavanje Knjige, predaja
mudrosti i da njegovo uèenje bude takvo da æe oèistiti one meðu kojima
æe se dogoditi njegovo dolazak kao i druge koji æe tek biti roðeni do
Sudnjeg dana. Zaista ovaj ajet se završava potvrdom da je Allah Moæan
i Mudar, i da je samo On mogao stvoriti èovjeka tako savršenog i
pokloniti mu mudrost kako je objašnjeno u ovom ajetu.
Hazreti Ibrahim a.s. je molio (Boga) da izvršenje njegovog ‘rtvovanja
bude u poslaniku sa naprijed spomenutim kvalitetima – da bude roðen
izmeðu njegovih potomaka (od potomaka Ismaila) i da on postavi uzore
najviše izvrsnosti. Ovaj naèinjeni ajet molitva je iz sure Bakara i
prihvatanje ove molitve je takoðer zabilje‘eno u suri Bakara u ajetu
152 – da se zaista dogodio dolazak takvog poslanika.
U dodatak tome ajet 3 iz sure Al D‘uma (62:3) takoðer ponavlja
predmet ajeta 2:130. Meðutim, ovdje izgleda oèita razlièitost u redu/
18
slijedu èetiri aspekta koja su spomenuta u 2:130 i 2:152 u poreðenju sa
onim spomenutim u 62:3. Ovo je zahvaljujuæi posebnoj mudrosti
Allahovoj. Oni koji podi‘u pritu‘be Èasnom Kur’anu ka‘u da nema reda
ili dosljednosti. Stvarnost je u tome da oni nemaju sposobnosti da
razmisle nad predmetom Kur’ana što se ne mo‘e postiæi bez èistoæe
srca. Hazret Ibrahim a.s. je molio Allaha za poslanika da doðe da im
kazuje Allahove znakove (ajete), da ih poduèava, da podijeli mudrost i
oèisti. Kad je Allah primio ovu molitvu, On je proglasio (2:152) da je
On zaista poslao Poslanika, koji, u skladu sa molitvom, prvo kazuje
Allahove znakove (ajete). Slijedeæe, meðutim, 2:152 spominje da on
èisti, što ajet molitve (2:130) spominje posljednje. Ova promjena u
redosljedu, Huzur je rekao, je zahvaljujuæi posebnoj mudrosti koju æe
on objasniti nekad kasnije. Za sada, Huzur je rekao, on æe govoriti o
èetiri aspekta za koje je molitva bila naèinjena za ovog poslanika.
Prva od ovih molitvi je bila za poslanika da ljudima kazuje Bo‘ije
znakove (ajete). Prema leksikonima ajet znaèi, ’znakovi’, ’èuda’,
’upozorenje koje djeluje kao savjet’ i ’komad (dio)’. Tako da iz ovog
ajeta mo‘emo zakljuèiti da uèenje objavljeno ovom poslaniku, da ga
on mo‘e prenijeti ljudima, mo‘e u sebi sadr‘avati znakove i èuda o
kojima æe on dati objašnjenje da o‘ivi vjeru u Allaha.
U terminima znaèenje rijeèi ajet kao ’komad (dio)’ ili mno`ina ’komadi
(dijelovi)’ nagovještava da æe uèenje ovog poslanika biti objavljeno u
komadima ili dijelovima. U ajetu o prihvatanju molitve (2:152)
potvrðeno je da je zaista ovo uèenje bilo objavljeno u dijelovima i ovo
je jedno iza drugog bilo uèinjeno Znakom svoje istinitosti.
Obeæani Mesija a.s. je objavu Kur’ana u dijelovima smatrao (17:107
i 25:33) specifiènim znakom. Kur’an je bio objavljen u toku perioda
koji se protezao u dvadeset tri godine kao dokaz svoje istinitosti. U
toku ovog perioda Poslanik s.a.v.s. se suoèio sa najte‘im vremenima
gdje je do‘ivio mnoge bitke kao i to da su bila uèinjena nastojanja da
mu se oduzme ‘ivot. Do vremena dok kur’anske objave nisu bile
upotpunjene i Allah proglasio da je njegova poruka bila usavršena (5:4)
ni jedan od napada na ‘ivot Poslanika nije bio uspješan i na kraju je
doèakao smrt zbog prirodnih uzroka.
Uz to, ljudski rod u to vrijeme nije dostigao stepen gdje su mogli
uruèiti poruku Kur’ana jedino u komadima (dijelovima). Zaista je njihova
vjera bila nepokolebiva u svojoj savršenosti; meðutim, oni su bili daleko
19
u dostizanju vrhunaca postizanja znanja i uèenja. Danas se èovjekov
um uveliko razvio uz pomoæ znanja i nauka. Kao primjer Huzur je rekao
dr Abdus Selam (Ahmadi dobitnik Nobelove nagrade) je govorio da je
on sve svoje eksperimente bazirao na kur’anskim ajetima. Sa širenjem
znanja ljudi su razumjeli Bo‘ije postojanje na bolji, više shvatljiv naèin.
U vrijeme dolaska Èasnog Poslanika s.a.v.s. svaka religija je bila upletena
u otvoren ili skriveni širk (pripisivanja partnera s Allahom), oni koji su
bili prividno religiozni zaboravili su stvarnost o Bogu. Huzur je rekao
da je situacija u ovo vrijeme ista i on æe dati izlaganje o ovome u svojim
narednim hudbama.
Kad je hazret Ibrahim a.s. naèinio svoju molitvu sa znanjem da æe
doæi doba koja æe biti još više puna rizika (opasnosti) od njegovog doba,
i on je molio Allaha za poslanika da u to vrijeme bude poslan, izmeðu
njegovog naroda, da sa dokazima i objašnjenjem ljude uèini svjesnim
Allahovog postojanja.
Citirajuæi ajet 70 iz sure Al Ankabut (29:70) Huzur je objasnio da je
Èasni Poslanik s.a.v.s. bio taj koji je pokazao put da stignemo do Allaha.
Obeæani Mesija a.s. ka‘e da nas ovo obavještava da je, s ciljem da
razmrsimo (riješimo) duhovno razlikovanje i znanje, neophodna je
borba, i da za ovo imamo blagoslovljeni uzor Èasnog Poslanika s.a.v.s.
pred sobom. Mnogi ljudi, napuštaju ovo i izabiru da slijede takozvane
svete ljude (visokog ugleda tzv. pirove) koji èak ne djeluju u okviru
šerijata ali prave sve vrste tvrdnji u poveæavanju svojih statusa. Huzur
je rekao da, kad nas je Uzvišeni Allah opremio sa svim što treba da
znamo, dao nam zdravo razmišljanje (zakljuèivanje) i dokaze, onda je
naš zadatak da uèinimo napor i borimo se za duhovni razvoj – a ovo ne
mo‘e biti postignuto kroz takozvane svece i svete ljude. Zapravo to
mo‘e biti postignuto kroz puteve (naèine) objašnjene od Èasnog
Poslanika s.a.v.s. i kroz èuda i znakove koji su pokazani u njegovom
blagoslovljenom ‘ivotu. Takozvani pirovi ne vode èovjeka Bogu. Zaista,
onima koji Ga tra‘e Allah Lièno dolazi kroz znakove i uputstvo kako je
primjerom bilo pokazano od Èasnog Poslanika s.a.v.s.
Prema leksikonu rijeè ajet takoðer oznaèava kaznu/muèenje. Hazret
Muslih Maud r.a. je ovo objasnio i rekao da u ovim ajetima (prvi je
objašnjen u hudbi) rijeè ’kazuje’ takoðer oznaèava da æe ovaj Poslanik
svoj narod upozoravati protiv muèenja ili kazne. Ovo je razlog što je
Èasni Kur’an objasnio ove dogaðaje ranijih poslanika kao upozorenje
20
za svijet uopæeno, kao i za one koji vjeruju u Kur’an. Bo`ija kazna dolazi
onima koji nastoje da se miješaju sa Allahovim bo`anstvom. Porièuæi ili
odbijajuæi Bo`ijeg poslanika, iako je velika nesreæa, nije neophodno da
dovede do Bo`ije kazne, ukoliko i sve dok sve granice ne budu
prekoraèene u terminima pobunjeništva ili nereda. Da Allah uputi svijet
u cjelini i da nam On pokloni ispravnu pronicljivost i shvatanje uèenja
Èasnog Poslanika s.a.v.s. tako da postignemo sposobnost da se okrenemo
Njemu. Huzur je rekao da æe preostalo objasniti kasnije.