Hutbe

Hutba 12. 09. 2008. – Ubistva (Šehida) u Pakistanu


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je citirao ajete 154 do 157 iz sure Al Bakara čiji prijevodi glase:
O vi koji vjerujete! Tražite pomoć sa strpljenjem i namazom; sigurno je Allah sa
strpljivima. I ne recite o onima koji su ubijeni na Allahovom putu da su mrtvi; naprotiv,
oni su živi, ali vi ne osjećate. A Mi ćemo vas sigurno iskušavati strahom i glađu, i
gubitkom imetka i života, i plodova; i podaj radosne vijesti strpljivima, onima koji, kad ih
zadesi nesreća, kažu: ”Uistinu, mi Allahu pripadamo i Njemu se vraćamo.”
Huzur je rekao da je on citirao gornje ajete pozivajći se na nedavna ubistva (šehide).
Zaista, ovi ajeti govore o namazu i strpljenju, položaju šehida, razlogu za kušnje i
nevolje, koncentrisanja pažnje na to da budemo zadovoljni Allahovom voljom i budemo
primaoci Njegovih blagoslova. Ovo su aspekti koji označavaju istinskog vjernika. U
prvom ajetu Allah kaže da je znak vjernika da on nije pometen kad ga zadese teškoće. U
svako teško vrijeme njihova pažnja je okrenuta Bogu i prva reakcija vjernika je da bude
strpljiv, i moli i traži pomoć od Allaha. Huzur je rekao Allah je upozorio vjernike da će
biti teška vremena ali pokazivanje jačine vjere je u podnošenju sa strpljenjem, da ne
pokazujemo tjeskobu, da ne prigovaramo Allahu i da se ne obraćamo ljudima da poprave
ovu situaciju nego da se radije okrenemo Allahu i tražimo Njegovu pomoć i ostanemo
odlučno čvrsti na zadatku koji je bio povjeren vjernicima. A to je, da utemelje Božije
jedinstvo, uzmu poruku Božijeg Poslanika s.a.v.s. i također poruku Imama ovog doba.
Za ovo, može biti da vjernici moraju žrtvovati svoj imetak i živote i podnositi duhovno
proganjanje; to jest, ograničenje na izgovaranje šehadeta, ograničenje na obavljanje
namaza, uvredljive primjedbe o osobi Obećanog Mesije a.s. itd. Nakon što je upozorio
vjernike Allah tvrdi da, kad jednom oni prođu kroz kušnje i nevolje proganjanja s
namazom i strpljenjem, On će uvijek biti s njima. Što se tiče onih koji daju svoje živote
za put vjere Allah kaže da oni imaju visok položaj u Allahovim očima. Neprijatelj nastoji
da ih uništi tako da možda oslabi Zajednicu, ali treba da zapamtite da je Allah s nama. On
je Gospodar svemira i ubijanje jedne osobe ili nekoliko osoba na putu vjere ne postiže
propadanje (nestajanje) na zajednice. Postizanje Allahovog zadovoljstva zapravo dovodi
do ulijevanja života u mnogo više vjernika. To ubrizgava život u vjeru i radije nego da se
15
boje mnogo više ih se uzdižu odlučni, Ako protivnici smatraju da su nas oslabili onda je
bolje da slušaju da je smrt jedne osobe ulila u nas takav duh, poklonila nam tako dubok
uvid u žrtvovanje da smo mi spremni sa obnovljenom snagom i strašću.
Slijedeći ubistvo dr. Abdul Mannan Siddiki Huzur je rekao da su mu mnogi izrazili
verbalno kao i pismeno da gdje god je potreba, gdje god se traži Ahmadi krv, dajte im
priliku da ponude svoju krv. Ovo se dogodilo, Huzur je rekao, zato što oni koji se okreću
Allahu i koji su zadovoljni kakve god da su okolnosti, nemaju straha od smrti. Šehid
postaje izvor vjerom nadahnute ostavštine za ovakve vjernike dok se njegov vlastiti
položaj u Džennetu nastavlja uzdizati. Allah je jasno proglasio da onaj ko dadne život na
Allahovom putu nije mrtav. On trenutno postiže visoki položaj u Džennetu. Huzur je
rekao uzdignuti položaj ne postižu svi odmah poslije smrti, umrla osoba mora proći kroz
među stanje, ali šehidi odmah postižu visok položaj.
Jedan hadis navodi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da za Allaha šehid ima šest
odlikovanja: njemu je oprošteno onog momenta kad je prolivena prva kap njegove krvi,
on vidi svoj položaj u Džennetu, njemu je dato sklonište od patnje groba, on je izveden u
mir iz nemira, on nosi krunu časti na svojoj glavi sa draguljima koji posrame svako
ovosvjetsko drago kamenje i njemu je dato pravo zauzimanja za sedamdeset ljudi
njegovih bližnjih.
Komentarišući o riječi ‘živ’ (ahyaa) u ajetu 2:155 Huzur je rekao da to također znači ‘za
koje je uzeta odmazda’. Allah kaže da ako ljudi zamišljaju da su oduzimanjem života
zaradili veliku nagradu oni treba da zapamte da je onaj ko izgubi život postigao Božiju
blizinu zbog toga što je šehid i šehid ne ode neosvećen. Bog Lično uzima revanš svake
pojedine kapi krvi prolivene od šehida. Citirajući ajet 94 iz sure 4
A ko god namjerno ubije vjernika, njegova kazna će biti Džehennem u kojem će zadugo
boraviti. A Allah je srdit na njega i proklinje ga i pripremit će za njega kaznu
veliku.(4:94)
Huzur je rekao uprkos toga što čitaju Allahovu Knjigu, uprkos toga što tvrde da su
muslimani oni (protivnici) traže Allahovo nezadovoljstvo. Huzur je naveo hadis gdje je
Časni Poslanik s.a.v.s. bio strog prema jednom ashabu, koji je ubio nevjernika iako je taj
verbalno dao svoju tvrdnju šehadetom, i rekao mu da on nije pogledao u srce tog čovjeka
i zbog toga nema pravo da sudi o njegovoj vjeri. Zaista Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao:
‘Ko god proglasi da nema niko vrijedan obožavanja osim Allah i odbija sve što je
obožavano osim Allaha, njegov život i imetak postaju vrijedni poštovanja. Ostatak
njegove odgovornosti je kod Allaha’. Huzur je rekao da takozvane vjerske vođe potiču
muslimane i izjavljuju da mi (Ahmadi muslimani) potvrđujemo prvu polovinu šehadeta –
da nema niko vrijedan obožavanja osim Allah – ali da mi (Bože sačuvaj) negiramo drugu
polovinu – da je Muhammed Allahov poslanik, i zato je obvezujuće da nas ubiju. Huzur
je rekao: jesu li oni pogledali u naša srca? Huzur je rekao da ovaj hodža nema čak ni
djelić predodžbe i shvatanja statusa Khatam un Nebijiin (Pečata svih poslanika) koji je
Obećani Mesija a.s. imao; pa ipak oni kažu da je obvezujuće da nas ubiju. Huzur je
pročitao nekoliko isječaka iz plemenitog pisanja Obećanog Mesije a.s. koji veličaju
uzvišeni položaj Časnog Poslanika s.a.v.s. i rekao da ipak ovi ljudi koji uvijek izazivaju
neku nevolju kažu da ga mi ne prihvatamo kao zadnjeg poslanika sa zakonom. Emitiranje
u mediju je ono što niti Allah dozvoljava niti Njegov Poslanik; pa ipak oni provode
16
tlačenje u njihovo ime. Obraćajući se ovim ljudima Huzur je rekao da još ima vremena,
oni treba da odustanu od svog stvaranja nereda i proganjanja Ahmadi muslimana. Inače
treba da zapamte da baš kao što se znak:
A Ja ću im dati vremena; zaista je Moj plan moćan.(7:184)
manifestovao jučer on se također može manifestovati i danas, i hoće. Nemojte smatrati
Allahovu odgodu svojom pobjedom. Imam ovog doba, koji je bio poslan u potpunoj
podložnosti Časnom Poslaniku s.a.v.s. bio mu je dat položaj poslanika u podložnosti
Časnog Poslanika s.a.v.s. Mi smo strpljivi dok Allahova odredba ne dođe. Allah je zaista
proglasio da će On iskušavati sa strahom, glađu, gubitkom života i imetka. Oni koji se
suočavaju sa ovim iskušenjima sa postojanošću uživaju položaj onih koji imaju Allahove
radosne vijesti. Ova iskušenja postaju izvor duhovnog napretka kao i zajedničkog
napretka. Huzur je rekao oni se nama suprostavljaju zbog našeg prihvatanja obećanog
Mesije a.s. Bol koji oni nama nanose, gubitak imetka, dragi šehidi daju svoje živote, sve
ovo je radi prihvatanja Obećanog Mesije. Ako mi pokažemo rješenu čvrstoću (i
nepokolebivost) mi ćemo biti primaoci Božijeg obećanja koje je ponavljajući dato
Obećanom Mesiji a.s. kroz objavu:
Zaista, Mi smo tebi dali jasnu pobjedu, (48:2).
Huzur je rekao da iskušenja dolaze u životu nacija da pokažu Allahovu moć i Njegove
znakove. Ovi šehidi i proganjanje kroz koje Zjednica prolazi u nekim dijelovima svijeta
imaju odjek glasa ‘jasne pobjede’. Radost neprijatelja je samo privremena. Ubistvo svih
Ahmadi muslimana je donijelo plodove i inša Allah nastavit će da donosi. Mi smo se
osvjedočili u spektakl kazne neprijatelja u prošlosti, slično nas danas Allahove riječi
uvjeravaju:
Ali ih je Allah zgrabio zbog njihovih grijeha, i nije bilo nikog da ih spasi od
Allaha.(40:22).
Danas je upravo taj isti Živi Bog koji će ih dokončati, Bog istinskih obećanja Koji će
ispuniti obećanja data Obećanom Mesiji a.s. baš kao što ih je ispunjavao u prošlosti. Naš
zadatak je da ostanemo čvrsti na vjeri i da nikada ne dozvolimo da vrline ove naše braće,
koji su žrtvovali svoje živote, izumru.
Huzur je rekao da će kratko govoriti o dvojici nedavno ubijenih šehida. Jedan od njih je
bio naš vrlo drag brat dr. Abdul Mannan Siddiqi. On je bio prvi šehid poslije 27. maja
2008. i veliki šehid koji je dao svoj život kao svjedočenje da je naša vjera isto čvrsta (i
nepokolebiva) u drugom stoljeću Ahmadija halifata kao što je bila u prvom stoljeću i još
iznad toga, i mi smo jednako spremni i voljni da žrtvujemo svoje živote. Ovaj šehid je
imao samo 46 godina i sa njegovim ubistvom kao mladog čovjeka on je stvorio duh u
mladima kao da im je dao poruku da gubitak života uprkos neodupiranju trebaju biti
uvedeni u bai’at Obećanog Meisje a.s. i treba da uvijek budemo spremni za svaku žrtvu za
Halifate Ahmadija. Huzur je rekao da je ovaj čovjek imao dražesnu narav. Huzur ga je
lično poznavao od ranije. Njegov otac, Abdul Rahman Siddiqi Sahib, bio je poznanik
17
Huzurovog oca i dolazio bi u posjetu. On je četrdeset godina služio kao Amir u
Mirpurkhas oblasti. Nakon odvajanja od Indije stigao je u Pakistan i Hazreti Muslih
Maud r.a (Halifatul Mesih II). mu je naložio da se smjesti u Mirpurkhas oblasti, što je on
bez odlaganja slijedio. Abdul Mannan je bio rođen poslije jedanaest godina braka. U
1988. godini on je otišao u Ameriku radi daljih studija medicine na doktoratu i kasnije
počeo raditi tamo. Međutim, njegov otac mu je pisao da se vrati u Pakistan govoreći da je
svrha njegovog obrazovanja bila da služi siromašnim i onima u nuždi u oblasti. On se
odmah vratio u Pakistan i započeo da tamo služi. Djed po majci dr Abdul Mannan
Siddiqia je bio Hashmat Ullah Khan Sahib, drug Obećanog Mesije a.s. Njegova majka je
još živa koja je vrlo pobožna i srdačna žena i služila je u ženskoj organizaciji (leđna)
mnoge godine. Uprkos starih godina i bolesti ona je prihvatila ubistvo svog sina sa
velikim strpljenjem (i čvrstinom). Huzur je rekao da treba da činimo dove da joj stalno
bude poklonjena čvrstina. Dr. Abdul Mannan je služio zajednicu u nekoliko nadležnosti i
trenutno je bio Amir Mirpurkhas oblasti. On je preuzeo bolnicu nakon smrti svoga oca.
On je lično organizovao kamp u (udaljenoj) Tharparker oblasti gdje bi lično posjećivao i
liječio hiljade ljudi. Poslije njegovog ubistva ljudi su došli iz daleka da odaju svoje
poštovanje. Allah je poklonio ovom slugi Obećanog Mesije a.s. moć liječenja. On je bio
poznat u cijeloj provinciji Sindh. Bio je vrlo popularna osoba i bio je vrlo revan u
tablighu. Huzur je rekao da je u zadnjih pet godina posmatrao koliko često je on tražio
Huzurove dove za rad na tablighu. Jedan razlog zašto ljudi gaje neprijateljstvo prema
njemu je bio njegov tablih rad. On bi neustrašivo radio tabligh feudalnim gazdama.
Uzimajući njegov život neprijatelj zamišlja da je uklonio izvor tabligha, ali oni glupavi ne
shvataju da žrtvujući njegov život dr Abdul Mannan će proizvesti da nastane nekoliko
više Abdul Mannana. On je bio oženjen u svojoj porodici za Amatul Shafi sahibu koja je
Američki građanin. Oni imaju dvoje djece, kćerku 18 i sina 13 godina stare. Amatul Shafi
sahiba je predsjednica ženske organizacije (leđna) u Mirpurkhas oblasti.
Huzur je rekao kao što je ranije spomenuo, on je imao stare veze s njim, kao što je i
njegov otac sa Huzurovim ocem. Njegovv djed po majci dr. Hashmut Allah Khan je bio
ljekar Hazreti Musleh Mauda r.a., tako da je to bila stara porodična veza. Dr Mannan je
bio jedan od onih ljudi koji nikada nisu izgledali pometeni bez obzira šta se desilo.
Postojalo je veliko neprijateljstvo okolo ali on je divno organizovao oblasne poslove. On
čak nije koristio svoju ličnu vezu da unaprijedi bilo koju privatnu stvar, radije je to
koristio da unaprijedi put Zajednice. Huzur je rekao da ono što ga je uveliko učinilo
dragim Huzuru bilo je njegovo uvijek nasmijano lice. Huzur je dodao da to nije samo
njegovo mišljenje, svako je izrazio ovo sjećanje. On je bio potpuno ponizan bez ikakvog
umišljanja o svom visokom obrazovanju, da je posjedovao bolnicu, da je bio predsjednik
oblasti, itd. Huzur je rekao jedan Ahmadi iz Sindha je pravo dobro ukratko izložio
njegovu ličnost da je bio ‘Amir Da’iyeenyillah (pozivača Allahu) u Sindhu’. Huzur je
rekao on ne samo da je liječio svoje siromašne pacijente bez naplate, on im je također
davao neku finansijsku pomoć. Dok su feudalne gazde i zemljoposjednici došli da odaju
svoje poštovanje povodom njegove smrti tako su i siromašni muškarci i žene odali
emotivnu poštu doktor sahibu. On je imao vrlo snažnu i iskrenu vezu sa Halifatom. Huzur
je rekao po njegovom mišljenju dr Sahib je bio utjelovljenje poklonika (štovaoca)
Halifata i bio je među najboljim Huzurovim saradnicima. Huzur je rekao da je imao
veliko pouzdanje u njega u smislu izvršavanja bilo kojeg Džematskog posla. On je
primao prijetnje neko vrijeme ali je nastavio da radi svoj zadatak, on je bio jedan od
18
najprofinjenijih radnika Zajednice, da Allah uzdigne njegov položaj u Džennetu. Da
Allah također podari čvrstinu njegovoj supruzi, ona je pokazala primjernu čvrstinu i
pružala je potporu svojoj svekrvi kao i djeci. Uprkos toga što je bila rođena i odhranjena
u Americi ona je svome mužu bila potpora sa potpunom iskrenošću. Da joj Allah pokloni
dug život i da doživi radost svoje djece.
Zatim je Huzur pročitao neke izraze poštovanja od ljudi izvan Zajednice. Oni uključuju
MQM vođu Altaf Husseina, predsjednika Pkistanskog medicinskog udruženje
Mirpurkhasa i nekoliko drugih organizacija. Huzur je rekao da takozvane vjerske vođe
neće shvatiti poštovanja odana dr sahibu.
Drugi nedavno ubijeni (šehid) je bio Saith Muhammed Jusuf sahib. On je bio Amir
Nawabshah oblasti. Služio je Zajednici krajnje iskreno i bio je Amir oblasti od 1993.
godine. On je bio društvena, milostiva osoba, bio je vrlo popularan i uvijek bio prvi u
nazivanju selama. On je vodio veliku brigu i posvećivao veliku pažnju prema svim
potrebama waqfeen e Zindagi (koji posvete svoj život za služenje vjeri), bio je moosi i
dao da se izgradi velika džamija u Nawabshahu. On je bolovao od srčanih problema i
živio je na prvom spratu. Pošto tamo u Pakistanu nema uređaja kao što je lift ili pokretna
stolica itd. on je improvizovao sistem na vuču koji mu je omogućio da ide gore i dole
stepenicama tako da je mogao obaviti svoj Džematski posao. On je imao sedamdeset
godina i iza njega je ostala žena i četvoro djece, tri sina i kćerka. Da Allah uzdigne
njegov položaj u Džennetu. Uz to je Huzur također želio da apeluje za dove za dvoje ljudi
koji su bili povrijeđeni. Jedan od njih je Sheikh Saeed Ahmad sahib koji je bio pogođen
metkom i ozbiljno povrijeđen u svojoj radnji u Karačiju uoči ramazana. Drugi je Asif
sahib, Ahmadi čuvar koji je bio sa dr Abdul Mannanom Siddiqi. On je također ozbiljno
povrijeđen. Oboje ovih pacijenata su u kritičnom stanju. Da im Allah pokloni izlječenje
Svojom milošću.
Ovi takozvani muslimani teže da postanu vrlo brzi u ramazanu s ciljem da zarade
nagradu. Oni ne znaju kakav kraj Allah navodi za ljude kao oni. Da Allah čuva nas i
naciju zaštićenim od ovakvih neprijatelja ljudstva. Molite obilato u toku ovih dana, da
Allah čuva svakog pojedinca pod Svojoj zaštitom.