Hutbe

Hutba 23. januar 2009. – Zar Allah nije dovoljan za Svog roba


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je svoju današnju hudbu zapoèeo uèenjem ajeta 33 do 38 iz
sure Az-zumar:
“Ko je, onda, nepravedniji od onog koji iznosi la‘i protiv Allaha i
odbija istinu kad mu ona doðe? Zar u D‘ehennemu nije boravište za
nevjernike? A onaj koji donosi Istinu, i (onaj koji) nju potvrðuje – to
su oni koji su bogobojazni. Za njih æe, kod Gospodara njihovog, biti
šta god ‘ele; to je nagrada za one koji èine dobro, da bi im Allah
uklonio ono loše (posljedice) što su radili. I da im dadne njihovu
nagradu prema najboljim od njihovih djela. Zar Allah nije dovoljan
Svome robu? A oni tebe plaše onima mimo Njega. A onoga koga
Allah ostavi u zabludi, niko ne mo‘e uputiti. A onoga koga Allah
upuæuje – niko ne mo‘e u zabludu odvesti. Zar Allah nije moæan,
Gospodar odmazde?” (39:33-38).
On je objasnio da je Allah u ovim ajetima spomenuo dvije vrste
nepravednih ljudi: one koji la‘u protiv Allaha la‘nim proglašavanjem
da su od Njega i one koji odbijaju istinu poslanu od Boga kroz Njegove
poslanike.
Huzur je rekao da je ovaj predmet takoðer naveden u Kur’anu u suri
Ankabut:
14
“A ko je više nepravedan od onog ko izmišlja veliku la‘ o Allahu, ili
porièe Istinu kad mu ona doðe? Zar nije D‘ehennem boravište za
nevjernike?” (29:69).
Obeæani Mesija a.s. je rekao da je klevetnik uvijek nedjelotvoran.
Allah ka‘e da On dokonèa i poni‘ava onoga ko kleveæe o Njemu; kako,
onda, mo‘e onaj ko ima vjerovanje u ovo izmišljanje lagati o Bogu. U
ovosvjetskim stvarima ka‘njava se za najmanji prekršaj – kako onda da
onaj ko pripisuje neistinu Bogu bude pošteðen? U Bo‘ijoj Knjizi je
napisano da æe la‘ov i klevetnik biti uništeni.
Èinjenica, da je Èasni Kur’an ovo citirao na razlièitim mjestima, dokaz
je da je temeljni princip da æe osoba koja izmišlja la‘ protiv Allaha biti
ka‘njena od Boga, kao i onaj ko odbija istinu i ne pokorava se istinskom
Bo‘ijem poslaniku. Allah nareðuje da kad poslanici doðu sa jasnim
znakovima, ljudi treba da posmatraju (opa‘aju) ove znakove i prihvate
ih. Zaista je poslanstvo praæeno svjetlim Bo‘ijim znakovima koji se
uzdi‘u sa svakim danom koji prolazi; zbog toga, Huzur je rekao, oni
koji odbijaju poslanstvo treba da doðu pameti.
Huzur je rekao da su optu‘be bile podignute protiv ranijih Bo‘ijih
poslanika da nisu istiniti, zaista i protiv Èasnog Poslanika s.a.v.s., i danas
su podignute protiv Obeæanog Mesije a.s. U ajetima iz sure Az-zumar
koji prethode onima naprijed citiranim Allah proglašava uèenje Kur’ana
kao oèito jasnim i obuhvatnim, kod toga ne ostavljajuæi sumnje u ono
šta je istina i što se mora slijediti. Allah ka‘e da odbijanje ovoga neæe
izbjeæi kaznu. Naprijed spomenuti ajeti potvrðuju da onaj ko je odreðen
od Allaha treba da bude prihvaæen i da æe oni koji ga prihvate biti
uspješni i bit æe im podarena bogobojaznost.
Ovaj predmet je ponovljen u ajetu 62 iz sure Ta Ha:
Musa im reèe: “Teško vama! Ne smišljajte la` protiv Allaha, da vas
On ne uništi kaznom; a sigurno æe propasti onaj ko izmišlja la`.’’
(20:62)
i u ajetu 18 iz sure Junuz:
“Ko je veæi silnik od onoga ko izmišlja la‘ o Bogu ili smatra la‘nim
Njegove ajete? Zaista, grješnici neæe uspjeti.” (10:18)
i ponovo èini jasnim da ove dvije vrste ljudi neæe izbjeæi Bo‘iju kaznu.
15
Huzur je rekao da je ovo nešto što opravdava ozbiljno razmišljanje
za one koji ne prihvataju Obeæanog Mesiju a.s. Allah je muslimanima
dao najsadr‘ajniju (najobuhvatniju) Knjigu èije èuvanje je On uzeo na
Sebe, koja je saèuvana danas u svom originalu, u neizmjenjenom tekstu.
Allah je uèinio krajnje jasnim u Kur’anu da to nije zbirka prièa i upozorio
je da se obazremo na ranije narode. Zaista æe biti onih koji budu la‘no
tvrdili da su od Boga ali oni neæe biti uspješni i ovo æe se manifestovati
u neuspjehu širenja njihovog uèenja. Onaj ko dolazi od Boga ima
duhovni cilj, bilo da donosi novi vjerski zakon (Šerijat) ili o‘ivljava
staro uèenje, tako da oni koji su izgubljeni budu dovedeni bli‘e Bogu.
Ovo su osnovne taèke preporuke onih koji doðu od Boga.
U ovo doba Obeæani Mesija a.s. je – da Bog saèuva – optu‘en da je
neistinit. Mo‘ete jasno vidjeti da on nije napravio nikakve promjene
(islamskom) Šerijatu. Oèito je iz njegovih pisanja da nema ni najmanje
izmjene o namazu ili bilo kojem drugom stupu islama, ili bilo kakvog
odstupanja od vjerodostojnog sunneta Èasnog Poslanika s.a.v.s. Èinjenica
je, zapravo, da je on predstavio ljepotu islama na uzvišen naèin i bez
sumnje njegov dolazak se dogodio u skladu sa pretskazanjima Èasnog
Poslanika s.a.v.s.
Huzur je rekao: “je li Zajednica Obeæanog Mesije u porastu, ili je
nepromijenjena ili se smanjuje? Zaista se grupe za grupama ljudi pridru‘uju
ovoj Zajednici, dok meðu onim muslimanima koji nas optu‘uju vlada
nesloga i sektaštvo. Oni su uveli štetne novotarije u religiju.” Huzur je
rekao, na primjer, na Indijskom podkontinentu nude se ‘rtve na
grobovima i tra‘e se ‘elje od pirova, od kojih neki nisu èak obavljali
namaz. Je li se ova praksa mogla vidjeti u vrijeme Èasnog Poslanika
s.a.v.s.?
Huzur je rekao da je Baha’ullah tvrdio da je bo‘ansko ispunjenje.
Pravovjernost ovoga je jasna iz èinjenice da njegova tvrdnja nema
bo‘ansku pomoæ i potporu. Nije bilo nikakvog jasnog oèitog znaka od
njega, on je zapravo otkazao islamski Šerijat o kojem je Allah proglasio
da æe se nastaviti do kraja svijeta. Jedno vrijeme Baha’ullah je imao
pravo dobro sljedbeništvo. Meðutim, njegova popularnost nije bila ništa
u poreðenju sa Kur’anskim Šerijatom. Sada je njegovo sljedbeništvo
oskudno, a Èasni Kur’an, koji je bio omalova‘avan i potcjenjivan kroz
proraèunatu zavjeru, nastavlja da se propagira. Ahmadija zajednica pravi
napredak u propagiranju njegovih uèenja. Nije uspjeh sakupiti
16
ovosvjetski imetak ili ogromno sljedbeništvo, zapravo, istinski uspjeh
je propagiranje Allahovih uèenja. Ovo je to što podupire i potkrepljuje
(potvrðuje) valjanost tvrdnje Obeæanog Mesije a.s. Oni koji neprestalno
poni‘avaju Ahmadi muslimane treba da imaju neku razboritost i naprave
svoju odluku bazirano na standardima utemeljenim od Boga.
Huzur je rekao onaj ko je odreðen od Boga je istinit u poruci koju
donosi i zaista u svojoj rijeèi. Poruka koju on donosi je od Allaha i
natovarena je Bo‘ijom potporom i potkrepom (potvrdom). U citiranim
ajetima iz sure Az-zumar:
“A onaj koji donosi Istinu, i (onaj koji) nju potvrðuje – to su oni koji
su bogobojazni. Za njih æe, kod Gospodara njihovog, biti šta god
‘ele; to je nagrada za one koji èine dobro.” (39: 34-35)
Allah ka‘e da oni koji se dr‘e bogobojaznosti (takve) imat æe šta god
‘ele od Boga. Oni æe imati unutrašnji mir i zadovoljstvo. To ne znaèi da
æe oni uvijek ‘eljeti i imati ogranièene stvari ovog svijeta. Spominjanjem
bogobojaznosti na poèetku u ovom ajetu, uèinjeno je jasnim da ovi
ljudi samo tra‘e Allahovo zadovoljstvo. Slijedeæi ajet
“…da bi im Allah uklonio ono loše (posljedice) što su radili. I da im
dadne njihovu nagradu prema najboljim od njihovih djela…” (39:36)
dalje objašnjava da zbog toga što ovi ljudi prihvataju onoga koji je od
Allaha, zbog bogobojaznosti i zbog njihovog èinjenja dobrih djela Allah
æe ukloniti loše posljedice njihovih ljudskih posrtaja. Greške i grijesi su
naplaæeni u jednakoj mjeri a pobo‘nost je nagraðena desetorostruko
od Allaha. Nagrada dobrih djela èini grijeh udaljenim.
Huzur je rekao nala‘enje unutrašnjeg mira i razvijanje pobo‘nosti
poslije prihvatanja onoga ko je poslan od Boga je takoðer znak i mjerilo
istinitosti osobe. U ovo doba Ahmadi muslimani su svjedoèanstvo ovoga
kao što su i novopridošli koji se pridru‘uju Zajednici. Ajet
“Zar Allah nije dovoljan Svome robu? A oni tebe plaše onima mimo
Njega. A onoga koga Allah ostavi u zabludi, niko ne mo‘e uputiti.”
(39:37)
dalje ponovo uvjerava u proglas da je Allah dovoljan za Svog roba, nije
va‘no koliko je optu‘bi podignuto od klevetnika. Ovdje je Allah uèinio
vrlo jasnim onima koji odbijaju i optu‘uju Allahove ljude da ih oni ni na
koji naèin ne mogu oštetiti i da im Allah poma‘e na svakom koraku puta.
17
Huzur je rekao da smo mi svjedoci da do ovog dana protivnici prave
krajnje jeftine napade na Èasni Kur’an i na Èasnog Poslanika s.a.v.s. ali
oni ne mogu oštetiti islam. Ogroman broj muslimana nastoje da Šeijat
provedu u njegovoj originalnoj formi. Huzur je rekao da je ovo dokaz
da je Èasni Poslanik s.a.v.s. bio od Boga i da je njegov Šerijat ‘iv i ostat
æe ‘iv i da ljudska nastojanja nisu bila u stanju da ga oštete prije i neæe
biti u stanju da da ga oštete sada ili u buduænosti. U ovo doba Allah je
poslao istinskog i revnog poklonika Æasnog Poslanika da opovrgne
neprijatelja sa obnovljenom krepošæu i dinamizmom. Kad bi samo
muslimani ovo shvatili.
Huzur je rekao da treba biti jasno da u ajetu 39:37, gdje Allah ka‘e
da je On dovoljan za Svog roba, upotreba rijeèi ’Abd’ (rob)
podrazumijeva istinske Allahove robove koji su Mu savršeno pokorni,
koji proklamuju da su ’Allahovi pomagaèi’ (Ansarullah), koji Ga
obo‘avaju, koji Ga velièaju, koji imaju veliki osjeæaj èasti za Njega i koji
ga najviše vole. Najizvrsniji (najsavršeniji) i najizvanredniji uzor ovoga
je bio Èasni Poslanik s.a.v.s. kome je Allah pokazao Svoje atribute da je
dovoljan, do zapanjujuæeg stepena, u raznim vremenima njegovog
‘ivota. Allah ka‘e da je samo onaj upuæen kome Allah pokloni uputu.
Huzur je rekao da se trebamo okrenuti Allahu za uputu, za poveæanje
vjerovanja i da ostanemo èvrsti kad budemo upuæeni. Oni koji su upuæeni
jasno sebe pokazuju kao istinski Bo‘iji robovi i u potpunosti shvataju
da u tome le‘i njihov spas, i u potpunosti znaju da je istinska pobjeda
samo sa islamom i da se Allah osveæuje onima koji su neprijatelji.
Allahova odmazda je u formi kazne. S ciljem da poka‘e istinitost onih
koji su od Allaha On ne samo dokazuje njihovu istinitost
(vjerodostojnost) nego ih On takoðer spašava od svih napada protivnika.
Allahovim miljenicima i onim koji vjeruju u njih je reèeno i “Zato uði
meðu Moje robove” (89:30). Zaista Èasni Poslanik s.a.v.s. je bio najveæi
primalac ove milosti. Zbog njega Allah je takoðer postao dovoljan za
robove Poslanika s.a.v.s. Izmeðu njegovih robova najizvanredniji je
Obeæani Mesija a.s. kojem je Allah mnogo puta objavio Kur’anski ajet:
“Zar Allah nije dovoljan Svome robu?” (39:37). Prvi put kad mu je ovaj
ajet bio objavljen bilo je upravo prije nego što je njegov otac umro i bio
je demonstracija Allahove ljubavi. Allah je zaista uèinio da Obeæani
Mesija a.s. bude slobodan od svake vrste finansijskih briga i cijeli svijet
je bio nahranjen njegovom rukom, zaista i dalje se hrani njegovom
18
rukom. Ova objava je bila ponovljena mnogo puta i saèuvala je Obeæanog
Mesiju a.s. od mnogih napada i zavjera neprijatelja, i Allah se zaista
pokazao dovoljnim za njega baš kao što je bio dovoljan za njegovog
uèitelja Èasnog Poslanika s.a.v.s.
Allah je naredio èasnom Poslaniku s.a.v.s. da ka‘e;
“Ti reci: ’Ako volite Allaha, slijedite mene; Allah æe vas voljeti i
oprostiti vam vaše grijehe …’’ (3:32).
Huzur je rekao da je Obeæani Mesija a.s. postavio najizvrsniji uzor u
slijeðenju njega i zbog njegove savršene poslušnosti Èasnom Poslaniku
s.a.v.s. Allah je volio Obeæanog Mesiju a.s. i objavio mu ajete i uvijek
osramotio njegove neprijatelje.
Huzur je rekao do današnjeg dana protivnici ne prihvataju Obeæanog
Mesiju a.s. i nastoje da postignu svoje ciljeve. Ovo se nije dogodilo prije
niti æe se ikada dogoditi. Zaista, mi smo svaki dan svjedoci njegove
istinitosti. Ovo su demonstracije toga da je Allah dovoljan u svako doba
i one poveæavaju našu vjeru. Svaki Ahmadi musliman treba da razmisli
o ovome i da i nastoji i razvije u vjerovanju, ne da na to jednostavno
obrati površnu pa‘nju. U istinskom pristajanju uz istinskog i revnog
poklonika Èasnog Poslanika s.a.v.s. mi æemo biti ukljuèeni u one za
koje Allah postaje dovoljan.
Protivnici mogu nastojati, i èine sve napore, no Allah je dovoljan
sada kao što je bio prije i inšaAllah bit æe u buduænosti. Religijske voðe
i obrazovane klase u Pakistanu nastavljaju s nastojanjima da nas oštete.
Nedavno je bio pokrenut sudski postupak protiv jednog Ahmadi
muslimana u Pakistanu pod optu‘bom da je poderao poster kojeg je
postavio neki hod‘a. U ovome nema istine. Mi pokazujemo strpljenje i
odva‘nost èak kad smo verbalno uvrijeðeni – ovo je to èemu nas je
Obeæani Mesija a.s. nauèio. Mi nikada nismo poduzeli osvetu. Allah
jedini zgrabi one koji stalno napadju Zajednicu Obeæanog Mesije a.s.
Ovaj sudski postupak je išao skroz do visokog suda gdje je sudija donio
zaèuðujuæe neumjerenu presudu. Huzur je rekao da, ako ovaj sudija
smatra svetim današnje hod‘e, onda mi nemamo ništa reæi. Ovi ljudi
slu‘e onima na vlasti; ovakvo je sudstvo u Pakistanu veæ neko vrijeme.
Mi nemamo nade od njih, mi se samo obraæamo Allahu; On je jedini
dovoljan.
19
Obraæajuæi se narodu Pakistana Huzur je rekao da oni treba da imaju
èula (pameti) i da ne prizivaju Allahov gnjev èiji su znakovi na obzorju.
Jedini izlaz iz ovoga je da mole za Allahov oprost. Naša srca su napunjena
morem ljubavi prema Èasnom Poslaniku s.a.v.s. kojem drugi ne mogu
nikada èak doæi blizu. Huzur je pozvao mase Pakistana i rekao im da ne
slijede takozvane vjerske voðe nego da doðu u Allahovo utoèište.
Huzur je rekao da ove vjerske voðe nastavljaju da pobuðuju ljude
protiv nas i ovo rezultira u ubistvima. Ovi strašni postupci su u skladu
sa zakonom zemlje gdje danas ne djeluje nikakav zakon.
Zatim je Huzur dao vijesti o ubistvu Seid Ahmad sahiba u Sindh
Pakistanu koji je bio ubijen dok je ulazio u svoju kuæu. Huzur je rekao
da je on bio iskrena i jednostavna osoba, uvijek zauzet u slu‘enju
drugima. On je bio te‘ak radnik, gostoprimljiva, strpljiva i popustljiva
osoba koja nije imala neprijatelja. On je iza sebe ostavio dvije kæeri i
dva sina. Da Allah uzdigne njegov polo‘aj u D‘ennetu.
Huzur je takoðer dao vijesti o smrti Rana Muhammed Khan,
advokata, koji je slu‘io kao amir Bhawalnagare, Pakistan. On je slu‘io
u Zajednici više od pedeset godina i bio je krajnje iskrena i pobo‘na
osoba sa sna‘nom vezom prema halifatu. Huzur je rekao on bi redovito
dolazio na ðelsu VB, ali nije mogao doæi zadnje dvije godine i pisao bi
zabrinuto Huzuru o ovome. Huzur je molio da Allah uèini da njegovi
potomci slijede stope svoga oca. Huzur je rekao da æe klanjati d‘enazu
u odsustvu za obojicu umrlih.