Hutbe

Hutba, 28. decembar 2007.


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je u svojoj današnjoj hudbi citirao ajet 130 iz sure Al Bakara:
“Gospodaru naš, pošalji im jednog uzvišenog poslanika izmeðu njih,
koji æe ih uèiti Tvojim ajetima i uèiti ih Knjizi i mudrosti, i oèistiti
ih; uistinu si Ti moæan, mudar.’’ (2:130)
i dao govor o Allahovim znakovima (ajetima). Huzur je rekao da je
u zadnjoj hudbi prošlog petka dr‘ao govor o dovi hazreti Ibrahima
(naprijed spomenuti kur’anski ajet) pozivajuæi se na blagoslovljeno biæe
Èasnog Poslanika s.a.v.s. U ovoj dovi hazreti Ibrahima a.s. imaju naravno
nabrojani (spomenuti jedan po jedan) èetiri aspekta za ovog uzvišenog
Poslanika koji je trebao doæi i Huzur je prošlog petka objasnio prvi od
èetiri aspekta, tj. aspekt dijela dove, ‘koji æe im kazivati Tvoje ajete’ i
objasnio razna znaèenja i nijanse rijeèi ‘ajet’. Jedno od ovih znaèenja
je bilo upozorenje o kazni.
Pozivajuæi se na ajet 60 iz sure Beni Israil
21
“A Nas ništa ne spreèava da pošaljemo svoje znakove, osim toga što
su ih prethodni narodi odbili. I Mi smo Samudu dali kamilu kao
jasan znak, ali su joj oni nasilje uèinili. A Mi ne šaljemo znakove
osim da postepeno upozorimo.” (17:60)
Huzur je rekao da to oznaèava da Allah šalje znakove da poka‘e
istinitost Svojih poslanika i njihovog naroda, On pokazuje èuda. Allah
je zaista sliv svih moæi, On je Al Aziz (Moæni) – i dok ovaj ajet i drugi
ajeti njemu slièni govore o upozorenju datom prijašnjim narodima on
takoðer nosi pouku za narod sadašnjeg doba, pogotovu za muslimane.
Muslimani su ti koji èitaju ovu Knjigu – zbog toga je ova poruka za njih
da uèe iz nje i shvate da Allah ima moæ da demonstrira èuda i pošalje
Svoju kaznu èak i danas da ne bi bili nemarni. Huzur je rekao da
muslimani treba da razmisle nad znakovima povezanim sa èetrnaestim
stoljeæem (muslimanskog kalendara) i u svjetlu ovoga ne treba da porièu
i odbijaju istinu do najvišeg stepena. Moæni Bog nije napustio svoje
puteve, On proglašava da slanjem znakova upozorava ljude protiv lošeg
kraja; znakova koje On zaista nastavlja da pokazuje danas, kad bi samo
ljudi imali pronicljivost da ih prepoznaju.
Huzur je rekao da navoðenje prijašnjih naroda u Èasnom Kur’anu
nisu tek prièe. Mudar je onaj koji povede raèuna iz ovih dogaðaja
prošlosti u kojima su razni oblici kazni dolazile raznim narodima. Zaista
strahopoštovanje i strah od Allaha treba da uvijek bude u èovjekovom
srcu. Allah je uvijek Milostiv, On ne šalje samo znakove upozorenja, On
šalje takoðer radosne vijesti. Neki ljudi se protive da je Kur’an uglavnom
o strogosti premda Allah proglašava da Njegova milost nadmašuje sve
drugo i ona je za ljude da se zauzmu u istigfar (tra‘enje oprosta od
Allaha).
Dobra je sreæa muslimana da nas je Allah, objašnjavajuæi nam
ogranièenja primjerima, uputio kroz blagoslovljeni uzor Èasnog
Poslanika s.a.v.s. Obaveza je svakog muslimana da se dr‘i ovih
ogranièenja tako da budemo ubrojani meðu istinske vjernike i da, èineæi
dobra djela budemo primaoci radosnih vijesti koje Kur’an spominje.
Citirajuæi dio ajeta 10 iz sure Beni Israil (17:10) Huzur je rekao da je
iskreni vjernik onaj koji uzima pouku iz ove savršene Knjige – koja je
napunjena Allahovim znakovima i koja prenosi dogaðaje prijašnjih
naroda i pretskazuje o buduænosti – i nakon uzimanja pouke èini dobra
djela tako da mo‘da postigne uzvišenu nagradu.
22
Pozivajuæi se na pisanja Obeæanog Mesije a.s. Huzur je rekao da ima
dvije vrste Allahovih znakova: jedni su znakovi upozorenja a drugi su
znakovi milosti i saza‘aljenja. Prvi su za one koji ne vjeruju i nepokorni
su i karaktera su nalik Faraonu; ovi znakovi su da dadnu znak za uzbunu
i upozore ih. Druga vrsta znakova su za ponizne i krotke. Cilj ovih
znakova nije da upozori ljude, nego radije da ih utješi i uvjeri baš kao
umirujuæa, sa‘aljiva ruka koja je stavljena na zabrinuto srce. Istinski
vjernik poveæava svoju vjeru i duhovnost uz pomoæ ovih znakova i
njegova prirodna zabrinutost bude umanjena i nadomještena spokojem
tako da on/ona mogu nastaviti da poveæavaju svoje vjerovanje i duhovno
znanje, i dosti‘u stepen da imaju sigurnost istine. Èasni Kur’an ima
ovih znakova u izobilju i nosi trajno obeæanje da æe oni koji istinski
vjeruju u Kur’an nastaviti da otkrivaju ove znakove.
Huzur je citirao ajet 65 iz sure Junuz:
“Za njih su radosne vijesti u ovom ‘ivotu i na ahiretu – nema
mijenjanja Allahovih rijeèi; ovo je zaista veliki uspjeh.” (10:65)
i rekao: imati stvarne znakove je u sebi vrhunska pobjeda na koju
se ovaj ajet poziva. Allah je u Èasnom Kur’anu na raznim mjestima sa
raznim navodima napomenuo što se tièe toga ko su ti koji vjeruju po
viðenju Allahovih znakova.
U suri Ibrahim u ajetu 6
“A Mi smo poslali Musaa sa Našim znakovima, (sa ovom
naredbom): ’’Izvedi svoj narod iz tmina na svjetlo, i podsjeti ga na
Allahove dane.’’ Zaista su u tome znakovi za svaku strpljivu (i)
zahvalnu osobu.” (14:6)
Citirano je doba Musaa a.s. i reèeno je da je strpljenje i zahvalnost
Musaa a.s. i njegovog naroda bila njima od koristi. U tome je znak za
muslimane. Strpljenje i zahvalnost ne znaèi oslabiti napore (opustiti
se) bez obzira kakva je situacija. Zapravo to ukljuèuje znaèenje da sa
zahvalnošæu kao i zadovoljstvom cijenimo i vrednujemo Allahove
blagoslove. Od sljedbenika Èasnog Poslanika s.a.v.s. – èiji Šerijat je bio
uzvišeniji od šerijata koji je donio Musa a.s. i koji je bio usavršen od
Allaha – tra‘i se da imaju više standarde strpljenja i zahvalnosti od
standarda naroda Musa a.s.. Narod Musa a.s. je bio blagoslovljen od
Allaha sve dok su bili zahvalni. Ovo pokazuje da strpljenje i zahvalnost
23
zahtijevaju odluènost. Tra‘i se dosljednost u d‘ihad-e-Ekber
(najuzvišenijem ‘rtvovanju) u skladu sa uèenjem Kur’ana koje
ustanovljava samousavršavanje, kao i prenošenja ove poruke istine
drugima. U sadašnjem dobu ne mo‘e biti nikakvog uzvišenijeg
blagoslova od dolaska Obeæanog Mesije koji se dogodio u vrijeme kad
je islam uveliko oslabio. Ovaj Mesija je bio istinski i revan predanik tog
uzvišenog Bo‘ijeg Poslanika koji je odagnao mrak i raširio duhovno
svjetlo na uzvišenijem stepenu nego što je Musa a.s.. Huzur je rekao da
vraæanje izgubljene uzvišenosti muslimanskog svijeta le‘i u cijenjenju
ovog blagoslova koji je došao u formi Mesije. Da Allah dadne svakome
sposobnost da ima shavatanje ovoga.
Pozivajuæi se na ajet 66 iz sure An Nahl
“A Allah spušta vodu s neba i time o‘ivljava zemlju nakon njene
smrti. Sigurno je u tome veliki znak za ljude koji æe poslušati
(govor).” (16:66)
Huzur je rekao da ovaj ajet navodi ’spuštanje vode’ pozivajuæi se na
one koji su poslušni i pokorni. Dalje objašnjavajuæi Huzur je rekao da
se va`nost ’vode’ da o`ivljava mrtvu zemlju povezuje sa onima koji
slušaju i pokoravaju se, meðutim ovo je objašnjeno pozivajuæi se na
ajet koji prethodi ovom – koji Kur’an objašnjava kao uputu, zbog toga
spominjanje vode za o`ivljavanje mrtve zemlje podrazumijeva duhovnu
vodu za o`ivljavanje kroz uputu Èasnog Kur’ana. Zaista je najbistrija i
najèišæa od svih duhovnih voda bila donešena od Èasnog Poslanika
s.a.v.s. Takva je odlika Èasnog Kur’ana koji uliva `ivot. Muslimani su
sebe lišili dobrobiti ove duhovne vode porièuæi dolazak istinskog i revnog
poklonika Èasnog Poslanika s.a.v.s.
Citirajuæi ajet 104 iz sure Hud
“U tome je zaista veliki znak za onog ko se boji kazne ahireta. To je
Dan u kojem æe svijet biti skupljen i to je Dan u kojem se daje
svjedoèenje.” (11:104)
Huzur je rekao da kad istinski vjernici uèe kur’anske ajete (znakove)
o kazni za prijašnje narode zbog prekršaja koje su poèinili, same njihove
duše su ganute i oni nastoje što najviše mogu da izbjegnu sve vrste
prekoraèenja.
Huzur je rekao da mi u blagoslovljenom uzoru Èasnog Poslanika
s.a.v.s. vidimo da je on èak molio za zaštitu i utoèište protiv oštrog
24
vremena. Vjernici koji vode raèuna iz ovog uzora usaðuju
strahopoštovanje i strah u svoja srca. Da (Allah dadne da) tako bude
da svaka osoba u ummetu Èasnog Poslanika s.a.v.s. ovo shvati iz dubine
svog srca; da Allah osposobi nas Ahmadi muslimane da ovo èinimo više
nego drugi.
Zatim je Huzur rekao da ‘eli da skrene pa‘nju na dove za Pakistan.
Kao što svako zna situacija tamo je neopisiva, vlada ostaje samo po
imenu. Teroristi i ekstremisti izgleda da imaju nadmoæ. Loša djela su
bila poèinjena protiv islama u ime islama. Dok je Poslanik islama s.a.v.s.
rekao da musliman koji oduzme ‘ivot drugog muslimana nije musliman.
Svaki dan je mnoštvo ‘ivota izgubljeno i mnoga djeca su napravljena
siroèadima a ‘ene hudovicama. Pa ipak oni izgleda ne shvataju ništa.
Molim vas molite da im Allah dadne saznanje. Ahmadi muslimani su
prolili svoju krv da stvore ovu zemlju, prolili su svoju krv u odbrani
ove zemlje. Zbog ove neophodne ljubavi prema domovini danas se
Ahmadi muslimani okreæu Allahu zato što mi nemamo nikakve druge
moæi osim molitve. Oni Ahmadi muslimani koji ‘ive u Pakistanu kao i
oni koji ‘ive u inostranstvu, zapravo svi Ahmadi svijeta treba da se
zauzmu u molitvi za Pakistan. Usluga je Pakistanskih Ahmadi muslimana
prema drugima da su im oni na poèetku prenijeli poruku Ahmadijata
i pokazali im puteve, upoznali ih sa ovom duhovnom vodom. Zauzvrat
ove usluge svaki Ahmadi treba da moli za Pakistanske Ahmadi
muslimane. Pakistanski Ahmadi takoðer treba da se usredsrede unutar
svog okru‘enja i druge upoznaju o pogrešnom putu koji su uzeli. Zašto
oni ne cijene i vrednuju zemlju koju im je Bog poklonio. Huzur je rekao
da je bila obaveza svakog Ahmadi da ovu poruku prenese kad god
mo‘e.
Huzur je nalagao svima da u obilju èine dove. On je rekao da je
situacija krajnje kritièna. Radije nego da razmišljanjem o rješenju
odgovaraju i reaguju na bombe i pucanja, tamo su neredi i nasilje.
Brojni su ubijeni svakodnevno.
Naša molitva je da im Allah dadne saznanje. U cjelini narod je
pristojan, meðutim, ako nije u sudbini elemenata nereda da povedu
raèuna onda im mo‘da uskoro doðe Bo‘ija kazna tako da svaki èovjek,
nevini, djeca budu spašena.
Da Allah uskoro utemelji mir u toj zemlji.