Hutbe

Hutba 28. august 2009. – Blagoslovljeni mjesec ramazan


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

• Huzur je citirao ajet 187 iz sure Al Bakara, èiji prijevod glasi:
“A kad te Moji robovi pitaju za Mene, (reci): zaista sam Ja blizu. Ja
odgovaram na molitvu molitelja kad Me zove. Zato oni treba da se
odazovu Meni i da vjeruju u Mene, da bi bili upuæeni.” (2:187)
• Huzur je rekao da je ogromna Bo‘ija naklonost da i danas
do‘ivljavamo još jedan blagoslovljeni mjesec ramazana, samo s
Njegovom milošæu i samilosti, mi prolazimo kroz šesti dan ramazana.
• Kad Bog ka‘e u suri Al Ankabut:
“A one koji se trude radi Nas, Mi æemo sigurno uputiti prema Našim
putevima. A uistinu je Allah sa onima koji èine dobro.” (29:70)
to znaèi da On prihvata one koji te‘e za Njegovom blizinom.
• Od pamtivjeka je Bo‘iji put bio da je On slao Svoje poslanike u
svako doba da upute ljude putevima koji vode Njemu. Kad su ljudi,
nakon što su prošli kroz evoluciju, dostigli stepen duhovne zrelosti,
Bog je poslao Èasnog Poslanika s.a.v.s. ovom svijetu sa savršenim
vjerskim Zakonom (Šerijatom) tako da ljudi mogu krenuti prema
putevima koji vode Bogu.
52
• Jedan od ovih puteva i sredstava je ramazan. Ajet koji prethodi
naprijed spomenutonm ajetu (2:187) spominje da je Bog propisao
post ranijim narodima, baš kao što je sada propisam muslimanima.
Kako je islam savršena religija, ona na najizvanredniji naèin
objašnjava detalje posta.
• Èasni Kur’an jasno iznosi uvjete pod kojima osoba ne treba da
posti, na primjer kad je bolesna ili na putu. Propušteni post treba biti
nadoknaðen kasnije. Ako mo‘e, èovjek takoðer treba dati fidiju
(okajanje). Ljudi sa hroniènim bolestima treba da plate fidiju.
•Ovo je najblagoslovljeniji mjesec i male bolesti ne treba da budu
uzete kao izgovor da se propušta post. U toku mjeseca ramazana
Bog postavlja posebne aran‘mane za oprost grijeha.
• U ajetu 29:70 rijeè subulena znaèi da je ova milost za svakoga ko
èini napor sa èistom namjerom. Meðutim, uèinjena je dostupnom
posebna dobrotvornost za one koji èine ‘rtve u toku mjeseca
ramazana da postignu blizinu Bogu. On stvara atmosferu u ovom
mjesecu koja poma‘e postizanje pobo‘nosti. On pribli‘ava sve
udaljene puteve prihvatanja molitve.
• Hadis navodi da u toku mjeseca ramazana Bog otvara vrata ka
D‘ennetu i zatvara vrata koja vode ka D‘ehennemu i zauzdava
(stavlja u lance) šejtana. Kako je ovo izvanredna ilustracija koju nam
hadis daje o dobrohotnosti ramazana! Zar onda nije naša krajnje
dobra sreæa da do‘ivljavamo dobrohotnost još jednog ramazana.
• Šejtanu je dato slobodno vladanje i mnogi pobo‘ni ljudi su njime
zavedeni. On ponekad vodi ljude pokvarnosti (i nevaljaštini) kroz
prividnu pobo‘nost. Meðutim, u napred spomenutom hadisu Poslanik
s.a.v.s. je, buduæi da je bio obaviješten od Boga, proglasio da je u
toku ramazana šejtan zauzdan (stavljen u lance) kao što su i njegovi
sauèesnici.
• Prema tome mi imamo priliku da se okoristimo od duhovnosti
ovog mjeseca i uðemo u D‘ennet na koliko god vrata mo‘emo.
Nastojte i dosegnite ove visine gdje se šejtan ne usuðuje da dosegne
i onda uèinite napor da ono što smo postigli uèinite dijelom svojih
‘ivota.
• Nastojte da oponašate blagoslovljeni primjer Èasnog Poslanika
s.a.v.s. u obo‘avanju Boga, u davanju milostinje itd. – ovo su ogromni
izvori postizanja blizine Bogu. Pridr‘avanje naredbi Èasnog Kur’ana
53
takoðer je izvor postizanja Bo‘ijeg zadovoljstva. Mi æemo biti sretni
ako nastojimo i postignemo maksimalnu korist od ovih posebnih
blagoslova ovog mjeseca.
• Jedan hadis navodi da Bog iznosi da je svako djelo sina èovjeèijeg
za njega samog osim posta. Bog ka‘e: ’post je za Mene’. Hadis ide
dalje i navodi da je post kao štit. Ako neko pokuša da se prepire sa
onim ko posti, njegov odgovor æe biti da jednostavno ka‘e: ’ja postim.’
Hadis takoðer navodi da su dvije radosti za èovjeka: jedna je kad
iftari a druga kad sretne svog Gospodara i njegov Gospodar bude
zadovoljan s njim radi njegovog posta.
• Huzur je rekao naš post treba biti takav da dok se ne rastanemo od
ovog svijeta post uèini da sve što radimo bude Bogu ugodno i tako
nas dovede bli‘e Njemu. Osoba koja posti bez ispunjavanja uvjeta
posta, kad sretne svog Stvaraoca, neæe biti ostvarenje onog što hadis
ka‘e, to jest da æe Bog biti zadovoljan s njim zbog njegovog posta.
Bog ne treba od osobe da napušta svoju hranu i piæe ako ne napusti
neiskrenost (nepoštenje, dvoliènost) u toku ramazana.
• Huzur je rekao da sve vrste ljudi nastanjuju ovaj svijet. Ima onih
koji poste a ubijaju ljude, ima onih koji poste a smatraju da je
proganjanje Ahmadi muslimana hvale vrijedan zadatak. Huzur je
rekao: je li D‘ennet otvoren za ove kao što je otvoren za one koji
èine dobro? Hoæe li oni biti zaštiæeni od D‘ehennema kao što su
èestiti zaštiæeni i oni èiji su šejtani zauzdani? Ako su šejtani ovih
poèinitelja bili zauzdani kako su oni mogli raditi ova šejtanska djela?
Zaista je ova stvar uvjetovana. U toku ramazana, Bog æe za onoga ko
se bude trudio na Bo‘ijem putu omoguæiti aran‘man koji æe biti veæi
od onih u obiènim danima. Zato je va‘no da se okoristimo od ove
posebne moguænosti i okrenemo se Njemu još više da tra‘imo Njegovu
milost.
• Bog je saèuvao radosnu vijest u Èasnom Kur’anu stavljajuæi ajet
2:187 u sred naredbi za post i tako dao vijest prihvatanja molitvi.
Bog je takoðer spomenuo neke uvjete u njima, skupa sa spominjanjem
blizine Njemu i prihvatanje molitvi. Govoreæi ’Moji robovi’ On je uèinio
jasnim da ova dobrobit nije tek za svakoga nego je za one koji `ele
da postanu Bo`iji robovi i one koji su Njegovi robovi. Èije je svako
djelo izraz:
“Mi jedino Tebe obo`avamo i jedino od Tebe pomoæ tra`imo” (1:5)
54
Kad oni mole njihova molitva nije ovosvjetska (da tra‘e biznis, imetak
itd), nego je ona da tragaju za Bogom (2:187). Njihova mora je da
spoznaju Boga, oni su nespokojni da Ga iskuse. Dok je svijet naklonjen
prema ateizmu, oni imaju samo jednu ‘elju a to je da steknu dovoljno
duhovnog znanja da se bore s bilo kojom ovosvjetskom napasti koje
iskušava njihovu vjeru i za ovo, oni poste u toku ramazana.
• Oni koji su muslimani i te‘e da postanu muslimani u istinskom
smislu rijeèi su oni koje Bog uvjerava i hrabri u ajetu (2:187) da je
On blizu i On sluša molitvu molitelja i On odgovara.
• Huzur je rekao da ako zapoène slijed pitanja i odgovora (s Bogom)
onda osoba treba da tra‘i Boga sa apsolutnom iskrenošæu. Treba da
se pridr‘ava svih naredbi Èasnog Kur’ana i ima duboku ljubav za
Èasnog Poslanika s.a.v.s.. Takoðer treba da ima privr‘enost Imamu
ovog doba.
• Za ovo, osoba ne mo‘e izumiti svoju vlastitu definiciju savršene
vjere, nego treba da posvoji put kojem Bog i Njegov Poslanik s.a.v.s.
pouèavaju. Bog ka‘e u (2:187) da je vjerovanje u Njega omoguæeno
kad Mu se ljudi odazovu a ovo æe jedno za drugim biti kad se
pridr‘avaju svih naredbi Èasnog Kur’ana. To æe se dogoditi kad ljudi
ispune du‘nosti prema Bogu i du‘nosti prema ljudima. Ako su neke
od ovih du‘nosti ispunjene a druge nisu onda se osoba ne mo‘e
nazvati bogobojaznom (mutteqi).
• Huzur je rekao da u toku mjeseca ramazana treba da nastojimo i
obo‘avamo Boga sa potpunom iskrenošæu. Treba da razvijemo dobro
razumijevanje Bo‘ijeg jedinstva i iska‘emo mu poèast i treba da
iska‘emo poèast namazu.
• Huzur je rekao da je zaèuðen i zabrinut kad ljudi ka‘u da nastoje
ali ne mogu u potpunosti uspjeti da obavljaju pet dnevnih namaza.
Kad propustimo (nešto tako temeljno kao što je) namaz kako mo‘emo
moliti Boga za primanje naših dova. Slièno osoba treba da moli Boga
srcem i dušom da posvoji visoki moral.
• Ramazan je izvor da postignemo visoke standarde duhovnosti i od
toga se trebamo u potpunosti okoristiti. Treba da nastojimo i uðemo
u D‘ennet kroz sva vrata koja su otvorena. Ovo je najizvanredniji
mjesec primanja molitvi a najveæa molitva je kad se tra‘i Bo‘ija
blizina, kad se moli za zajedništvo s Njim. Kad osoba spozna Boga
On se brine o svim njegovim ‘eljama i ‘udnjama.
55
• Huzur je molio Boga da nam podari duhovnu spoznaju koja æe
nam razotkriti stvarnost molitve kao i filozofiju postizanja zajedništva
s Njim. Da Allah dadne da Mu svako naše djelo bude ugodno. Da
postignemo promjene koje se dogode odlikom molitvi u toku
ramazana kroz koje se Bog pribli‘ava, promjene koje æe nas razlikovati
od drugih.
• Da Allah èuva Zajednicu sigurnom protiv svih zala. Da nas On
osposobi da klanjamo i èinimo obilato dove i da postignemo pobo‘ne
promjene u sebi i da postignemo zajedništvo s Njim.
Zatim je Huzur odao poštu Maulana Dost Muhammed sahibu koji je
umro 26. augusta ’09. On je bio uèenjak Zajednice visokog polo‘aja, da
Allah nastavi da uzdi‘e njegov polo‘aj. Mi smo se na njega pozivali kao
’historièara Ahmadijata’ pošto je on sastavio historiju Zajednice od koje
je dvadeset tomova bilo štampano, dok je rad o petom halifatu još u
toku. Huzur je rekao da on nije bio jednostavno historièar; radije, njegov
‘ivot je bio poglavlje historije Ahmadijata. On je bio luèonoša koji je
uvijek bio spreman da širi Ahmadijat, istinski islam. Imao je izvanredno
pamæenje. Neæe biti neumjesno reæi da je on bio enciklopedijska
(sveobuhvatna) osoba. Zapravo, Hazreti Halifatul Mesih IV r.a. je dao
ovo opa‘anje. On je zadr‘ao u pamæenju obimne informacije o ‘ivotu
ranijih visoko pobo‘nih ljudi i mud‘adida (reformatora) do taèke da je
pamtio ime odgovarajuæe knjige i broj stranice gdje je bila odreðena
informacija.
Huzur je rekao da æe dati samo nekoliko opa‘anja iz njegovih mnogih
liènih vrlina. On je bio najnesebiènija osoba koja je veæinu svog vremena
trošila na putu slu‘enja vjeri. On je svoj ‘ivot posvetio vjeri i imao je
sna‘nu vezu sa Halifatom. Bio je izuzetno pobo‘na i bogougodna (koja
se moli Bogu) osoba no kad god bi ljudi od njega tra‘ili da èini dove za
njih on bi rekao: ’ne tra‘i od mene, piši Halifi vremena’. Bio je potpuno
ponizan. Huzur je rekao da svaki put kad bi proèitao nešto novo poslao
bi Huzuru fotokopiju materijala. On zaslu‘uje da ga oslovljavamo
uèenjakom koji je praktikovao svoju uèenost. Prirodno je biti zabrinut
kad umre tako velika uzlu‘ni pomoænik, ali molimo Boga da nam uvijek
omoguæi velike uslu‘ne drugove.
Halifat je uvijek bio središnji dio njegovih misli i on je podr‘avao
stajalište da kad Halifa vremena nešto rekne nema potrebe gledati negdje
56
drugo. Huzur je rekao da je Amir sahib Arabije ‘elio da napiše historiju
D‘emata tamo. Bilo mu je predlo‘eno da posjeti ovog Maulana koji je
za pola sata za njega sakupio sve informacije. On je bio šampion navoda
(bilješki, preporuka). Neko je jednom otišao u njegovu kancelariju i
tra‘io pomoæ s nekim navodom. Ova osoba je uzela olovku i papir sa
njegovog stola i poèela praviti bilješke. Maulana je uzeo olovku i papir
natrag i rekao da, kako je osoba došla iz liènih razloga treba da koristi
svoj vlastiti materijal.
Huzur je naveo dogaðaj iz njegovog ‘ivota gdje je neko uredio za
njega da putuje u nosiljci. U povratku on je obezbjedio da za njega
bude obezbjeðen taksi jer je njegovo ovlaštenje bilo da za to bude
plaæeno. Huzur je rekao da upotreba svog ovlaštenja takoðer oznaèava
poslušnost i on je uvijek bio svjestan toga da odr‘ava ugled uèenjaka
Zajednice.
Svoje prvo obrazovanje je dobio sa Medrese Ahmadija, Kadian, i onda
se upisao na vjerski fakultet. Postigao je Maulvi Fazal diplomu sa Pund‘ab
univerziteta. Slu‘io je Zajednicu šezdeset tri godine. Od njega je Halifa
vremena 1953. godine tra‘io da napiše historiju Ahmadijata. Iza sebe
je ostavio jednog sina, dr. Sultan Mubeshir sahiba, koji radi u Fazl e
Omer bolnici i pet kæeri. On je napisao èlanak o D‘emat e Islami 1951.
godine pod uputom Hazreti Musleh Mauda r.a. Ima preko èetrdeset
objavljenih publikacija.
Kad je Halifatul Mesih III r.a. otišao u Narodnu skupštinu Pakistana
1974. godine, Maulana je bio èlan delegacije uz Huzura. On je bio
posljednji pre‘ivjeli èlan te delegacije. Njegova odgovornost u
Nacionalnoj skupštini je bila da tra‘i informacije i navode i on je zadivio
èlanove Skupštine svojom efikasnošæu. Do kraja je bio vanredni èlan
Majlis e Shure Pakistana, koje postavljenje daje Halifa vremena. U 1992.
godini bio je odlikovan kao ’Èovjek godine’ od Internacionalnog instituta
Kembrid‘a, VB, ’Internacionalnog biografièkog centra’. Ovo odlikovanje
se daje uèenim osobama. U 1982. godini je do‘ivio zatvaranje na
nekoliko dana na Bo‘ijem putu. U 1988. godini bio je zatvoren u zatvoru
Gujaranwala oblasti. Ali je nastavio da daje ders-ul-Kur’an u zatvoru i
takoðer tabih. U toku zatvoreništva morao je raditi teške poslove, ali je
ova èinjenica bila otkrivena tek poslije njegovog oslobaðanja.
On je dan i noæ bio zauzet u slu‘enju vjeri. Ako mu je bio dat zadatak
od Halife vremena, bez obzira na doba dana, on bi trenutno zapoèeo
57
raditi na tome i ne bi stao dok zadatak ne bude završen. Govorio je da
je bio vojnik Halife vremena a vojniku nije dozvoljeno da ikada napusti
svoje rovove. On nije imao koncepta o uzimanju slobodnog vremena.
Nekoliko dana prije smrti usnio je da mu je dr. Abdus Selam rekao
’Assalamualeikum’. U vrijeme bilo kakve brige ili uznemirenja on bi
govorio: ’piši Halifi, podaj milostinju i èini obilato istighfar’. Imao je
osam hiljada knjiga u svojoj liènoj biblioteci. Govorio je da predstavnik
Zajednice treba voditi raèuna o svom ugledu i voditi brigu o svom
izgledu. On nikada nije prigovarao o bilo èemu.
Jedanput je Halifatul Mesih III r.a. poslao po njega ali ga nigdje nisu
mogli naæi. Kad je stigao na asr (ikindiju) namaz Huzur ga je pitao gdje
je bio. On je odgovorio da je bio u biblioteci ali da je bilo zakljuèano
izvana tako da se morao popeti preko zida da uðe unutra. Nije mogao
priuštiti da kupi biciklo i pješaèio je svuda do 1979. godine, kad mu je
Zajednica omoguæila bicikl. On bi sjedio u društvu Halife vremena s
oborenom glavom i rekao da je ovo bio naèin kako je Hazreti Halifatul
Mesih I r.a. sjedio u uzvišenom društvu Obeæanog Mesije a.s. Jedan dan
je došao kuæi vrlo uzbuðen i kad je bio upitan rekao je da bio sa Hazreti
Halifatul Mesihom III r.a. i da je Huzur napustio sobu za kratko vrijeme
kad je opazio Huzurove cipele i imao priliku da ih naglanca svojom
maramicom. Neko je ispravno napisao o njemu da je zadatke, za koje
su u svijetu formirane organizacije, ova osoba obavila sama. Huzur je
rekao da je takva bila njegova predanost radu da ga njegova djeca ne bi
vidjela mjesecima jer je od kuæe odlazio dok su oni spavali i vraæao se
kad su oni spavali.
Huzur je rekao da jedan dogaðaj iz njegovog ‘ivota ima znaèajan
savjet za sve koji svoj ‘ivot uvakife. U 1965. godini, prvog petka treæeg
Halife, Hazreti Halifatul Mesih III r.a. ga je pozvao i rekao da je petak
bio slobodan dan no ipak ga nije uspio ubijediti. Rekao je da je bilo vrlo
prijatno što je bio pozvan. Hazreti Halifatul Mesih III r.a. je rekao da ga
je pozvao zato što, kad je Huzur ispunio formular za ‘ivotni vakf (da
svoj ‘ivot posveæuje slu‘enju islama) i predstavio to Hazreti Muslih
Maudu r.a. on je rekao da mu je ispunio njegovu tajnu ‘elju posveæujuæi
svoj ‘ivot islamu. Dodao je da æe pamtiti da sada kad je njegov ‘ivot bio
posveæen islamu, on nema slobodnog vremena do svoje smrti. Maulana
je rekao Huzuru da se on takoðer zavjetovao da æe raditi dan i noæ za
put vjere.
58
Huzur je rekao da, èak dok je bio u bolnici (posljednji put), govorio
je da treba biti otpušten jer ga èeka mnogo posla koji mu je dao Halifa
vremena. On je tako odao poštovanje svom zavjetu do samog kraja. Da
Allah uzdigne njegov polo‘aj i omoguæi njegovu djecu da slijede
njegovim stopama. Da Allah omoguæi njegovog sina, dr. Sultan Mubashir
sahiba da ispuni svoj ‘ivotni vakf u stvarnom smislu.
Huzur je rekao da æe klanjati d‘enazu u odsustvu za Maulana skupa
sa dvije druge d‘enaze; mlaði brat Maulane Mahmud Aslam sahib, koji
je umro jedan sat poslije smrti svog brata. On je bio moosi i predani
èlan Zajednice. Naseem Begum sahiba, ‘ena Bashir Ahmad sahiba iz
Sargode i majka našeg misionara Arif Bashir sahiba koji trenutno slu‘i
u Tanzaniji. Ona je bila moosi. Da Allah uzdigne polo‘aj svih umrlih i
ispuni pobo‘ne ‘elje koje su imali za svoje potomke.