Hutbe

Hutba 19. 09. 2008. – Traženje oprosta u ramazanu


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je rekao izgleda kao da je mjesec ramazan nastao tek jučer. Čak je srednji deset
dana ovog mjeseca skoro prošlo i pred nama je zadnjih deset dana. U predanju Časnog
Poslanika s.a.v.s. navedeno je da prvih deset dana ramazana donose Allahovu milost,
srednjih deset dana Njegov oprost i zadnjih deset dana spašavaju čovjeka od vatre
Džehennema.
Huzur je rekao da će dati izlaganje o odlikama ovih deset dana (koji su toku) ramazana i
također o zadnjih deset dana. Allah je za vjernike naredio istighfar (traženje oprosta) kao
što su naredili i Njegovi poslanici. Kad Allah kaže: ‘Tražite oprost’ On također
proglašava:
Uistinu, Allah najviše prašta (i) milostiv je. (2:200).
Kad je Allahov Poslanik s.a.v.s. najavio da je ovo mjesec oprosta i Allah to također lično
kaže, onda On također oprašta. Nije moguće da se Njegovi robovi Njemu okreću za
oprost a da im ne bude oprošteno. Ustvari, oprost i spas od Vatre su povezani zajedno
kroz to da sebe udaljimo od Šejtana i traženju Allahove blizine.
Samo s Njegovom milošću čovjek je osposobljen da posti i Allah oprašta njegove prošle
grijehe i prekriva ga Svojim oprostom. Oprost je također s Njegovom milošću. Vršenje
pokajanja i oprosta vrši se sa Njegovom milošću. Pošto to obavlja osoba nastoji da bude
potpuno iskrena s Allahom, on čini dobra djela i slijedi sve naredbe, i kao rezultat je
spašen od Vatre. Sigurno Vatra ne može dotaći čovjeka koji postiže dobrotvornost
Allahovog zadovoljstva.
Tri zbirke od deset dana ramazana su međusobno povezane i njihove odlike su
uvjetovane čovjekovim praksama, njegovim djelima. To nije samo da ne jedemo hranu
itd., između svanuća i mraka što čini osobu zaslužnom dobrotvornosti ramazana. Zaista
Allah stvara poseban ambijent za ramazan gdje On stavlja Šejtana u lance i Sam On
dolazi bliže ljudima. Onda je zadatak Njegovih robova da skladno tome naprave napore
da traže Njegove blagoslove. Huzur je pročitao isječak iz pisanja Obećanog Mesije a.s.
koji objašnjava Božiji oprost i rekao da Allah kaže: ‘Ja opraštam grijehe onoga ko se kaje
čak ako su grijesi (veličine) planina. Huzur je rekao kad je Allah tako Oprostiv u obična
vremena onda u toku ramazana mora biti da se Njegova milost izlijeva. Sretni su oni koji
iskoriste ovu Njegovu milost i Njegov oprost. Još ima vremena da tražite Njegovu milost
i oprost. Kad se osoba okreće Njemu u potpunoj poniznosti onda Allah kaže: ‘Niko nije
tako milostiv kao što sam Ja.’
Huzur je rekao da s ciljem da postignemo Božiju milost i oprost mi treba da gledamo i
tragamo. Allah proglašava da su pogotovu u ovim danima Njegova vrata otvorena. Ko
god Njega bude tražio naći će Njegova vrata otvorena. Allah je uportijebio riječi: ‘Ja sam
blizu’ (2:187) u Kur’anu kad spominje ramazan. Allah kaže: ‘Dođite u utočište Mog
oprosta. Čak u obična vremena Moja milost je veća a Moja kazna je manja a u ovim
danima ramazana otvorena su još druga vrata milosti.’ Zaista Kur’an kaže:
Oni bi sigurno vidjeli da Allah često prašta i da je milostiv. (4:65)
20
Allah kaže. ‘Ja sam milostiv i Sažaljiv ali čovjek nastavlja da griješi svoju dušu i ne traži
oprost.’ Huzur je rekao da hadis navodi kao i da je i Obećani Mesija a.s. rekao da kad god
osoba ‘korača’ prema Allahu, Allah trči prema njemu. Kao što Kur’an kazuje:
A one koji se trude radi Nas, Mi ćemo sigurno uputiti prema Našim putevima. A uistinu
je Allah sa onima koji čine dobro. (29:70)
Huzur je rekao da je istighfar put prema Allahu. Obećani Mesija a.s. je rekao da su
stvarna i istinska značenja istighfara da čovjek moli Allaha da njegove ljudske slabosti ne
budu očiti i on bude uzet u krug Njegove pomoći da On prekrije njegove prirodne
slabosti. Huzur je rekao nije moguće da čovjekove ljudske slabosti nisu očite, Šejtan je
uvijek spreman da napadne. Zbog toga je samo moguće ostati zaštićen sa stalnim
istighfarom i naprestalnim traženjem Allahovog zadovoljstva, inače, kao što je Časni
Poslanik s.a.v.s. rekao šejtan putuje u krvnim žilama čovjeka. Huzur je rekao mi ćemo
istinski koristiti ovo kad sve što smo postigli u toku ramazana napravimo dijelom svojih
života. Inače, baš kao što neke bolesti ne mogu biti potpuno iskorijenjene, one ostaju
uspavane u tijelu i kad osoba nije fizički dovoljno jaka one se ponovo aktiviraju. Slično
su čovjekove moralne i duhovne bolesti zauzdane kroz istighfar i istighfar također
omogućava buduću zaštitu od njih. Allahova je milost i naklonost da nam je On naredio
da se neprestalno usredsredimo na istighfar i također je omogućio ‘intenzivan duhovni
trening’ u formi ramazana jedanput godišnje da pomogne naše postizanje Božije blizine i
duhovnog napretka. Da je trebalo biti shvaćeno da čovjek bude skoncentrisan u toku ovih
deset dana i zaboravi sve to u ostatku godine onda ovih deset dana ne može biti uzeto kao
deset dana oprosta. Mi samo možemo postići uspjeh u ovom pogledu ako se borimo i
obećamo da ne ponovimo naše prošle greške. Ovo je zaista istinski istighfar.
Objašnjavajući riječi istighfar i teuba (pokajanje) koje su mnogo puta navedene u
Časnom Kur’anu Huzur je citirao ajet 4 iz sure Hud:
I da tražite oprost od Gospodara svoga, da se s pokajanjem Njemu okrenete. On će vam
dati lijepu opskrbu do određenog vremena. I On će pokloniti Svoju blagodat svakome
koliko je zaslužan. A ako se okrenete od toga, onda se ja zaista bojim za vas kazne
Velikog dana. (11:4)
i rekao da je ovo istinski istighfar i pokajanje koje Allah želi. Obećani Mesija a.s. je
objasnio razliku između istighfara i pokajanja i rekao da su muslimanskom ummetu
poklonjene dvije stvari. Jedna je da postignu jakost i druga da postignutu jakost stave u
praksu. To jest, istighfar je oružje sa kojim se može boriti (hrvati) sa šejtanom i teuba je
korištenje ovog oružja – znači manifestacija ovih praktičnih jakosti koje će pomoći da
Šejtana držimo dalje i naš nafs (naše ‘ja’) nikada ne nadjača. Za ovo čovjek treba da se
neprestalno bori da čini pobožna djela koja su naređena, inače istighfar ne donosi nikakve
rezultate.
U toku ramazana čovjek možda ispuni sve ove zahtjeve ali ako on ne stavi u praksu ove
Kur’anske naredbe kao što su ne otimanje prava svog brata, onda ovo neće biti stvarni
istighfar i pokajanje. Kad Allah omogućava čovjeku da prekrije svoje propuste i slabosti
onda on treba da ih smjesta nadomjesti sa dobrim i pobožnim stvarima inače ako lađa
21
čovjekovog srca ostaje prazna Šejtan je ponovo ispunjava. Allah kaže u Časnom Kur’anu
o iskrenom pokajanju
O vi koji vjerujete! Obratite se Allahu s istinskim pokajanjem. Uskoro će vam Gospodar
vaš ukloniti vaša loša djela i uvesti vas u Džennete niže kojih rijeke teku; tog Dana Allah
neće poniziti Poslanika, niti one koji su vjerovali s njim. Njihovo svjetlo žurno će ići
ispred njih i s njihove desne strane. Oni će reći: ”Gospodaru naš, usavrši nam svjetlo
naše i oprosti nam; zaista, Ti imaš trajnu moć nad svim stvarima činiti šta Ti želiš.(66:9)
da kroz to Allah uklanja zle posljedice čovjekovih djela. Huzur je rekao da je čovjekova
obaveza da uvijek vodi računa da ispuni Allahova prava kao i prava ljudi. Huzur je rekao
da iskreno pokajanje zahtijeva tri stvari. Svako zlo prvo poprima oblik u čovjekovom
umu. Zbog toga ukoliko čovjek ne čisti svoj um, svoje misli, pokajanje ne može biti
iskreno. Onda, ako nekako loše misli dođu, čovjek treba da se toga oslobodi i osjeća
pokajnički o tome. Huzur je rekao stvari kao što su prisvajanje prava drugih itd. su zla i
čovjeka udaljavaju od iskrenog pokajanja. Iskreno pokajanje će biti kad je čovjek krajnje
uznemiren i zabrinut čak na malu grešku. Naravno, onaj ko se kaje treba da bude odlučan
u svom cilju. Huzur je rekao ako ove tri stvari budu usađene onda Allah poklanja
sposobnost za iskreno pokajanje u tolikoj mjeri da čovjekove hrđe budu nadomještene
visokim moralom. Istinsko pokajanje preobraća hrđe u pobožnost kao što Allah kaže u
Kur’anu:
Osim onih koji se pokaju, i vjeruju, i čine dobra djela; to su oni kojima će Allah promijeniti
njihova zla djela u dobra; a Allah najviše prašta (i) milostiv je;(25:71)
Huzur je rekao da se traži revolucionarna promjena u tome da osoba traži oprost,
pokajnički, i onda pravi nepokolebljivu odluku da nastoji i da svako djelo i svaku praksu
dovede u sklad sa Allahovom naredbom. U toku posta čovjek dobiva obuku za elastičnost
i duševnu snagu – sve ovo udruženo treba rezultirati u pravljenju toga da deset dana
oprosta zapravo donesu oprost i omoguće ubiranje koristi iz narednih deset dana. Na ovaj
način slijedeći mjesec za mjesecom i godinu za godinom će napraviti put za oprost.
Huzur je rekao ovo je duh (naprijed spomenutog) govora Časnog Poslanika s.a.v.s. koji
mi trebamo nastojati i trebamo razumjeti.
Sretni su oni koji čine istinski istighfar i pokajanje u toku ramazana i osvjedoče se u
njegove efekte i tako su primaoci Allahove milosti. Čovjek je taj koji je nemaran inače
Allah se uvijek okreće Svojim robovima i prima njihovo pokajanje kao što je navedeno u
(4:28) u Časnom Kur’anu.
I Allah želi da vam se obrati s prihvatanjem oprosta, a oni koji slijede (svoje) niske želje,
žele da se vi potpuno okrenete (prema njima). (4:28)
Zbog toga je zadatak Njegovih robova da čine istighfar i okreću se Allahu u toku ovog
mjeseca kad su Njegova milost i oprost poklonjeni više nego u druga vremena. Mi treba
da nastojimo najviše što možemo da izvučemo korist iz ovoga. Citirajući ajet 72 iz sure
25
22
I kad vide ono čime su bili upozoreni, sigurno će saznati ko je bio najslabiji kao pomagač i
brojem najmanji. (72:25)
Huzur je rekao kad Allah kaže da su deset srednjih dana ramazana oprost, njihova
djelotvornost će se ostvariti samo kad je napravljen napor da svako djelo upravimo u
skladu sa Božijim učenjima. Jedino onda će nam zadnjih deset dana ramazana donijeti
spas od Vatre. Citirajući ajet 84 iz sure Al Anfal
No, Allah nije takav da ih kazni dok si ti među njima, i Allah nije takav da ih kazni dok
oni traže oprost.(8:34)
Huzur je rekao u toku ramazana kad čovjek ispunjava sve zahtjeve i također čini dobra
djela, i odgovara drskim ljudima jednostavno govoreći: ‘Ja postim’ i bori se da takvo
vladanje napravi dijelom svog života, on će postizati Allahovo zadovoljstvo i kako
postiže Njegovo zadovoljstvo on sebe oslobađa od Vatre i na kraju ulazi u Njegov
Džennet.
Huzur je rekao da često takozvani vjerske vođe Pakistana nastoje i utiču na ljude da
proganjaju Ahmadi muslimane na emotivne, finansijske i duhovne načine. Međutim
Obećani Mesija a.s. nas je učio da nikada ne dopustimo da izgubimo strpljenje i
nepokolebljivost pogotovu u toku ramazana. Allah i Njegov Poslanik s.a.v.s. su dali
radosne vijesti o Džennetu onom istinskom vjerniku koji čini dobra djela. Onda, u ovom
posebno blagoslovljenom mjesecu kad čovjek prima obuku kroz uvećane molitve i
obožavanje, on može da se i dalje bori da Džennet dovede još bliže. Ljudima koji čine
iskrene i dobre poslove Allah se obraća u ajetu 13 iz sure Al Dahr
I On je njih nagradio, zbog strpljenja njihovog, Džennetom i svilom. (76:13)
i obećava im vrhunsku nagradu. Ako smo mi danas proganjani to je zato što smo se
pokorili Allahovoj naredbi. Neka neprijatelji čine prijestupe. Pokažite nepolebljivost zato
što smo mi oni koji žele da traže Allahovo zadovoljstvo. Kur’an je pun upozorenja za
prijestupnike i Allah najbolje zna kako će On s njima postupati.
Huzur je rekao u toku ovih dana mi treba da molimo za ljude općenito i za muslimane
pogotovu. Većina muslimana su visoko napunjeni i emotivni o vjeri ali ne znaju o
vjerskim učenjima ili se možda boje takozvanih vjerskih učenjaka koji ih zavode. U toku
zadnjih deset dana ramazana mi treba da pokazujemo strpljenje, da činimo dobra djela i
zavjetujemo se da idemo putem bogobojaznosti. Onda ćemo biti od onih koji sebe
spašavaju od Vatre i koji postižu Džennet. Mi treba da nastojimo i trudimo se da budemo
ubrojani među ljude koji su navedeni u ajetu Časnog Kur’ana.
I Džennet će se približiti bogobojaznima, neće (im) biti daleko. (50:32)
Mi treba da nastojimo i treba da potrošimo zadnjih nekoliko dana ramazana na način
kako su Allah i Njegov Poslanik naredili. Da (Allah dadne da) budemo u stanju da
okupimo blagoslove u zadnjih deset dana i da činimo dobra djela.
Huzur je rekao da će poslije džume klanjati dženazu u odsutnosti (mrtvaca). Zadnje
sedmice tražio je da činimo dove za brata sheikh Saeed Ahmad Sahiba koji je bio
23
povrijeđen. Poslije dvanaest dana u bolnici on je umro. Inna lillahe ve inna ilejhi radžiun
(Allahu pripoadamo i Njemu se vraćamo). Ovaj šehid je također bio mlad, imao je samo
42 godine i tek se oženio prošle godine. U toku njegovog boravka u bolnici bilo mu je
rođeno prvo dijete. Njemu je data ova vijest o dječaku na koju on nije mogao odgovoriti
riječima ali su mu oči zasuzile. Huzur je rekao da je porodica ovog šehida imala još
trojicu šehida, uključujući njegovog oca, brata i amidžu (tetka). Sheikh Saeed šehid je bio
vrlo naklonjen širenju poruke islama i bio je jedanput zatvoren na prigovor jednog hodže.
Iza njega je ostala njegova žena, muška beba i stara majka. Huzur je rekao kad je prošle
sedmice spomenuo šehide pozvao se na dr Abdul Mannana. On je bio dobro poznat u
oblasti i uz to je njegova oblast bila veća nego drugog šehida. Ovo ni na koji način ne
znači da postoji razlika u položaju šehida. Neko je pisao Huzuru i samo poslao izraze
saučešća za dr Abdul Mannanovo ubistvo. Huzur je rekao da je drugi šehid iz hudbe
prošle sedmice, Saith Sahib također bio Huzuru lično poznat. On je imao veliku strast za
religiju i uvijek bi došao da se sretne s Huzurom svaki put kad bi Huzur išao u tu oblast;
Huzur je rekao da je mnogo puta posjetio ovu oblast. Želio je da ovo razjasni.
Zatim je Huzur rekao da je umrla naša sestra iz Sirije, Merwa. Ona je bila uključena u
nesreću na cesti. Bila je mlada žena od 24 godine i vrlo je teško radila na našoj arapskoj
veb stranici. Također je prevela knjigu o zekatu za alislam.org veb stranicu. Radila je na
tome da se ova knjiga objavi i išla je da vidi izdavače kad je zadesio udes. Ona je bila
vrlo pobožna žena. Njen budući muž Muhammed Malas Sahib također radi na MTA Al
Arabia. Da joj Allah oprosti i uzdigne njen položaj.
Drugi Ahmadi iz Sirije, Sami Kazak Sahib je također nedavno umro. On je imao veliku
ljubav prema vjeri. Došao je na đelsu 1966. godine i ljubav Hazreti Halifatul Mesiha IV
(r.a.) je dalje povećala njegovu vjeru. Po povratku on je svoju kuću dao za upotrebu
Zajednice. Bio je pobožna, društvena osoba. Da Allah uzdigne njegov položaj i osposobi
njegovu djecu da se pridruže Ahmadija Zajednici.