Hutbe

Hutba 8. maj 2009. – Božiji atribut Al Vasi (Dobrostiv-Darežliv, Sveobuhvatni)


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Danas je Huzur odr‘ao svoju hudbu o Bo‘ijem atributu Al Vasi
(Dobrostiv, Sveobuhvatni). Huzur je objasnio da je ‘Vasi’ ono Biæe èija
opskrba i Èija milost obuhvataju sva stvorenja. Èija osobina da je sam
Sebi-dovoljan nadilazi sve; Biæe koje daje neogranièeno, Koje obuhvata
sve. Sva ova spominjanja se mogu naæi u Èasnom Kur’anu.
U ajetu 269 iz sure Al Bakara Allah ka‘e:
“Šejtan vas straši siromaštvom i nareðuje vam bestidnost, a Allah
vam obeæava oprost i blagodat Svoju. A Allah je Darovalac uveæanja
(i) ima trajno znanje.” (2:269)
Huzur je objasnio da ovaj ajet citira dva faktora koje šejtan upošljava
da Bo‘ije robove odvodi od Njega: strah od siromaštva i pokvarenost
(nepoštenje). Mnogo je vrsta straha od siromaštva; kao što je šejtan
rekao Bogu da æe sjediti i vrebati Bo‘ije ljude na svakom putu, zaista,
on èini sve što mo‘e. Njegovo vrebanje nije bilo s njegovom vlastitom
moæi nego zbog èinjenice da mu je Bog odobrio. Bog je pojasnio Svojim
ljudima da æe ih šejtan zavoditi na naèine koji æe izgledati dobri ali æe
posljedice ovih biti strašne. Allah ka‘e u Kur’anu:
“… A šejtan `eli da ih zavede u zabludu daleku” (sura An Nisa 4:61)
kao i
“… Šejtan vam je otvoreni neprijatelj…” (sura Al A’raf 7:23)
Pozivajuæi se na gornji ajet Huzur je rekao njegovo upuæivanje nije
ogranièeno na Adema i Havu (Adama i Evu) nego je upozorenje svim
muškarcima i ‘enama da je šejtan njihov drski neprijatelj i da zbog toga
vode raèuna o njegovim zavoðenjima. Obeæani Mesija a.s. je rekao da
24
dogaðaji navedeni u Èasnom Kur’anu nisu tek prièe starina, zapravo su
oni takoðer pretskazanja za buduæa vremena, zbog toga vjernici trebaju
biti obzirni.
Huzur je rekao šejtan mijenja svoje naèine sa promjenom vremena.
Svaki novi izum koji je koristan takoðer nosi upozorenje da ga šejtan
takoðer koristi. U suri Al Bakara je ajet gdje Bog ka‘e da vas šejtan
prepada strahom od siromaštva. Arapska rijeè u ajetu ’fakra’ oznaèava
siromaštvo kao i slamanje kième. Ovo znaèi da šejtan prijeti da æe ‘rtve
u ime Boga, ako ih èovjek bude uèinio, uèiniti da ta osoba ne bude u
stanju da se uzdr‘ava i da æe ga ostaviti iza u svijetu. Šejtan prepada
protiv ‘rtvovanja na mnoge naèine; zavodi osobu od obo‘avanja Boga i
da umjesto toga vodi svjetske poslove, stavlja strah od novèanog gubitka
i siromaštva u srca tako da osoba ne odvaja vrijeme radi Bo‘ijeg puta i
troši svo svoje vrijeme u zaraðivanju para. Meðutim, Bo‘iji robovi nisu
prestrašeni šejtanom. Huzur je rekao da je èitao èlanak u Al Fazl (urdu
novinama) koji je naveo da je u Rabvi jedan èovjek stajao u mesari da
kupi meso kad je lokalni sekretar za finansije te oblasti prolazio pored
mesare na biciklu. Sekretar je zastao da podsjeti tu osobu da ima neki
iznos koji je trebao platiti u svojoj èlanarini (finansijskom doprinosu).
Na to je on je pitao koliki je to iznos. Kad mu je bilo reèeno on je to
odmah platio i uzeo potvrdu. Meðutim, on je mesaru vratio meso koje
je bio kupio i rekao da æe njegova porodica imati jednostavnu hranu tog
dana. Takvi su ljudi koji nisu zavarani šejtanom i to nije samo jedna
osoba, stotine je takvih osoba u našoj Zajednici koji ne samo da preskaèu
meso nego su zapravo gladni ali èine ‘rtve.
Huzur je rekao da ima toliko mnogo primjera ‘rtvovanja ‘ivota u
našoj Zajednici; pogotovu su Ahmadi muslimani u Pakistanu suoèeni sa
smræu u svakom trenutku jednostavno zbog toga što su Ahmadi i zato
što ‘ive gdje ‘ive. Vrhunsko ‘rtvovanje ‘ivota Šahibzade Abdul Latifa
šehida i Maulvi Abdul Rahmana Šehida ilustruju da oni nisu odbili da
‘rtvuju svoje ‘ivote za plemeniti put i za Bo‘ije zadovoljstvo. Postoji
tuce drugih sluèajeva gdje su Ahmadi drage volje ponudili svoje ‘ivote,
ostajuæi èvrsti na svom vjerovanju i odluènosti a ne tek kao posljedice
iznenadnog napada.
Huzur je rekao u ovo vrijeme se na ekonomiju takoðer poziva kao na
’kièmu’ tako da šejtan prijeti onima koji daju, o finansijskoj buduænosti
njihove djece ali Bo`iji rob nastavlja da daje. Primjer `rtvovanja vremena
25
je ono s kojim je upoznat svaki Ahmadi, koji je vazan sa Zajednicom jer
oni daju neko vrijeme ili drugo Zajednici èak i ako je to prisustvovanje
sjednicama i skupovima. Tu je takoðer velika veæina koji `rtvuju svoje
vrijeme i dolaze na d`umu petkom i ne obraæaju pa`nju na šejtanove
nagovore – onda su tu oni koji ne dolaze na d`umu namaz petkom ili
èak na bajram namaze. Znaèajan je broj Ahmad muslimana koji ne
posveæuju pa`nju namazu i umjesto toga ostaju zauzeti u svojim
poslovnim radnjama.
Drugo, osim prijetnje siromaštvom šejtan takoðer nagovara èovjeka
da troši novac na stvari koje su nepoštene (prljave), na ovosvetske zabave
i bestidnost kao što su kockanje i uzimanje alkohola. On ovo èini na
naèin da èovjek ne shvata da radi nešto pogrešno. Allah ka‘e u Kur’anu:
’… i ne slijedite stope šejtana…’ (sura Al An’am 6:143). Potpuno je glupo
zamišljati da je ikakvo dobro u slijeðenju šejtana. Ako ovosvjetska osoba
bude upitana o svom konceptu šejtana on æe reæi ’da me Bog zaštiti od
njega’, meðutim, u slijeðenju šejtana takva osoba æe biti potpuno
neupoznata o onom što radi. U zavoðenju takvih ljudi šejtan ispunjava
svoju originalnu tvrdnju da æe veæinu ljudi odvesti od Boga. Huzur je
rekao da je put, da doðemo Bogu, da se pokajemo i okrenemo Njemu.
Zaista, On oprašta i osposobljava èovjeka da èini dobro u buduænosti, i
da je upuæivanje rijeèi ’ja’iizukum’ u ajetu iz sure Al Bakara na to da je
Bog obeæao oprost. Na Sudnjem danu šejtan æe sve poreèi ali Bog obeæava
da æe On omoguæiti oprost. Da æe On dati na ovom svijetu i da æe
takoðer oprostiti na ahiretu. Dok upuštanje u neèiste (proste) stvari
vodi teškoæama, fizièkim bolestima i mnogim drugim gubicima,
vjernicima su obeæani veæi blagoslovi. Bog ka‘e da æe On otvoriti vrata
Svoje milosti i vjernici æe razviti duhovnost. To je Bo‘ije obeæanje, Koji
je Dobrotvor i sve obuhvata i Koji ima neistrošive riznice blagoslova.
Svaki Ahmadi musliman koji èini finansijske ‘rtve zna da Bog na
neobièan naèin blagoslovljava svako davanje. Porodice onih koji ‘rtvuju
svoje ‘ivote svjedoci su èinjenice da su njihove ‘rtve izvor ogromnog
blagoslova za porodice. Ovo su iskustva da Dobrostivi, Sveobuhvatajuæi
Bog poklanja onima koji daju i koji se ‘rtvuju.
Bo‘ija dalja naklonost i milost na Njegove robove je takva da On ne
samo da poklanja oprost na iskreno pokajanje, dobra djela i ‘rtve, nego
On zapravo zapošljava meleke da tra‘e oprost za Njegove robove. U
Kur’anu je reèeno:
26
“Oni koji nose Prijesto i oni koji su oko njega slave hvalom Gospodara
svoga, i vjeruju u Njega, i tra`e oprost za one koji vjeruju: ’O,
Gospodaru naš, Ti sve stvari obuhvataš Svojom milošæu i znanjem.
Zato oprosti onima koji se kaju i slijede Tvoj put; i saèuvaj ih kazne
d`ehennemske.” (sura Al Mu’min 40:8)
Huzur je rekao ovdje ‘nošenje Prijestolja’ oznaèava meleke kao što
je objašnjeno u suri Al Haqqa (69:18) ili to znaèi one Bo`ije atribute na
kojima su ovi meleki bili odreðeni, Bo`iji atributi koji su opisani u suri
Al Fatiha, to jest Rabb (Gospodar) Rahman (Milostivi) Rahiim
(Samilosni) i Malik i Jeumidiin (Gospodar Sudnjeg dana). Ovo su atributi
koji dolaze u ljudsku upotrebu na ovom svijetu i temeljni su Bo`iji
atributi. Oni koji vjeruju i onda se kaju, okreæu se Bogu i èine dobra
djela, to su oni za koje Bo`iji meleki, pogotovu oni meleki koji su
odreðeni da omoguæe ove odlike ljudima i svaki melek kojem je dat
pojedinaèni atribut, moli Boga pozivajuæi se na taj atribut u ime vjernika.
Slièno, meleki potèinjeni ovima takoðer od Boga tra`e oprost za ljude.
Huzur je rekao da je èovjek pun greški i propusta i kad nehotice
posrne, ovi meleki mole Boga pozivajuæi se na Njegovu milost i Njegovo
bezgranièno znanje da oprosti Svom robu. Oni se prvo pozivaju na Bo‘iju
milost da tra‘e oprost zato što oprost dolazi samo sa Njegovom milošæu
i zato oni tra‘e Njegovu proširenu milost. Oni priznaju sveobuhvatno
znanje i mole da ako je u Bo‘ijem znanju da æe ovi ljudi posrnuti u
buduænosti da Bo‘ija milost, koja sve nadilazi, uèini da èine dobra djela
umjesto toga, i uèini ova dobra djela vjeènim za njih – meleki priznaju
da æe ljudi tako biti osposobljeni samo ako predstoji Bo‘ija milost. Ovo
je Najmilostiviji, Veliki oprosnik, Najsamilosniji Bog koji upošljava sva
sredstva da oprosti ljudima i dr‘i ih èvrstim na pobo‘nosti.
Bog ka‘e da On nagraðuje ‘rtve sedam stotina puta, zapravo to èak
mo‘e biti i više od toga zato što je Bog Dobrostiv i Sve obuhvata i Njegove
nagrade ne znaju granice. Pa ipak je èovjek nezahvalan i ostavlja boga
koji je uvijek milostiv, a zaveden je šejtanom za privremena zadovoljstva.
Huzur je citirao ajet 157 iz suri Al A’raf (7:157):
“I propiši nam dobro na ovom svijetu, i na ahiretu; mi smo došli
Tebi (s pokajanjem).’’ On je rekao: ’Moja kazna je takva da je Ja
stavljam na koga Ja hoæu, a Moja milost obuhavta sve stvari; zato
æu je Ja propisati onima koji se boje, i daju zekat, i onima koji
vjeruju u Naše ajete”
27
i objasnio da, kao što je Obeæani Mesija a.s. rekao, dogaðaji poslanika
opisani u Kur’anu su takoðer pretskazanja za buduænost – zbog toga
kad su navedeni primanje molitvi i Bo‘ija milost to je primjenjivo
(vrijedi) danas kao što je bilo i prije, naravno pod uvjetom da èovjek
ostaje pri Bo‘ijim naredbama. Bo‘ija milost nadilazi (nadmašuje) sve
ali je èovjeku data odgovornost da posvoji bogobojaznost (takvu) da
obo‘ava Boga, da voli Boga više nego bilo šta drugo, da uèini svaku
‘rtvu potrebnu da ispuni du‘nosti prema Allahu i du‘nosti prema
ljudima, da vjeruje u Bo‘ije znakove. Huzur je rekao da je dolazak Bo‘ijih
uzvišenih i svetih ljudi takoðer jedan od Njegovih znakova. U ovo doba
su, istinskog i revnog poklonika Èasnog Poslanika s.a.v.s. slijedili mnogi
znakovi; na primjer pomraèenje sunca i mjeseca, kuga i mnogi izumi
modernog doba. Kad onaj koji tvrdi (da je od Boga) navodi nešto i to se
dogodi onda je to poseban znak.
Bog je uèinio da Njegova milost nadilazi sve drugo zbog toga èovjek
uvijek treba da ima nadu u oprost i treba da nastoji da slijedi Bo‘ije
naredbe. Pogotovu vjernici nikada ne treba da budu takvog razmišljanja
da æe im biti oprošteno bez obzira na šta. Obeæani Mesija a.s. je rekao
da je Bog postavio Svoje zakone i takoðer ka‘njava one koji prelaze
granice. Bog nije rekao da Njegova milost nadilazi sve za griješnike,
zapravo je ovo bilo reèeno sa pozivanjem na one koji ostaju pri
bogobojaznosti. Zadatak je vjernika da nastavi da tra‘i ovu milost i
onda se nada u Bo‘iju sveobuhvatnu milost. Da nas Allah sve osposobi
da tako èinimo.