Hutbe

Hutba 29. maj 2009. – Allah ne opterećuje ni jednu dušu preko njene mogućnosti


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je citirao ajet 287 iz sure Al Bakara, èiji prijevod glasi:
“Allah ne optereæuje nijednu dušu više od njene moæi. Ona æe imati
(nagradu) koju zaradi, i dobit æe (kaznu) koju zaradi. Gospodaru
naš, ne stavljaj nam na odgovornost ako zaboravimo ili pogriješimo.
O, Gospodaru naš, nemoj na nas stavljati teret kao što si stavio na
one prije nas (zbog njihovih grijeha). Gospodaru naš, nemoj na nas
stavljati teret koji je izvan naše moæi; i prijeði preko naših grijeha i
38
oprosti nam, i smiluj nam se. Ti si naš Gospodar; zato nam pomozi
protiv nevjernièkog naroda.”
Huzur je svoju današnju hudbu odr‘ao u svjetlu tumaèenja ovog
ajeta kako je objasnio Obeæani Mesija a.s.
Objasnio je da je u gornjem ajetu rijeè ’vus’aha’ (moæ) upotrebljena
za ljude da oznaèi njihove ogranièene moæi. Meðutim, opæenito govoreæi,
rijeè ’vasi’ upotrebljena za Boga (Dobrotvoran, Sve-obuhvatan) je da
oznaèi Njegovu neogranièenu moæ. On je Gospodar svih moæi, Njegovo
znanje je neprestalno i zbog toga ga èovjek ne mo`e shvatiti. Bog ne
daje nikakvu naredbu koju èovjek ne mo`e staviti u praksu. Èovjekova
je du`nost da se pridr`ava ovih naredbi. U islamu su naredbe u skladu
sa èovjekovim prirodnim moguænostima, zbog toga je svaka osoba
odgovorna za svoje postupke. Islam ne predstavlja nerazuman koncept
da je èistom Bo`ijem Poslaniku bila data prokleta smrt radi nemarnih
ljudi. Èasni Kur’an proglašava da su u skladu sa prirodom èovjeka date
naredbe u liniji sa èovjekovim moguænostima i slabostima. Èovjek nastoji
da èini dobra djela ali to ga ne èisti potpuno jer je, kao što hadis navodi
prisustvo šejtana u nama kao krvotok koji teèe venama. Kao rezultat,
bilo koji (kakvi) nenamjerni grijesi, slijeðeni istinskim pokajanjem i
tra`enje Bo`ijeg oprosta vodi èovjeka ka pobo`nosti. Èovjek treba da
neprestalno nastoji (trudi se) da ostvari pobo`ne promjene u sebi. Bo`ija
milost je široka (prostrana) i Njegov oprost je sveobuhvatan; On oprašta.
Ovo je uèenje Èasnog Kur’ana za koje se ne tra`i nikakva pokora
(ispaštanje).
U objašnjavanju naprijed spomenutog ajeta Huzur je nabrojao
dvanaest taèaka iz pisanja objašnjenja Obeæanog Mesije a.s. On je rekao
da Bog ljude ne optereæuje više od njihove intelektualne/mentalne moæi.
Meðutim, On nas takoðer pouèava dovi:
“O moj Gospodaru poveæaj moje znanje”. (20:115)
Ovo je molitva kojoj je bio pouèen Èasni Poslanik s.a.v.s. kome je
bilo dato znanje èija širina je èak obuhvatala Sudnji dan. U vrijeme kad
je Kur’an bio objavljen Bog je u potpunosti znao o daljim riznicama
(blagu) koje æe biti objavljene. On je prema tome pouèio Èasnog
Poslanika s.a.v.s. ovoj molitvi tako da on nastavi da moli za porast u
moru duhovnog znanja i spoznaje koju je veæ imao. Kad su Kur’anske
objave bile potpune Poslanikova dova je bila da æe njegovi sljedbenici
39
biti u velikoj potrebi za ovom osobitom molitvom. Bez sumnje Bog navodi
da On ne optereæuje dušu više od njene moæi, ne dr‘i je odgovornom
dokle On ne podari potrebnu moæ, meðutim, ovo uèenje takoðer iziskuje
(zahtijeva) da vjernik treba poveæavati svoje znanje i tra‘iti uveæanje
svojih moguænosti.
Huzur je rekao iz vrste znanja koje Bog daje Svojim Poslanicima,
najbolje i najviše je bilo dato Èasnom Poslaniku s.a.v.s., pa ipak je on
takoðer bio pouèen molitvi: ’O Gospodaru, uveæaj moje znanje.’ Ako
tra`enje znanja nije iziskivalo (zahtijevalo) nastojanje onda bi hadis
koji navodi putovanje do Kine u potrazi za znanjem bio beznaèajan.
Meðutim, uprkos podrazumijevanom nastojanju, znanje se ne mo`e
postiæi bez Bo`ije milosti.
Mentalna moguænost se razlikuje od osobe do osobe, ovisno od
èovjekove prirodne sposobnosti (vještine) prema èinjenicama djetinjstva,
okru‘enja itd. Bog je u ovoj stvari odredio (dodijelio) stepene. Ako neko
posti‘e znanje u skladu sa svojom moguænosti, on æe ga uveæati. Ne
smije se podrazumijevati da osoba stièe znanje prirodno ili zbog svojih
okolnosti.
Bog je upoznat o svemu zbog Njegovog prostranog znanja. Zbog
toga kad Bog èovjeka èini obavezanim (za Njegove naredbe) On to ne
èini u pogledu Svog znanja. Ako èovjek ne iskoristi svoje Bogom dane
moguænosti bit æe odgovoran za ovo. Obeæani Mesija a.s. je objasnio da
rijeèi : ’Allah ne optereæuje ni jednu dušu više od njezine moæi’ sugerišu da
ako èovjek upošljava sve svoje moguænosti da stekne znanje on æe biti
primalac Bo`ijeg zadovoljstva. Znanje koje poveæava èovjekovo shvatanja
Boga uzrokuje da se èovjek dalje okreæe (obraæa) Njemu. Èasni Kur’an
navodi:
“Samo se Allaha boje, meðu Njegovim robovima, uèeni. Zaista je
Allah moæan, mnogo prašta.” (35:29)
Huzur je objasnio da se termin ’koji imaju znanje/uèeni’ ne odnosi
na današnje takozvane vjerske uèenjake. Radije, to znaèi one koji
poveæavaju svoje uviðanje (shvatanje) o Bogu sa svakim poveæanjem
svog znanja; oni za koje vrijedi (urdu) stih Obeæanog Mesije a.s.: ’U
kojem god pravcu pogledamo, to je put (koji vodi ka) Tvom licu.’ Huzur je
rekao da ovo objašnjava istinski znaèaj ajeta: ’Allah ne optereæuje ni
jednu dušu izvan njene moguænosti’ sa intelektualne perspektive.
40
Huzur je rekao da je druga taèka koju je nabrojao iz pisanja Obeæanog
Mesije a.s. u pogledu ovog ajeta da Bog samo predstavlja one vjere koje
su unutar moguænosti ljudskog shvatanja. Ajet prije 2:287 citira razna
vjerovanja; u meleke, knjige i poslanike. Hadis navodi da je u bijelo
odjevena osoba došla Èasnom Poslaniku s.a.v.s. i pitala ga šta je
vjerovanje. Na to je Poslanik odgovorio: ’Da potvrdite svoju vjeru u Allaha,
Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove Poslanike i da potvrdite svoju
vjeru u Sudnji dan i Bo`iju odredbu.’ Huzur je rekao da ako je neko
pobo`ne prirode ne treba èak da gleda izvan ove zemlje da potvrdi
svoje vjerovanje u Boga. Èasni Kur’an je sastav istina objavljenih u
prethodnim knjigama kao i ispravka bilo kakvih nedostataka/ umetanja
koje su one imale. Bog je lièno proglasio da æe èuvati Kur’an, ojaèavajuæi
èovjekovo vjerovanje u njegovu vjerodostojnost. On je takoðer naveo
da nema ništa u Kur’anu što ne mo`e biti stavljeno u praksu. Bila je
nesreæa ranijih naroda da nisu vjerovali u poslanike koji su im došli.
Huzur je rekao ako je mentalna moæ ranijih naroda bila manja, uèenje
koje je bilo objavljeno u njihovo vrijeme bilo je u skladu s tim.
Huzur je rekao da Bog ne stvara smetnju ili uznemirenje nikome u
pogledu odgovornosti (obavezanosti) naredbi namaza i posta. Onom
ko je bolestan dozvoljeno je da obavi namaz le‘eæi; putniku je dozvoljeno
da skrati namaz. Sliène prilike su tu za post. Zaista, zekat je obavezan
samo za one sa odreðenom visinom prihoda/imetka i had‘ je takoðer
obavezan za one koji mogu priuštiti da putuju, koji su dobrog zdravlja
i mogu to obaviti u miru. Naredbe za sve ove aspekte su u skladu sa
èovjekovim moguænostima i ljudi svih ‘ivotnih slojeva su ih stavili u
praksu.
Treæi èinioc koji je Obeæani Mesija a.s. iznio u ovom navoðenju je da
je praksa Èasnog Poslanika s.a.v.s. za nas blagoslovljeni uzor. Kur’an
navodi:
“Zaista vam je u Poslaniku lijep primjer, za onog ko se nada Allahu
i Sudnjem danu i ko Allaha mnogo spominje.” (33:22)
Obeæani Mesija a.s. je rekao da treba da nastojimo i slijedimo
Poslanika u svemu. On je rekao: da nam Bog nije podario moguænosti
da posvojimo uzor blagoslovljenog Poslanika na potèinjenom stepenu
(kao sjena) On nam nikada ne bi naredio kako je naprijed reèeno. Huzur
je rekao da izgovor da, pošto ne mo‘emo postiæi uzvišeni standard
Poslanika s.a.v.s. ne treba ni da nastojimo, ne oslobaða nas naših obaveza.
41
Bilo je desetine miliona u ovom ummetu koji su tako nastojali i predstavili
primjer. Obièni vjernik zasigurno mo‘e slijediti ovaj blagoslovljeni uzor
u skladu sa svojom moguænosti.
Èetvrti aspekt u pogledu ajeta 2:287 je da se dolazak Èasnog
Poslanika s.a.v.s. dogodio za cijelo èovjeèanstvo. Prema tome je nareðeno
da prihvatimo njegova uèenja i jedini je on sada izvor za spas. Meðutim,
njegova uèenja moraju biti ubjedljivo shvaæena da bi ta osoba onda bila
smatrana odgovornom. Zaista, nama nije dozvoljeno da se upliæemo u
ovu stvar, to je potpuno na Bogu da oprosti kome god On izabere. Mi
nismo upoznati o unutrašnjim osjeæajima bilo koga i zbog toga ne znamo
ko nije ubjedljivo shvatio uèenja islama.
Peta stvar u ovom primjeru je da Bog ne prisiljava èovjeka da bilo šta
èini nerazmuno. Kur’an ponavljajuæi spominje rijeè ’mudrost’. Svaka
naredba je bazirana na potpunoj mudrosti. U Kur’anskoj frazeologiji
mudrost znaèi da provodimo poštenje i pravdu, da usavršimo znanje i
da predstavimo dokaz za sve. Citirajuæi ajet 220 iz sure Al Bakare, èiji
prijevod glasi:
“Oni tebe pitaju o vinu i igrama na sreæu. Reci: ’U oboma je veliki
grijeh, a i neka korist za ljude; ali je grijeh toga dvoga veæi nego
njihova korist.’ I oni te (takoðer) pitaju šta treba da potroše. Reci
im: ‘Višak (svojih potreba).’ Ovako vam Allah objašnjava (Svoje)
znakove da duboko razmislite.” (2:220)
Huzur je rekao ova naredba koja zabranjuje uzimanje alkohola bila
je objavljena zato što opijanje spreèava osobu da obo‘ava Boga i remeti
društveni mir. Sada je dokazana nauèna èinjenica da alkohol utièe na
mo‘dane æelije. Ovosnost o kockanju je slièno po gubitku. Uzimanje
alkohola i kockanje takoðer vodi nestalnosti u temperamentu. Kad se
upotrebljava u krajnje niskim kolièinama za medicinske svrhe, alkohol
mo‘e biti blagotvoran èovjeku. Meðutim ove kolièine ne rezultiraju u
opijenosti.
Objašnjavajuæi šesti èinioc Huzur je citirao ajet 174 iz sure Al Bakara:
“On vam je jedino zabranio ono što je mrtvo, i krv, i svinjsko meso,
i ono na èemu je spominjano ime nekog drugog osim Allaha. A onaj
ko je prisiljen (glaðu), a ne iz `elje, i da ne prelazi granicu, za njega
to neæe biti grijeh. Sigurno Allah najviše prašta (i) milostiv je.”
(2:174)
42
i rekao da islamski Šerijat nikoga ne stavlja u nepotrebnu teškoæu. U
situaciji ‘ivota i smrti èovjeku je dozvoljeno da upotrebi ono što je inaèe
zabranjeno.
Sedma taèka je da su sve Bo‘ije naredbe bile dobro unutar ljudskih
moguænosti. One nisu bile poslane da èovjeka stave u teškoæu. Bog je
Svet i Visok daleko iznad toga da bi ovo uèinio.
Osmi aspekt je da ovi uvjeti postavljeni za vršenje (provoðenje)
naredbi su u skladu sa fizièim i mentalnim moguænostima svakoga. Zbog
toga je obaveza svake osobe da ih stavi u praksu u skladu sa svojom
moguænosti.
Deveti faktor je da su èitave naredbe Èasnog Kur’ana izvodljive i ni
jedna nije teret. Hazreti Ajša r.a. je rekla da su ‘ivot i morali Èasnog
Poslanika s.a.v.s. bili praktièni opis (slikanje) Èasnog Kur’ana. Svaka
osoba mora nastojati i staviti ih u praksu u skladu sa svojim
moguænostima.
Deseti aspekt je da Bog pokazuje istinske snove ljudima tako da imaju
uvid u tvrdnje Poslanika. Huzur je rekao da je Bog stavio povjerenje u
prirodu svake osobe da razumije poruku Bo‘ijeg Poslanika. Istinski snovi
mogu biti pokazani najveæim griješnicima.
Jedanaesta taèka je da je nepovinovanje naredbama u toku djetinjstva
i zbog mentalne onesposobljenosti izuzeto od odgovornosti.
Dvanaesti aspekt je da æe, ako Bo‘ije naredbe nisu stavljene u praksu
u jeku neèije mladosti ta osoba biti smatrana odgovornom. Ovo je doba
kad je èovjek sposoban da èini najbolje, meðutim, ovo je takoðer vrijeme
kad Nafse Ammara (duša koja navodi na zlo) najèešæe napada èovjeka.
Uprkos èinjenice da Bog ne optereæuje dušu više od njezine moæi, ako
osoba odluèi da ne stavi Njegove naredbe u praksu onda on ili ona
odreðuje svoje vlastite ‘granice’ ili opseg (djelokrug) i prema tome je
neposlušna Bogu.
Hazreti Muslih Maud, Halifatul Mesih II r.a. je rekao: ‘Od zala samo
æe ono zlo biti ka`njeno koje èovjek svjesno ponavlja i ne ostavlja.’
Naš voljeni Bog ne optereæuje ni jednu dušu i ne daje teške naredbe,
zapravo, On oprašta. Tako nas je pouèio molitvi u drugom dijelu ajeta
2:287. Objašnjavajuæi ovo Huzur je rekao da uprkos èinjenici da ajet
ka‘e: ’Allah ne optereæuje ni jednu dušu preko njenih moguænosti’ istinski
vjernik treba da moli Boga u pogledu svoje poniznosti i moli da ga ni
43
jedan njegov ili njen postupak ne vodi Bo‘ijem nezadovoljstvu. Huzur
je rekao mi treba da molimo za ustrajnost i napredak vjere. Treba da
molimo da nikada ne budemo uzrok bilo kakvog gubitka ili štete našoj
Zajednici. Huzur je objasnio da ove molitve pred kraj ajeta su uèinjene
u mno‘ini tako skreæu pa‘nju na našu zajednièku (društvenu)
odgovornost. Huzur je èinio dovu da nastavimo da koristimo sve Bogom
dane sposobnosti dok putujemo blagostanjem i napretkom.