Hutbe

Hutba 19. juna 2009. – Božiji atribut Al Rafi (Koji Uzvisuje)


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Al Rafi (Koji Uzvisuje) je jedan od Bo‘ijih atributa. Al Rafi je ono
Biæe koje Uzdi‘e istinske vjernike. Uzdizanje je dato vjernicima zbog
dobrih djela i stalnog nastojanja; ono je samo Bo‘ijom milošæu. Meðutim,
ponekad Bog poklanja visoke polo‘aje vjernicima tek kroz Svoju milost
na naèin koji je izvan ljudske zamisli. On daje dalju blizinu Svojim
odabranim ljudima uveæavajuæi tako njihov veæ uzvišeni polo‘aj. On
poklanja nekim od ovih ljudi uzvišeni polo‘aj poslanstva i šalje Svoja
uèenja preko njih. Èasni Kur’an ka‘e:
“Njemu se uzdi`e lijepa rijeè a dobra djela ih vode u vasionu…”
(sura 35:ajet 11)
Huzur je objasnio da ovo znaèi da Bog prima dobra djela; dobra
djela su povod hvale i bez dobrih djela èovjek ne mo‘e postiæi
prihvatanje.
Huzur je rekao da je Bog Al Rafi, ali On je takoðer Al Kadir (Posjednik
moæi i ovlaštenja), On mo‘e udijeliti kome god On ‘eli. Meðutim, opæi
56
princip je da uzdizanje posti‘emo kroz dobra djela. Obeæani Mesija a.s.
je naredio svojoj Zajednici da, ako išta posti‘e prihvatanje kod Boga, to
su dobra djela. Ovaj ajet znaèi da je neznalicama i ljudima griješnicima
pred-islamske Arabije bilo reèeno da æe se pod uticajem Èasnog Poslanika
s.a.v.s. osloboditi ne samo svih svojih poroka nego da æe postiæi najviše
standarde bogobojaznosti i dostojanstva. Ova èast se ostvarila kao
rezultat njihovog iskrenog vjerovanja, visokih moralnih vrlina i dobrih
djela. Huzur je rekao onda se svijet osvjedoèio da su upravo oni ljudi
koji su bili ‘igosani kao neznalice, upravljali svijetom. Tako je bio odreðen
put koji je pokazao da prihvatanjem (posvajanjem) odreðenih principa
mo‘e biti postignuta pobo‘nost. Meðutim, muslimanski svijet se
preokrenuo u materijalistièki i zaboravio je standarde svojih predaka.
Danas je situacija takva da musliman ubija muslimana u ime islama. Iz
ovog razloga nemuslimani mogu nareðivati svoje uvjete. Muslimanske
vlade se okreæu nemuslimanskim silama za svoje probleme. Ako
muslimanska zemlja bude suoèena sa neredom, radije nego da ih
muslimanske zemlje izmire, USA i Evropske zemlje silom nametnu svoju
volju da riješe ovaj problem. Nemuslimanske vlade su krajnje uvredljive
u svom pristupu i ovo raða protestvovanje meðu muslimanima. Zbog
nepridr‘avanja uèenjima islama, muslimani, radije nego da se uzdi‘u
do velikih visina srljaju u nizbrdicu.
Bog je rekao da je princip usvajanja dobrih djela u slijeðenju
blagoslovljenog uzora Èasnog Poslanika s.a.v.s. i taj uzor æe jedini biti
dobrotvoran. Premda današnji muslimani priznaju da su njihovi postupci
to što im donosi sramotu oni neæe da prihvate da usvoje puteve ka
dobrim djelima koji su bili iznešeni (formulisani) u pogledu sadašnjeg
doba. Bog je poslao Obeæanog Mesiju a.s. kao Mehdija zbog njegove
duboke i revne ljubavi prema Èasnom Poslaniku s.a.v.s. Ne samo da oni
odbijaju ovog revnog poklonika Poslanika, zapravo, danas sama definicija
muslimana povlaèi upotrebu uvredljivog jezika za njega.
Citirajuæi primjer ogromne èasti koju je Obeæani Meisja a.s. odao
Èasnom Poslaniku s.a.v.s. u njegovoj urdu poeziji, Huzur je rekao u ovo
doba niko drugi nema niti zaista mo‘e imati, ispravan uvid duhovne
svjetlosti Poslanika osim Obeæanog Mesije a.s. Naèin na koji je on
objasnio duhovno svjetlo Poslanika je jedinstven. Huzur je proèitao
isjeèak iz njegovog plemenitog pisanja da objasni ovaj predmet:
“Èasni Kur’an je ovu stvar postavio u izvanrednoj alegoriji kako
slijedi:
57
Allah je svjetlo nebesa i Zemlje. Primjer svjetla Njegovog je udubina
u kojoj je svjetiljka. Ta svjetiljka je u staklenoj kugli. Staklo je kao
jedna sjajna i blistava zvijezda. Ova (svjetiljka) je upaljena od
blagoslovljenog drveta masline, koje nije ni istoèno ni zapadno, èije
ulje gotovo da zasvijetlji iako ga vatra nije dotakla. Ovo je svjetlost
nad svjetlošæu!
Allah upuæuje Svome svjetlu koga On hoæe. I Allah ljudima objašnjava
primjere, i Allah ima vjeèno znanje o svakoj stvari. (sura 24: ajet
36)
Ovo znaèi da je Bog svjetlo nebesa i Zemlje, to jest, svako svjetlo
koje je vidljivo u visinama i u dubinama, bilo u dušama ili u tijelima,
bilo lièno ili steèeno, bilo oèito ili skriveno, bilo unutrašnje ili spoljašnje,
je dare‘ljivost Njegove milosti. Ovo je ukaz na to da opæa milost
Gospodara svjetova obuhvata sve i da ništa nije bez Njegove milosti.
On je izvor sve milosti i Uzrok uzroka svih svjetala i glavno vrelo svih
milosrða. Njegovo Biæe je potpora cijelog svemira i utoèište je svih visokih
i niskih. On je sve izveo iz mraka ništavnosti i dao tome odjeæu postojanja.
Nema drugog biæa koje postoji samo od sebe i da je vjeèno, ili da nije
primalac Njegove milosti. Zemlja i nebo, i ljudi i ‘ivotinje, i kamenje i
drveæa, i duše i tijela, svi svoje postojanje duguju Njegovoj milosti.
Ovo je opæa milost koja je spomenuta u ovom ajetu; Allah je svjetlo
nebesa i zemlje. Ova milost obuhvata sve kao krug. Nema nikakvog
prilo‘enog uvjeta da budemo korisnici ove milosti. U poreðenju sa ovim
tu je posebna milost koja ima dodane uvjete i koja je data samo onim
pojedincima koji imaju sposobnost i moguænost da je prime, to jest,
savršenim pojedincima koji su poslanici, od kojih je najbolji i najviši
Muhammed, odabrani, s.a.v.s.. Pošto je ta milost prefinjena istinitost,
zbog toga je Svemoguæi Bog, nakon spominjanja opæe milosti, u svrhu
širenja svjetla Èasnog Poslanika s.a.v.s. u jednoj alegoriji opisao posebnu
milost tako da to bude lahko razumljivo.
Prijevod preostalog dijela gornjeg ajeta je: To svjetlo je primjerom
pokazano (od savršenog èovjeka, Poslanika) kao da je tamo bilo svijetlo
udubljenje (kojim se mislilo na prsa Èasnog Poslanika s.a.v.s.). U toj
udubini je lampa (znaèi Bo‘ija objava). Lampa je dr‘ana u kristalnoj
kugli svijetloj kao svjetlucava zvijezda, (znaèi èisto i sveto srce Èasnog
Poslanika – s.a.v.s. – koje je po svojoj prirodi slobodno od svih neèistoæa
i ogranièenosti, kao èisto ogledalo i nema nikakvog drugog odnosa osim
58
s Bogom. To ogledalo je tako svijetlo kao svjetlucava zvijezda, koja sija
u nebo s velikom slavom, (što znaèi da je srce Èasnog Poslanika – s.a.v.s.-
tako èisto i svijetlo da je njegovo unutrašnje svjetlo oèitovano na njegovoj
vanjštini da teèe kao voda). Ta lampa je zapaljena uljem blagoslovljenog
drveta, (koje je drvo masline). (Ovim se mislilo na biæe Èasnog Poslanika
– s.a.v.s.- koje je zbirka razlièitih vrsta blagoslova i milosti koji nisu
ogranièeni ni na koje mjesto, ili doba, ili pravac, nego trajno teèe i nikada
neæe biti prekinuto). Ovo blagoslovljeno drvo nije ni od istoka niti od
zapada, (tako reæi, priroda Èasnog Poslanika – s.a.v.s.- niti pati od
pretjeranosti niti od nedostatnosti i stvorena je u najboljoj formi). Ovo
ulje je od blagoslovljenog drveta kojim je zapaljena lampa objave, znaèi
profinjeno svijetao razum Èasnog Poslanika s.a.v.s. skupa sa prirodnim
visokim moralnim odlikama koje su hranjene èistom fontanom njegovog
savršenog razuma.
Znaèenje lampe objave da je bila zapaljena visokim moralnim
vrlinama Èasnog Poslanika – s.a.v.s.- je da se milost objave spustila na
njih i oni su bili povod spuštanja objave. Ovdje je takoðer ukazivanje da
je milost objave bila u podudarnosti s prirodom Èasnog Poslanika s.a.v.s.
èije je objašnjenje da se objava spušta u skladu sa prirodom Poslanika
kome je povjerena. Na primjer, temperament Musaa a.s. je bio spoj slave
i ljutnje; tako je u skladu s tim u Tevratu bilo objavljeno u graði
majestetiènog zakona. Isa je imao narav koja je bila krotka i nje‘na, i
tako Jevanðelje uèi krotkosti i nje‘nosti. Èasni Poslanik s.a.v.s. je po
temperamentu bio krajnje èvrst i ustrajan. On nije volio da neopravdano
bude blag, niti je volio da bude ljutit u svakoj prilici. Umjesto toga on je
bio oštroumnog (pronicljivog) temperamenta koji je iskazivao du‘nu
pa‘nju zahtjevima prilike. Zbog toga je takoðer, Èasni Kur’an njemu bio
objavljen u prikladnom i umjerenom karakteru koji spaja strogost i
ljubaznost, strahopoštovanje (bojazan) i samilost, i èvrstoæu i mekoæu.
U ovom ajetu, Svemoguæi Bog je otkrio da je lampa objave bila upaljena
od ulja blagoslovenog drveta koje nije ni od istoka ni od zapada, nego
je u podudarnosti sa umjerenim temperamentom Èasnog Poslanika
s.a.v.s. koji nema niti strogosti temperamenta Musaa, niti mehkoæu
temperamenta Isaa nego je sastav tvrdoæe i mehkoæe, i ljutine i samilosti
(sa‘aljenja), i prikazuje savršenu umjerenost i kombinacija je
velièanstvenosti i ljepote. Na drugom mjestu se u Èasnom Kur’anu na
visoke moralne vrline Èasnog Poslanika s.a.v.s. poziva rijeèima: (O
Poslanièe) I ti nesumnjivo posjeduješ visoke moralne odlike. (68:5). Ovo
59
znaèi da je Èasni Poslanik s.a.v..s bio stvoren sa takvim savršenstvom
visokih moralnih vrlina koje ne mogu biti nadmašene. Rijeè aziim, koja
je bila upotrijebljena u ovom ajetu, u arapskom idiomu oznaèava najviše
savršenstvo vrste (ljudskog roda). Na primjer, kad se ka‘e da je drvo
aziim, to znaèi da ono posjeduje svu du‘inu i širinu koji su moguæi za
drvo da ih posjeduje. Neki leksilografi su rekli da aziim oznaèava velièinu
(znaèaj, va‘nost) koja je izvan ljudskog dosega.
Ovo ulje gotovo da sijeva (gori) iako ga vatra nije ni dotakla; (to
jest, razum i sve visoke odlike Èasnog poslanika s.a.v.s. su bili tako
savršeni i prikladni, i nje‘ni (osjetljivi) i svijetli, da su bili spremni da
budu zapaljeni èak prije primanja objave). Svjetlo nad svjetlom; to æe
reæi da su mnoga svjetla bila zdru‘ena u blagoslovljenom biæu Èasnog
Poslanika s.a.v.s. i na ovo svjetlo se spustilo nebesko svjetlo Bo‘ije objave
i kod toga je biæe ’Khatam-ul-Enbiya’ (s.a.v.s.) postalo sjedinjenje svjetala.
(Brahin-i-Ahmadija, tom I, str. 191-195, podbilješka 11).
(Prijevod gornjih dijelova je uzet iz knjige ’Bit islama,’ tom I, str. 248-253)
Takvo je bilo savršeno svjetlo Èasnog Poslanika s.a.v.s. koje je bilo
odraz Bo‘ijeg svjetla. Ovo je svjetlo koje æe jedino dati dobrotvornost
do Sudnjeg dana. U sadašnje doba najveæi udio ovog svjetla je bio
postignut od njegovog istinskog i revnog poklonika a.s. zato je on mogao
nastaviti da širi svjetlo u svijetu i svijet je mogao tra‘iti njegovu
dobrotvornost. Zbog nastavljanja ove misije njemu je bila data titula
Khatam-ul-Khulafa (peèat svih halifa). Oni koji su došli prije njega proveli
su svoj posao u odreðenim oblastima. Danas, kroz Mesiju Muhammeda
a.s. svjetlo ove lampe treba biti rašireno stavljajuæi ga na samu visoku
udubinu. Danas je ovaj posao proveden jedino od sljedbenika Obeæanog
Mesije a.s.. Poslije Khatam-ul-Hulafa jedina je institucija halifata koja
æe ispuniti ove obaveze s Bo‘ijom pomoæi i potporom.
Ajet koji slijedi gornji:
(Ovo svjetlo je sada upaljeno) u kuæama za koje je Allah dozvolio da
budu uzdignute – da se u njima Njegovo ime spominje – velièaju Ga ujutro
i uveèe’ (24:37)
navodi one kuæe gdje su Bo‘ije naredbe stavljene u praksu. Huzur je
rekao da æe ove kuæe biti uzdignute. On je rekao da je prvi korak – da
postanemo pomagaèi vjere – da spominjemo Boga, da obavljamo namaz
i da je onaj koji je posjedovao ovo uzvišeno svjetlo, kojem mi te‘imo da
budemo primaoci, rekao ’svje‘ina mojih oèiju je u namazu’. Huzur je
rekao da su èesto sastavljeni zuhr i asr (podne i ikindija) namaz. Ovo
60
ne treba da se praktikuje osim u izuzetnim okolnostima. Huzur je naveo
hadis u kojem je Èasni Poslanik s.a.v.s. rekao da je klanjao èetiri rekata
namaza prije zuhr zato što je ovo bilo vrijeme kad su vrata nebesa bila
naglo otvorena i on je pri‘eljkivao primanje. Huzur je rekao danas
sljedbenici Obeæanog Mesije a.s. treba da pri‘eljkuju da postignu ove
standarde.
Slijedeæi ajet ka‘e:
“Takvi muškarci koje ni trgovina ni kupoprodaja ne èine nemarnim
da spominju Allaha, i obavljaju namaz, i daju zekat. Oni se boje
Dana u kojem æe srca i oèi biti izvrnuti (od straha).” (24:38)
Huzur je rekao da su drugovi Èasnog Poslanika s.a.v.s. postigli ovaj
standard uprkos svih svojih obaveza. Oni nikada nisu bili nemarni o
ispunjavanju duga prema Bogu i da su plaæanjem zekata ispunili du‘nosti
prema ljudima. Primjeri koje su oni postavili bili su odlikom (vrlinom)
onog koji je bio utjelovljenje svjetla (s.a.v.s.), koji je blagoslovljeni uzor
do danas. Objašnjavajuæi razliku izmeðu Arapskih rijeèi tid‘aret
(trgovina) i bej’ (kupoprodaja) u gornjem ajetu Huzur je rekao da tid‘aret
znaèi kupovina i prodaja dok bej’ oznaèava samo prodaju. Ove slu‘be
su takoðer ukljuèene u ovu (bej’) kategoriju. U ovim zemljama (zapada)
one su široko raširene. S ciljem da svoj posao završi na vrijeme èovjek
previdi stvarnu obavezu. Istinski vjernik ne treba biti pometen
zaposlenostima svijeta i uvijek treba da vodi raèuna o ahiretu.
Objašnjavajuæi naredni ajet:
“…da bi im Allah dao nagradu za njihova najbolja djela koja su
radili, i da im dadne više iz Svoje blagodati. A Allah opskrbljuje bez
mjere koga On hoæe.” (24:39)
Huzur je rekao da su svjetlo koje je Bog stvorio u biæu Èasnog
Poslanika s.a.v.s. i savršeno uèenje koje je objavio preko njega postali
razlog da uzdigne kuæe vjernika. Ovo je jedna stvar koja je neprestalna
i mo‘e prevladati kroz dobra djela. Tako Bog ka‘e u ovom ajetu da æete,
ako èinite dobra djela i utemeljite ih, biti izvanredno nagraðeni. S
Njegovom milošæu jedino On æe vam dati više; vaš jedan korak bit æe
mnogostruko nagraðen.
Da nas Allah osposobi da utemeljimo svjetlo koje smo stekli kroz
Èasnog Poslanika s.a.v.s. u svojim srcima i u našim domovima i da se
okoristimo time. Da On nastavi da prenosi Svoje blagoslove na nas i da
uvijek èinimo dobra djela.