Hutbe

Hutba 24. april 2009. – Značenje riječi ‘zarada’


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je u svojoj hudbi petkom dao izlaganje o znaèenju rijeèi
’zarada’. Rijeè koju mnogo slušamo i upotrebljavamo u svom
14
svakodnevnom `ivotu je dobit/zarada. Poslovni ljudi se jako mnogo
oslanjaju na ovu rijeè, bilo da je to ulièni prodavaè ili osoba koja vodi
multi milionski nacionalni biznis. Oni stalno razmišljaju o tome da dobiju
najveæu dobit kroz dopuštena sredstva i ovih dana takoðer kroz
nedopuštena sredstva. Osoba nepovezana sa svijetom biznisa je takoðer
upoznata i vodi raèuna o tome šta je korisno za nju a to je tra`enje
njezine koristi. Ovo je ovosvjetska upotreba ove rijeèi. Meðutim, ova
rijeè takoðer ima mnogo upotrebe u religijskim i duhovnim terminima
i Huzur je rekao da æe dati izlaganje o ovome u svjetlu hadisa i Kur’anskih
ajeta.
Huzur je rekao da originalna arapska rijeè naf’a (dobit/zarada) znaèi
da se èovjek neèim okoristi, bilo od primanja, bilo od upotrebe i
blagotvornosti. Ako je ova rijeè izgovorena ka naf ’a onda ona
podrazumijeva osobu da bude od koristi drugom. Rijeè naf’a oznaèava
’dobro’, ona znaèi sredstva kroz koja osoba stièe dobit. Zaista An Nafi
(Dobroèinitelj) je Bo`iji atribut i on znaèi Biæe koje je izvor dobiti.
Èasni Poslanik s.a.v.s. nas je pouèio raznim putevima kroz koje vjernik
mo‘e biti od koristi drugom. On je rekao da je neophodno za svakog
muslimana da daje u dobrotvorne svrhe. Pitali su ga šta ako osoba nema
sredstava da daje u dobrotvorne svrhe. Poslanik je odgovorio da takva
osoba treba da koristi svoje dvije ruke da teško radi, izvuèe dobit iz
rada i dadne u dobrotvorne svrhe. Bio je upitan šta ako osoba to ne
mo‘e. Poslanik je odogvorio da osoba u oskudici treba pomoæi osobi u
teškoæi. Bio je zapitan šta ako ovo nije moguæe. Poslanik je odgovorio
da onda takva osoba treba da se okani od zla i da èini dobro, ovo æe biti
njegovo davanje u dobrotvorne svrhe.
Èasni Poslanik s.a.v.s. je rekao da je osobi koja je uklonila granu
drveta s puta s namjerom da to ne izazove teškoæu drugom muslimanu,
od Boga bio dopušten ulazak u D‘ennet. Poslanik je rekao osoba koja
skriva znanje kroz koje poslovi ljudi i stvari religije mogu imati koristi
bit æe ka‘njeni od Boga na Drugom svijetu. Huzur je rekao istinska
zarada vjernika je tra‘enje Bo‘ijeg zadovoljstva, koje je trajno i èiji æe
obraèun biti odreðen na Drugom svijetu.
Huzur je objasnio da davanje u dobrotvorne svrhe je da se ukloni
glad i bespomoænost siromašnih i lišenih.
Hazreti Ajša r.a. navodi da je zaklala kozu i podijelila meso meðu
siromašnim, nekoj rodbini i nešto je ostavila za kuæu. Kad je Èasni
15
Poslanik s.a.v.s. došao kuæi pitao je kojiko je mesa ostalo. Hazreti Ajša
r.a. je odgovorila da je podijelila sve osim komada od ramenice koji je
ostao. Poslanik je odgovorio da je osim komada ramenice svo meso bilo
saèuvano zato što je nagrada sa onim što je dato drugima, i da æe samo
to na kraju biti korisno.
Huzur je rekao da ne mo‘e svako postiæi visoki moralni polo‘aj
Poslanika s.a.v.s. meðutim, utemeljujuæi njegov blagoslovljeni model
on nas je pouèio da uvijek vodimo raèuna o onima u nu‘di i siromašnim.
Naša taèka gledišta uvijek treba biti stvarna korist i da je dobit ono šta
primamo od Boga. Baš kao što su drugovi pitali Poslanika s.a.v.s. šta
treba da rade ako nemaju moguænosti da daju u dobrotvorne svrhe i
Poslanik im je rekao da rade svojim rukama i zarade novac, tako da
mogu imati liènu korist i takoðer mogu biti od koristi naciji. Huzur je
rekao u tome je pouka da ne budemo teret na dr‘avi, nego da budemo
’ruka koja daje a ne ruka koja uzima’.
Oni koji ‘ive u zapadnom svijetu i primaju socijalnu naknadu od
dr‘ave treba da razmisle o ovoj praksi. Oni koji su nezaposleni treba da
naðu posao èak ako i nije prema njihovom obrazovanju itd. Ne treba da
budete teret na dr‘avi. Ahmadi musliman pogotovu nikada ne treba da
dadne netaènu informaciju da bi primio dobiti, takva praksa ne bi bila
korisno poslovanje, zapravo bi to bilo poslovanje potpunog gubitka.
Huzur je rekao da Ahmadi koji ‘ive na Indijskom podkontinentu i drugim
zemljama takoðer treba uvijek da koliko god je moguæe osiguraju da
budu ’ruka koja daje a ne ruka koja prima.’ Kao što naprijed spomenuti
hadis ilustruje, Èasni Poslanik s.a.v.s. je naredio da u situaciji gdje osoba
nema zaposlenje ili ako ga ima ali to je zaposlenje koje mu omoguæava
tek da zadovolji osnovne potrebe taj mo‘e pomoæi drugima kroz to da
im bude na usluzi. Zaista je on postavio najizvanredniji uzor liènog
omoguæavanja takvog slu‘enja. Jedna stara ‘ena koja je došla izvan
Meke bila je od mnogih lokalnih ljudi podstaknuta da se dr‘i podalje
od Poslanika s.a.v.s. Oni su joj rekli da je on bio maðionièar koji je mamio
ljude svojim putevima. Èisto sluèajno se dogodilo da je ova ‘ena srela
Poslanika i tra‘ila je pomoæ i pitala za pravac pošto je navela svoju
odluènost da se dr‘i dalje od ’osobe’ o kojoj je bila upozorena. Poslanik
je ponio njen teret i odveo je do mjesta gdje je ‘eljela i samo nakon
stizanja na odredište rekao joj je da je on bio ta osoba o kojoj je bila
upozorena da se dr‘i dalje. Njen jednostavan odgovor je bio: ’u tom
sluèaju je tvoja magija istinski djelovala na mene.’
16
Huzur se ponovo pozvao na naprijed spomenuti hadis i objasnio da
postoje brojni postupci dobrote koje nam je Bog naredio da radimo i
èinjenjem kojih mo‘emo izvuæi korist. Postoje dobra djela koja ne tra‘e
nikakav trošak, nikakvu fizièku snagu ali koja su u Bo‘ijim oèima visoka
i za koje Bog mnogo nagraðuje. Ovo su krajnje korisni poslovi za nas.
Obeæani Mesija a.s. je rekao da èovjek treba izbjegavati zlo i biti
‘udno naklonjen dobru. On je rekao ’pobo‘nost’ je sa dva lica: da
odbacimo zlo i da izvuèemo dobit iz èinjenja dobra za druge. Ovi visoki
polo‘aji mogu samo biti postignuti kad osoba ima vjerovanje u Bo‘ije
atribute i zna o njima. Neki ljudi su smioni i ne ostaju pri onom što je
Bog naredio i praktikuju ono štoje zabranjeno – iako se pokoravaju
svjetskim pravilima i odredbama. Razlog za ovo mo‘e biti da je njihova
vjera s mrljom.
Huzur je objasnio da nam Bog nareðuje da koristimo znanje koje
imamo, bilo to religijsko ili svjetsko, da dajemo krist drugima. Èasni
Poslanik s.a.v.s. je uvijek nareðivao da ne skrivamo znanje od drugih.
On je bio savršeno ljudsko biæe pa ipak je èinio dove u prisustvu svojih
drugova za aspekte u kojima se odlikovao. Ovo je bilo zato da njih pouèi
pobo‘nim putevima tako da ih oni praktikuju i nastave da ih primjenjuju.
Dvije od njegovih dova su:
“O Allahu, ja tra`im utoèište od onog srca koje se ne boji, od one
molitve koja nije primljena i od onog ’ja’ (nafsa) koje nije zadovoljno
i od onog znanja koje nije od koristi. Ja dolazim u Tvoje utoèište od
ova èetiri aspekta.”
“O moj Allahu ja tra`im znanje od Tebe koje je korisno, onu opskrbu
koja je korisna i ono djelo koje je vrijedno primanja.”
Huzur je rekao da Bo‘ija pomoæ dolazi kad èovjek moli (Boga) sa
posredovanjem Njegove najomiljenije osobe i da za ovo takoðer treba
da stavimo u praksu njegov blagoslovljeni uzor. Druga od njegovih
dova je:
“O moj Allahu, pokloni mi Tvoju ljubav i pokloni mi ljubav one
osobe èija æe mi ljubav koristiti u Tvojim oèima. O moj Allahu, uèini
da one stvari izmeðu mojih najomiljenijih stvari koje si mi Ti poklonio
i onih koje Ti voliš, budu izvor moje snage. O moj Allahu, pokloni
mi oslobaðanje od onih od mojih najdra`ih stvari koje si Ti èuvao
dalje od mene. Uèini mi one stvari dragim koje Ti voliš.”
17
Citirajuæi pisanja Obeæanog Mesije a.s. Huzur se pozvao na ajet 93 iz
sure Al Imran:
“Vi nikako neæete postiæi dobrotu dok ne budete trošili od onog što
volite…” (3:93)
i rekao da èovjek ima ljubav prema imetku, ali Allah je rekao gornji ajet
kao znak za ravnanje stvarne vjere. Ljubav prema svojoj naciji i Bo‘ijem
stvaranju je dio èovjekove vjere i ukoliko se ne ‘rtvuje ne mo‘e omoguæiti
korist drugom i ovaj Kur’anski ajet uèi ‘rtvovanju.
Huzur je rekao odlikom Bo‘ijeg atributa Al Nafi (Dobroèinitelj) jedini
je Bog taj Koji mo‘e pokloniti korist i dobro. Èovjek samo mo‘e izvuæi
korist za sebe ili biti od koristi drugima samo ako je Bo‘ija volja s njim.
Zato nas je Èasni Poslanik s.a.v.s. uèio da nastojimo i postanemo korisna
osoba tra‘enjem Bo‘ije pomoæi jer On je istinski Dobroèinitelj i èovjek
mo‘e samo posvojiti Njegove atribute na ljudskom nivou u skladu sa
svojim pojedinaènim kapacitetom.
Huzur je citirao ajet 67 iz sure Al Anbija:
“On je rekao: ’Zar vi onda, umjesto Allaha, obo`avate ono što vam
ni trunku ne mo`e koristiti, niti vam naškoditi.” (21:67)
i objasnio da neki naèini pripisivanja partnera s Bogom (širk) su oèiti
dok su drugi skriveni. Na primjer, u vrijeme teškoæe voditi raèuna samo
o ovosvjetskim izvorima i posvetiti nepotrebnu pa‘nju svjetskim
putevima i sredstvima. Huzur je rekao naravno svjetski naèini i sredstva
mogu biti od bilo kakve koristi samo ako Bog tako hoæe. Huzur je naveo
dogaðaj o èovjeku koji je tra‘io zaposlenje i sreo nekoga ko mu je rekao
da zna osobu vrlo visokog polo‘aja koja mo‘e pomoæi. On je uzeo svog
prijatelja da vidi ovu uspješnu osobu koja se slo‘ila da mu ponudi pomoæ
ali je tra‘io da doðe narednog dana da ovo potvrdi. Slijedeæeg jutra
osoba je stigla na radno mjesto na svom biciklu i bio je zaustavljen od
obezbjeðenja na kapiji. Krajnje pouzdano je rekao èuvaru koga je trebao
sresti ali je bio obaviješten da je odreðena osoba na visokom polo‘aju
koju je došao vidjeti imala srèani udar prije dolaska na posao i da je
umro. Huzur je rekao da je takav rezultat oslanjanja na druge a ne na
Boga.
Huzur je citirao ajete 89-90 iz sure Al Šua’ra:
“… na Dan kad ni imetak ni sinovi neæe biti od koristi, samo onaj
(imat æe koristi) ko doðe Allahu s pokornim srcem.’’ (26:89-90)
18
i rekao da ako osoba ne praktikuje pobo‘nost, ne obo‘ava Boga, onda
je bez smisla da se osjeæa samozadovoljnim o svom imetku i porodici.
Ako èovjek sam slijedi lijepu praksu i ima èvrsto vjerovanje, onda on
moze ocekivati da æe mu njegovo potomstvo biti od koristi, odnosno da
ce slijediiti njegovu praksu i pobo‘nost. Objašnjavajuæi Kur’anski termin
’pokorno srce’ (qalb e saliim) kako je navedeno u naprijed spomenutom
ajetu Huzur je rekao da je to srce koje je slobodno od zagaðenja
pridru‘ivanja bilo kakavog partnera Bogu, koje je potpuno slobodno od
bilo koje vrste prevare, slobodno je od misli da ‘eli štetu drugom,
slobodno je od moralne svojeglavosti i to je srce koje ima sa‘aljenje
prema drugima. Huzur je molio Allaha da nam podari srca koja
praktikuju dobro i tra‘e Njegovo zadovoljstvo. Huzur je proèitao isjeèke
iz pisanja Obeæanog Mesije a.s. u kojima on objašnjava svoju ‘elju da u
svojoj zajednici ima ljude koji su uzajamno korisni i od koristi jedan
drugom. Huzur je èinio dovu da budemo u stanju da postignemo ove
standarde koje je obeæani Mesija a.s. pred nas postavio u svjetlu Èasnog
Kur’ana i sunneta Èasnog Poslanika s.a.v.s.