Hutbe

Hutba 02. 05. 2008. – 58. Đelsa salana džemata u Nigeriji


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je svoju današnju hudbu održao u Nigeriji. Huzur je najavio da je s njegovom hudbom
započela 58 đelsa salan džemata u Nigeiji. On je rekao da je Allahov blagoslov na nama da u
ovo doba i u ovo vrijeme, kad je većina svijeta zaboravila Boga, Ahmadi muslimani
održavaju đelse u svakoj zemlji da traže Allahovo zadovoljstvo i tako se okupe za nekoliko
dana jedanput godišnje sa ciljem da izvrše čiste promjene u sebi i da budu među onima koji
traže Allahovo zadovoljstvo. Allah je na ovaj svijet poslao Obećanog Mesiju a.s. da izvede
ovu revolucionarnu promjenu. Ako mi ne napravimo ovu revolucionarnu promjenu u sebi i
ako se ovdje nismo okupili s ovim ciljem onda nas je Obećani Mesija a.s. obavijestio da takva
đelsa (skup) nema svrhe.
On je rekao vrlo jasnim riječima da on nije želio da stvori ambijent straha, da okupi ljude i
pokaže svoju moć svijetu. On je rekao da mu ovakva misao izaziva gađenje. On je također
rekao da su na đelsi održani mnogi govori i obraćanja, veliki govornici održavaju govore,
citirane su učeni predmeti i ljudi hvale govornike. Međutim, on je napomenuo da su ovakvo
govorništvo i učena izlaganja bez smisla ako oni ne utiču na ljude Zajednice. On je rekao mi
smo prihvatili Obećanog Mesiju a.s. i prema tome smo se ovdje okupili zato da stvari koje
danas ovdje čujemo napravimo dijelom svojih života. Da nas Allah osposobi da svoje živote
dovedemo do standarda koji je Obećani Mesija a.s. očekivao od nas da postignemo. Huzur je
dodao da ovaj standard ne može biti postignut bez izvanrednog Allahovog blagoslova na
nama i da s ciljem da imamo ovaj izvanredan Allahov blagoslov moramo poduzeti određen
duhovni trud – moraju biti napravljeni napori saglasni tome i samo onda Allah dolazi sa
Svojim izvanrednim blagoslovom Svome slugi i prihvata napore Svoga sluge, i poklanja
Svoju milost, i čini da ta osoba čini djela koja su djela Njegovog zadovoljstva. Allah kaže u
Časnom Kur’anu:
A ko se bori, bori se samo za sebe; uistinu je Allah neovisan o cijelom svijetu.(29:70)
Objašnjavajući naprijed navedeno Obećani Mesija a.s. je rekao da treba da budu načinjeni
napori da promjenimo svoj nafs (sebe). Treba da se obraćamo Allahu, da dajemo u
dobrotvorne svrhe i treba da činimo svaki drugi napor da se pridružimo ‘onima koji se bore na
Našem putu.’ On je rekao da baš kao što bolesna osoba ide doktoru, uzme lijekove i s ciljem
da se izliječi i ozdravi probava svaki način, slično tome, čovjek treba da napravi svaku vrstu
2
napora da ukloni svoje duhovne slabosti. Ovo ne treba da bude urađeno verbalno (riječima);
zapravo treba da budu upotrebljeni svi načini i sredstva koje je Allah objasnio.
Huzur je rekao ovo je zadatak koji Ahmadi musliman treba neprestalno da izvršava nakon što
dođe u zavjet (bai’at) Obećanog Mesija a.s.. Huzur je rekao da je đelsa salana također jedno
od sredstava, među ostalima, da omogući Božiju blizinu i da napravimo čistu promjenu u sebi.
Huzur je rekao da je činjenica da se svako okupio na đelsi i da su se ljudi okupili u ogromnom
broju dokaz da smo zaista poslije davanja zavjeta (bai’ata) Obećanom Mesiji a.s. bili željni da
izvršimo čiste promjene u sebi. Huzur je naglasio da svaki prisutni Ahmadi treba da u naredna
tri dana napravi suglasan napor za postizanje ovoga. Samo onda oni mogu ispuniti cilj
okupljanja radi đelse.
Huzur je rekao da je najznačajnije sredstvo postizanja Božije blizine svijesnost da redovno
obavljamo namaz. On je rekao da je Obećani Mesija a.s. kad je naredio da učinimo napor na
postignemo promjenu u svom nafsu, prije svega skrenuo pažnju prema obavljanju namaza i
naredio da se okrenemo Allahu jer kad se čovjek okreće Allahu sa iskrenošću, Allah prihvata
njegove pobožne želje i proizvede čiste promjene u njemu. Takav pojedinac izbjegava ono što
je besmisleno, beznačajno, beskorisno i pogrešno, i privučen je prema onom što je dobro.
Allah kaže u Časnom Kur’anu:
‘Zaista, namaz zaustavlja od sramotnih i ružnih stvari…’ (29:46).
Huzur je rekao da je ovo Allahov proglas da namaz zaustavlja od onog što je sramotno i zlo,
međutim, on je dodao da neko može pomisliti da ima nekih ljudi koji, premda su prividno vrlo
redovni u obavljanju namaza i možda su čak obavili hadž ali da je njihov opći moral takav da
katkada ljudi koji nemaju vjerovanja izgledaju bolje od njih. Izgleda da namaz nije proizveo
nikakvu pobožnost u njima. Kakva je ovom slučaju svrha obavljanja namaza? Huzur je
objasnio da treba da shvatimo da ovdje greška ne leži u namazu nego je to zapravo greška
onih koji svoj namaz izgovaraju bez uvjeta namaza. Zbog toga, Huzur je rekao kad Kur’an
govori da namaz zaustavlja od zla, on također govori:
i obavljaj namaz (29:46)
što označava i znači da svoj namaz obavljate sa svim njegovim zahtjevima. Huzur je rekao
kad je namaz obavljen sa dužnim uvjetima on nedvojbeno zaustavlja od sramotnih stvari i od
zla. Huzur je dodao da uvjeti za namaz uključuju abdest, čišćenje sebe, za muškarce da namaz
obavljaju u džamiji, da se okrenemo Allahu sa iskrenošću.
Časni Poslanik s.a.v.s. je skrenuo pažnju na najznačajniji aspekt u ovoj stvari, i rekao da kad
čovjek stoji radi namaza pred Allahom treba da to čini sa mišlju da kao da vidi Allaha ili bar
da misli da ga Allah gleda njega. Huzur je rekao da treba da budemo upoznati da Bog, koji je
upoznat o najdubljoj unutrašnjosti čovjekovog srca i uma, gleda. Nema misli koja dođe
čovjeku na um a da Allah nije unaprijed upoznat o tome. Naš Bog je Bog koji nikada ne može
biti zaveden, naš Bog zna i upoznat je koji je namaz obavljen sa iskrenošću i s ciljem da sebe
očistimo a koji je namaz obavljen licemjerno. Zaista je samo onaj namaz prihvaćen koji je
obavljen sa iskrenošću i radi Allaha. Ovo je vrsta namaza koji čisti srce i sprečava od sramote.
Zato svaki put kad Ahmadi musliman obavlja namaz, treba da teži ovakvom namazu. Inače,
nije važno kako pobožan nako možda izgleda, ako svaki postupak i svako djelo čovjekovo
nije rođeno iz straha od Boga, njegov namaz nije primljen od Allaha. Zapravo, zbog nesklada
između čovjekove riječi i djela, i čovjekovog stanja srca i uma, umjesto da ga reformiše,
njegov namaz postaje povod njegovog uništenja.
Upravo kako se kaže u Kur’anu:
3
‘Teško onim klanjačima’ i onda se objašnjava: ‘onima koji su nemarni prema svom namazu’
(107:5 i 6)
Huzur je objasnio da su ovo ljudi koji su prividno zauzeti u obavljanju namaza ali su njihovi
umovi naklonjeni prema ovosvjetskim stvarima. Neki od njih su također prividno obavili hadž
ali njihov namaz i njihov hadž ne postiže nikakvu čistu promjenu u njima. Oni u svojim
praktičnim svakodnevnim životima zaboravljaju da Allah ne samo da gleda namaz nego je
također upoznat o svakoj riječi, svakom djelu u čovjekovom životu općenito. Zbog toga,
Huzur je rekao,neophodno je da svako svoje djelo učinimo ispravnim s ciljem da naš namaz
bude prihvaćen. Inače, Allah kaže ako čovjekova riječ i djelo nisu isti onda on pada u
kategoriju
‘onima koji se pokazuju’ (107:7).
Huzur je dodao da namaz obavljen od onih koji se pokazuju za njih uzrokuje uništenje prije
nego da ih zaustavlja od zla.
Huzur je rekao da uvijek treba da zapamtimo da smo mi prihvatili Imama ovo doba i da
tvrdimo da smo bolji od drugih. Ova tvrdnja sama po sebi nije dovoljna, mi treba da izvedemo
revoluciju u sebi; za ovo treba da obavljamo namaz koji zaustavlja od svaka vrste zla, namaz
koji će nas voditi dalje u dobrim djelima. Ako obavljanje namaza ne proizvodi revolucionarnu
promjenu u našim životima, onda treba da budemo zabrinuti. Dužnost je svakog Ahmadi
muslimana, vjernika, da prije svega očuva svoj namaz, da svoj namaz učini mjerilom drugih
moralnih promjena u sebi ili smatra da je njegov visoki moral mjera primanja njegovog
namaza. Huzur je rekao da ako ne stvaramo visoki moral, ako ne nastojima da sebe
zaustavimo od bolesti svijeta, onda to znači da ne činimo napore duhovne prirode i ne čuvamo
svoj namaz. Ahmadi musliman treba da uvijek vodi računa o tome da je u borbi da izvrši čiste
promjene prvi korak obavljanje namaza. Onda je tu spominjanje Allaha i u skladu sa svojim
mogućnostima, davanje u dobrotvorne svrhe i druge sadake. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao
da davanje u dobrotvorne svrhe i sadaku također uklanja nevolje (nesreće). Huzur je rekao:
koje druge nesreće mogu biti u ovo doba osim materijalizma, nemoralnosti i nemara prema
obraćanju Bogu koje uništavaju naše živote? Zbog toga, koliko god osoba može priuštiti treba
da daje u dobrotovrne svrhe i sadaku, i da to čini radi Allahovog zadovoljstva a ne iz razloga
uobraženosti. Šta god je urađeno da se traži Allahovo zadovoljstvo sigurno je tome
poklonjeno prihvatanje kod Allaha zato što je Allah upoznat sa namjerama čovjeka. Djelo
učinjeno s dobrom namjerom sigurno povećava čovjekovu pobožnost.
Obećani Mesija a.s. je rekao da s ciljem da izvršimo čiste promjene u svom nafsu treba da
učinimo sve vrste napora i nastojanja i da treba da budu posvojeni svi ovi morali koje je Allah
naredio. Na primjer naređeno je da jedan s drugim govorimo nježno, obzirno i učtivo, i da
jedan drugog tretiramo uljudno. On naređuje da ispunjavamo povjerenja. Huzur je rekao da
svaki zadatak vršioca dužnosti (Džemata) je povjerenje kod njih. Pošteno i savjesno
izvršavanje toga je ispunjavanje povjerenja. Treba da uvijek zapamtimo da Allah ne voli one
koji su podmukli i da onaj ko je isključen iz Allahove ljubavi niti napreduje na ovom svijetu
niti na ahiretu. Ponekad je čovjek privremenim vezivanjem za isprazne želje kažnjen od
Allaha za neispunjavanje svojih dužnosti. Huzur je rekao da baš kao što je ranije rekao, Allah
gleda svako naše djelo. Čovjek može zavesti drugog čovjeka ali ne može zavesti Boga. Treba
da uvijek postavljamo visoki standard ispunjavanja povjerenja.
Čovek također mora ispuniti ono na što se zavjetovao. Svaki Ahmadi musliman je dao zavjet,
obnovio je obećanje da će poslije davanja zavjeta (bai’ata) na ruci Obećanog Mesije a.s.
ispunjavati dužnosti obožavanja Boga kao i druge Allahove naredbe. Huzur je rekao da uvijek
4
treba da zapamtimo da je svako djelo koje poduzmemo da tražimo Allahovo zadovoljstvo
djelo obožavanja.
Međi visokim moralima jedan je da uvijek govorimo istinu. Iskrenost i istinoljubivost koji
donose sa sobom govor ispravne (qavl e sadeed) riječi bez uvrnuća; da kažemo jasno i očito i
da ne budemo namjerno dvosmisleni i neodređeni. Tu je također naredba da izbjegavamo i
odbacimo ljubomoru i zavist. Zavist izgara osobu unutra i također ga vodi tome da povrijedi
druge. Ne priliči vjerniku da bude zavidan ili ljubomoran. Huzur je rekao da treba da
odbacimo ljubomoru i također da molimo da budemo odvraćeni od toga. On je rekao da u ovo
doba ima mnogih koji su zavidni i ljubomorni na napredak Zajednice. Oni izvana izgledaju
prijateljski ali nastoje i štete nam prikriveno. Huzur je rekao: ako ne budemo kao jedan i ako
budemo ljubomorni jedan na drugog u određenim stvarima kako možemo sebe odvratiti od
zavisti drugih? Zbog toga treba da budemo izvanredan uzor uzajamne ljubavi i harmonije.
Allah također naređuje da izbjegavamo ono što je besmisleno, beznačajno i beskorisno zato
što mnoge ovakve stvari vode čovjeka u šejtanske sfere. Huzur je rekao da je duga lista
Allahovih naredbi. Obraćajući se džematu Nigerije Huzur je rekao da će reći Džematu kao i
pomoćnim organizacijama da planiraju programe koji promovišu i usađuju visoki moral
unutar ovih organizacija. Moral starih Ahmadi treba da bude podignut i u nove Ahmadi
muslimane treba da bude usađen visoki moral. Pomoćne organizacije treba da nastoje da u
sebi sjedine nove Ahmadi muslimane.
Huzur je rekao da će u svojim narednim obraćanjima (na đelsi) objasniti o osnovnim
moralima. On je rekao da treba pažljivo slušati o ovim stvarima i staviti to u praksu. Huzur je
rekao da uvijek treba da zapamtimo da je stoljetnica halifata blagoslov Allahov koji je on
obećao onima koji su čvrsti u vjeri i koji čine dobra djela. Uvijek treba da zapamtimo da
moramo utemeljiti visoke standarde obavljanja namaza i treba da očuvamo svoj namza. Allah
je obećao Halifat posebno onima koji klanjaju. Zbog toga morate postići čiste promjene sa
velikom zabrinutošću i usredsređenošću. Džemat u Nigeriji iskusio iz prve ruke šta su
blagoslovi halifata; zato treba da uveliko vrednuju ovaj blagoslov. Džemat dobro zna da oni
koji su se odvojili skupa sa džamijama danas nemaju statusa. Međutim oni koji su se čvrsto
držali blagoslova halifata i nastojali da ispune zavjet baia’ta bili su od Allaha golemo
nagrađeni. Danas se napredak Džemata može vidjeti očima u svakom gradu i prisustvo ljudi u
hiljadama na đelsi je dokaz da je zaista blagolsov u halifatu. Huzur je molio (Boga da dadne)
da uvijek budemo upoznati o svojim odgovornostima, da nas Allah osposobi i nastavi da nas
blagoslovi s milošću ovog blagoslova (halifata).