Hutbe

Hutba 16. 05. 2008. – Božiji atribut Al Džabbar (Potčinitelj, savrpeno Nadmoćan)


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je u svojoj današnjoj hudbi dao izlaganje o Božijem atributu Al Džabbir (Potčinitelj).
Citirajući ajet 24 iz sure Al Hašr (59:24), čiji prijevod glasi:
On je Allah, nema boga osim Njega, Vladara, Časnog, Darovaoca mira, Darovaoca
sigurnosti, Zaštitnika, savršeno Nadmoćnog, Ispravljača neispravnog, Uzvišenog. Čist je
Allah iznad onog što (Mu) oni pridružuju. (59:24)
Huzur je objasnio da kad je riječ Džabbar upotrijebljena za Allaha njena konotacija i značenje
je drugačije od onog kad je ova riječ upotrijebljena za čovjeka. Prema raznim leksikonima
objasnio je da riječ Džabbar, kad je upotrijebljena za Allaha, označava davanje prosijaku zato
što Njegovo Biće udjeljuje Svoju milost ljudima. Za ljude je ova riječ upotrijebljena za ohole
(nadmene) i za one koji prave tvrdnje kojih nisu vrijedni; ukratko ova riječ se za čovjeka
upotrebljava samo na kritički način.
Međutim, kao Božiji atribut ona označava, između ostalih stvari, Onog ko upravlja Svojim
stvaranjem prema Svojoj volji. Huzur je objasnio da treba biti jasno ovdje da ovo ne
označava bilo kakvu prisilu. Allah je učinio jasnim pogrešno od ispravnog, uostalom Njegov
atribut Rahiim (uvijek Milostiv) prevladava nad svemu drugom i On odlučuje u skladu s tim,
ako tako izabere. Drugo značenje riječi Džabbar je ono Biće, koje je stalno sve više i više, i
Čija se čast i poštovanje nikada ne smanjuju. Hazreti Halifatul Mesih II r.a. je objasnio da
riječ Džabbar kad je upotrijebljena za Allaha označava Onoga koji zadovoljava potrebe ljudi
dok za druge ona označava buntovne i one koji krše zakon. Za Allaha ova riječ označava
Onog koji reformiše. Hazreti Halifatul Mesih II r.a. je također rekao da, kako je Allah
Gospodar svega i ima moć nad svim, riječ Džabbar za Njega ne može biti upotrebljena u
negativnom smislu jer On nema potrebe da uzurpirava prava drugih – sve pripada Njemu.
Citirajući isječak iz pisanja Obećanog Mesije a.s. u kojima on objašnjava naprijed spomenuti
ajet Kur’ana huzur je objašnjavajući razne Božije atribute citirao značenje riječi Al Malik
(Vladar), Al Kudus (Čist, Sveti), Al selam (Izvor mira), Al Mumin (Davalac sigurnosti), Al
Muhejmin (Zaštitnik), Al aziz (Moćni), Al Džabbar (Potčinitelj, savršeno Nadmoćan) i Al
Mutekabbir (Uzvišeni), i rekao je da su ovo Allahovi atributi koji čovjeka dovode blizu Bogu
i čine ga primaocem Božije milosti. Huzur je rekao da je Allah Vladar, slobodan od svake
mahane, od Njega potiče sav mir, On zaštićuje čovjeka, čini dobrim ono što je neispravno i
10
čini dobro sav gubitak – zbog toga je nemoguće da ‘druga/alternativna’ značenja budu
pripisana Allahu. Zaista u terminima čovjeka riječi nemilost, oholost (nadmenost) itd.,
označavaju riječ Džabbir. U Časnom Kur’anu ova riječ je za čovjeka upotrijebljena samo u
negativnom svjetlu kao u ajetima: 5:23; 26:131; 19:33; 28:20; 50:46. Huzur je rekao da je naš
zadatak da poruku istine uputimo svijetu, niko silom ne može biti reformisan.
U Pakistanu, poslije mnogih nesreća, bili su napisani članci za člancima priznavajući da je sve
što se događa rezultat njihovih grešaka. Međutim, oni se izgleda ne bude na činjenicama. U
svakom slučaju, nama je naređeno da ovu poruku uputimo drugima iz ljudske dobrote i u
skaldu sa Božijom naredbom. Zaista, Huzur je rekao, Allah je obećao Obećanom Mesiji a.s..
‘Ja ću uputiti tvoju poruku do krajeva zemlje’ i mi vidimo da se ovo svakodnevno ispunjava.
Međutim, ovo znači da je naš zadatak da učinimo nastojanje i da je na Allahu da za nas
napravi sredstva i da pridobije srca i umove. Mi treba da radimo ono čime smo zaduženi; da
nas Allah osposobi za to.
Huzur je dalje citirao kur’anske ajete koji navode primjere buntovnih, oholih (nadmenih) ljudi,
Ovo je (narod) Ad. Oni su porekli znakove Gospodara svoga i bili su neposlušni poslanicima
Njegovim i slijedili su svakog silnika, prekršitelja, (11:60) i one koji se raspravljaju o
Allahovim ajetima iako im nije došao nikakav nadmoćan dokaz. Kod Allaha je ovo veliki
grijeh i kod onih koji vjeruju. Ovako Allah pečati srca svakog oholog, silnika (40:36).
Huzur je rekao da je poruka u svim ovim ajetima da ovoj poruci ljudi treba da povedu računa
o tome u budućnosti također. Objašnjavajući dalje ajet 131 iz sure Al Šu’ara (26:131) čiji
prijevod glasi:
A kad zgrabite, zgrabite okrutno.(26:131)
Huzur je rekao da ovaj ajet govori o starom narodu Ad no, mi danas vidimo da neke sile
djeluju na istim temeljnim principima. Premda oni okupiraju druge zemlje u ime ‘političke
ispravnosti’ da im pomognu, no, očito je da je njihov stvarni cilj da potčine.
Nažalost neke muslimanske vlade koje bi trebale da praktikuju učenja Časnog Kur’ana prelaze
granice u tiraniji i proganjanju. Na početku je samo bio Pakistan zemlja koja proganja
(Ahmadi muslimane) no sada je jako mnogo proganjanja također u Indoneziji. Oni ovo rade u
svojoj pretpostavki da, pošto imaju moć, mogu raditi šta hoće sa Ahmadi muslimanima. Ovo
se događa samo zato što su mulasi (hodže) prisutni u (Indonezijskoj) vladi; hodže koji su
uvijek stvarali nered u ime religije. Oni ne shvataju da ih njihovi postupci stavljaju u
kategoriju nadmenih (oholih), oni ne shvataju ono što Kur’an kazuje o onima koji čine
ovakva djela zbog odbijanja Božijeg poslanika.
Citirajući ajet 69 iz sure Al Šu’ara
I, uistinu, Gospodar tvoj – On je, doista, moćan (i) milostiv (26:69)
Huzur je rekao da smo mi svjesni da je naš Gospodar s nama i da će konačna pobjeda biti
naša i također je naše vjerovanje da će se ovi ljudi suočiti sa svojim krajem. Oni ne znaju da
će se uskoro zemlja pokrenuti ispod njihovih stopa i umjesto uzdizanja oni će se spustiti u
mrak. Huzur je rekao da Ahmadi muslimani, gdje god su proganjani, treba da zapamte da se
okrenu Moćnom i uvijek Milostivom Bogu i traže Njegovu milost. Ako oni koji nas
proganjaju nisu u stanju da se poprave da nas On oslobodi njih. Citirajući ajet 36 iz sure Al
Mu’min
11
one koji se raspravljaju o Allahovim ajetima iako im nije došao nikakav nadmoćan dokaz.
Kod Allaha je ovo veliki grijeh i kod onih koji vjeruju. Ovako Allah pečati srca svakog
oholog, silnika. (40:36)
Huzur je rekao da Allah zaista pečati srca nadutih i zbog toga Ahmadi treba da mole za
ostatak svijeta i treba da im upute ovu poruku. Da nas Allah tako osposobi. Huzur je rekao
Ahmadi muslimanima Indonezije da su donedavno samo pakistanski ahmadi muslimani bili
svjedoci Kur’anskih predsjazanja o proganjanju, a sada Ahmadi Indonezije doživljavaju iste
scenarije jedan za drugim. Huzur je rekao da će se, ako Bog da, uskoro proganjanje odbiti o
njih. Da nam Allah pokloni ustrajnost i strpljenje.
Zatim je Huzur dao tužne vijesti o smrti dvadesetogodišnjeg mladića Wakf-e-nau iz Gane koji
je bio student fakulteta Džamije Ahmadija u Gani. Huzur je rekao da je on bio pobožna,
predana osoba i da je ispunjavao svoje dužnosti na nedavnoj đelsi salani (koju je Huzur
počastio svojim prisustvom). On je umro poslije kratke bolesti 4. maja. Huzur je rekao da su
bile isprobane sve vrste medicinskog tretmana ali je to bila Allahova volja. Rekao je da je
ovaj mladić pripadao jednom ostrvu uz obalu Gane. Njegov otac je prihvatio islam Ahmadijat
i njihova porodica je bila prva Ahmadi porodica na ovom ostrvu. Njegova majka je učiteljica
u školi i vrlo je revna u svojim naporima širenja poruke islama. Njegov rahmetli otac je
također bio predan Džematu. Da Allah oprosti njegovom ocu i da također oprosti ovom
Mudžadid sinu i uzdigne njihov položaj. Huzur je rekao da je on bio njihov prvi sin i bio je
rođen nakon što je Halifatul Mesih IV činio dove za njih. Da Allah podari ustrajnost njegoovj
majci i da ona prihvati Allahovu volju. Huzur je tražio da činimo dove za njegovu porodicu,
pogotovu za njegovu majku i najavio da da će poslije džume klanjati dženazu u odsustvu.