Hutbe

Hutba 25. april 2008. godine


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

‘S milošću Allaha, Uzvišenog, mi danas obavljamo džumu namaz u ovoj džamiji u Port Novo. Allah nas je omogućio da izgradimo ovu krasnu i veliku džamiju tako da maksimalan broj ljudi mogu da se okupe ovdje radi Njegovog obožavanja. U toku moje zadnje posjete kad sam došao ovdje otvorio sam ovu krasnu džamiju u Port Novo. Veliki je Allahov blagoslov na Ahmadija zajednici da nas On osposobljava da gradimo džamije u svakoj objasti, svakom gradu svijeta. Džamije su izgrađene u malim selima i naseljima udaljenih predjela kao i velikim gradovima u afričkim zemljama koje su u nepovoljnom položaju, isto kao što su, Allahovom milošću, izgrađene u Evropi i drugim zapadnim zemljama. Zajednica posvuda čini ogromne finansijske žrtve u građenju ovih džamija. Ahmadija zajednica niti ima bogatstvo od nafte niti zgrćemo bogatstvo bilo kojim drugim sredstvima. Zaista, mi imamo bogatstvo ‘vjerovanja’ i krepošću toga Ahmadi muslimani čine ove žrtve.
Uvijek treba da zapamtite da ovo bogatstvo morate očuvati u svako doba. Ovo je tako neograničeno blago da lopovi, kradljivci i pljačkaši vrebaju na to svuda. Niti su naše noći sigurne od ovih ljudi niti naši dani. Zapravo ovi kradljivci teku u našem krvotoku u obliku šejtana. Časni Poslanik s.a.v.s. nas je upozorio da se osiguramo od šejtana koji kola u našim venama. Uvijek vodite računa da se, u vrijeme postanka Adema šejtan zakleo da će sigurno zavoditi ljude s njihovog puta. Zbog toga, uvijek zapamtite da je bogatstvo vjerovanja takvo bogatstvo da je njegova zaštita najteži zadatak. Za drugi ovosvjetski imetak možete napraviti ovosvjetske aranžmane: staviti bravu, imati čuvare itd. Međutim, ovo bogatstvo (vjerovanja) je takvo da za njegovu zaštitu čovjek mora stalno praviti aranžmane za čistoću svog nafsa (duše) i mora ovo neprestalno činiti. Da zaštiti svoj nafs čovjek mora neprestalno nastojati da traži Allahove blagoslove jer bez toga, šejtan u zasjedi je obvezan da potiče čovjeka na svakom koraku. Šejtan je proglasio na samom početku da je priroda u kojoj je Allah stvorio čovjeka takva, da će on uvijek biti naklonjen ovosvjetskim stvarima i biti pohlepan. On je najavio da će čovjek slušati njega i njegove želje i materijalizam će ga udaljiti od Boga i većina ljudi neće biti zahvalni Bogu. Allah, Uzvišeni, je rekao da će On napuniti Džehennem ljudima koji profućkaju vjeru na ovaj način i koji budu nezahvalni. Zbog toga, za vjernika je ovaj svijet takav da zahtijeva (tjera) da se naokolo krećemo krajnje oprezno.
Mi treba da očuvamo svoje vjerovanje i očuvanje vjerovanja je nemoguće bez okretanja Bogu. Obaveza je svakog Ahmadi muslimana da postane ibadu ur Rahman (sluga Uzvišenog Boga), da bude onaj koji se okreće Milostivom Bogu koji nam je dao nebrojene blagoslove. Između tih blagoslova danas mi vidimo da nam je Allah također poklonio ovu prelijepu džamiju. Svrha ove džamije, zaista svrha svake džamije je da se okupimo u njoj radi obožavanja Jednog Boga. Veličanstven način da budemo zahvalni za ovo je da uvijek budemo nagovoreni da nastanimo ovu džamiju. Treba da svaka džamija naše Zajednice bude naseljena. A šta naseljavanje džamije donosi sa sobom (zahtijeva)? Baš kao što sam ranije rekao, to je da se tamo okupimo radi pet dnevnih namaz da tražimo Allahovo zadovoljstvo; da posjećujemo džamiju da utemeljimo visoke standarde obožavanja Boga. Hadis navodi da je nagrada za namaz obavljen u džamiji dvadeset sedam puta veća.
Uvijek zapamtite da obaveze prema gradnji džamija mogu samo biti ispunjene kad se ide u džamiju s namjerom da ljudi treba da se tamo okupe radi obožavanja Boga. Samo onda će osoba biti istinski nagrađena i samo onda će svaki vjernik biti smatran da ispunjava dužnosti svrhe svog stvaranja – bit će smatran da ispunjava cilj za koji je Uzvišeni Allah stvorio čovjeka. Allah proglašava u Časnom Kur’anu: ‘A Ja nisam stvorio džinove i ljude osim da Mene obožavaju.’ (sura Az Zarijat 51:57). Zbog toga, bilo da je neko utjecajna ličnost, ili velikog položaja (čina) i veličine, ili je vrlo bogat ili vrlo siromašan, Allah, Uzvišeni, je naveo cilj stvaranja obiju vrsta ljudi da je taj cilj jedino to da oni Njega obožavaju.
Ove džamije znače da se svako, bogat i siromašan, okuplja na jednom mjestu i ostavljajući sve ovosvjetske utjecaje i položaje stoji zajedno krajnje ponizno u prisustvu Allaha da Ga obožava. Tako da se mogu okrenuti Bogu, sagnuti se pred Njim kao jedno biće i tražiti Njegove blagoslove. Kad se obožavanje Boga obavlja kao jedno biće, tako da je milost Njegovih blagolsova povećana više nego prije, onda Uzvišeni Allah također nagrađuje takvo obožavanje dvadeset sedam puta više. Ako neko gaji osjećaje razlike među ljudima i želi da stane do takve i takve osobe a ne želi da stane do takve i takve, ili da takav i takav je tek dao bai’at i neko pretpostavlja da je njihov položaj manji od njegovog, onda, uprkos činjenice da je taj čovjek u džamiji radi obožavanja Boga, on nije vrijedan ove nagrade.
Baš kao što je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da je nagrada namaza obavljenih u džamiji dvadeset sedam puta veća on je također rekao da je ‘nagrada svakog djela ovisna o njegovoj namjeri.’ Zbog toga ako namjera nije dobra onda Allah također zadržava nagradu za prividno dobro djelo. Prema tome, nagrada svakog djela je samo ako je namjera dobra. Allah je također proglasio u Časnom Kur’anu: ‘Teško onim klanjačima’ (sura Al Ma’un 107:5). ‘Teško’ zato što su oni zaboravili stvarni cilj (svrhu) namaza, oni imaju izopačenu namjeru; oni nemaju dobre osjećaje prema drugima i mentalno su okupirani sa ovosvjetskim stvarima. Zbog toga je najznačajnije da čovjek očisti svoje misli da bi tražio dobrotvornost od namaza. Objašnjavajući ovaj predmet Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Namaz u toku kojeg srce skita negdje, misli su negdje drugo a usne izgovaraju nešto drugo je prokletstvo. On je bačen natrag u lice (onog ko ga obavlja) i nije primljen.’

On je također rekao:

‘Samo onaj namaz je istinski koji daje zadovoljstvo. Takav namaz je izvor rađanja odvratnosti prema grijehu. Ovo je upravo namaz za koji je rečeno da je najviša tačka (vrhunac) vjernika i izvor je napredovanja za vjernika.’

Mi treba da nastojimo i obavljamo ovu vrstu namaza i treba da dođemo u džamiju s namjerom obavljanja takvog namaza. Uvijek vodite računa da se lični i zajednički napredak postiže samo s Allahovom milošću i, da bi postigli Allahove blagolosve, kao što je Allah, Uzvišeni, rekao uvijek treba da imamo u vidu svrhu stvaranja. Osim toga treba da imamo na umu da, dok smo u džamiji, ne diskutujemo ni o kakvim ovosvjetskim stvarima i da, s obzirom na Allahovu naredbu, treba samo da tražimo Njegovo zadovoljstvo. Kad čovjek dođe u džamiju sa ovom mišlju i svaka osoba bude dolazila u džamiju da traži Allahovo zadovoljstvo, onda čak i ako loša misao o drugom padne čovjeku na pamet, treba da je otrese. Sa blagoslovima takvog namaza i obožavanja Boga čovjekova pažnja će biti privučena ljubavi i naklonosti, i riješit će se pitanja međusobne zabrinutosti čak izvan džamije kao i neprijateljstva i zlovolje. Zbog toga je korist gradnje džamija samo kad su izgrađene s ovom namjerom i kad čovjek dolazi u džamije s namjerom da treba da čuva svoje srce čistim radi Allaha. Inače, mi vidimo da ima bezbroj džamija u svijetu. U nekim od ovih džamija oni koji drže hudbu kažu malo drugog osim što upotrebljavaju uvredljiv jezik i krajnje ružne riječi za druge (vjerske) sekte. U nekim džamijama svijeta naša Zajednica je također gađana uvredljivim jezikom. U ovim džamijama, ponekad, iznutra, dvije (suparničke) grupe upadnu u sukob i pređu takve granice da vlada mora da interveniše i zatvori džamije. Mogu li takve džamije biti izvor zarađivanja Božije nagrade? Zapravo su takvi ljudi krivi za navlačenje Božijeg nezadovoljstva.
Prema tome, jednostavno pravljenje džamije i to da je napravimo krasnom nije nešto da o tome budemo vrlo radosni. Ako neko želi da postigne stvarnu radost i sreću, onda je to jedino moguće kad budu proizvedeni klanjači sa lijepim srcima čije su namjere čiste, koji šire ljubav i naklonost i koji se okreću Allahu sa iskrenošću. Uvijek vodite računa da je svrha dolaska Obećanog Mesije a.s. bila, i zaista jeste, da čovjeka dovede blizu Bogu i da potičemo i unapređujemo uzajamnu ljubav i bratstvo. Ako se ne trudimo da postignemo ovu svrhu besmisleno je biti smatran Ahmadi muslimanom. Ja sam spomenuo na đelsi (Benin džemata) jučer da je samo ona osoba draga Allahu koja napreduje u takvi (bogobojaznosti) i da su načini da postignemo takvu – kojima nas je On učio – kroz obavljanje namaza i ispunjavanje Njegovih drugih obaveza i ispunjavanje obaveza prema Njegovom stvaranju.
Mi u Ahmadija zajednici treba da uvijek vodimo računa da ispunjavamo ove dužnosti. Ogroman je Allahov blagoslov na nama da nas je On osposobio da prihvatimo Imama ovog doba. U vrijeme kad je svijet zapleten u neredu On je nas vezao zajedno u vlakno kao zajednicu. U zahvalnost za ove blagonaklonosti naša je dužnost da podignemo standarde svog obožavanja, naša je dužnost da na plemenitiji način izrazimo našu uzajamnu brigu, ljubav i bratstvo i naša je obaveza da potpuno očistimo svoja srca jedan za drugog. Naša je obaveza da sa sobom sjedinimo one koji su nedavno dali svoj bai’at (zavjet odanosti). Bit će krajnje žalosno ako ne budemo slijedili sve ovo. Svaki Ahmadi musliman treba uvijek biti svjestan ovoga, i zaista treba voditi računa o tome da smo mi pripadnici Poslanika s.a.v.s. čije je cijelo uzdržavanje, njegovo spavanje, njegov život i njegova smrt sve bilo za Allahovo zadovoljstvo. Mi ćemo biti ubrojani kao stvarni vjernici kad budemo posvojili njegov blagoslovljeni uzor, kad svaki naš postupak bude da postignemo Allahovo zadovoljstvo. U takvom slučaju naši predmeti će biti primljeni i bit će primljena naša druga djela. Bit ćemo mirni i spokojni među sobom i bit ćemo u stanju da poruku istinskog mira i istinskog islama uputimo drugima i rezultat našeg tabligha (propagiranja islama) će biti uspješan. Tako ćemo pobrati veće Allahove blagoslove.
Da Allah, Uzvišeni, učini ovu džamiju blagoslovljenom na svaki način za Džemat ovdje i da nam On pokloni njene najvrsnije plodove. Ja sada želim da kažem nešto sa administritativne perspektive ovdje, što se tiče pomoćnih organizacija tj. Ansar, Khudam i Leđna. Ove pomoćne organizacije treba da vode računa da je odgovornost svake od njih samo unutar njene pojedinačne organizacije. Ansar Ullah ne treba da se miješa u stvari Lađna Ima ‘illah ili Khudam ul Ahmadijja ili u programe Džemata ili njegova pitanja uprave. Isto tako Khudam i Leđna su ograničeni na njihove vlastite krugove utjecaja i uprava Džemata je povrh ovih pomoćnih organizacija. Treba da bude vrlo jasno da pomoćne organizacije direktno izvještavaju Halifi vremena, međutim, kad planiraju svoje programe oni treba da konsultuju Amiira tako da ne bude (vremenskog) sudaranja sa programima Džemata. Također treba imati na umu da je svaki član pomoćnih organizacija član Džemata i prema tome je obvezan upravnim sistemom Džemata.
Da Allah, Uzvišeni, osposobi svakog od vas da živite s ljubavlju i naklonošću i da postižete Allahovo zadovoljstvo radije nego da lični ego bude vaš cilj. Amin.