Hutbe

Hutba 15. 08. 2008. – Značaj džamije


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je svoju današnju hudbu održao u Hamburgu u Nemačkoj. Huzur je rekao da je
već zvanično otvorio džamiju u Njemačkoj i da će sutra otovriti još jednu. Zbog toga je
Huzur dao izlaganje o značaju džamija. Obećani Mesija a.s. rekao da gdje je potrebno
predstavljanje Džemata, treba da bude izgrađena džamija. Ovo je izvor odgoja za nas i
također omogućava prenošenje poruke islama (tablih).
Huzur je ukratko objasnio historiju džamija u Njemačkoj i rekao da je Allahova milost
bila da svaki put kad mi napravimo skok i izgradimo veliku džamiju Allah poveća naše
potrebe (za još većom džamijom). Citirajući ajet 30 iz sure Al A’raf (7:30) iz Časnog
Kur’ana:
Ti reci: ”Moj Gospodar naređuje pravednost. I koncentrišite svu svoju pažnju (na Allaha)
u svakoj džamiji, i pozivajte Njega, pokazujući se iskrenim prema Njemu u vjeri. Kako
vas je On prvi put stvorio, tako ćete se (poslije smrti) vratiti.” (7:30)
Huzur je rekao da ovaj ajet skreće pažnju svakog klanjača koji dolazi u džamiju da bude
pošten i pravedan. Huzur je citirao ajet 59 iz sure An Nisa:
Uistinu, Allah vam naređuje da povjerenje dajete onima koji imaju pravo na to, i da, kad
vladate među ljudima, vladate s pravdom. A sigurno je vrlo dobro ono što vam Allah
savjetuje! Allah sve čuje, vidi duboko.(4:59)
i rekao da ovo objašnjava da je stvarni standard vjernikovog osjećaja pravde utemeljen
kad on ispunjava dužnosti prema Allahu. Obećani Mesija a.s. je rekao da mi nismo
istinski Allahovi robovi ukoliko nismo u stanju da vratimo ili nismo spremni da vratimo
sve što nam je Bog dao. Ova veličanstvena crta karaktera je bila prisutna u svojoj
vrhunskoj izvanrednosti kod Časnog Poslanika s.a.v.s. i mi također treba da se u skladu
sa svojim mogućnostim borimo da slijedimo njegov blagoslovljeni uzor. ‘Povjerenje’
kako je navedeno u ajetu 59 sure An Nisa može biti utemeljeno na dva načina:
ispunjavanjem dužnosti prema Allahu korištenjem Njegovih blagonaklonosti i blagoslova
2
da postignemo Njegovo zadovoljstvo, i stvaranjem pravde i poštenja među ljudima.
Huzur je rekao kad dođemo do džamije treba da molimo (Boga) da budemo u stanju da
ispunimo svoje dužnosti, jer samo onda će naše klanjnje biti iskreno. Allah je Al Basiir
(Sve vidi) i upoznat je o unutrašnjim najvećim dubinama našeg srca i upoznat je o
namjerama koje imamo kad vraćamo Njegovo povjerenje samo radi postizanja Njegovog
zadovoljstva, i dok ispunjavamo zahtjeve pravde i poštenja.
Jedanput je neko pitao Obećanog Mesiju a.s. šta čovjek treba da ima u vidu kad obavlja
namaz, na što je Obećani Mesija a.s. odgovorio da treba da Allaha spominjemo sa
iskrenošću i da se sjećamo Njegovih blagonaklonosti. Najizvanredniji primjer obavljanja
namaza je kod Časnog Poslanika s.a.v.s. i njegov položaj odanosti Allahu je bio tako
uzvišen da je u suri Al An’am ajetu 163:
Ti reci: ”Moje obožavanje, i moje žrtvovanje, i moj život, i moja smrt su za Allaha,
Gospodara svih svjetova. (6:163)
Huzur je rekao kad se osoba treba da se bori da bude potpuno predana Bogu sa ovim
blagoslovljenim uzorom na umu onda tu ne može biti nikakvog drugog zaključka nego da
će takva osoba biti istinski Božiji sluga i da će ispunjavati sve zahtjeve poštenja među
ljudima. Takva osoba također postiže visoke standarde čišćenja ‘svoga ja’ i nastavlja da
pravi napredak.
Zaista Časni Kur’an govori da su sredstva za postizanje ovog položaja u suri An Nahl ajet
91
Zaista, Allah naređuje pravednost, i dobročinstvo, i da dajete kao (što djete) bližnjim
svojima; i zabranjuje bestidnost, i ružan govor, i prekoračenje. On vas savjetuje da
primite pouku.(16:91)
Obećani Mesija a.s. je obasnio ovaj ajet i rekao da trebamo imati obzir poštenja i pravde
sa svojim Stvaraocem i smatrati jedino Njega vrijednim obožavanja, ljubavi i povjerenja,
i ne pripisivati bilo kakvog partnera Njemu. Kad jednom čovjek u potpunosti shvati da je
jedini Allah njegov Gospodar i kad utemelji pravdu (adl) u pogledu Njega on može ići
dalje do položaja ‘činjenja dobra’ (ihsan) kod čega je on potpuno predan u ljubavi prema
Bogu; iza ovoga slijedi položaj ‘davanja kao bližnjem’ (itai zil kurba) to jest da je
čovjekova ljubav i predanost prema Bogu oslobođena svakog pretvaranja i on spominje
Boga bezuvjetno kao što dijete spominje svoju majku. Na ljudskom stepenu prvi položaj
bi bio da imamo sažaljenje i osećaj pravde prema ljudima, da ovo razvijemo do položaja
gdje čovjek za loše djelo uzvraća dobrim djelom i za bol uzvraća sa radošću i onda u
‘davanju kao bližnjem’ čini dobro drugima bez ikakvog očekivanja uzvraćanja. Ovo je
najviši stupanj visokog morala kad čovjek čini dobro drugima sa užitkom i bez bilo
kakvog očekivanja zahvalnosti.
Huzur je rekao da je ovo komentar ajeta 91 iz sure An Nahl (16:91) koji nam je Obećani
Mesija a.s. dao. Kao njegovi sljedbenici mi tvrdimo da težimo da idemo putem koji je
naređen, mi treba da osiguramo ne da jednostavno pravimo tvrdnju nega da se zapravo
borimo da sve to stavimo u praksu. Druga polovima ajeta, spominje tri zla, koji se ne
očekuju od onih koji Boga obožavaju sa iskrenošću, jer ova zla čovjeka udaljavaju od
obožavanja Boga. Dok ovaj ajet skreće pažnju da poprimamo pobožnost jedan drugog da
3
bi se duhovno razvijali s ciljem postizanja Božijeg zadovoljstva ono također skreće
pažnju da činimo džihad protiv zla. Ajet naređuje da izbjegavamo ‘neiskrenost’. Huzur je
rekao da ‘neiskrenost’ označava ono zlo o kojem zna samo osoba koja čini to zlo. Kad se
čovjek okrene Allahu kao istinski sluga, prvo i prije svega on moli za uklanjanje svog zla,
i samo onda on čini pravdu i poštenje prema sebi. Prije ispunjavanja vanjskih zahtjeva
poštenja i pravde čovjek treba da se smatra odgovornim. Zatim je čovjeku naređeno da
izbjegava ‘očito zlo’. Huzur je rekao nekad ove neprilične stvari možda ne izazivaju
nikakvu štetu ali one vode formiranju loše navike, na primjer upotrebi uvredljivog jezika.
Huzur je rekao da oni koji obožavaju Boga sa potpunom iskrenošću ne treba da imaju
ovo zlo. Treći stepen zla koje trebamo izbjegavati je ‘prijestup’; stvaranje nereda u
društvu (zajednici) i ugrožavanje prava drugih. Temeljno za sve ovo je, da ispitujemo
vlastite misli i osjećaje, i da ispitujemo svoje ‘ja’ i čistimo ga. Ako ovi napori ne budu
učinjeni, čovjek možda postane udaljen od Džemata i udaljen od pokornosti halifatu što
vodi uskraćivanju obožavanja Boga. Onaj ko čini prijestupe ne ispunjava zahtjeve
pravde, prijestupnik bude zapleten u egoizam i zbog toga ne može biti ponizan – a onaj ko
ne može biti ponizan ne može obožavati Boga sa iskrenošću. Huzur je rekao ako hoćemo
da izvučemo korist iz svoje džamije, kao istinski Božiji rob, treba da izbjegavamo zlo i da
posvojimo pobožnost na koju nam je skrenuta pažnja. Huzur je molio da nas Allah
omogući da ispunimo zahtjeve obožavanja Boga sa iskrenošću, da ispunimo prava
stvorenja, da budemo privučeni tome da čistimo svoje ‘ja’ i da uvijek molimo Allaha,
moleći Ga da primi ove stvari.