Hutbe

Hutba 11. 01. 2008. – Izlaganje o Allahovim znakovima


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

U svojoj današnjoj hudbi Huzur je nastavio izlaganje o ajetu 130 iz
sure Al Bakara, èiji prevod glasi:
“Gospodaru naš, pošalji im jednog uzvišenog poslanika izmeðu njih,
koji æe ih uèiti Tvojim ajetima i uèiti ih Knjizi i mudrosti, i oèistiti
ih; uistinu si Ti moæan, mudar.’’
Ovo je bila dova hazret Ibrahima a.s. u kojoj je on molio Boga za
uzvišenog poslanika koji æe obaviti èetiri obaveze. Huzur je rekao da je
u svojoj prethodnoj hudbi veæ objasnio prvu od ove tri obaveze tj.,
‘kazivanje’ o Knjizi i da to kazivanje nije tek jednostavno iziskivalo da
razni ajeti (znakovi) budu kazivani i Huzur je ovo veæ objasnio.
Huzur je rekao da je zaista u ajetu 4 iz sure Al Maida (5:4) znak
ispunjenja ove dove (2:130) Ibrahima a.s.
9
Allah je takoðer obeæao oèuvati Èasni Kur’an (15:10) kroz koji je
bilo objavljeno Njegovo konaèno uèenje. Zaista je ova poruka Knjige
bila oèuvana u toku ‘ivota Poslanika s.a.v.s. preko raznih drugova
(ashaba) koji su ga nauèili napamet i pisara koji su ga, na upute Poslanika
s.a.v.s. zapisali.
Huzur je rekao da Deðal kuje planove da unese promjene ovoj Knjizi,
no to naravno neæe biti uspješno. U 1999. godini neka Evenðelska
kršæanska crkva u USA je objavila ’novu’ verziju Kur’ana i nazvala to
Furkan-ul-Haq izmišljajuæi svoje vlastite ajete da pripremi muslimane
za drugi dolazak Mesije.
Drugi pokušaj je napravljen od nekih licemjernih muslimana koji su
protiv ’Šerijata’. Oni `ele da izvade Kur’anske ajete koji se odnose na
borbu. Huzur je rekao da je ovo bio visoki kukavièluk i ovo je bio
pokušaj da se zadovolje kršæani i da stvori razdor meðu muslimanima.
Ko god mo`da bude iza ovog pokušaja, oni nikada neæe uspjeti, oni
imaju vrlo ogranièenu pronicljivost i `ele promijeniti Kur’an na naèin
kako je Biblija bila umetana. Huzur je dodao da nije bilo Bo`ijeg obeæanja
da æe oèuvati originalni (izvorni) tekst Biblije.
Huzur je rekao da je dova hazreti Ibrahima a.s. bila ispunjena i cijeli
svijet se osvjedoèio ovome. Religija je od Boga bila usavršena u vjeri
islam i bila je data onome koji je bio Peèat svih Poslanika; sada više
neæe doæi nikakav novi vjerski Šerijat niti æe ikakav poslanik doæi osim
u potpunoj podreðenosti Poslaniku islama s.a.v.s.. Huzur je rekao da je
zaista neprijateljstvo prema islamu bilo takoðer predviðeno i
pretskazano zato što je Allah htio da proglasi da je On Sveznajuæi i Sveupoznat.
Huzur je rekao da oni muslimani, koji su zbunjeni nad nekim od
uèenja Èasnog Kur’ana treba da tra‘e shvatanje o tome od Imama ovog
doba.
Huzur je rekao da je uèenje Èasnog Kur’ana jasno i on sadr‘i obaveze
i naredbe od kojih su neke na individualnom a neke na opæem stepenu.
Naredbe se mijenjaju sa situacijom koja prevladava. Jedna od opæih
naredbi je naredba o borbi koju neki ljudi nalaze zbunjujuæom. Prvo,
vlastita historija onih izvana koji izazivaju zbunjenost meðu
muslimanima u ovom poledu napunjena je borbama i èak su u sadašnjem
dobu u neprestalnom stanju borbe. Osim toga, kad Èasni Kur’an nareðuje
borbu u situaciji rata, tu su mnogi uvjeti vezani za to; tj., samo da se
10
borimo (pru‘amo otpor) kad smo napadnuti ili proganjani. Ovo je
poduprto brojnim naredbama poštene igre ako treba da bude borbe.
Zaista je ’sudija’ sadašnjeg doba (Obeæani Mesija) upravljao da je s
njegovim dolaskom borba za vjeru ukinuta (povuèena) i samo one
taktike treba da budu upotrijebljene koje protivnici koriste tj., da branite
svoju vjeru sa pisanom rijeèju. Sada d‘ihad treba da bude d‘ihad pera
i znanja a ne sablje ili sile, i niti je Poslanik s.a.v.s. ni njegovi drugovi
ikada izveli drugaèiji zakljuèak iz rijeèi d‘ihad. Huzur je dodao da, ako
je d‘ihad dozvoljen u obliku borbe to je kada jedna zemlja napadne
drugu zemlju i ’borba’ ne treba da bude od strane ’organizacija.’
Zatim je Huzur proèitao kratke isjeèke iz pisanja zapadnih uèenjaka
kao što je John Barton, sir H.A.R. Gibb, sir William Muir i Maurice
Bucaille itd., koji potvrðuju da originalni tekst Èasnog Kur’ana, kako je
objavljen Èasnom Poslaniku s.a.v.s. ostaje nepromijenjen.
Huzur je proèitao iz velièanstvenog pisanja Obeæanog Mesije a.s.:
“Ovo je savršena Knjiga. Tako reæi, velièanstvena i uzvišena Knjiga
koja proizilazi iz Bo`anskog znanja. U pogledu ove Knjige
ustanovljeno je da je njen izvor i vrelo Vjeèno Biæe Sve-mudrog.”
Pozivajuæi se na nju kao Knjigu, Svemoguæi Bog je ukazao da je ovo
Knjiga koja potièe iz znanja tog Biæa sa visokim atributima, Koji je
neuporediv i bez premca, i Èije savršeno znanje i sitne misterije su jako
daleko od granica ljudske moæi viðenja.
Onda je reèeno da je tijelo Kur’ana tako dobro promišljeno (razborito)
da u njemu nema ostavljenog nikakvog prostora za bilo kakvu vrstu
dvoumice, znaèeæi da on nije kao druge knjige tek prièa ili povijest,
nego je obuhvat ubjedljivih argumenata i rasuðivanja, i izla‘e jasne
dokaze svojih ciljeva i svrhi, u samom sebi je èudo koje djeluje kao
oštra sablja za uklajnjanje dvoumica i sumnji, i ne ostavlja stvar
prepoznavanja Boga na stepenu zasnovane pretpostavke Njega da treba
biti, nego stvar dalje vodi do sigurnosti o Njemu da jeste.
Uprkos velièanstvenosti ovih svrhi koje se uveliko zabrinute
djelovanjem i reformom, on nastvalja da odreðuje (definiše) ove èetiri
svrhe što je njegova krajnja namjera, a to je opskrba upute za
bogobojazne.
(Brahin e Ahmadiyya, Ruhani Khaza’in – gornji prevod je uzet iz
knjige ’Suština islama’ tom 1, str. 398-399)
11
On najvaljuje da je ova Knjiga bila obajavljena za uputu onih koji æe,
zbog svoje èiste unutrašnjosti, i osjeæaja razumnosti, i razborite inteligencije,
i ‘udnje za traganjem za istinom, i ispravnim motivima, na kraju stiæi na
visoki stepen vjere i prepoznavanja Boga i savršene bogobojaznosti. Drugim
rijeèima, oni, o kojima Bog zna da je njihova priroda primjerena ovoj uputi
i koji mogu napraviti napredak u istinskim pronicljivostima, na kraju æe
biti upuæeni ovom Knjigom; i ova Knjiga æe doprijeti do njih i Bog æe ih
osposobiti da slijede pravi put prije svoje smrti.
Prema tome Bog je jasno iznio da æe oni, koji su u Bo‘ijem znanju
vrijedni da budu upuæeni i posjeduju odliku bogobojaznosti po svojoj
prirodi, sigurno biti upuæeni kroz Èasni Kur’an.’
Huzur je rekao da ako ovi izvori Deðala pokušavaju da promijene ili
preprave Èasni Kur’an oni æe se suoèiti sa bolnim krajem i nikada neæe
uspjeti u svojim pokušajima, dok æe oni èistog srca do‘ovjeti
revolucionarne promjene.
Zatim je Huzur proèitao još jedan dugaèak i dubok isjeèak iz knjige
Obeæanog Mesije ’Jung e Muqqadus’ u kojoj on govori o izvanrednosti
svete Knjige pozivajuæi se na kur’anske ajete iz sure Ibrahim (14:25-
27). On iznosi da je prvi znak Svete Knjige zavisan od èinjenice da su
njeni principi vjere dobro ustanovljeni i uzvišeni, koji mogu biti
prihvaæeni èovjekovom prirodom. Drugi znak je da njena taènost treba
da bude otkrivena onim ljudima koji razmišljaju i zamisle se nad
prirodom. Treæi znak treba da bude da æe ona za svo vrijeme raðati
plodove. Obeæani Mesija a.s. dalje objašnjava da ovaj treæi znak vjeènog
raðanja plodova oznaèava Bo`ije prihvatanje i èuda kao što je izneseno
u ajetima iz sure Ha Mim Al Sed`da
“Zaista, onima koji ka‘u: ’Naš Gospodar je Allah,’ i onda ostanu
ustrajni, meleki se stalno spuštaju (govoreæi): ”Ne bojte se i ne
‘alostite se, i radujte se D‘ennetu koji vam je obeæan.
Mi smo vaši prijatelji u ovom ‘ivotu i na ahiretu. Vi æete u njemu
imati sve što vaše duše po‘ele, i u njemu æete imati sve što budete
tra‘ili –kao gostoprimstvo od Onog koji mnogo prašta, Milostivog.”
(41:31-33).
Obeæani Mesija a.s. takoðer objašnjava ljepotu ovog umjerenog
uèenja Èasnog Kur’ana u poreðenju sa strogošæu uèenja Musaa a.s. i
blagosti uèenja Isaa a.s. citirajuæi ajet 41 iz sure Al Šura
12
“A zlo se mo‘e uzvratiti istom mjerom; a ako neko oprosti i to dovede
do popravljanja, njegova nagrada je kod Allaha. Zaista, On ne voli
prijestupnike.” (42:41).
Ovo uèenje je dalje pojaèano ajetom 91 iz sure Al Nahl
“Zaista, Allah nareðuje pravednost, i dobroèinstvo, i da dajete kao
(što djete) bli‘njim svojima; i zabranjuje bestidnost, i ru‘an govor,
i prekoraèenje. On vas savjetuje da primite pouku.” (16:91)
u terminima tretiranja drugih sa uljudnošæu i na naèin kao što bi
tretirali svoje bli‘nje i drage.
Huzur je zakljuèio da je ovo prelijepo uèenje bilo objavljeno
uzvišenom Poslaniku s.a.v.s. koji je to onda nama dao. Da nam Allah
pokloni sposobnost da to razumijemo, da to sprovedemo u svojim
‘ivotima i da to raširimo u svijetu.