Hutbe

Hutba 07. 03. 2008. – Praktikovanje krasnih učenja Časnog Kur’ana


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je citirao ajet 122 iz sure Al Bakara (2:122) i dao izlaganje o stavljanja krasnih učenja
Časnog Kur’ana u praksu.
Huzur je u svojoj zadnjoj hudbi govorio pozivajući se na Časni Kur’an i o tome zašto toliko
mnogo neprijateljstva prevladava na zapadu protiv islama i spomenuo je Božije obećanje o
pobjedi islama i Božije obećanje da će čuvati Časni Kur’an. Huzur je rekao da oni koji su
započeli otvoreni ili skriveni napad na islam nastavit će to i dalje, međutim, šta je to što se
traži od nas u takvoj situaciji?
Koje su odlike koje Ahmadi musliman treba da usadi se pripremi da odbije ove napade i uzme
učešća u odbrani islama za koju je dao zavjet Imamu ovog doba i da bude primalac
blagoslova koje je Allah odredio za one koji stave u praksu Kur’anska učenja.Šta se tačno
traži od istinskog vjernika? Huzur je rekao da će ovo objasniti u svjetlu izreka Časnog
Poslanika s.v.s. i očekivanja koje njegov istinski poklonik ima od nas pošto nam je dalje
objasnio Poslanikovu poruku.
Huzur je rekao da prvo želi ukratko reći nešto pozivajući se na knjigu pod nazivom ‘Žene
prihvataju islam’. Ova knjiga nije sastavljena od jedne osobe nego je zapravo uređena od
Karin van Nieuwkerk i sastavljena je od eseja pročitanih na konferenciji održanoj 2003.
godine na Univerzitetu Nijmegan, Holandija, dok je knjiga bila objavljena u 2006. godini od
Univerziteta Texas press.
Huzur je rekao da knjiga, koja je bazirana na pogledima raznih ljudi, počinje spominjanjem da
je za mnoga prošla desetljeća interes za religiju porastao i da poslije 11. septembra postoji
izrazit interes za religiju islam. Huzur je rekao da je ovo dojam protiv-islamskih kršćanskih i
ateističkih dijelova društva. Knjiga kaže da bilo da ovi koji prihvataju islam to uviđaju ili ne
njihova naklonost prema religiji je bazirana na političkim razlozima i kao posljedica toga
religijske i političke sile rade združeno za njih.
Huzur je rekao da knjiga također cilja na činjenicu da je prvi misionar u USA bio Ahmadi i da
je njegovo određenje bilo direktna reakcija na rad koji su provodili kršćanski misionari u
Indiji. Huzur je rekao da oni izgleda zamišljaju da je njegov zadatak bio da stvori okruženje
povoljno za muslimanske iseljenike u USA i načinjeni su napori za ovu svrhu da prevedu
kavkasko stanovništvo ali su mogli prevesti samo mali broj ovih ljudi. Knjiga kaže da su ih
(Ahmadi muslimane) ovi iseljenici koje je ova misija nastojala ‘naseliti’ u USA izbacili iz
okrilja islama. Tada su Ahmadi odlučili da svoju pažnju usredsrede na zajednicu afroAmerikanaca
u smislu da ih prevedu u islam govoreći im da su njihovi korijeni bili u vjeri
islam i da se afro-Amerikanci i afrički muslimani mogu ujediniti kao sila. Druge muslimanske
grupe su također iskoristile ovu priliku i zato se islam širi među afro-Amerikancima. Knjiga
kaže da je druga najveća grupa koja prihvata islam kavkaske žene. Huzur je rekao da iako su
oni uvrnuli činjenice o našoj Zajednici jasno je da je njihovo istraživanje dobro no, njihov
9
navod nije tačan. Huzur je rekao da je jedan kavkavska žena koja je tek primila islam, kad je
bila zapitana za razloge prihvatanja islama odgovorila da izgovaranjem Šehadeta osoba
postaje nevina kao novorođena beba. Huzur je rekao da ovakve činjenice protiv-islamske sile
zaista ne mogu tolerisati. Huzur je rekao da također izgleda da jedan sloj društva među njima
ispituje koncept ‘pokore’.
Huzur je rekao da se napadi na islam provode sistematično i kako je ovaj skup eseja imao reći
neke pozitivne stvari o islamu, dok god se pozitivni aspekti iznose u pročelje bilo je
neophodno je za protiv islamske elemente da se organizuju, što su oni i učinili.
Vraćajući se ranijoj tački o tome šta treba da bude udio Ahmadi muslimana u situaciji kao što
je ova Huzur je rekao da Ahmadi musliman proglašava u zavjetu pristupa (bai’atu) namjeru za
duhovni razvoj, ovo iziskuje da se trudimo ka tome da postanemo abd (rob) Božiji i da svoju
pažnju usmjerimo na učenje Časnog Kur’ana, baš kao što kur’anski ajet proučen na početku
spominje ‘slijeđenje Knjige’; Huzur je pitao šta ovo tačno prenosi? Ovo zaista znači da
razmislimo o tome šta ova Knjiga naređuje i šta zabranjuje. Huzur je rekao da bi Jevreji i
kršćani govorili Časnom Poslaniku s.a.v.s. da oni također imaju svoje knjige, međutim,
Poslanik im je rekao da, kako oni više nisu postupali po svojim knjigama, zbog toga im
njihove knjige nisu više mogle dati uputu i da poslije Šerijata koji je donio Časni Poslanik
s.a.v.s. samo je Kur’an taj koji upućuje Pravom putu. Životi drugova Poslanika su bila živa
svjedočenja ovoga i oni su ispuni sve pravovaljane zahtjeve ‘kazivanja Kur’ana’. Huzur je
rekao da samo oni mogu ispuniti ove zahtjeve ‘kazivanja Kur’ana’ koji čine dobra djela i zaista
oni koji su se pridružili zajednici Mehdija ovog doba i bore se da postupaju po naredbama ove
Knjige. Huzur je rekao da svaki Ahmadi treba da sebe preispituje o tome u kolikoj mjeri
postupa prema učenjima Časnog Kur’ana.
Čitajući iz pisanja Obećanog Mesije a.s. Huzur je rekao da je čitanje Kur’ana kao papagaj
besmisleno, ukoliko se osoba ne zamisli o načinu kako je on uređen i sastavljen i ne ispunjava
njegove ciljeve. Huzur je rekao da je Halifatul Mesih IV r.a. skrenuo pažnju na ispravno
izgovaranje Kur’ana i Allahovom milošću mnogo je urađeno o ovom predmetu. Huzur je
rekao da je sada potreba da se skrene pažnja na prijevode Kur’ana. Pomoćne organizacije kao
i glavni džemati treba da rade na ovome. Ansarullah VB su započeli rad na ovomepreko
interneta i treba da to koristite.
Huzur je rekao da je jedanput Obećani Mesija a.s. bio zapitan kako treba da učimo Kur’an i on
je odgovorio da se on treba učiti sa dubokim razmišljanjem nad njegovom porukom. Kad
proučite ajete o Božijim blagoslovima treba da tražite blagoslov od Allaha a kad proučite
ajete o Božijoj kazni prijašnjim narodima treba da tražite zaštitu kod Allaha.
Huzur je rekao da je ovo jedino moguće kad je osoba svjesna prijevoda onoga što je proučila.
Huzur je rekao da mnogi ljudi imaju melodičan glas i uče Kur’an vrlo lijepo, međutim,
kvalitet njihovog glasa im nije od koristi, zaista je to od koristi onome ko sluša njihovo učenje
i zna začenje onoga što je rečeno.
Objašnjavajući dalje ljepotu Kur’ana Huzur je rekao da on nosi naučne činjenice koje su
otkrivene stotinama godina kasnije. Zaista, ovo ispunjava čovjekovo srce hvalom i veličanjem
Allaha. Kur’an također govori o starim narodima koji su odbili Allahove poruke i primili
kaznu za to. Huzur j rekao da osoba koja ima strahopoštovanje prema Allahu i koja razumije
riječi Kur’ana traži istighfar kad uči o ovim narodima i zahvalan je da je zaštićen od ove
kategorije ljudi i moli za zaštitu u budućnosti.
Citirajući nekoliko hadisa Huzur je rekao da je Časni Poslanik s.a.v.s. naredio da ne idemo na
spavanje bez učenja Kur’ana i da ga učimo na način da je to vrijedno toga i da se osvrnemo i
zamialimo nad njegovim riječima tako da postignemo blagostanje. On je također rekao da će
na Sudnjem danu roditelji onoga ko je učio Kur’an i postupao po njemu imati dvije krune čije
će svjetlo biti blistavije od sunca. Časni Poslaniks.a.v.s. je također rekao da će onaj ko uči
Kur’an i onaj ko je hafiz (koji ga nauči napamet) biti među onima koji su vrlo plemeniti
10
(uzvišeni) i ugledni i da će onaj ko uči Kur’an i stavi čvrsto njegova učenja u praksu biti
dvostruko nagrađen. On je također rekao da čišćenje čovjekovog srca nalaže da u mnogome
budemo pažljivi o smrti i da učimo Kur’an.
Huzur je rekao da neki ljudi smatraju da je učenje Kur’ana brzo neka vrsta vještine, dok je
Časni Poslanik s.a.v.s. učio Kur’an polahko i bez žurbe. Huzur je rekao da niko nije mogao
imati tako ogromno i dublje razumijevanje dubokih riznica Kur’ana kao što je Poslanik. On ga
je učio polahko, razumijevajući najviši i najdublji smisao riječi kako ih je učio. Huzur je
rekao: koliko mnogo tereta ovo stavlja na nas da Kur’an učimo sa promišljanjem.
Pozivanjem na hadis Huzur je objasnio da je sedmica minimalno vrijeme koje se traži da
osoba završi jedno učenje Kur’ana i da bilo koje brže učenje od toga neće pravedno postupiti
prema poruci Kur’ana.
Časni Poslanik s.a.v.s. je naredio da Kur’an učimo ugodnim i melodičnim glasom. Obećani
Mesija a.s. je također podsticao učenje Kur’ana na ovaj način. Huzur je rekao da ovo može
biti oblik tabliha pošto su neki ljudi dojmljeni lijepim glasom, oni kasnije treba da objasne
poruku učenja.
Citirajući ajet 10 iz sure Bani Israil (17:10) Huzur je rekao da je poruka u njemu za
muslimane i za nemuslimane.
Zaista, ovaj Kur’an upućuje onom (putu) koji je najispravniji; i daje radosne vijesti
vjernicima koji čine dobra – za njih je jedna velika nagrada (određena). (17:10)
Huzur je rekao da je uvjetno za svakog vjernika da oda počast Časnom Kur’anu ne samo
ograničavajući ga na sebe nego da ga prenese na buduću generaciju. Treba da bude briga
svakog vjernika da oni i njihova buduća generacija stave kur’anska učenja u praksu i tako
budu vrijedni da budu primaoci Božijih blagoslova. Huzur je rekao ako svaki Ahmadi ne
shvati ovu stvar i jednostavno je ponosan da bude vjernik Časnog Kur’ana, onda Kur’an
proklinje ovakvo držanje.
Huzur je pročitao nekoliko isječaka iz uzvišenih pisanja obećanog Mesije a.s. koji
objašnjavaju ljepotu Časnog Kur’ana. On je savjetovao da cijenimo blagoslov koji Kur’an
jeste i koji nam je bio dat, on je rekao da je Kur’an knjiga u poređenju s kojom su sve naredbe
i uputa ništa.
Huzur je rekao da su ovo očekivanja Obećanog Mesije a.s. i zbog toga mi treba da učinimo
napor sa osobitom odanošću i željom (revnošću). Zaista treba da ušutkamo one koji govore
protiv islama stavljanjem učenja Kur’ana u praksu. Smjerajući na ono što je Huzur primijetio
ranije on je rekao da ‘istraživanje’ u islam za koje se tvrdi da je na putu nije da pronađe bilo
kakve pozitivne aspekte – to je bilo provedeno da upozori određene sile i vlade da poduzmu
otvorene ili skrivene korake.
Obaveza je svakog Ahmadi muslimana da ispuni pravovaljan zahtjev ‘kazivanja’ Kur’ana i da
spasi sebe kao i svijet. Oni koji su došli u okrilje islama na koncu će doći u Ahmadijat i svaki
Ahmadi treba da za ovo bude pripremljen.
Dok obiluje besmislenost, naš je zadatak da se osvrnemo i zamislimo nad Časnim Kur’anom
više nego prije i da se okrenemo Bogu više nego prije; Bogu koji nam je poklonio Svoju
Riječ. Da nas Allah osposobi da ovo učinimo.