Hutbe

Hutba 09. 05. 2008. – Predivna izuzetna posjeta zapadnoj Africi


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Po povratku sa izuzetne posjete zapadnoj Africi u godini stoljetnice halifata Huzur je u svojoj
današnjoj hudbi dao izlaganje o ovoj vrlo posebnoj posjeti.
Huzur je rekao da je svako upoznat da je on nedavno bio u posjeti trima afričkim zemljama.
Glavni programi njegove posjete, tok đelsa skupova itd. su vjerovatno mnogi vidjeli na MTA
i tako su bili svjedoci obilja Allahove milosti – u skladu sa Njegovim obećanjem – na
Zajednicu Obećanog Mesije a.s.. Huzur je rekao da je veliki dio njegove posjete prenesen u
detalje u izvještajima, no pošto većina ljudi ne čitaju Al Fazl (urdu novine, koje objavljuju
ove izvještaje) i također zato što su mnogi ljudi izrazili želju da Huzur kaže o događajima sa
svoje posjete on će ispričati one aspekte koje možda kamera nije uhvatila i koji su emotivne
prirode.
Ovo bila njegova prva posjeta stoljetnice halifata i ljudi su se za to pripremili sa velikim
uzbuđenjem. Revnost i gorivost nekih su bili začuđujućeg stepena. Allah je poklonio
Obećanom Mesiji a.s. ljude sa takvom ljubavi, iskrenošću i pobožnosti – ljudi koji daju
prednost vjeri nad ovosvjetskim stvarima, čija je nacionalnost i rasa različiti ali koji imaju
nevjerovatnu ljubav za halifu vremena koja je silna neodoljiva. Ovo bilo obećano Obećanom
Mesiji a.s. i zaista je bilo određeno da se dogodi – jer je Allah obećao Obećanom Mesiji a.s.
da će mu On dati čast i znamenitost koja će stići do krajeva Zemlje i da On stvoriti ljubav
prema njemu u srcima. Huzur je rekao da je svijet svjedok činjenice da se ovo obećanje
ispunilo s velikom slavom u toku ove posjete Africi. Ništa tu nije skriveno, ništa nije
preuveličano, kamera je uhvatila slike i svijet je vidio da ljudi Afrike imaju veliku ljubav za
Mesiju i kad oni na svoj specifičan način uzvikuju slogan ‘Ghulam Ahmad ki Jai’ (dugo živio
Ghulam Ahmad) Božije obećanje časti i znamenitosti se vidi ispunjeno sa jedinstvenom
slavom. Sigurno nikakav ljudski napor ne može usaditi tako mnogo ljubavi, niti može
ovosvjetska pohlepa proizvesti takvu radost na licima i takvu ljubav u očima. Ovi ljudi
nemaju nikakvog ovosvjetskog bogatstva ali su prepuni ljubavi imana (vjere) i nikakva
količina ovosvjetskog bogatstva ne može kupiti njihovu ljubav prema Obećanom Mesiji a.s..
Ljubav koju oni imaju za Časnog Poslanika s.a.v.s., Obećanog Mesiju a.s. i poslije toga za
Halifu je jedinstvena. Naš Bog je taj koji je ubrizgao ljubav prema halifatu u Ahmadi
muslimane zbog ljubavi koji oni imaju za Mesiju a.s. i Ahmadi Afrike postaju model ovoga.
Huzur je objasnio da je Obećani Mesija a.s. rekao da oni koji su sa Božijim Poslanicima su
uvijek slabi ljudi. Visoki i moćni ljudi imaju sve vrste drugih misli i ispod njihove ‘časti’ je da
budu gdje se slabi i siromašni okupljaju. Obećani Mesija a.s. je rekao da je primjetio da je bilo
stotine vrlo siromašnih ljudi u njegovoj Zajednici ali njihova neograničena iskrenost je bila
začuđujuća. Ovi ljudi imaju čvrstinu vjere, istinu u vjerovanju i iskrenost da kad bi ovi koji
imaju bogatstvo znali o zadovoljstvu koje oni imaju, oni bi bili spremni da daju sve što imaju
u zamjenu za to.
Huzur je onda naveo nekoliko događaja iz njegove nedavne posjete. Svako je vidio
dobrodošlicu na aerodromu u Akri. Bila je noć i dok su ljudi možda vidjeli (na MTA) opći
ambijent gorivosti, dok su ljubav koja je izbijala iz očiju mogli vidjeti samo oni koji su bli
prisutni. Sjedište džemata je bazirano u Akri ali je đelsa bila održana na mjestu oko 30
kilometara udaljenom nazvanom ‘Bagh e Ahmad’ ‘bašća Ahmada’. Ovo je novokupljena
parcela sa površinom od više od 400 jutara i zgodno je smještena pored autoputeva. Allah je
dao ovo mjesto džematu Gane koji je teško radio, očistili su to i dobro planirali. To je bila
stara neupotrebljavana farma peradi sa šupama itd. koje su bile očišćene, stavljeni su novi
podovi i sada se koriste kao nastambe za stanovanje. Huzur je rekao da na đelsi niko nije
prigovarao ako je bio nedostatak prostora. Tamo je došao ogroman broj ljudi: dobro stojeći
poslovni ljudi, učitelji i drugi profesionalci; međutim, ako nije bilo nikakvog prostora, oni su
tiho spavali napolju. Njihovo rasuđivanje je bilo da su došli da slušaju đelsu u prisustvu
Halife vremena i da je to bilo samo privremena neudobnost od dva dana. Huzur je rekao da je
6
ovo mjesto bilo novo i broj ljudi ogroman ali se nije mogao čuti ni jedan jedini prigovor! Bilo
je prisutno preko stotinu hiljada ljudi. To je također bilo njihovo prvo iskustvo da rukovode
Langar Khanom (kuhinjom Obećanog Mesije) na stepenu na kojem su vodili. Jedan dan se
dogodilo da neki ljudi iz Burkina Faso nisu dobili hranu. Tri stotine njih (iz Burkina Faso) su
na biciklima prešli razdaljinu od 1600 kilometara da stignu na mjesto đelse. Kad je njihovom
misionaru bilo uručeno izvinjenje o propustu u pogledu hrane on je rekao da su oni postigli
cilj za koji su došli na đelsu i da (duhovna) hrana koju su primili tamo nije bila na dostupna
nigdje drugo. Huzur je rekao da džemat iz Burkine Faso napreduje u svojoj iskrenosti. Jako je
mnogo siromaštva među njima da su neki od njih stigli u samo jednoj odjeći ali su uštedili
novac da dođu na đelsu stoljetnice halifata; ko drugi osim Allaha može stvoriti takvu ljubav i
predanost?
Huzur je rekao da je Khudam (omladinska organizacija iz Burkina Faso) koji su na đelsu
stigli biciklima, putovali su sedam uzastopnih dana, kampujući u sredini. Grupa je imala
nekoliko ansar od 50 do 60 godina starostne grupe i dvoje 13 godina starosti. Prije putovanja
kad je Amir sahib Burkina Faso rekao ovim dječacima da su bili premladi za putovanje, oni su
bili krajnje potišteni i insistirali su da se pridruže i bili su sretni kad im je bila data dozvola.
Predsjednik Khudam organizacije Burkina Faso, Abdur Rahman je rekao da su oni željeli da
prilikom stoljetnice halifata oponašaju ogromne žrtve ranijih muslimana i planirali su
putovanje biciklima. Početno je 1400 ljudi dalo svoja imena da se pridruže ali zbog nekih
administrativnih pitanja samo je 300 bilo izabrano. Huzur je rekao to nije kao da su oni imali
nova, jaka bicikla, zapravo su njihova bicikla bila stara, klimava i poharana ali njihova
iskrenost za Halifat koju je Časni Poslanik s.a.v.s. predskazao je bila takva da su oni napravili
ovo putovanje. Huzur je rekao da je TV reporter pitao jednog od biciklista iz Burkine Faso
kako su putovali na tako rasklimanim biciklima. Oni su odgovorili da su nesumnjivo bicikla
bila rasklimana ali da je njihova vjera bila čvrsta. Huzur je rekao da je ovo bilo preneseno na
nacionalnoj televiziji sa udarnim naslovima. Huzur je rekao da ovi ljudi nisu bili rođeni
Ahmadi muslimani, nisu ni porodica bilo kojeg od drugova Obećanog Mesije a.s.. Oni žive
hiljade milja daleko u mjestima bez struje, bez tekuće vode i gdje je strašno siromaštvo. Pa
ipak pošto su se pridružili Zajednici istinskog zaljubljenika i revnog poklonika Časnog
Poslanika s.a.v.s. oni su čvrsti u svojoj rješenosti. Huzur je činio dove da Allah poveća
njihovu iskrenost.
Jedna osoba po imenu Isa Sajima koja je dala zavjet (bai’at) u 2005. godini je rekla: ‘Ja danas
shvatam kako sam sretna.’ (po susretu sa Huzurom). Huzur je rekao da su neki izrazili svoju
ljubav prema Halifi sa suzama. Zaista ovi nesretni ljudi koji podižu prigovore protiv
Obećanog Mesije a.s. treba da vide ove ljude i revoluciju koju je Božiji Mesija stvorio u njima
i nevjerovatnu ljubav koju oni imaju za Halifatul Mesiha.
Huzur je rekao da je grupa ljudi stigla iz Gambije autobusom, putujući nekih 7000 kilometara.
Naravno oni koji su bili u Africi znaju da autobusi tamo nisu tako sjajni da su putevi slabi.
Međutim kad su ovi ljudi stigli na đelsu, radije nego da traže negdje da se odmore, oni su
tražili mjesto gdje se obavlja namaz pošto je bilo vrijeme namaza. Huzur je rekao da će
detaljni izvještaji biti štampani u Al Fazl novinama i oni koji mogu treba da ih pročitaju.
Jedan grupa je došla sa Obale slonovače i putovali su dug put. Allah je omogućio mnoge
lokalne ljude da ponesu troškove putovanja mnogih koji to nisu mogli priuštiti i koji su bili
ožalošćeni što nisu imali mogućnosti da putuju. Huzur je rekao da su bili korišeni razni načini
i sredstva da se prisustvuje na đelsi stoljetnice halifata. Džemat Obale slonovače je odlučio da
grupa od stotinu ljudi putuje na đelsu. Ovo su krajnje uskraćeni ljudi. Oni su odlučili da
obrađuju polje s ciljem da podmire troškove putovanja. Allah ih je blagoslovio i 103 ljudi su
došli u njihovoj grupi.
U drugoj grupi sa Obale slonovače je bilo 23 žene koje su pozajmile novac da bi putovale na
đelsu i da bi platile natrag zajam od uroda koje su uzgajale. Mlade djevojke iz oblasti su
7
započele raditi na usjevima kad su saznale o Huzurovoj posjeti Gani i tako uspjele da putuju.
Huzur je rekao da je jedna žena sa Obale slonovače, koja je bila vrlo slaba došla na đelsu.
Njen muž i rodbina su rekli da kad je napustila svoje selo rekla je ljudima da putuje na đelsu
stoljetnice halifata uprkos bolesti. Ona je rekla da osjeća da se neće vratiti zato je tražila od
ljudi da joj oproste (bilo šta loše). Huzur je rekao da je ova žena bila izuzetno bolesna i
putovanje je bilo dugo, ona je imala mulaqat sa Huzurom i kasnije je umrla. Huzur je klanjao
džnazu.
Huzur je rekao da je naveo mali dio cijelog doživljaja. On je rekao da ljudi Gane mora da se
čude da oni nisu bili spomenuti dok je ovo bila njihova đelsa! Revna ljubav džemata Gane za
Mesiju i Časnog Poslanika s.a.v.s. izbija kao model. On je rekao da se sjeća kad je Halifatul
Mesih III r.a. posjetio Ganu 1980. godine Huzur je tamo bio smješten. Hazreti Halifatul
Mesih III r.a. je u Ganu došao iz Nigerije. Masood Dehlvi sahib je bio u društvu s njim i
ranije je izvjestio da je prijem u Nigeriji bio vrhunski. Međutim, kad je vidio prijem u Gani on
je rekao da sve što može biti napiano je bilo da je to bilo ‘kao ustalasani okean’; Ovo zaista
bilo upravo kao što izgleda džemat Gane; stari i novi Ahmadi jednako.
Huzur je rekao da je ovo bila njihova prva đelsa na ovako velikoj skali. Zaista je svijet vidio
veličanstveni prizor u petak. Jedan prijatelj sa Obale slonovače je rekao da nikada nije vidio
takav skup poslije hadža. Huzur je rekao da je u toku hudbe u petak kad je pogledao pitao da
li MTA tim to pokazuje kako treba. Međutim, elhamdulillah, Huzur je rekao MTA mladići
koji su putovali iz VB pokazali su veliku stručnost u ovome, da ih Allah nagradi.
Jedna od odlika koju je zapazio kod ljudi na đelsi u Gani je bilo strpljenje koje su pokazali
slušajući govore uprkos vrućine. Ne samo ovo Huzur je rekao, u vrijeme tahadžud namaza i
sabaha, zemlja bi bila isto toliko puna. On je rekao kad je otišao na sabah namaz u subotu
ujutro bio je zadivljen da zatekne da je mnoštvo ljudi izgledalo veće nego u namazu u petak.
Huzur je rekao da je njegov smještaj bio na daljini oko 6 kilometara i auto bi puzalo na putu
tamo zbog ljudi koji su se kupili okolo; žene su nosile malu djecu, zračeći ljubavlju,
nagovarajući djecu da kažu selam Huzuru. Ovakvi su muškarci i žene Gane, koji također
čuvaju svoj namaz i zaista su ovo ljudi kojima je Allah obećao trajni halifat. Huzur je rekao u
Gani su kuhinjom upravljale žene. Kad je otišao da pogleda na kuhinju bili su uzvikivani
slogani tako oduševljeno glasno i vatreno da je Huzur smatrao da je najbolje da ne vrši
pregled cijele kuhinje da ne bi u svom duševnom uzbuđenju i žaru žene povrijedile, da imaju
peći i vruću hranu oko sebe. Huzur je rekao da je hudam također obavljao svoju dužnost
izvanredno dobro. Gledao ih je odvažne na dužnosti na velikoj kiši.
Huzur je rekao u Benin džematu Amir i misonar na dužnosti su insistirali da Huzur otvori
novu džamiju u Port Novo za koju je položio kamen temeljac u toku svoje prošle posjete.
Njihova đelsa je također bila planirana. Džemat u Beninu i većina njih su novi ahmadi
muslimani. Kad je Huzur prešao granicu u Benin vladini ministri su došli da dočekaju
Huzura. Huzur je rekao da je on bio tamo uglavnom da se sretne sa Ahmadi muslimanima koji
su uzvikivali vatrene, oduševljene slogane. Narednog dana je bio zadnji dan đelse i bilo je
prisutno 22 000 ljudi koji su putovali sa velikih daljina. Da Allah poveća njihovu ljubav i
iskrenost. Ovakve posjete također pružaju priliku za tablih. Jedan MNA dao zavjet (bai’at)
iako mu je Huzur rekao da razmisli o tome ali on je bio spreman, tako je dao bai’at. Jedan
prijatelj Ahmadi muslimana je došao da ga posjeti i iznio opažanje da posjeta ‘vašeg halife’ je
posjeta izvanrednih blagoslova. Huzur je rekao da je posebna žena izaslanik predsjednika
zemlje došla da vidi Huzura u misionarsku kuću. Kad je Huzur otišao ona je došla ponovo i
pitala da li je Huzur bio zadovoljan posjetom. Ona je također opazila da nikada nije
prisustvovala takvoj džumi u svom životu (ranije je prisustvovala džumi koju je klanjao
Huzur) i rekla je da nikoga nikada nije čula da objašnjava Časni Kur’an (kao što je Huzur).
Huzur je rekao da je ona vrlo blizu da prihvati Ahmadijat i nadamo se da će ona dati bai’at.
8
U Nigeriji, premda nije bilo planirano od Huzura su tražili da otkrije spomen ploču za
džamiju blizu granice. Huzur se složio. Nigerija nije ništa manje u svojoj iskrenosti. Kad su
stigli na mjesto Huzur je bio oslobođen tereta što je odlučio da dođe zato što je cijeli džemat
stajao čekajući, siguran da će Huzur doći. Oni su svi željeli da se rukuju sa Huzurom što nije
bilo moguće. Žene su željele da vide Huzura iz blizine. U skupu, jedan član njegove pratnje je
rekao ženi da stupi ustranu. Huzur se krajnje smiješno (ugodno) sjećao da je žena pobijelila na
ovo i uzvratila mu ko on misli da je da dođe između nje i Halife vremena! Da je bilo posve
moguće da je ona mogla uzeti ovu osobu i baciti ga ustranu. Da su žene Nigerije vrlo snažne.
Jedanput unutar džamije kad je tražio da bude tišina oni su svi sjeli. Kad im je Huzr rekao da
nije imao plan da tamo zastane ali da je došao radi njih oni su uzvikivali tako vatreni slogan
da se osjećalo da će krov džamije odletiti. Da je mjesto đelse bilo na daljini od 1200
kilometara. Na putu je bio svjedok istog prizora, iste gorivosti; žene su tračle uz Huzurovo
auto sa malom djecom na rukama, skrečući pažnju djece na Huzura, vezujući ih za Halifat.
Na đelsu su također došli ljudi iz susjednog Čada i Nigera. Sreo se s mnogim vladinim
službenicima ovdje i dalje podigao svijest o Džematu. Govoreći o lokalnom kralju da je on
otvorio školu za djevojčice u sjećanju na svoju majku i tražio od Huzura da položi kamen
temeljac. Drugi tradicionalni kraljevi i vladini službenici su bili prisutni na proslavi. Kralj je
otvoreno izrazio svoju prijateljsku vezu sa Džematom i sa Huzurom. Huzur je molio Allaha
da otvori njegovo srce dalje i da dođe u okrilje Zajednice Obećanog Mesije a.s. i da Allah
okupi sve pobožne duše na ruci Mesije Časnog Poslanika s.a.v.s.
Huzur je rekao da je 1940. godine slijedeći situaciju koja se razvijala u Nigeriji Hlifatul Mesih
III r.a. rekao grupi unutar Nigerijskog džemata da ili se pokore ili da budu isključeni. U toku
ove Huzurove posjete predstavnici medija su pitali Huzura o ovoj grupi i Huzur je rekao da
oni uopće nisu napravili nikakvu razliku za Džemat. Ovi ljudi sada izgleda shvatili svoju
grešku. Imam i stariji od njih su došli da vide Huzura i Huzur im je rekao da je situacija posve
jasna i očigledna sada i da oni treba da prestanu biti svojeglavi i da dođu i pridruže se. Huzur
je rekao je izgledalo da se oni obaziru. Nadati se je da Allah otvori njihova srca.
Huzur je rekao da će reći misionarima tamo, zapravo misionarima širom svijeta da podignu
standard u terminima svoje povezanosti sa Allahom i da ovo također usade u svoje porodice;
da pokazuju više iskrenosti, pogotovu oni koji su u Africi. Raniji misionari su napravili
ogromne žrtve i postavili uzvišene uzore; svaki pojedinac treba nastojati da postigne visoke
standarde koje su oni postavili. Svijet gleda sve ovo na MTA i mi treba da se okrenemo
Allahu više nego prije. Potrebno je mnogo molitvi iako je Allahovo obećanje da će nas On
učiniti pobjednicima ali mi također treba da povećamo u svojoj iskrenosti i okrenemo se
Njemu više nego prije. Da Allah osposobi svakog pojedinca i da nam On pokaže veća
odredišta napretka i širenja.