Hutbe

Hutba 11. 04. 2008. – Dove u toku putovanja


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je u svojoj hudbi danas dao izlaganje o dovama u toku putovanja.

Huzur je rekao da je Allah dž.š. u Časnom Kur’anu na različite načine skrenuo pažnju na putovanje. Onima koji odbijaju Božije poslanike rečeno je da putuju zemljom i vide kakav je bio kraj onih koji su odbili Božije poslanike u stara vremena. Faraonovo tijelo u Egiptu je znak upozorenja. Stotine hiljada turista, svih religijskih uvjerenja to vide. Da imaju strah od Boga to bi ih prinudilo da stanu i razmisle o strašnom kraju Faraona.
Prema predskazanjima Časnog Kur’ana sredstva za putovanje u ovo doda su izuzetno udobna i naširoko dostupna da svojim očimo vidimo znakove koji će čovjeka zastrašiti. Međutim, samo se oni mogu obazrijeti koji imaju iskru čestitosti u sebi.
Vjernici se, s druge strane okreću Allahu sa većom gorivošću kad vide kraj buntovnih ljudi i traže utočište kod Allaha od šejtana. Putovanja vjernika su da traži Allahovo zadovoljstvo, i oznaka zahvalnosti za Njegove blagoslove, i zaista vjernici počinju i završavaju svoja putovanja s posebnim molitvama navedenim u Časnom Kur’anu i onima koje je blagoslovljeni uzor Časnog Poslanika s.a.v.s. izložio za nas. Kao i sva druga djela vjernika, putovanje je također radi traženja Allahovog zadovoljstva i radi toga da utemelji čestitost kao i da održava čestitost.
Citirajući ajet 198 iz sure Al Bakara
Mjeseci hadža dobro su poznati; zato onome ko se odluči da obavi hadž u ovom (mjesecu), u toku hadža nije dopušten bestidan govor, niti ikakav nemoral, niti bilo kakve svađe. A koje god dobročinstvo učinite, Allah će to znati. I opremite se za put, a sigurno je da je najbolja oprema bogobojaznost. I bojte se Mene, o ljudi od razuma.(2:198)
Huzur je rekao da su ovdje navedene stvari koje se odnose na hadž i rečeno je da kad osoba krene na hadž sa stvarima koje su mu potrebne, ako je takva (bogobojaznost) među njima, samo onda će njegovom hadžu biti poklonjeno primanje. Huzur je rekao da je vrijedno pažnje to da će u svakom slučaju ili bilo kojoj situaciji samo ono putovanje privući Allahove blagoslove u kojem je takva način gledanja stvari i da im je vidik provođenje dobrih djela. Sa ovom perspektivom, putovanja učinjena za ovosvjetske ciljeve će također postati izvor postizanja Allahovog zadovoljstva. Onaj ko takvu drži kao ‘opskrbu’ za svoja putovanja uračunat je među vjernike.
Objašnjavajući ajet 112 iz sure Al Teuba (9:112) Huzur je opisao odlike takvog ‘vjernika’. (prijevod ajeta glasi):

‘Oni koji se kaju, koji se mole, koji (Nega) hvale, koji putuju (na Božijem putu), koji se saginju (radi Allaha), koji padaju na sedždu, koji naređuju dobro i zabranjuju zlo, i koji čuvaju Allahove granice, (svi su oni istinski vjernici). I podaj radosne vijesti onima koji vjeruju.’

Navodeći citate iz pisanja Obećanog Mesije a.s. Huzur je rekao da je prvi uvjet da kročimo putem takve iskreno pokajanje; to vjernika odmiče od grijeha. Popravljanje je postignuto kad osoba napravi odlučnim ciljem to da potpuno odbaci sva zla, koja su onda nadomještena dobrim moralima. Ovo osobu vodi ka obožavanju Boga i ovo stanje prerasta u treće stanje, koje je kad osoba hvali Boga pod svim okolnostima. Ajet onda daje radosne vijesti da putovanje radi Allahovog puta donosi korist čovjeku duhovno i svjetovno; putovanje koje je napravljeno s ciljem da se širi dobro je izvor blagoslova. Ajet daje radosne vijesti onima koji ‘se saginju’ Bogu. Huzur je objasnio da ovo ne znači jednostavno fizičko saginjanje, nego zapravo saginjanje same čovjekove duše pred Bogom i kad on nastoji da traži Allahovo zadovoljstvo sa svakom žilom svoga bića. Onda je tu vijest za onog ko Bogu čini sedždu. Huzur je rekao da ovo zaista označava sedždu stvarne iskrenosti. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da je čovjek vrlo blizu Allahu u položaju na sedždi. Huzur je rekao da ajet onda dalje pokazuje da kad čovjek postiže svu naprijed spomenutu čestitost onda ne treba da to ograniči samo na sebe, zapravo to mora širiti i mora se boriti protiv zla. Ajet tvrdi da je tu radosna vijest kad Božiji robovi dosegnu ovaj položaj i ova radosna vijest je neprekidna.
Huzur je rekao da sva naša putovanja i putevi budu da tražimo Allahovo zadovoljstvo. Huzur je rekao da on uskoro ide na put za nekoliko dana. On će ići u obilazak zapadno afričkih zemalja Gane, Benin i Nigerije. Huzur je rekao da tamo ide da uveliča programe stogodišnjice halifata i da su programi ovih zemalja prvi programi stoljetnice pošto su druge zemlje također napravile programe gdje će Huzur putovati. U ovom smislu Huzur je rekao da je ovo godina putovanja. On je rekao da treba da činimo dove da nas obilje blagoslova na Zajednicu u prošlih sto godina uzdignu u poniznosti i potisnu bilo kakva zla. Da svako Huzurovo putovanje bude sa Allahovom pomoći i potporom. Da Allahova pomoć i podrška budu s njim u toku njegovih putovanja i na odredištima. Huzur je rekao da smo mi ponizni ljudi koji to ne možemo napraviti bez Allahove pomoći. Naše jemstvo da postignemo Allahovu milost nije ništa drugo nego da se okrenemo Njemu. Da Allah pokloni uspjeh (ovim putovanjima).
Časni Poslanik s.a.v.s. je prije svakog putovanja učio dovu iz Kur’ana
”Uzvišen je Onaj koji je ovo nama potčinio, a mi sami od sebe nismo bili u stanju da ih pokorimo.(43:14).
Huzur je rekao da su u sadašnjem dobu Obećanog Mesije a.s., u skladu sa Božijim obećanjem, na raspolaganju sredstva brzog i udobnog putovanja, ako je osoba zahvalna s ovim posmatranjem stvari i to združi sa širenjem dobra onda prima Allahovu milost.
Huzur je tražio da činimo dove da njegova putovanja budu obavljena u ovom duhu. Huzur je rekao da ako je čovjekovo gledanje takvo Allahova milost dolazi. Huzur je molio da Allahova milost i blagoslovi budu sa korcima ovih putovanja, da On prekrije naše propuste i da nas nikakva naša greška ne udalji od Njega.
Zatim je Huzur citirao nekoliko hadisa koji se odnose na dove koje je Časni Poslanik s.a.v.s. učio kad je putovao. On bi uvijek činio dove za putovanje svojih drugova. Kad je Časni Poslanik s.a.v.s. logorovao u toku putovanja on ne bi otišao odatle bez obavljanja dva rekata namaza. On bi također davao sadaku na početku i završavajući putovanje. Svaki put kad se vraćao s hadža, s Umre ili ekspedicije, on bi tri puta izgovarao ‘Allahu ekber’ dok se uspinjao na visinu i ‘Subhan Allah’ dok bi silazio, i učio bi: ‘Nema niko vrijedan obožavanja osim Allaha, On je Jedan bez ikakvog partnera; Njegovo je kraljevstvo. Sva hvala također pripada Njemu; On ima moć nad svakom stvari. Mi se vraćamo s pokajanjem, obožavajući svog Gospodara i hvaleći Ga.’
Huzur je rekao: da Allah ispuni obećana koja je dao Poslaniku s.a.v.s. u našem životnom dobu i da uskoro vidimo njegovu zastavu da se viori svuda širom svijeta.
Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da su dove triju osoba uvijek primljene: dove žrtve, putnika i očeva dova za svoje potomke.
Kad je ulazio u novo naselje Časni Poslanik s.a.v.s. bi izgovarao ovu dovu: ‘Naš Gospodaru! Gospodaru sedam nebesa i onoga na što pada njihova sjena, Gospodaru sedam zemalja i svega što one nose, o Gospodaru šejtana i svih koje su oni zaveli, o Gospodaru vjetrova i svega oko čega oni duvaju, mi se Tebi molimo za dobrobit i dobro ovog naselja, njegovih stanovnika i šta god je u njemu. Mi ulazimo u Tvoje utočište od zla ovog naselja, njegovih stanovnika i šta god je u njemu. Naš Gospodaru, blagoslovi ovo naselje za nas, pokloni nam blagoslov u ovom naselju, omogući blagoslov za nas u ovom naselju. Naš Gospodaru, pokloni nam hranu od njegovog voća i stavi našu ljubav u srca njegovih stanovnika i stvori ljubav za ljude pobožne prirode ovog naselja u našim srcima.’
Časni Poslnaik s.a.v.s. bi molio za Allahovo sklonište od teškoća putovanja, od povratka u žalosti i od (podnošenja) gubitka poslije dobitka.
Huzur je rekao da on također započinje svoja predstojeća putovanja sa ovim molitvama, da Allah blagoslovi Huzurova putovanja sa riječima ove molitve i da se Huzur vrati bezbjedno nakon pribiranja Allahovih blagoslova; blagoslova koji su vječni i da ovi blagoslovi budu očiti gdje god se održavaju programi stoljetnice. Da Allah uskoro dovede dan da se zastava Božijeg jedinstva vidi svuda širom svijeta i da ovaj ‘dobrotvor cijelog čovječanstva’ s.a.v.s. bude osvjetljavajući svuda širom svijeta.
Zatim se Huzur obratio svakom pojednicu općeno a pogotovu leđni (ženskoj organizaciji) u Njemačkoj. Huzur je rekao da mu je ova misao došla u pogledu njegovih putovanja. Ženska organizacija Njemačke je bila zabrinuta da ne bi bila lišena (ovogodišnje proslave). Prošle godine, zbog nedostatka discipline, Huzur je stavio ograničenje na leđnu Njemačke u pogledu održavanja nacionalne Iđteme i đelsa salane. Huzur je rekao da je primio nebrojena pisma od žena i mladih djevojaka iz Njemačke tražeći oprost i obećavajući da neće ponoviti svoju grešku. Zapravo, drugi članovi leđne su također pisali u saosjećanju sa leđnom Njemačke. Uopće je prva komunikacija ove vrste došla iz Pakistana. Huzur j erekao da je njegov korak bio preventivan/reformatorski i elhamdulillah tu se dogodila revolucionarna promjea u leđni Njemačke. Njihova pisma označavaju posebnu naklonost prema istighfaru i izraz osjećaja privrženosti i iskrenosti je nešto što jedino možemo vidjeti u zajednici Obećanog Mesije u ovom materijalnom svijetu. Jedna sestra je pisala da je njena prijateljica Afganistanka komentarisala o ovoj situaciji govoreći da su oni bili vrlo loši ljudi (da izazovu Huzurovo nezadovoljstvo), ali da trebaju biti zahvalni da imaju nekoga da ih uputi i popravi. Ona je dodala da nema nikoga da njima pomogne kad su upleteni u zla.
Huzur je reko da je svrha započinjanja svega ovoga da je ovo ograničenje poslalo val zabrinutosti svuda širom leđne Njemačke,oni su činili dove i promijenili su svoje puteve. Huzur je rekao da je kazao Amir Sahibu i predsjednici leđne (Njemačke) da se tiho pripremaju za đelsu ali izgleda da još niko nije imao bilo kakve ideje o tome. Huzur je rekao da iskrenost koju su izrazili članovi leđne i djevojke iz Njemačke ne mogu biti opisani. On je od njih tražio da ostanu uvjerene, i dodao da će, inšallah, đelsa biti održana. Huzur je molio Allaha da poveća njihovu iskrenost i da nastave da prave napredak.
Huzur je rekao da svako treba da čini dove za đelse svoje zemlje i također za Huzura. Da Allah nastavi da otvara vrata Svoje milosti i svojih blagoslova.