Hutbe

Hutba 20. mart 2009. – Proganjanje u Pakistanu


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

U svojoj hudbi petkom danas Huzur je rekao da je prije stotinu
dvadeset godina, 23. marta 1889. godine bilo ispunjeno pretskazanje
Èasnog Kur’ana koje je Èasni Poslanik s.a.v.s. predskazao. Poslije hiljadu
godina duhovnog mraka u toku kojeg je religija islam za veæinu svojih
pristalica ostala samo po imenu, uzdigla se osoba visokog polo‘aja koji
je trebao tra‘iti svjetlo od svijetleæeg sunca koje je bio Èasni Poslanik
s.a.v.s.
Sa ljepotom i svjetlom Šerijata koji je donio njegov Uèitelj, sljedbenici
i oni koji su uèili od Obeæanog Mesije a.s. su uvijek zauzeti u širenju
ove poruke svijetu.
Prva era Zajednice je poèela 23. marta 1889. godine. Allah je objavio
Obeæanom Mesiji a.s. da kad je jedanput riješio da poduzme ovu slu‘bu
on treba da se osloni na Boga Koji æe Lièno upravljati (kormilariti)
ovim ’brodom’.
Prema Bo‘ijoj naredbi, Obeæani Mesija a.s. je uzeo svoj bai’at (zavjet
odanosti) 23. marta 1889. godine i stotine su se ukrcali na ovaj ’brod’.
Zajednica je narasla na stotine hiljada u toku njegovog ‘ivota. Njegovi
sljedbenici su poštovali bai’at i proputovali duhovne polo‘aje. Za to
vrijeme postojala je znatna opozicija i mnogi su bili ubijeni za ’kriminal’
ulaska u bai’at. Ugledna liènost meðu ranije ubijenim bio je Sahibzada
14
Syed Abdul Latiif šehid èija je smrt bla nareðena od kralja Afganistana
nakon što su hod‘e izdale fetvu. On je bi ubijen na nemilosrdan naèin
koji podsjeæa na proganjanje koje su raniji muslimani podnijeli. Uprkos
sve opozicije pokret je rastao iz snage u snagu do 28. maja 1908. godine
kad je Obeæani Mesija a.s. umro. Onda, baš kako je on uvjerio Zajednicu
o ‘drugoj manifestaciji’ koja je trebala slijediti poslije njega, poèela je
druga era zajednice. Neki nesretni ljudi bili su upleteni u samo‘ive
stvari i bili su opomenuti (ukoreni) od hazreti Halifatul Mesiha I r.a..
Meðutim, ovi bolesno-osuðeni ljudi, uprkos toga što su posjedovali
intelekt i mudrost, odbili su drugi hilafet-i-Ahmadija. Oni nisu shvatili
da æe biti spašeni samo oni koji budu ostali na ’brodu’ i dr‘ali se ’druge
manifestacije’, i da znaèenje termina ’druga manifestacija’ nije bilo
izvršno tijelo (Sadar, anðuman, ured) nego da je to bio Hilafet.
Huzur je rekao da smo mi sretni da smo danas èlanovi ovog broda i
tako smo spašeni od potapanja i da je Allaova ruka na nama. Od 1908.
godine protivnici su nastojali sve vrste raznih i drugaèijih zavjera da
nas unište, ali nas je Allah uvijek spasio od loših posljedica ovih kušnji
i teškoæa. Kako mi nastavljamo da rastemo svuda širom svijeta, zavist
protivnika se takoðer penje i gdje god u svijetu hod‘a mo‘e povlaðivati
neku moæ, on ne odustaje od toga da poèini okrutnost u ime Boga
protiv Amadi muslimana. Meðutim, svako djelo hod‘a samo poveæava
vjeru Ahmadi muslimanima.
Objašnjavajuæi stvar kroz pisanja Obeæanog Mesije a.s. Huzur je rekao
da Kur’an èini jasnim da je za upotpunjenje vjere neophodno da se
osoba suoèi sa kušnjama – to je navedeno u ajetu 3 iz sure Al Ankabut:
“Da li ljudi misle da æe biti ostavljeni zato što ka‘u: ’Mi vjerujemo,’
i da neæe biti iskušavani?” (29:3).
Niko ko se pridru‘i ovoj Zajednici ne ostaje slobodan od kušnji. Neki
su morali podnijeti odvajanje od roditelja. Kad je osoba suoèena s
kušnjama i ostaje ustrajna i strpljiva radi Boga, ogromne su duhovne
nagrade. Nije moguæe razviti se u duhovnosti bez kušnji i teškoæa. Huzur
je rekao ovo je savjet Obeæanog Mesije a.s. kojeg se Ahmadi muslimani
dr‘e i shvataju da oni podstièu i hrane njihovu vjeru u toku opozicije.
Huzur je rekao da je prošlog petka spomenuo opoziciju s kojom se
suoèila zajednica u Bugarskoj. Na nalog muftije te zemlje policija je
uznemirava lokalne Ahmadi muslimane. Kad je Huzur poslao svoj selam
15
Ahmadi muslimanima Bugarske lokalni murabi sahib ih je pojedinaèno
kontaktirao. U odgovoru Bugarski Ahmadi muslimani su rekli da su oni
ostali ustrajne vjere – neki su postali emotivni i rekli da Huzur ne treba
da se brine, oni æe izdr‘ati sve teškoæe. Huzur je rekao da oni koji
pitaju kakvu je revoluciju Obeæani Mesija a.s. donio treba da ka‘u da
ako ovo nije revolucija šta je onda? Ovi Bugarski Ahmadi muslimani
koji su ‘ivjeli svoje ‘ivote u Evropi i pod komunizmom – istinski su
shvatili ova uèenja i podarena im je pronicljivost da, s ciljem da imaju
Bo‘iju blizinu, moraju proæi kroz kušnje. Ovo dolazi samo s Bo‘ijom
milošæu i ova milost je kroz pridru‘ivanje zajednici istinskog i revnog
poklonika Èasnog Poslanika s.a.v.s.
U Indiji, oni koji su novo pridošli u okrilje Ahmadijata takoðer su
proganjani. Ovo je ponovo uèinjeno na nalog hod‘e, i vlada ne poduzima
nikakve konkretne mjere protiv toga zato što je ovo godina izbora i oni
su zainteresovani za glasove glavne struje muslimana. Ovi koji
proganjaju i oni koji zatvaraju oèi prema njima treba da zapamte da
iako mi nemamo nikakvu ovosvjetku moæ, da je Allah naš Gospodar i
kad Njegova pomoæ doðe sve bude odneseno (odleti) kao prašina. Huzur
je podsticao Ahmadi muslimane Indije da se zauzmu u iskrenim dovama.
U Pakistanu je opozicija na visini. Zapanjujuæe je da svaki put kad su
hod‘e otjerale vladu prema proganjaju Ahmadi muslimana na Indijskom
podkontinentu pogotovu, naša Zajednica se kretala prema veæem
napretku. Ovo dokazuje da je ova Zajednica bila formirana od Boga i
znak je meðu Njegovim mnogim znakovima. Obraæajuæi se ovim ljudima
Huzur je rekao oni treba da se urazume i odustanu od takmièenja s
Bogom i treba da postanu pomagaèi onoga kojeg je Bog poslao.
Meðutim, Huzur je rekao njihove oèi su zatvorene, oni zapravo èine
nepravdu u ime Boga. Oni zaboravljaju da kad okrutnost prelazi sve
granice vjernici podi‘u glas:
“Kad æe doæi Allahova pomoæ?’ – na koju je odgovor: ’Da; sigurno je
Allahova pomoæ blizu.” (2:215)
Poslije odvajanja Indije veæina hod‘a su došli u Pakistan i uvijek su u
zemlji stvarali neku formu nereda ili drugu. Trenutno, podignuta je
senzacija i, po strani proganja Ahmadi muslimana, zemlja pati od velike
ozloglašenosti. Ahmadi muslimanima u Pakistanu je dat izbor da ili
napuste svoju vjeru ili da napuste zemlju – inaèe rizikuju da izgube
16
‘ivote. Najgori aspekt toga svega je da je ovo uèinjeno u ime islama i da
bi utemeljili polo‘aj Èasnog Poslanka s.a.v.s. kao Khatamun Nebijiin
(Peèata svih poslanika). Ova ubijanja su provedena kao izraz osjeæaja
èasti za islam u zemlji koja je bila posebno stvorena u ime islama.
Istina je da su Ahmadi muslimani ti koji pokazuju osjeæaj èasti za
religiju dok drugi ne posti‘u èak ni mali dio toga. Naftom bogate
muslimanske zemlje poma‘u hod‘ama, ali hod‘e to ili koriste za svoj
lièni cilj ili to upuæuju prema terorizmu, dok nema nikakvog napora da
šire poruku islama. Neka bude vrlo jasno hod‘ama koji danas tvrde (da
imaju) najveæe pravo na Pakistan, da su Ahmadi muslimani napravili
ogromne napore u stvaranju Pakistana i ovo je priznato od svih pristojnih
ljudi bez obzira na religijsko ubjeðenje. Dok su ovi napori za stvaranje
Pakistana bili pravljeni hod‘e su bile èak protiv samog koncpta Pakistana.
Stavljajuæi stvar u kontekst Huzur je rekao da se 23. mart takoðer
proslavlja kao Dan Pakistana. Huzur je naveo iz pisanja èuvenih
akademika i novinara tog vremena (Muhammed Ali Johar, Maulana
Abdul Majeed Salih) koji su priznali poštovani doprinos hazreti Halifatul
Mesiha II r.a. svijetu islama. Huzur je rekao svaki pojedinac je upoznat
o uèešæu Qaid e Azema (Muhammed Ali Jinnah, osnivaèa dr‘ave Pakistan)
u stvaranju Pakistana. Meðutim, došlo je bilo vrijeme kad i on
takoðer bio obeshrabren okolnostima i otišao u Englesku sa mišlju da
dalje ne mo‘e pomoæi. Muslimani su ovim bili vrlo potreseni. Hazreti
Halfatul Mesih II r.a. je napravio veliki napor u ovoj stvari i kroz našeg
imama koji je boravio u Londonu u to vrijeme, Maulana Abdul Raheem
Darda sahiba on je stavio pritisak na Qaid e Azama i ubijedio ga da se
vrati u Indiju. Zaista je Qaid e Azem lièno priznao da mu ubjeðivanje
Maulana Darda nije ostavilo druge moguænosti nego da se vrati u Indiju
i nastavi svoje napore za stvaranje Pakistana. Pravnik Munir, koji je
predsjedavao pravnom komisijom u pogledu problema 1953. u Pakistanu
takoðer je govorio protiv bolesno-utemeljenih optu‘bi protiv Zajednice.
Historija je svjedok napora hazreti Halifatul Mesiha II r.a. i drugih
Ahmadi muslimana u stvaranju dr‘ave Pakistana (zemlje èistog) koja
je stvorena za muslimane i prema tome nazvana, dok su je ljudi vrste
hod‘a obilje‘ili kao ’zemlju neèistog’ u to vrijeme. Hilafet-i Ahmadija je
bio na èelu napora napravljenih za narod Kašmira i Palestine itd. S
druge strane, ako neko pogleda na izjave naših protivnika one govore
za sebe. Ata ullah Shah Bukhari, voða Ahrar pokreta, rekao je da je
17
dr‘ava Pakistan bila kao prostitutka koju su Ahrar prihvatili. On je
takoðer povezao sa svinjama one koji su u vezi sa Muslimanskom Ligom.
Maulana Maudoodi je mislio da æe u dr‘avi Pakistan biti ’kafirana
(nepobo‘ni/bazirani na nevjerovanju) vlada muslimana’. Huzur je rekao
oni se sada okušavaju za samu kafirana vladu. Ko god doðe na vlast (u
Pakistanu) pravi savez sa hod‘ama i prvo na dnevnom redu hod‘a je
da se suprotstave Ahmadi muslimanima. Huzur je rekao u toku problema
1953. bili su neki ljudi poštenog naèina razmišljanja, ali u 1974., vlada
tog vremena se pridru‘ila hod‘ama i u ime islama poèinila ogromnu
nepravdu i barbarizam. Pravièni buduæi historièari æe taj period zabilje‘iti
kao mraèno poglavlje u historiji Pakistana. U 1984., jedan despot je
napravio dalje popravke u ozakonjavanju izmjene 1974. i tvrdio da æe
on izbrisati Ahmadijat. Dok Ahmadijat ide iz snage u snagu oni koji su
poèinili veliku nepravdu protiv nas su ili uklonjeni ili su samljeveni.
Ahmadija zajednica, okupljena je na ruci Halifata i pokazala je – i zaista
pokazuje – ustrajnost koja je dokaz da je ispunjenje zavjeta bai’ata
Obeæanog Mesije a.s.
Provincijska i centralna vlada Pakistana treba da zapamti da ako im
je draga stalnost Pakistana – za koji Ahmadi muslimani iskreno èine
dove – onda treba da utemelje principe na kojima je Qaid e Azem ‘elio
da utemelji ovu zemlju. Zaista je Qaid e Azem rekao da ako Pakistan
‘eli da cvjeta onda je znaèajan napredak (blagostanje) svih ljudi, bogatih
i siromašnih. On je te‘io da prekine lanac predrasuda i razlika onih u
veæini i manjina, i da nema razlike izmeðu raznih sekti. On je govorio
o neovisnosti koja je omoguæila ljudima da idu slobodno u svoje
hramove, d‘amije i mjesta za obo‘avanje. On je rekao da je vjerovao
da se ovo mora imati u vidu kao ideal. Meðutim, Huzur je rekao,
zakonodavno tijelo 1974. je radilo potpuno suprotno ovome. Huzur je
rekao da nije zadatak zakonodavnog tijela da odredi i odluèi o religiji
ljudi. Dan kad vlada Pakistana shvati ovaj princip i poène raditi na
tome bit æe dan osnivanja napretka za Pakistan. Kad se polome sektaške
podjele samo onda æe Pakistanci biti u stanju da vide stvarni Pakistan.
Huzur je rekao da niti islam niti velièanstvena liènost koji su
muslimanima dali odvojenu zemlju nisu dali odobrenje da donose
odredbe o religijskom vjerovanju drugih. Svaki Pakistanac treba da ima
osnovna prava stanovnika, zakon treba biti isti za sve. Mir æe samo biti
postignut kad svima budu data jednaka prava. Od ozakonjenja (uredbe
protiv Ahmadija zajednice) 1974. i ’amandmana’ 1984. zemlja je bila u
18
opadanju. Ahmadi muslimani æe jedino èiniti dove za ovu zemlju uprkos
proganjanja. Meðutim, oni koji proganjaju Ahmadi muslimane treba
da vode raèuna da æe se Allahova odredba sigurno obraèunati. Kao što
je navedeno u ajetu 94 iz sure An-Nisa:
“A ko god namjerno ubije vjernika, njegova kazna æe biti D‘ehennem
u kojem æe zadugo boraviti. A Allah je srdit na njega i proklinje ga i
pripremit æe za njega kaznu veliku.” (4:94)
Huzur je rekao hadis navodi da je najizvanredniji dio vjere ’La ilahe
illela’ (nema niko vrijedan obo`avanja osim Allah). Èasni Poslanik s.a.v.s.
je bio jako ljut kad je jedan ashab ubio nevjernika u toku rata uprkos
toga što je ta osoba izjavila da prihvata islam. Ovaj ashab je mislio da je
èovjek to izjavio samo da spasi svoj `ivot. Poslanik s.a.v.s. je meðutim
bio ogorèen i pitao je da li taj drug otvorio srce ovog èovjeka da vidi šta
je u njemu. Huzur je rekao da uprkos ovih blagoslovljenih uzora
muslimani danas nastavljaju da uzimaju `ivote Ahmadi muslimana.
Prošle sedmice oni su ubili jedan mladi braèni par, obadvoje doktora,
samo zato što su vjerovali u Imama ovog doba. Dr. Širaz Bajva je bio
star 37 godina, a dr. Noreen Bajva je bila stara 28 godina, što je najmlaða
Ahmadi `ena šehid. Oboje su bili veoma omiljeni i popularni. 14. marta
2009. njihova tijela je otkrio njihov kuæepazitelj u njihovoj kuæi. Tijelo
dr. Širaza Bajve je naðeno da le`i u spavaæoj sobi, ruku povezanih na
leðima, zapušenih usta, zavezanih oèiju i vidljivim znakovima gušenja.
Tijelo dr Noreen Bajve je bilo naðeno u dnevnoj sobi. Huzur je rekao
da su oni `ivjeli u ograðenom predjelu sa osiguranjem, tako da izgleda
kao da je to bio ’unutrašnji posao’.
Huzur je rekao da su Ahmadi muslimani bili ubijani iz raloga –
meðutim, zbog odbijanja istine da je došao istinski poklonik Èasnog
Poslanika s.a.v.s., nered i mnoštvo ubistava u zemlji je prirodna osveta.
Kao rezultat, iako oni nas ne prepoznaju kao muslimane, drugi
muslimani ubijaju muslimane, šta æe onda biti Allahov tretman s njima
u svjetlu naprijed spomenutog ajeta (4:94). Mnogo je sukoba u zemlji
i vlada je u Swat Valley (oblast u Pakistanu) priznala i dozvolila hod‘ama
da tamo provode Šerijatski zakon. Hod‘e su sada tamo odredile da
nikakav vrhovni sudija ne treba da nastoji i da interveniše (miješa se).
Huzur je rekao da ovo nije stvar koja mo‘e biti zaustavljena; to mo‘e
progutati cijelu zemlju usljed èega nastaje gubitak mira i terorizam.
19
Britanski sekretar za vanjske poslove nedavno je rekao da se Pakistan
treba ujediniti protiv unutrašnje ’smrtonosne opasnosti’ ekstremizma.
Kao što su ga nekad hod‘e oznaèile ’zemljom neèistog’ – da Allah ima
milosti – ako on ostane u njihovim rukama hoæe li oni onda ostaviti
Pakistan na miru? Ahmadija Hulafa ih je upozoravao protiv hod‘a. Oni
te‘e demokratskim putevima pa ipak ne identifikuju opasni savez hod‘a.
Mi samo mo‘emo èiniti dove za ovu zemlju, da je Allah spasi. Ako
hod‘e misle da mogu postiæi nešto ubijanjem Ahmadi muslimana, to je
isprazno i sirovo mišljenje. ’Brod’ koji je bio naèinjen od Boga bit æe
zaštiæen samo od Njega. Što se tièe ubijenih, jeste, postojat æe kušnje i
oni koji ‘rtvuju svoje ‘ivote posti‘u Bo‘iju ljubav. Pakistanski Ahmadi
muslimani treba da èine dove za zemlju koja stoji na ivici vatre, jedino
dove Ahmadi muslimana mogu spasiti ovu zemlju. Ahmadi muslimani
imaju veliki udio u stvaranju Pakistana i jedino dove Ahmadi muslimana
æe biti korisne u njegovom spašavanju.
Huzur je rekao da æe klanjati d‘enazu u odsustvu dvoje ubijenih
(šehida) kao i za dr Aslam Jehangiri i Syeda Nasira Begum Sahibe.
Huzur je molio Allaha da uzdigne polo‘aj svih umrlih.