Hutbe

Hutba 16. januar 2009. – Božiji atribut ’Al-Kaafi’ – (Dovoljan)


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur a.t. je u svojoj današnjoj hudbi dao izlaganje o Bo‘ijem atributu
Al Kaafi (Dovoljan). Objašnjavajuæi njegova znaèenja iz Arapskog
10
leksikona, Huzur a.t. je rekao da je to Allahov atribut koji oznaèava
onoga Ko Zadovoljava i ne treba da se obraæa bilo kome drugom ili da
ima nade od bilo koga drugog. Ovaj atribut muslimani obièno koriste
da izraze svoju zahvalnost i poniznost Bogu. Kad se duboko zamislimo
nad dubokim znaèenjima ovog atributa, ne mo‘emo a da ne doðemo
do zakljuèka da ni jedno drugo biæe osim Svemoguæeg Allaha nije
dovoljno za Njegovo stvaranje. On je taj Koji nas osposobljava da
razlkujemo izmeðu pravog i pogrešnog i zaštiæuje nas i uklanja sve
vrste zla. Huzur a.t. je spomenuo i onda objasnio slijedeæi hadis u
kontekstu ovog Bo‘ijeg atributa:
“Ko god bude uèio zadnja dva ajeta iz sure Al Bakara, oni æe biti
dovoljni za njega.” (Buhari)
Zadnja dva ajeta iz sure Al Bakara u prijevodu glase:
“Poslanik vjeruje u ono što mu je objavljeno od Gospodara njegovog, a
i vjernici. Svi oni vjeruju u Allaha, i u Njegove meleke, i u Njegove Knjige,
i u Njegove poslanike, (govoreæi): ’Mi ne pravimo razliku izmeðu Njegovih
poslanika;’ i govore: ’Mi èujemo i mi se pokoravamo. Oprosti nam, o
Gospodaru naš, i Tebi æemo se vratiti.’’
“Allah ne optereæuje nijednu dušu više od njene moæi. Ona æe imati
(nagradu) koju zaradi, i dobit æe (kaznu) koju zaradi. Gospodaru naš, ne
stavljaj nam na odgovornost ako zaboravimo ili pogriješimo. O, Gospodaru
naš, nemoj na nas stavljati teret kao što si stavio na one prije nas (zbog
njihovih grijeha). Gospodaru naš, nemoj na nas stavljati teret koji je izvan
naše moæi; i prijeði preko naših grijeha i oprosti nam, i smiluj nam se. Ti
si naš Gospodar; zato nam pomozi protiv nevjernièkog naroda.” (2:286-
287)
Huzur a.t. je rekao da ako se zamislimo nad znaèenjima ovih ajeta,
oni ukljuèuju takve molitve koje nas snabdijevaju zaštitom protiv mnogih
zala i postaju izvor napretka naše vjere.
Prvi ajet je naèin èišæenja èovjekove duše i ojaèava èovjekovu vjeru.
Mi moramo oèitovati svoje vjerovanje u sve odredbe vjere ne samo
jezikom, nego da usadimo istinsko ubjeðenje u svoja srca i stavimo u
praksu ono što vjerujemo. Zbog toga, vjernici, pored toga da imaju
èvrstu i sve ukljuèujuæu vjeru, moraju takoðer postupati prema svojim
vjerovanima. Vjerovanje u Boga jedino postaje iskreno kad se borimo
da poveæamo svoju bogobojaznost. Vjerovanje u meleke mo‘e samo
11
biti istinsko ako smo ubijeðeni da oni obavljaju svoje pripisane du‘nosti
i provode svoje odgovornosti. Mi moramo priznati da su sve Knjige bile
objavljene od Boga (iako je njihovo sadašnje stanje preinaèeno tokom
godina od strane èovjeka, osim za Kur’an), i da su naèela i uèenja ovih
Knjiga sada saèuvana u Èasnom Kur’anu koji je zaštiæen za sva vremena
koja æe doæi. Jedinstvena odlika islama je da on zahtijeva od svojih
pristalica da vjeruju u sve poslanike. Huzur a.t. je posebno spomenuo
izraz ’sve poslanike’, to jest ne samo u poslanike koji su došli prije Èasnog
Poslanika s.a.v.s., pokazujuæi na èinjenicu da je Obeæani Mesija a.s. trebao
doæi poslije Èasnog Poslanika s.a.v.s. kao Bo‘iji poslanik. I du‘nost je
svih muslimana da ga prihvate kao poslanika. Takozvani ’uèenjaci’ islama
danas oèekuju dolazak Mesije kasnijeg doba u stilu koji nije Bo‘ija
praksa. Oni ne samo slabe svoja vlastita vjerovanja nego kvare druge
takoðer. Kad su dokazi istinitosti Obeæanog Mesije a.s. predstavljeni sa
potporom Èasnog Kur’ana, onda svi muslimani treba da naprave krajnji
napor da tra‘e tu istinu i postanu primaoci Allahovih blagoslova
pokoravajuæi se Njemu. Da Allah osposobi našu muslimansku braæu da
razumiju ove profinjene detalje Kur’ana, Amin. Da rezimiramo, vjera u
naprijed navedeno treba da bude objelodanjena i paralelna sa praktiènim
pristajanjem uz sve Allahove naredbe.
Drugi ajet poèinje sa izjavom da ni jedna duša nije optereæena izvan
njene moguænosti. Obeæani Mesija a.s. je u ovom pogledu rekao da je
nama zapovjeðeno da slijedimo prakse Èasnog Poslanika s.a.v.s. Da
nam nisu bile darovane sposobnosti da provodimo ovu zapovjed, nama
ne bi bio dat ovaj nalog, zato što Svemoguæi Allah ne optereæuje naše
duše izvan onoga što su one u stanju nositi.
Pošto nas prvi ajet poziva da postanemo jaki u svojoj vjeri, drugi ajet
logièno razvija ideju da oni koji su tako jaki u svojoj vjeri nikada neæe
napustiti Bo‘ije naredbe i napravit æe svaki napor da izvrše ove naredbe
i praktikuju ih u svojim ‘ivotima. Islam je religija za svakog èovjeka i
omoguæila je mnoge pogodnosti (olakšice) tako da to s lahkoæom mo‘e
biti stavljeno u praksu. Huzur a.t. je rekao da èinimo mnoge napore da
idemo za ovosvetskim dobitima, zašto tako ne stavimo svoje napore da
osiguramo duhovne dobitke (koristi). Uzorna uloga Èasnog Poslanika
s.a.v.s. je za nas da slijedimo, i zbog toga treba da tra‘imo Allahovu
pomoæ èak u poveæanju i popravljanju svog standarda obo‘avanja; tako
æemo napredovati u vjeri.
12
Naredni dio ovog ajeta aludira na postupke osobe, to jest bilo da on
radi dobro ili loše njemu æe se vratiti – dobrota æe ubrati nagrade a zlo
æe zaraditi primjerene posljedice. Vjernik treba da posveti pa‘nju na
svoje postupke cijelo vrijeme tako da posti‘e Bo‘iju blizinu i osigura
Njegovu milost. Onda æe on pasti na sed‘du Bogu u zahvalnosti,
osiguravajuæi svoj put èišæenju duše. On je dobro upoznat da je stvoren
slab i nemoæan, tako ako je poèinio prijestup, namjerno ili nenamjerno,
zbog zaboravnosti ili nemara, zbog neèistih namjera, ili zbog bilo koje
druge slabosti, on æe tra‘iti oprost svoga Gospodara.
Naredna dova je: “O Gospodaru, ne stavljaj na nas teret kao onaj
što si stavio na one prije nas, koji su Ti bili neposlušni ili sa kojima
si Ti nezadovoljan. O Gospodaru, mi tra‘imo zaštitu od takvih
ovosvjetskih kušnji koje su izvan naše snage da se suoèimo i da
podnosimo. Bog iskušava Svoje ljude u formi imetka ili djece ili na
druge naèina, zato mi treba da molimo za Njegovu milost od svih
vrsta kušnji. O Gospodaru! Nemoj na nas stavljati veæi teret obaveza,
teškoæa i neovolja nego što mi imamo snage da nosimo, i èuvaj nas
na ispravnom putu tako da nikada ne navuèemo Tvoje
nezadovoljstvo. Imaj milsoti na nas i uèini da budemo meðu onima
koje Ti voliš. Uputi nas i pokloni nam pobjedu nad nevjernièkim
narodom i obdari nas Svojim blagoslovima i naklonostima. Uèini
jasnim razliku izmeðu nas i neprijatelja i uèini da prevladamo nad
njima.”
Huzur a.t. je rekao da ako ‘elimo da uberemo koristi ovih dova,
treba da uèimo ove ajete imajuæi ovo na umu i da ih uèimo sa gorivošæu
u svojim srcima tako da postanemo primaoci Allahovog dobrostivog i
milostivog tretmana. Da nas Allah uèini poniznim u našim naporima,
zaštiti nas od šejtanskih uticaja i istinski nas osposobi da razumijemo
ljepote Kur’anske mudrosti. Amin.
Na kraju, Huzur a.t. je skrenuo pa‘nju Ahmadi muslimana širom
svijeta da èine dove za prestanak teških okolnosti s kojima se Palestinci
suoèavaju od strane Izraela. Njihova situacija postaje sve gora iz dana u
dan, i sada èak oni koji su podupirali put Izraela protestuju nad
okrutnostima koja su poèinjena nad nevinim Palestincima koji su bili
podvrgnuti ovakvom u‘asu. Nacije koje su ostale nijeme takoðer su dio
ove okrutnosti protiv nevinih. Jedini naèin na koji mi mo‘emo pomoæi
Palestincima je da molimo Boga za njih cijelim svojim srcima.
13
Huzur a.t. je istakao da postoje organizacije za pomoæ koje šalju
lijekove i drugu opskrbu ovim ‘rtvama, tako da Ahmadi treba da
pomognu ovim agencijama takoðer. ’Humaniti first’ takoðer poma‘e i
D‘emat æe takoðer pomoæi na bilo koji moguæi naèin. Da Allah ima
milosti, Amin.