Hutbe

Hutba 22. maj 2009. – Takva – bogobojaznost


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je citirao ajet 33 iz sure An Nad‘m, èiji prijevod glasi:
“Oni koji odbace velike grijehe i nepristojnosti osim malih posrtaja
– zaista, naš Gospodar je velikog oprosta. On vas posve dobro zna
od vremena kad vas je stvorio od zemlje, i kad ste bili zametci u
utrobama vaših majki. Zato ne pripisujte èistoæu sebi. On najbolje
zna onoga ko je istinski bogobojazan.”
Obeæani Mesija a.s. je rekao da osoba nikad ne treba tvrditi da je
oèišæena i èista. Allah ka‘e ’nemojte sebe zvati oèišæenim’, jedini On zna
ko je bogobojazan. Èišæenje je uvjetovano takvom (bogobojaznošæu) a
takva je da izbjegavamo sve vrste zla koja je On stvorio. Bog je
ponavljajuæi rekao da je On taj Koji èisti ljude i On zna ona èije srce je
istinski bogobojazno. On zna stanje naših srca, upoznat je o onom što
mi èinimo oèitim i onom što skrivamo; On uopæe nikada i ni na koji
naèin ne mo‘e biti zaveden.
Popularni hadis navodi da su postupci (prosuðeni) motivima. Bog,
Koji zna šta je u srcima ima puno znanje o motivu iza svega šta god
èovjek radi. Oèevidno obo‘avanje Boga, post i èak mnogostruki had‘
kad su obavljeni sa bilo kakvim motivom nije vrijedno prihvatanja u
34
Bo‘ijim oèima. Ne samo da sve takve odlike budu izbrisane (uništene)
u takvoj situaciji, zapravo su one povod èovjekovog uništenja.
Dok našu pa‘nju skreæe kroz upozorenja, Bog se poziva na Svoju
ogromnu milost i daje nam nadu oprosta. Njegova upozorenja su takoðer
za našu vlastitu korist – da nas osposobi da idemo ispravnim putem.
Zaista, On zna stanje srca, upoznat je o sposobnosti i moguænosti osobe,
zbog toga On daje radosne vijesti da ako se budemo pridr‘avali takve,
èuvali èistim svoje motive, On æe bilo kakve naše omaške (propuste)
uviti u ovoje Svog oprosta.
Upuæujuæi na Kur’anski ajet citiran na poèetku Huzur je rekao da on
daje radosne vijesti o oporostu s pozivanjem na Bo‘iju ogromnu milost
i navodi Svoje sveobuhvatno znanje. Huzur je objasnio da je, milione
godina prije nego što je èovjek bio stvoren, Bog stavio na mjesto
aran‘mane (pripreme) da odr‘ava ljudski ‘ivot. On je od tada upoznat
i zna o nama, o prirodi koju æe nam dati, kakve moguænosti æe nam
podariti itd. Ovo je dubok predmet koji je objašnjen u drugim Kur’anskim
ajetima.. Bo‘ije znanje o nama je tako ogromno da, ne samo da ga ne
obuhvatamo nego nemamo znanja o tome. S protokom vremena i
nauènim razvitcima èovjek je saznao o odreðenim èinjenicama o
stvaranju ali veæina ovih su samo poznati onima koji imaju iskljuèivo
znanje o nauci. Meðutim, Bog ima apsolutno znanje o svemu od poèetka
vremena. Kreèuæi se ni‘e na ljestvici znanja tu je hranjenje zametka u
maternici. Mnogi sada imaju znanje o ovome. Razvoj u polju medicine
je dovoljan da osposobljava ljude èak u zemljama u razvoju da imaju
neku svijest o ovome kroz pregled ultra zvukom. Neki èak iznaðu da li
oèekuju djeèaka ili djevojèicu. Bog iznosi da On ima puno znanje o
ovom stadiju èovjekovog razvoja takoðer i upoznat je taèno o tome s
kojim moguænostima je neko roðen. Uprkos toga da je Znalac nevidljivog,
On je èovjeka obdario s izborom izmeðu dobrih i loših djela. Dobra
djela su ona koja su poduzeta èisto da se postigne Bo‘ije zadovoljstvo.
Bog upozorava da èak kad èini èestita djela èovjek mo‘e razviti osjeæaj
samo-zaokupljenosti. Zbog toga nije na nekome da tvrdi da on ili ona
èine ‘dobra djela’. Radije nego da se osjeæa samo-zadovoljan o bilo kojoj
vrlini, svaki posao treba da u èovjeku poveæa poniznost i bogobojaznost.
Èovjek ne mo‘e sebi dati svedod‘bu ustrajavanja na bogobojaznosti,
niti mo‘e druga osoba posvjedoèiti nekome u njegovo ime. Samo Bog
zna ko je najbogobojazniji.
35
Huzur je rekao da je va‘no da ovdje objasnimo šta taèno znaèi
(Arapska) rijeè ’lamma’ (manji propusti) u naprijed spomenutom ajetu
gdje se navodi: ’koji odbacuju velike grijehe i bestidnosti osim za manje
propuste…’ Mnogi ljudi iz ovoga prave pogrešne pretpostavke. Znaèaj
ovog citata je da zbog toga što je èovjek slab, pod odreðenim okolnostima
on nehotice (iz nepa‘nje) èini grijeh. Ovo treba slijediti istinskim
pokajanjem i ‘aljenjem, i ovo zahtijeva obilje istigfara. Lamma znaèi
ako je neko bio skon zlu da je to privremeno. Lamma takoðer znaèi ako
se razviju šejtanske misli onda s Bo‘ijom milošæu èovjek bude spašen
bez traga preostalog zla. Huzur je rekao nemoralnost i grubost su
uèestale u svijetu. Ako je èovjek sklon zlu u takvim okolnostima, on
treba bez odlaganja tra‘iti Bo‘iji oprost. On prima istinsko pokajanje.
Huzur je citirao slijedeæe Kur’anske ajete da dalje objasni ovaj
predmet:
“I ni jedan optereæena duša ne mo‘enositi teret druge; i ako teško
optereæena duša pozove drugu dušu da nosi njen teret, ništa od toga
neæe nositi druga (duša), makar to bio blizak rod. Ti mo‘eš upozoriti
samo one koji se boje svog Gospodara u tajnosti i obavljaju namaz.
I oni koji sebe èisti, èisti se samo za svoju vlastitu korist; a Allahu je
povratak.” (sura Fatir – 35:19)
“Zaista, onaj istinski napreduje ko sebe oèisti.” (Sura Al A’la – 87:15)
“Sigurno, onaj napreduje ko je uveæa,” (Sura Aš Šams – 91:10)
Huzur je objasnio da je Obeæani Mesija a.s. rekao da nam je nareðeno
da se oèistimo, da ne mo‘emo tvrditi da smo bili oèišæeni. Da svaku
vrlinu trebamo dovesti u vezu i vezati za Bo‘iju milost; ako bilo ko
pove‘e bilo koju vrlinu sa svojim vlastitim moguænostima taj nije bio
oèišæen. Istinski vjernik uvijek ima strah od Boga kako traga za vrlinama
da ih stavi u praksu i postigne Bo‘ije zadovoljstvo.
U Èasnom Kur’anu:
“Ako se budete dr`ali dalje od te`ih stvari koje su vam zabranjene,
Mi æemo od vas ukloniti vaša manja zla i uvesti vas do mjesta velike
èasti.” (4:32)
Huzur je rekao da, kao što je prije objasnio, iako Èasni Kur’an za
grijehe citira rijeèi veliki i manji, nije navedeno nikakvo stvarno
razlikovanje. Svaki takav grijeh koji je teško napustiti za osobu je veliki
36
grijeh. Zato Bog navodi da èuvajuæi strah od Boga u privatnosti èovjek
treba da nastoji i treba da se oèisti. Kad tu bude strah od Boga èovjek æe
biti uèinjen nesklonim prema grijesima i samo je onda oèišæen kad je
postignuto takvo stanje. Ovo je jedino u Bo‘ijem znanju. Istinska èast je
samo kad Bog smatra èovjeka èistim.
Bog citira znak istinskog vjernika kao:
“I koji odbaci te`e grijege i bestidnosti, i, kad su ljuti (razljuæeni),
oni oproste.” (sura Aš Šura – 42:38).
Huzur je objasnio da je ovdje bila navedena ljutnja skupa sa velikim
grijesima i bestidnostima da razjasni njenu ozbiljnost onima koji to
smatraju beznaèajnim. Huzur je rekao ljutnja nije mali grijeh – kad nema
kontrole nad èovjekovom ljutnjom ona dolazi pod kategoriju velikog
grijeha. Zaista, èovjek ponekad prirodno osjeæa ljutnju, meðutim kad
razdra‘enost ide izvan kontrole ona uklanja njegovu èistoæu. Ljudi treba
da prestanu pretpostavljati da mogu postiæi èistoæu uprkos svog strašnog
moralnog stanja i da æe njihov grijeh ljutnje biti ubla‘en drugim vrlinama.
Huzur je rekao da su prigovori o ljutnji koji rezultiraju u svaðama izmeðu
mu‘eva i ‘ena svakidašnjost. Ljutnja se pokazuje u mnogim društvenim
svaðama, u sportu takoðer. To vodi pakosti (zlobi) i zlonamjernosti
(neprijateljstvu). Bog navodi da je ljutnja veliki grijeh i velika je zapreka
u èišæenju nafsa (svog ’ja’).
Obeæani Mesija a.s. je rekao da svaka osoba treba smatrati svojom
obavezom da dovede do promjena u sebi. Huzur je rekao da za ovo
osoba treba da se stalno okreæe Bogu Èija je milost ogromna. Kad, skupa
sa èinjenjem dobrih poslova, budemo nastojali i upili Bo‘iju milost,
budemo tra‘ili Njegovu sveobuhvatnu milost, onda æemo biti uspješni.
Zatim je Huzur proèitao dugaèak isjeèak iz pisanja Obeæanog Mesije
a.s. o postizanju èistoæe sebe (svog ’ja’). To se odnosi na ’duhovne vje`be,
namaz i društvo istinoljubivih’ kao nu`nosti za postizanje Bo`ije milosti.
Huzur je objasnio da su u ovo vrijeme i doba plemenita pisanja Obeæanog
Mesije a.s. za nas ’društvo istinoljubivih’. Huzur je rekao da je jedna
gospoða iz Njemaèke koja je naporno radila da skupi i skupila naredbe
Èasnog Kur’ana pisala je Huzuru i rekla da sada kad èita knjige Obeæanog
Mesije a.s. osjeæa kao da èita komentar Èasnog Kur’ana i kad èita Kur’an
ima jasno razumijevanje znaèenja ovih naredbi. Huzur je rekao da su
ove knjige sigurno ogroman blagoslov.
37
U potrazi za èišæenjem sebe èovjek èini odreðene (posebne) izbore.
Ovo je ilustrovano primjerom gdje je šejtan, koji je bio ohol, jasno
izgovorio svoju nadmoæ kod èega je èovjek, kome je bilo dato duhovno
znanje, uèinio slijedeæu dovu:
“Oni su rekli: ’Naš Gospodaru, mi smo zgriješili svoje duše; i ako
nam Ti ne oprostiš i ne budeš imao milosti, sigurno æemo biti
izgubljeni.” (Sura Al A’raf – 7:24)
Huzur je rekao da je ovo dova koja i dalje privlaèi Bo‘iji sveobuhvatni
oprost, spašava od svih zala, prekriva naše pogreške i prijestupe i povod
je da postignemo Njegovo zadovoljstvo. Da nas Allah osposobi da se
uvijek zamišljamo nad sobom i analiziramo sebe i takoðer da svaku
vrlinu odvodimo u vezu s Bogom, oèistimo sebe od svih zala i stalno
te‘imo za ovim. Da uvijek tra‘imo Bo‘iji ogromni oprost, da nas Allah
osposobi da tako èinimo.