Hutbe

Hutba 02. 10. 2009. – Vjernici ostaju nepokolebivi naspram kušnji i teškoća


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je prouèio ajete 154-158 iz sure Al Bakara (2:154-158) iz
Èasnog Kur’ana koji se odnose na one odlike vjernika koje treba da
poka‘u kad su suoèeni sa bilo kakvom vrstom iskušenja, to jest da se
oni sa takvim situacijama sukobljavaju sa strpljenjem i nepokolebivošæu,
i da su takve kušnje povod da njihova vjera još više ojaèa. Prevod ovih
ajeta glasi:
“O vi koji vjerujete! Tra‘ite pomoæ sa strpljenjem i namazom; sigurno
je Allah sa strpljivim. I ne recite o onima koji su ubijeni na Allahovom
putu da su mrtvi; naprotiv, oni su ‘ivi, ali vi ne osjeæate. A Mi æemo
vas sigurno iskušavati strahom i glaðu, i gubitkom imetka i ‘ivota,
i plodova; i podaj radosne vijesti strpljivima, onima koji, kad ih
zadesi nesreæa, ka‘u: ’Uistinu, mi Allahu pripadamo i Njemu se
vraæamo.’ To su oni na kojima su blagoslovi od Gospodara njihovog
i milost, i oni su ti koji su ispravno upuæeni.” (2:154-158)
Prvi ajet opisuje dvije kljuène karakteristike vjernika: u vrijeme nevolje
oni pokazuju strpljenje i tra‘e pomoæ molitvom. Strpljenje u sebi
ukljuèuje nekoliko znaèenja – prvo, to znaèi da treba da se uzdr‘e od
kukanja i prigovaranja kad su suoèeni sa bilo kojom vrstom teškoæe.
Oni treba da ovu teškoæu podnose sa odva‘nošæu. Jadikovanje na putu
teškoæe mo‘e ponekad rezultirati u izra‘avanju takvih emocija koje ne
pristaju vjerniku. Drugo, strpljenje znaèi da ostanemo nepokolebivi i
odluèni. Treæe, to znaèi da ostanemo èvrsto utemeljeni u Bo‘ijim
naredbama. Strpljenje takoðer znaèi da osoba treba da napravi svaki
napor da se zaštiti od onoga što je Allah zabranio. Ukratko,
nepokolebivost zahtijeva da osoba ima odliku da se suoèi sa bilo kojom
vrstom iskušenja i teškoæa sa snagom, hrabrošæu i elastiènošæu, i da se
poni‘ava prema Allahu sa apsolutnim ubjeðenjem i èvrstom vjerom.
Druga odlika spomenuta u ovom ajetu je da osoba treba tra‘iti pomoæ
s molitvom i dovama. Šta ovo znaèi je da treba da poveæa svoju gorivost
u propisanim dnevnim namazima, poveæa svoje dove, posveti blisku
pa‘nju svojim du‘nostima vjere, ostane uvijek okupirana u ‘istighfaru’
(tra‘enju pokajanja) i u spominjanju Allaha, da priziva salavate (na
Poslanika s.a.v.s.) i hamd (hvalu Allahu). Prema tome, vjernik treba da
pokazuje potpuno strpljenje i tolerantnost. Ne treba da su uste‘e od
èinjenja dobrih djela, i zapravo, pojaèa svoje dove, itd. Kad osoba podnosi
dove pred Allahom sa takvim stajalištem, skupa sa praktiènim
pokazivanjem gornjeg, on æe doèekati uspjeh. Treba da zapamti da su
17
sve vrste nedaæa privremene. Kad vjernik svoje potpuno povjerenje i
vjeru preda Allahu, i samo se oslanja na Njegovo postojanje, onda æe
on, unatoè svake kušnje do‘ivjeti uspjeh i njegov odnos s Allahom æe se
pojaèavati, i Allah æe doæi u podršku Svoga roba kao što majka nastoji
da pomogne svom djetetu na bilo koji naèin na koji mo‘e. Preduvjet je,
meðutim, da osoba istinski ispuni svoje du‘nosti na Allahovom putu i
izrazi potpunu pokornost Njegovoj volji i poka‘e odlike nepokolebivlosti
i ustrajnosti.
U tragu novog talasa proganjanja Ahmadi muslimana u nekoliko
Arapskih zemalja i u Pakistanu, nametnuta su ogranièenja na Ahmadi
muslimane da ne mogu skupno obaviti svoje d‘uma namaze ili èak pet
dnevnih namaza. U takvim okolnostima, Svemoguæi Allah savjetuje da
vjernik treba da ojaèa svoju vjeru, postane èak više odan svom klanjanju
i pojaèa svoje religijske prakse. Kad su ispunjeni ovi zahtjevi, cijeli svijet
æe biti svjedok kako Allah dolazi u u potporu Svojih robova.
Obeæani Mesija a.s. je rekao da èovjek, s ciljem da primi blagoslove
Svemoguæeg Allaha, treba da se oèisti zato što je Allah Èist. Osim molitvi
propisanih na arapskom jeziku, treba da plaèemo pred Allahom na svom
vlastitom jeziku zato što takvo stanje stvara duboko djelovanje na
èovjekovo srce i, kad su prisutni takva poniznost i gorivost, Allah prima
molitve u prilog Svoga roba. Molitve i dove mogu proizvesti veliku
revoluciju u svijetu. Sam Allah je dao radosne vijesti vjernicima da æe
oni koji su ustrajni naslijediti Zemlju.
“Ili, ko je Taj ko prihvata dovu uznemirene osobe kad Ga ona poziva,
i uklanja zlo, i èini vas nasljednicima na Zemlji? Postoji li neki (drugi)
bog uz Allaha? Veoma malo vi primate savjet.” (27:63)
Huzur a.t. je rekao da ‘rtve koje Ahmadi muslimani podnose na
Bo‘ijem putu i teškoæe kojima su bili izvrgnuti neæe biti izgubljeni i
donijet æe velike nagrade ne samo za njih nego za D‘emat kao cjelinu.
Meðu onima koji podnose ‘rtve, mo‘da bude onih koji èak izgube svoj
‘ivot, ali Svemoguæi Allah ka‘e da je znaèaj ‘ivota onog ko je ubijen na
Bo‘ijem putu nije isti kao ‘ivota onog ko ‘ivi obiènim ‘ivotom. Ako
bacimo pogled na ranu historiju islama, naæi æemo da su mnogi dali
svoje ‘ivote radi Bo‘ije religije i radi institucije Tehviida (Bo‘ijeg
jedinstva). Allah je primio njihove ‘rtve zato što su oni ove ‘rtve dali
radi ogromnog opæeg dobra, i takve ‘rtve su takoðer postale inspiracija
18
za druge vjernike. Nacije koje shvataju znaèaj èinjenja takvih ‘rtava
nikada ne umiru. Trenutno, D‘emat Obeæanog Mesije a.s. je pod
napadom, kojem je bilo obeæano da æe se ahiriin pridru‘iti eveliin, to
jest da æe se bogobojazni sljedbenici Èasnog Poslanika s.a.v.s. koji doðu
u kasnijem dobu prikljuèiti polo‘ajima drugova Èasnog Poslanika s.a.v.s.
– prema tome nema sumnje da æe oni morati ponuditi dar svojih ‘ivota
na Njegovom putu. Treba da zapamtimo da svaka kap svakog šehida
daje novi napredak D‘ematu. Oni koji proganjaju Ahmadi muslimane
treba da zapamte da revolucija proizvedena od strane Reformatora
kasnijeg doba, to jest Obeæanog Mesije ne mo‘e biti ugušena zadavanjem
gubitka ‘ivota, ili imetka, ili bankovnih raèuna. Svaki Ahmadi šehid
proizvodi porast u predanosti i odanosti meðu èlanovima D‘emata
Ahmadija, kao što je izra‘eno u pismima koje Huzur a.t. prima svaki
dan iz raznih dijelova svijeta. Neprijatelji su u krivu da æe njihovi zlobni
napadi odvratiti Ahmadi muslimane od njihove vjere. Nasuprot, njihovo
neprijateljstvo otvara veæe avenije Tabligha (propagiranja) i Huzur a.t.
je rekao da prima bezbrojna pisma od ljudi koji iskazju svoju odanost
Obeæanom Mesiji a.s. kao rezultat toga što su bili svjedoci takvom
besmislenog proganjanja protiv Ahmadi muslimana. Huzur a.t. je rekao
da ovi protivnici mogu uzeti ‘ivote Ahmadi muslimana, mogu uništiti
naše zgrade, zaustaviti gradnju naših d‘amija, ali oni ne mogu oduzeti
našu vjeru.
Huzur a.t. je onda objasnio naèine na koje je na Ahmadi muslimane
nametnut strah: oni su napadani fizièki, uvuèeni su u la‘ne sudske
procese, podvrgnuti diskriminaciji zakona i primaju zastrašujuæe prijetnje
od zakonodavaca. Vjernici se, meðutim, ne boje bilo kakvih takvih
uznemiravanja, i ne opozivaju niti slabe u svojoj vjeri. Oni su takoðer
podvrgnuti gladi i lišavanju hrane, kao što su bili u 1974. godini, kad je
masama bilo zabranjeno da dadnu hranu Ahmadi muslimanima, Ahmadi
muslimanima nije bilo dozvoljeno da napuste svoje kuæe, ili u onim
sluèajevima kad bi napustili kuæu da uzmu opskrbu za svoje ukuæane,
prodavaèima nije bilo dozvoljeno da im prodaju hranu. Uz to, njihovi
imeci su pljaèkani, Ahmadi djeca su izvrgnuta svim vrstama neugodnosti
u svojim obrazovnim institucijama, spreèavajuæi ih od sticanja
odgovarajuæeg obrazovanja.
Èasni Kur’an je veæ upozorio vjernike da æe biti kušani svim vrstama
teškoæa, i oni koji su iskreni svojoj vjeri æe se sa ovim teškoæama suoèiti
19
sa nepokolebivošæu i uèit æe: ’Zaista, mi Allahu pripadamo i Njemu æemo
se vratiti.’ Vjernik uvijek ima na umu da èak i ako svi blagoslovi budu
oduzeti od njega, takve teškoæe su samo privremene zato što je njegov
`ivot na ovoj Zemlji takoðer prolazan i on sam æe se vratiti svom
Stvoritelju, kad æe biti nagraðen sa veæim blagoslovima. Ova vjerovanja
dalje ojaèavaju njegovu vjeru. Obeæani Mesija a.s. ka`e da osoba ne
treba da smatra teškoæe kao nešto neugodno – samo onaj ko nije jak
vjernik prigovarat æe kad se suoèi sa teškoæama. Sve dolazi od Allaha i
Njemu se vraæa, zbog toga gubitak ne èini beznadnim istinskog vjernika,
zato što je on uvijek pokoran Bo`ijoj volji i on tako ubire nagrade za
svoju nepokolebivost. Ovo je praksa Ahmadi muslimana koja æe nas
voditi napretku. Huzur a.t. je naredio svim Ahmadi muslimanima da
èine dove da nas Allah uvijek zaštiti i èuva od svih vrsta štete i kušnji;
no ako se suoèimo sa bilo kojom teškoæom, uvijek treba da ostanemo
ustrajni (nepokolebivi) zato što je ovo jedini naèin da mo`emo primiti
nagrade od Svemoguæeg Allaha.
Obeæani Mesija a.s. ka‘e u pogledu kušnji da nikada nije bio odreðen
poslanik od Allaha koji nije bio izvrgnut proganjanju i nedaæama.
Pogledajte na ‘ivote Isa a.s., Musa a.s. i Muhammeda s.a.v.s. Rezultati
ovih teškoæa su meðutim uvijek vrijedni. Da je sunnet (praksa) Allaha
d‘.š. bila takva da je Njegovim odabranim robovima bila ponuðena
lagodost i udobnost, i svjetovne naklonosti, kakva bi onda bila razlika
izmeðu Bo‘ije zajednice i obiènih grupa ljudi. Upravo kroz kušnje i
teškoæe Allah ‘eli da napravi razliku izmeðu onih koji su slabi i onih
koji su jaki u vjeri. Zapravo, bez podvrgavanja kušnjama, osoba nikada
ne mo‘e biti oèevidac bo‘anskih Znakova. Vjernici su oni koji se okreæu
Allahu naspram svake teškoæe. Zapravo, izvrgavajuæi teškoæama Svoje
robove Svemoguæi Allah pokazuje Svoju ljubav za njih zato što prolazeæi
kroz ove teškoæe Bo‘iji robovi pokazuju svoju nepokolebivost Njemu,
koja je zaista velika vrlina vjernika. Svako èudo je zaista direktan rezultat
samog iskušenja.
Huzur a.t. je objasnio o zadnjem ajetu, u kojem Allah ka‘e da su oni
koji su nepokolebivi ti koji æe biti blagoslovljeni Bo‘ijim naklonostima,
i oni su ti koji su istinski upuæeni. Ovi su vjernici koji æe uvijek poveæavati
svoje duhovne polo‘aje i neprijatelji æe biti u propasti. Da Allah opremi
ove neprijatelje sposobnošæu da spoznaju svoju glupost. Amin.
Obeæani Mesija a.s. ka‘e da ga teškoæe nikada ne brinu zato što ima
potpunu vjeru u Dobrotvornost Svemoguæeg Allaha, koji mo‘e
20
promijeniti oèaj u nadu, Èije naklonosti su uvijek unutar dosega onih
koji èine napor. Namjera napuštanja poroka kad je osoba suoèena s
teškoæama postaje za njega povod istinskog pokajanja. U takvom sluèaju,
svjetlost nade uklanja put mraka oèaja, i takva osoba dalje napreduje
prema duhovnom napretku.
Huzur a.t. je usmjerio pa‘nju Ahmadi muslimana širom svijeta da
revno èine dove za dobrobit svakog Ahmadi muslimana u svijetu, da se
uzdr‘e svih vrsta zla i da naèine svaki napor u ubiranju blagoslova
Svemoguæeg Allaha. Da Allah osposobi svakog èlana D‘emata da tako
postupi. Amin. Huzur a.t. je rekao da izgleda da æe se patnja Ahmadi
muslimana u Pakistanu nastaviti malo du‘e zato što ih opozicija smatra
slabom metom, ali oni ne razumiju da ošteæuju svoj vlastiti narod buduæi
da D‘emat ne navlaèi ni trunke štete.
Na kraju je Huzur a.t. rekao da æe klanjati d‘enazu namaz za slijedeæe:
Ahmadi šehidu, Muhammed Azam Tahir, koji je bio ubijen uveèe 26.
septembra. On je bio Muusi, gostoprimljiva, bogobojazna osoba, takoðer
je slu‘io kao sekretar za finansije i ostavio je iza sebe dva sina i jednu
kæer. Jedan od njegove braæe je Murabbi Silsila. Dvojica drugih Ahmadi
muslimana su bili ubijeni u eksploziji bombe u Pešavaru, Ayaz Ahmad
(40 godina star, iza sebe je ostavio dvoje djece i ‘enu) i Imtiaz Ahmad
(star 25 godina). Drugi Ahmadi brat, Anwar Kahlon sahib koji je umro
27. septembra u Pakistanu. On je bio Amir VB u vrijeme Halifatul Mesiha
IV i cijeli svoj ‘ivot je slu‘io D‘emat u raznim slu‘bama. Ahmadi sestra
Mansoora Wahab, kæerka Amira Gana d‘emata, Abdul Wahab Adema,
takoðer je umrla zbog prestanka rada bubrega.