Hutbe

Hutba 09. 10. 2009. – ‘Al Qavi’ – Svemoćni, Snažni


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur a.t. je u svojoj hudbi petkom danas objasnio o Bo‘ijem atributu
’Al Qavi’ – Svemoæni, sna‘ni. Termin ’qavi’ (moæni) ima drugaèije
znaèenje za ljudske biæa, i znaèi da se neko mo‘e izdizati u svojim
fizièkim, intelektualnim ili akademskim sposobnostima, ali za Allaha,
ovaj termin oznaèava da On sadr‘ava konaènu moæ u svim pogledima,
ne postoji usporedba Njegove moæi sa bilo èim ili bilo kim drugim jer
On nadilazi u svemu. U Èasnom Kur’anu Allah upuæuje na ovaj Svoj
atribut u pogledu onih koji èine ’širk’ (pripisivanje partnera Allahu) i
upozorava ih ovim rijeèima:
“A ima nekih meðu ljudima koji prave druga bo‘anstva mimo Allaha,
i vole ih kao što se voli Allah. No, oni koji vjeruju imaju jaèu ljubav
prema Allahu. A da znaju, kad vide kaznu oni koji su nasilje èinili –
shvatili bi da sva moæ (uvijek) pripada Allahu i da je Allah strog u
ka‘njavanju.” (2:166)
Na prvi pogled ovaj ajet se direktno odnosi na idolopoklonike,
upozoravajuæi ih o rezultatu njihovog prijestupa; u isto vrijeme, ajet
skreæe pa‘nju vjernika na cilj njihovog stvaranja, koji je da vole Allaha
i spominju Ga. Meðutim, ajet podsjeæa one koji paze da je lahko
zaboraviti svoj cilj na ovom svijetu i umjesto posveæivanja du‘ne pa‘nje
spominjanju Allaha, oni svoju pa‘nju usredsrede na svjetske dobiti i
stvaraju oèite i skrivene idole za sebe, u tolikoj mjeri da ljubav ovih
idola posti‘e sve veæu snagu dok Allaha nema nigdje u vidiku. Za
istinskog vjernika meðutim, Bo‘ija ljubav je prvi i naistaknutiji cilj
njegovog ‘ivota i on ovu ljubav praktikuje u svakom aspektu svog ‘ivota.
Ovaj ajet upozorava one koji za sebe stvaraju ove oèite kao i skrivene
idole da niko drugi do Svemoguæi Allah nema moæi da im pomogne. Na
drugom mjestu u Èasnom Kur’anu Allah ka‘e da je širk (pripisivanje
partnera Allahu) prijestup koji neæe biti oprošten. Ljubav za ovo
privremeno boravište samo æe voditi strašnom kraju, dok æe ljubav za
Allaha koliko istinski vjernik praktikuje po‘njeti Allahove naklonosti
na ovom svijetu i na ahiretu. Vjernik takoðer ima na umu da ljubav
Bo‘ija ne mo‘e biti potpuna ako ne volimo Èasnog Poslanika s.a.v.s.
Prizivanje salavata na njega i obavljanje namaza su naèini da izrazimo
ljubav prema Allahu i Èasnom Poslaniku s.a.v.s. Vjernik takoðer treba
da voli druge ljude radi postizanja Bo‘ije ljubavi, jer je ovo takoðer
Bo‘ija naredba. Meðutim, ne priznavanje postojanja Allaha (kao
idolopoklonici) ili zaboravljanje Allaha zbog svjetskih ili drugih
22
pometenosti mo‘e donijeti iste posljedice – to jest nemilost od Allaha.
Zato, mora postojati vidljiva razlika izmeðu onog ko vjeruje i onog ko
ne vjeruje u Allaha kao Svemoænog: prvi navlaèi Bo‘iju srd‘bu, dok
drugi tra‘i Bo‘iju ljubav na svakom koraku svog puta. Obeæani Mesija
a.s. objašnjava ovu vrstu ljubavi kad ka‘e da ova ljubav prema Allahu
nije nešto što se poprima na la‘nom pretvaranju. Takve ljubavi (prema
Allahu) dolaze iz dubine svih èovjekovih sposobnosti, dok srce ne bude
potpuno preplavljeno ni sa èim drugim do ljubavi prema Allahu. Kad je
srce potpuno naklonjeno kao takvo, tada osoba vidi èuda ove ljubavi i
svog voljenog. Istina je da kad èovjek nekoga voli, on je potpuno
zaokupljen svojim voljenim tako da se sjedinio s njim, znaèeæi da on
poèinje da odra‘ava odlike svog voljenog tako da kad ga vidi, on zaista
vidi svog voljenog. Zato, kad èovjek potpuno voli Allaha, on poèinje da
odra‘ava Njegovo svjetlo. Rijeè ‘muhabbat’ ima svoje korijene u
arapskom jeziku koji znaèi da bude pun neèega. Tako, s ciljem da
po‘anjemo naklonosti Svemoguæeg Allaha, èovjek mora biti pripreman
da ponudi svaku vrstu ‘rtve na Njegovom putu i onda æe se osvjedoèiti
u Bo‘iju potporu.
Huzur a.t. se onda pozvao na drugi dio Kur’ana u kojem je Allah dao
odobrenje slaboj grupi muslimana da se brane protiv moænog neprijatelja
da se bore sa okrutnosti koja im je nametnuta.
“Dozvoljena je borba onima protiv kojih se ratuje, zato što su im
uèinjena nasilja – zaista je Allah kadar da im pomogne – One koji
su bili nepravedno istjerani iz svojih domova samo zato što su
govorili: ’Naš Gospodar je Allah’ – a da Allah nije odbranio neke
ljude od drugih, doista bi bili porušeni manastiri, i crkve, i sinagoge,
i d`amije, u kojima se èesto Allahovo ime spominje. A Allah æe sigurno
pomoæi onoga ko Njemu poma`e. Allah je, zaista, silan, moæan.”
(22:40-41)
U ovim ajetima Svemoguæi Allah obeæava da æe pomoæi muslimanima
– iako su slaba grupa ljudi – protiv sna‘ne grupe mušrika (onih koji
pripisuju partnera Allahu) tako da utemelji mir i ukloni okrutnost koja
im je od njih nametnuta. Poruka je da rat jedino treba da se vodi protiv
religijskog ugnjetavanja, zapravo, muslimani treba da pomognu druge
religijske grupe da se brane protiv tlaèenja. Na istu temu, oni koji su bili
ugnjetavani ali ostanu na putu istine primit æe pomoæ od Allaha u njihovu
korist. U ranoj historiji islama, bitke su se vodile protiv muslimana, pa
23
ipak je pomoæ od Allaha došla slabima i neiskusnim da suzbiju tlaèenje.
Ratovi koji se danas vode imaju potpuno drugaèiji cilj: oni su politièki
ili ekonomski ratovi.
Bitke u kojima su muslimani danas ukljuèeni nisu voðene da se bori
za svoja religijska prava i ne mogu biti nazvani d‘ihadom. Da postignu
Bo‘ije naklonosti, muslimani treba da svoju pa‘nju okrenu prema Allahu
i Njegovim naredbama. U ovom pogledu, uèenja Obeæanog Mesije a.s.
interpretiraju Kur’anske ajete s vrhunskom taènošæu, i upuæuju ljude
prema miru i prema postizanju Bo‘ijih naklonosti. On (kao da) slika
sliku ranijeg islama gdje ka‘e da u ranim danima islama, protivnici koji
su na svaki naèin bili jaki – imetkom, ugledom itd., nametali su svaku
vrstu torture na slabu grupu muslimana, i ulo‘ili svaku vrstu napora da
unište ove bajraktare istine. Oni su bili uznemireni (i zabrinuti)
mišlljenjem da æe napredak islama znaèiti opadanje moæi za njih, zbog
toga su nametnuli sve vrste teškoæa za muslimane. Masakrirali su nevine
muslimane i nametnuli trinaest godina društvenog bojkota na njih gdje
su muslimani podnijeli ogromnu patnju. Poslanik sam je bio podvrgnut
nemilosrdnom kamenovanju, pa ipak je pokazao ogromno strpljenje u
vrtlogu ovih okrutnosti. Allah, kao svjedok ovih okrutnosti dao je
odobrenje muslimanima da se bore u svoju odbranu, i ne samo da je
došao da im pomogne u toku ovih bitaka protiv neprijatelja nego je
prosuo na njih takvu velièanstvenost da su oni postali nasljednici
prijestolja Perzije i Rima.
Takva je praksa Svemoguæeg Allaha i On ovo obeæanje ima za sva
vremena.
“Allah je odredio: ’Sigurno æemo Ja i Moji poslanici nadvladati.’
Uistinu je Allah silan, moæan.” (58:22)
Historijska je èinjenica da su se svi protivnici poslanika suoèili sa
neuspjehom i istina je uvijek prevladala. Isto vrijedi i za nosioce bajraka
islama. Sve dok su oni bili na ispravnom putu i praktikovali istinska
uèenja, do‘ivljavali su uspjeh, no kad su izgubili islamske vrijednosti i
praksu njegovih uèenja, izgubili su svu slavu i velièanstvenost s tim, i
svi njihovi napori su bili usredsreðeni prema tome da zadr‘e svoje male
svjetske vlade. Trenutno se ne mo‘e reæi da muslimani u‘ivaju
velièanstveni polo‘aj u svijetu. Èak naftom bogate nacije pogledaju
prema nemuslimanskim nacijama da odr‘e njihovu vrijednost u svijetu.
24
Mo‘e li se zato reæi da Bo‘ije obeæanje da æe muslimane ukrasiti èašæu
više ne vrijedi (nije istinito)? Apsolutno ne. Bo‘ije obeæanje je istinito
za sva vremena. On je zaista Svemoæan za sva vremena. Zapravo, u
zavjetu prema ovom atributu On je poslao Obeæanog Mesiju a.s., koji je
reformator ovog doba, koji je došao u ispunjenju Bo‘ijeg obeæanja da
æe se svjetlo islama raširiti do svih krajeva svijeta i da æe ime islama
prevladati. Obeæani Mesija a.s. je primio nekoliko objava u kojima je
Allah iznosio svoj atribut da je Svemoæni. Allah je pretskazao Imamu
ovog doba da æe kraljevi tra‘iti blagoslove od njegovog odijela, tako mu
dajuæi na znanje da æe biti uspješan u svojoj misiji. Svijet mo‘da ovu
Zajednicu smatra glupavom, ali uvijek je bila praksa svjetskih ljudi da
na ovaj naèin misle o Bo‘ijim ljudima. Oni su zaboravili da je Bo‘ija
praksa da doðe u pomoæ Svojim ljudima i kad Njegova pomoæ sti‘e,
ništa ne stoji na njenom putu.
Kao Zajednici, Huzur a.t. je skrenuo našu pa‘nju na to da pojaèamo
svoj odnos s Allahom, da oplemenimo svoju ljubav prema Allahu i
Èasnom Poslaniku s.a.v..s i da se pokoravamo Njegovim naredbama.
Onda æemo pozvati Njegove naklonosti na nas.
Zapamtite da je Allah uvijek odan svojim istinitim ljudima; zato niko
nikada ne navlaèi bilo kakvu štetu ili gubitak u saginjanju prema Njemu.
Da nas Allah osposobi da se isperemo od svih zlih naklonosti, da nas
On oèisti svih grijeha, da Allah primi naše napore na Njegovom putu.
Amin.