Hutbe

Hutba 18. 04. 2008. – Obožavanje Boga


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je svoju današnju hudbu održao u ‘Bagh e Ahmad’ kod Accre, Gana. Huzur je rekao da je prethodni dan u svom uvodnom govoru na đelsa salani Gane skrenuo pozornost na obožavanje Boga. On je rekao da je za muslimane najizvanredniji način obožavanja Boga obavljanje pet propisanih namaza. Časni Kur’an je pun naredbami u pogledu ovoga, zapravo na samom početku Kur’ana je naznačen identitet ispravne osobe – da je to onaj ko vjeruje i obavlja namaz.
Huzur je pitao: kako treba da ispunimo obaveze namaza? Obavljajući ga na vrijeme i u skupu u džamiji ili centru za namaz, da namazi nisu spojeni zbog bilo kojeg ovosvjetskog razloga, žene koje nemaju nikakvog pravog opravdanja (za izuzetak) svoj namaz obavljaju kod kuće. (Inače nema nikakve razlike između muškaraca i žena u naredbama za obavljanje namaza – opaska prevodioca). Ukratko, namaz je najtemeljniji sastavni dio vjere za muslimane. Hadis naziva namaz jezgrom/srcem vjere. Huzur je rekao da treba da bude cilj muslimana da dostigne ovo jezgro.
Huzur je rekao da opaža da u toku dana đelsa salane muškarci, žene, djevojke i dječaci su vrlo redoviti u obavljanju namaza. On je rekao da ovu praksu koju su stekli u ovom ‘kampu za obuku’ treba da nastave, da ne bi – kad se vrate kući – zanemarili sve što su naučili i prestali da posvećuju pažnju namazu i da ne zaborave o tome dok obavljaju svoje svakodnevne kućne poslove, svoj rad i aktivnosti za odmor. Huzur je rekao da je ovo, kao što je objasnio prethodni dan, cilj (svrha) čovjekovog stvaranja kako je i opisano u Časnom Kur’anu. Obećani Mesija a.s. je također objasnio da je ovo jedna od glavnih svrhi njegovg dolaska – da usadi živu vezu između čovjeka i Boga. Zato svaki Ahmadi treba biti redovit u obavljanju pet dnevnih namaza i ovi namazi ne treba da budu obavljeni kao da se čovjek oslobađa tereta nego zapravo oni treba da budu obavljani sa osjećajem obaveze. Huzur je rekao da tvrdnja da ćemo cijeli svijet dovesti u okrilje Ahmadijata uvjetuje da znamo šta je Ahmadijat. Ahmadijat je zapravo utemeljiti kraljevstvo Jednog i Jedinog Boga u srcima ljudi. Njegovo kraljevstvo prema tome može biti utemeljeno samo kad se Njegovo Biće smatra višim i iznad svega drugog i kad je Njegovo obožavanje obavljeno na načine kojima nas je On poučio. Ako, poslije prihvatanja Obećanog Mesije a.s. ne izvedemo revolucionarnu promjenu u sebi i ne napravimo vezu sa Živim Bogom onda će naša tvrdnja biti beznačajna i pogrešno ćemo misliti da smo uputili poruku islama svatkome i doveli ih bliže Bogu.
Huzur je postavio pitanje: zašto je bila potreba za Mesijom da dođe u ovo doba? Zaista, zato što je svijet zaboravio Boga. U skladu sa predskazanjem Časnog Poslnaika s.a.v.s. kur’anska učenja su, uprkos svoje svjetlosti, izblijedila iz ljudskih srca. Huzur je rekao da ima stotine miliona muslimana u svijetu od kojih su neki izuzetno bogati zbog naftnog bogatstva. Međutim, oni ne misle da će svijet uputiti Jednom Bogu; zaista, oni nesumnjivo očekuju ‘krvavog’ Mehdija koji će vjeru širiti upotrebom sile, Mehdija koji nikada neće doći.
Huzur je rekao: vi ste, s druge strane, mala zajednica ali vaš je zavjet, i vaš je cilj, da islam uputite do svih krajeva zemlje. Danas su na đelsi prisutni predstavnici mnogih afričkih zemalja: Burkina Faso, Kongo, Liberia, Obala slonovače, Gvineja i Gambija. Za svaku od ovih zemalja se može reći da nema sredstava u terminima brojeva i fondova koji bi omogućili nošenje zastave islama svuda po cijelom svijetu. Međutim, mi imamo moć koja je bila data svim Božijim poslanicima od Boga koji je Gospodar nebesa i zemlje, i Koji je poslao Obećanog Mesiju a.s. kao i druge poslanike ali u podređenosti Časnom Poslaniku s.a.v.s., kojem je bio dat zadatak da još jednom ponovo svijetu predstavi krasna učenja islama – koja je svijet zaboravio. Kad mi Ahmadi muslimani pravimo ovako veliku tvrdnju onda je naša najveća obaveza da se okrenemo Bogu i Njemu se molimo a zaista, najizvanredniji način da Ga molimo je obavljanjem namaza. Naš namaz i molitve su to što će nam pokloniti uspjeh. Inače, Huzur je rekao, kao što je ranije rekao, mi nemamo nikakve ovosvjetske moći da možemo misliti da ćemo biti pbjednici nad svijetom. U svakom slučaju, Huzur je dodao, religija se nikada nije širila bogatstvom i moći.
Oni koji podižu prigovore protiv islama kažu da se, Bože sačuvaj, islam širio preko sile. Ovo je potpuno netačna, kriva tvrdnja. Koja je vrsta ovosvjetke sile ili moći bila tamo u bitci na Bedru, bitci na Uhudu ili bitci na Ahzabu? Zaista, niti je tamo bilo ikakvog odgovarajućeg pomagala za ratovanje niti je bilo dovoljno hrane. Moć koja ih je učinila pobjednicima bile su molitve Časnog Poslnaika s.a.v.s. koje je Allah primio i poklonio pobjedu. Huzur je rekao da su to bile molitve onoga koji je sebe potpuno zaokupio u Allahu što je izvelo (duhovnu) revoluciju u svijetu. Časni Poslanik s.a.v.s. je utemeljio blagoslovljeni model da pobjeda islama nije, i zaista ne treba biti, sa moći, nego s molitvama. Moć može pobijediti teritorije ali ne može srca. Obraćajući se đelsi Huzur je rekao da oni treba da pridobiju srca svojih zemljaka tako da ona budu ponuđena Allahu. Za ovo, Huzur je rekao, prije svega osoba treba da sebe učini vrijednim toga – time da bude redovan u obavljanju namaza i molitvi.
Huzur je rekao da je ova godina u kojoj obilježavljamo stoljetni jubilej povodom sto godina halifata; o čemu je ovaj jubilej? Je li to o tome da se osjećamo zadovoljnim da proslavljamo svečani jubilej, da smo pripremili suvenir, pomoćne organizacije su uredile razne programe? Ovo su jednostavno mali načini pohvale stoljetnice. Stvarni cilj će biti postignut kad napravimo obećanje da ćemo u svjetlu blagoslova halifata koji nam je Bog podario nastojati da ostvarimo bližu vezu s Bogom, da ćemo voditi računa o obavljanju namaza više nego prije. Ovaj osjećaj zahvalnosti na blagoslovima će dalje uvećati Božije dobrotvornosti.
U Časnom Kur’anu u ajetu koji slijedi ajet u kojem je spomenut halifat Allah kaže: ‘I obavljajte namaz, i dajite zekat, i pokoravajte se Poslaniku, da vam bude pokazana milost.’ (24:57).
Huzur je rekao da gornji ajet dokazuje da je, da bismo imali koristi od blagoslova halifata prvi uvjet da obavljamo namaz. Zbog toga je, Huzur je rekao, razlog što on ovo toliko ističe bio taj da muškarci, žene, djevojčice i dječaci mogu izvući maksimalnu korist iz blagoslova koji su im bili poklonjeni. Allah je obećao Obećanom Mesiji a.s., i zaista je predskazanje Časnog Poslanika s.a.v.s., da će ovaj halifat ostati za ostatak vremena; međutim, samo će oni izvući korist iz toga koji budu napravili živu vezu s Bogom kroz obožavanje.
Huzur je rekao da kur’anski ajet također spominje finansijsko davanje. S Allahovom milošću džemat Gane postiže jakost u terminima finansijskog davanja. Potrebno je podsjećanje povremeno i svako podsjećanje proizvodi veliki odjek. Međutim, Huzur je rekao, za omladinu kao i za novopridošle on će reći da je finansijsko davanje radi lične reforme (popravljanja duše-nafsa). Na drugom mjestu u Kur’anu je također spomenuto drugo davanje osim zekata u terminima lične reforme. Zaista, samo ona osoba može napraviti finansijsko žrtvovanje u ime Boga koja ima čvrsto vjerovanje u Boga i u činjenicu da Bog nikada ne izgubi bilo koji dobar postupak ili djelo koji su učinjeni da se postigne Njegovo zadovoljstvo. Huzur je rekao da je on krajnje zahvalan i zaista i drugi također trebaju biti zahvalni da je Allah osposobio džemat Gane da pravi finansijske žrtve. Mnogi iskreni i imućni Ahmadi su omogućili gradnju velikih džamija. Kad osoba materijalista stiče imetak on ga potroši u ovosvjetskim stvarima i za beskorisne svrhe ali danas, hiljade milja daleko od Kadiana, Allah je Obećanom Mesiji a.s. dao iskrene ljude čija su srca otvorena za finansijsko davanje. Tako omladina i novi Ahmadi muslimani treba uvijek da pamte da je finansijsko davanje jedna od naredbi među drugim Allahovim naredbama i bila je posebno spomenuta u pogledu blagoslova halifata.
Allah kaže: ‘Pokoravajte se Poslaniku, da vam bude pokazana milost.’ Huzur je rekao Poslanik naređuje ono što Allah naređuje i ovo je mnogo puta rečeno u Kur’anu: ‘Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku’ i zaista je Allahova naredba da, s ciljem da stvorimo pobožno okruženje, treba da obožavamo Allaha i stavimo u praksu sve što je bilo rečeno u Časnom Kur’anu. ‘Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku’ također znači da će Mesija kasnijeg doba slijediti Šerijat Vjerovjesnika s.a.v.s. i on će biti pošten i pravedan.
Huzur je rekao: među Allahovim naredbama koje je Obećani Mesija a.s. objasnio, Huzur će spomenuti jedan a to je u pogledu mladića i djevojaka. Huzur je rekao da je Obećani Mesija a.s. skrenuo pozornost posebno na činjenicu da Ahmadi mlade žene treba da se udaju za Ahmadi mladiće tako da se očuva buduća generacija.
Djeca su zbunjena kad treba da izlaze na kraj sa dvostrukim aspektima (vjere). Ako otac nije Ahmadi, pošto očevi imaju više utjecaja, onda uprkos činjenice da je majka Ahmadi, djete ne ostane Ahmadi. Zapravo ponekad zbog roditelja sa proturječnim vjerovanjima djeca se okrenu daleko od vjere. Slično tome, Ahmadi mladići treba da žene Ahmadi djevojke. Prvo oni liše prava Ahmadi djevojaka ženeći se izvana, drugo djeca pate od iste dvo aspektne situacije. Huzur je rekao ako neko želi za svoje potomstvo da ima blagoslov (halifata) koji je Allah poklonio onda lična sklonost (prioritet) ne treba da bude jedina mogućnost za razmatranje. Huzur je rekao da mu pišu mnoge djevojke iz Gane i drugih afričkih zemalja pitajući i tražeći uputu mogu li se, iako je prijedlog za udaju njihovog prioriteta izvana, one udati za njih? Huzur je rekao da sama činjenica da ove djevojke pitaju je svjedočenje da one daju prednost svojoj vjeri nad ovim svijetom. Prema ome, Huzur je rekao treba da zapamtite da sve dotle dok djevojke vode računa da daju prednosti vjeri nad ovosvjetskim stvarima one će izvlačiti dobrobit i tako će i mladići, i oni će biti primaoci Allahovih blagoslova.
Prema tome, Huzur je rekao svaki Ahmadi treba po napunjavanju stotinu godina Ahmadija halifata obećati da će uvijek dati prednost Allahovom zadovoljstvu. Da će težiti, do svojih najviših sposobnosti da Njegove naredbe stave u praksu, da Ga obožavaju i da će uvijek nastojati da ispune zavjet odanosti (bai’ata) datog Obećanom Mesiji a.s..
Obećani Mesija a.s. je rekao da svi oni koji za sebe smatraju da su u njegovoj zajednici neće biti ubrojani u njegovu zajednicu ukoliko ne poprime ispravne puteve. On je rekao da oni treba da svojih pet dnevnih namaza obavljaju sa takvim strahopoštovanjem i predanošću kao da vide Boga; treba da poste radi Allaha sa iskrenošću, i svako ko je dužan da dadne zekat treba da ga dadne i onaj ko može da ide na hadž i nema ikakvog izgovora, treba da ide na hadž. On je rekao da pobožnost treba da bude praktikovana sa finoćom i zlo treba da bude odbačeno. On je podsjetio da nikakvo djelo ne može postići prihvatanje kod Boga ako je ono lišeno takve (bogobojaznosti).
Obećani Mesija a.s. je također rekao svojoj zajednici da budu radosni i skoče s radošću da je Bog s njima. On je rekao da bilo ko ko ostaje čvrst na vjerovanju i istini on onda bude poučen od meleka i nebeski spokoj je spušten na njega, i poklonjena mu je pomoć od Ruhul kudusa; Bog je s njim na svakom koraku i niko nije u stanju da ga nadjača.
Huzur je molio Allaha da nas uvijek čuva čvrstim u vjeri, da učini da obavljamo Njegovo obožavanje i da nastavi da nas blagoslovljava Svojim dobrotvornošću i da nastavimo da budemo primaoci Njegove milosti i blagoslova.