Hutbe

Hutba 20. 11. 2009. – Allahovi prijatelji


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je prouèio ajet 42 iz sure Al Ankabut, èiji prijevod glasi ovako:
“Oni koji za zaštitnike uzimaju nekoga mimo Allaha slièni su pauku;
on pravi jednu kuæu; a sigurno je kuæa pauka najslabija od svih
kuæa, da oni samo znaju!” (29:42)
Huzur je rekao da kao što je jasno iz ovog ajeta, on govori o onim
nesretnim ljudima koji, nakon što su napustili prag i prijateljstvo Bo‘ije
tragaju za drugim pomoæima. Oni vide prolaznu korist a ne osvræu se
na stalnu korist. Svjetski polo‘aji i sredstva ih èine da napuste Bo‘ije
zadovoljstvo. Radije nego da postanu prijatelji Bogu oni druge prave
prijateljima osim Njega. Radije nego da doðu u utoèište Bo‘ije sna‘ne
18
odbrane oni smatraju paukovu mre‘u svojom odbranom. Ajeti koji
prethode gornjem ajetu citiraju Karuna i Ada, Samuda i Luta, i kako su
oni zaboravili Boga i svjetovnost je postalo njihov cilj. Zaista, imetak ili
visoke graðevine bilo koje nacije nisu bile od koristi kad se dogodila
Bo‘ija odredba. Èasni Kur’an spominje na mnogim mjestima kako su
raniji narodi bili uništeni zato što su radije nego da uzmu utoèište kod
Boga oni tra‘ili privremena skloništa. Mi smo kroz ovo upozoreni da
vjerovanje nije dovoljno nego da osoba treba da tra‘i Bo‘ije prijateljstvo
i da iska‘e poèast du‘nosti prijateljstva s Bogom.
U prošlosti, imetak Karuna nije spasilo nikoga ko je bio s njim povezan,
i slièno tome, bogatstvo bilo koga ko ide protiv Bo‘ije volje ne mo‘e ih
spasiti od Bo‘ije kazne. Karunov imetak nije zadovoljio nièiju glad i
Faraon takoðer nije mogao spasiti bilo koga, niko im nije mogao pomoæi
jer utoèište koje su oni tra‘ili nije imalo veæe va‘nosti nego paukova
mre‘a. Danas svijet ‘udi za imetkom imuænih ili se dodvorava imuænim.
Nerazvijene vlade puzaju pred razvijenim vladama za pomoæ i
pretpostavljaju da njihovo trajanje le‘i u tome da se ponize pred moænim
nacijama. Sebiène voðe stvaljaju na rizik nacionalni interes. Ovo je
postalo oèito izlaganjem unutrašnjih poslova nekih zemalja. Voðe
muslimanskih nacija su krajnje nepotrebno dali u zalog (stavili na kocku)
svoje zemlje zbog razloga što njihovo vjerovanje u Boga nije bilo potpuno.
Niko ne mo‘e odvratiti Bo‘iju odredbu. Prièe o Faraonu, Korahu itd,
nisu spomenute u Èasnom Kur’anu da jednostavno za nas omuguæe
historijsku pouku, one su zapravo za vjernike da obrate pa‘nju na svoje
vlastito duhovno stanje i napredak u vjeri. Bog ka‘e o Karun:
“Onda je zemlja progutala i njega i kuæu njegovu; i on nije imao
nikakve skupine da mu pomogne protiv Allaha, niti je bio meðu
onima koji bise osvetili.” (28:82)
Huzur je objasnio da kad ljudi tra‘e potporu kroz imetak drugih oni
zaboravljaju Boga. Ekonomske krize prošle godine su cijelom svijetu
dale lagan udarac. To je nazvano kreditnim krahom i uprkos datih izjava
o znakovima stabilnosti svijet nije izašao iz toga. Efekti se još pokazuju
i nezaposlenost je raširena i ljudi svaki dan gube poslove i prisutan je
strah u ulaganje kapitala.
Slièno, ljudi su skloni da idu za potporom svjetske moæi. Èasni Kur’an
daje primjer Faraona u pogledu krajnje beskorisnosti svjetske moæi. Kad
19
je došao njegov kraj, ni njegovo kraljevstvo nije bilo saèuvano, niti ga je
moglo spasiti njegovo busanje o bo‘anstvu. Bio je momenat u ‘ivotu
Faraona kad ga je njegovo samoljublje navelo da ka‘e svom glavnom
ministru:
“… zato mi peci (opeke) od blata, o Haman, i napravi mi jednu
palaèu da pogledam Boga Musaova, i zaista smatram da je on od
la`ova.” (28:39)
Meðutim, kad je došao njegov kraj, ovo je šta ga je Allah prinudio da
izgovori:
“A kad je njega stiglo davljenje, on je rekao: ’Ja vjerujem da nema
boga osim Njega, u kojeg djeca Israila vjeruju, i ja sam od onih koji
se pokoravaju (Njemu).’ ” (10:91)
Tako, od momenta gdje je oholo predlagao da se popne na toranj da
pogleda na Boga Musaova on je došao do momenta gdje se utapao i
izgovorio je da vjeruje u Boga Israiliæana. Huzur je rekao znaèajno je da
on u vrijeme svog kraja nije zvao Boga nego Boga Musaova. Musa a.s. je
bio odgajan u njegovoj kuæi i zato je smatran plemenitim, zato zvati
Boga, Boga Musaova ne bi imalo istu suoznaku. Allah ga je prinudio da
ka‘e: ’Boga djece Israila’, to jest ljudi za koje on nije imao ništa osim
prezira zato da objasni njegovo poni‘enje i potpunu bespomoænost u
tom momentu.
Danas je stanje svjetske potpore isto u Bo‘ijim oèima. Meðutim, ljudi
i dalje ne shvataju. Ne samo s kraljevskim liènostima, ako neko bude
imao vezu sa èlanom parlamenta, oni poènu na druge gledati s
omalova‘avanjem. Huzur je rekao da je ovo vrlo uobièajeno u zemljama
koje su nazvane ’zemlje u razvoju’. Huzur je dodao da iako se tamo nije
dogodio nikakav razvoj no ovo je kako se na njih poziva. Ovaj fenomen
je prešao sve granice u Pakistanu. Prekršitelji ne shvataju da je stvarno
kraljevstvo Bo‘ije kraljevstvo i kad Njegova odredba stupi na djelovanje,
veliki ljudi nalik Faraonu se moraju suoèiti s tim. Istinski strah od Boga
je ono što treba da ustrajava èak kad je neko na vlasti inaèe sve je to
bujica rijeèi. Ona su tu oni koji samo uzimaju Bo‘ije ime u ritualistiènom
smislu. Ovo su ljudi koji ‘ive u paukovoj mre‘i. Njihova vjera je u
njihovom imetku, njihovim vezama, njihovom stranèarstvu i njihovoj
klapi. Oni ne shvataju da æe veæe moæi biti najprevrtljivije kad su njihovi
interesi zadovoljeni i jedino Biæe koje je iskreno je samo Biæe Bo‘ije.
20
Allah je ponavljajuæi naredio muslimanima da posvoje bogobojaznost
i uzmu Boga za svoj štitnik i da uvijk vode raèuna da je jedino Njegovo
Biæe vjeèno. Naravno va‘no je da planiramo i pravimo aran‘amane, da
se koristimo od svojih veza. To je bitno za trajnost društva da èuva
društvene kontakte, da tra‘i pomoæ, da daje pomoæ sve u skladu Bo‘ijih
pravila. No istinski vjernik nikada ne smije zamisliti da su oèito paniranje
i aran‘mani sve. Nasuprot, ako Bo‘ija potpora nije tu, oèiti aran‘man
ne mo‘e ni truna pomoæi. Allah nas je pouèio obuhvatnoj dovi na smaom
poèetku Èasnog Kur’ana:
“Mi jedino Tebe obo`avamo i jedino od Tebe pomoæ tra`imo” (1:5)
znaèi da nas jedini On mo‘e osposobiti da Ga obo‘avamo i jedini On
mo‘e ispuniti naše potrebe. Takav je znaèaj ove dove da je obavezujuæe
da je ponavljamo nekoliko puta u dnevnim namazima. Huzur je rekao
da u vrijeme potrebe mi treba da se prije svega obratimo Bogu a onda
da pravimo aran‘mane.
Duhovnost i bogobojaznost su vrlo va‘ni za vjernike. Citirajuæi primjer
paukove mre‘e, Allah je objasnio da verbalno ispovjedanje vjere nije
dovoljno. Ovo ne uzrokuje èovjekov spas. Radije, spas dolazi s Bo‘ijom
milošæu i stavljanjem Njegovih uèenja u praksu. Allah je poslao religiju
radi stvaranja tog duha. Temeljna pouka religije je da napravi vezu s
Bogom. Imajuæi ovaj cilj, zadatak je iskrene osobe da traga za Bogom i
stavi Njegove naredbe u praksu. Ovo je razlog zbog kojeg su došli Bo‘iji
poslanici i ovo je zaista bio cilj dolaska Obeæanog Mesije a.s. On je rekao
da je bio poslan tako da sa strpljenjem, uljudnošæu i nje‘nošæu privuèe
Bogu izgubljene ljude, i da ljudima poka‘e put kroz duhovno svjetlo
koje je njemu bilo dato. On je napisao: ’Ja sam bio poslan da ojaèam
vjeru i da doka‘em postojanje Svemoguæeg Boga ljudima, jer je njihova
vjera postala slaba, i oni ‘ivot poslije smrti ne uzimaju ništa ozbiljnije
nego bajku. Vladanje svake osobe proglašava da on nema vjere i povjerenja
u Boga i u ahiret kao što ima u svijet i njegove polo‘aje i njegova sredstva.
Jezici prividno tvrde mnogo ali su srca preplavljena s ljubavlju svijeta… Ja
sam bio poslan tako da istina i vjera budu o‘ivljeni i bogobojaznost nadahne
srca.’ (Essence of islam, tom IV, str. 110)
Huzur je rekao da uprkos èinjenice što je uèenje Èasnog Kur’ana tu,
srca su lišena (bez) njegovog uticaja. Zbog toga, kad svijet zaboravlja
Boga On pošalje Svoje odabrane, opunomoæene ljude da ponovo
utemelje Njegovo kraljevstvo na Zemlji. Oèito je iz današnjeg stanja
21
stvari da je svijet zaboravio Boga. Ne samo nemuslimani, èak su
muslimani postali vrlo materijalistièni. Dolazak Obeæanog Meisje a.s.
se dogodio zato da on usadi uèenje Èasnog Kur’ana koje je utemeljeno
prije 1500 godina od Èasnog Poslanika s.a.v.s. Ovo je uèenje koje je
proizvelo ‘ivi odnos izmeðu èovjeka i Boga i koje je, u dodatku naèinima
obo‘avanja, takoðer dalo upute u društvenim obavezama koje treba da
se provedu da tra‘imo Bo‘ije zadovoljstvo. Ovo okru‘enje je bilo
stvoreno uzvišenom duhovnom moæi Poslanika islama s.a.v.s. i to je
bilo èisto da tra‘i Bo‘ije zadovoljstvo. U ovo doba Obeæani Mesija a.s.
je došao da utemelji isto; zato mi Ahmadi muslimani treba da sebe
ispitujemo i vidimo da li igramo ikakvu ulogu u ovome. ‘elimo li i ‘udimo
li da Boga uèinimo svojim Vali? Ili smatramo polo‘aj i sredstva ovog
svijeta svojim prijateljem?
“Reci: ’Zar da uzmem nekog drugog prijatelja mimo Allaha, koji je
zapoèeo stvaranje nebesa i Zemlje, a On (sve) hrani, a nije hranjen?’
Ti reci: ’Meni je nareðeno da budem prvi od svih koji se pokoravaju.’
I ti nikada nemoj biti meðu mnogobošcima.” (6:15)
“…O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si prijatelj moj na ovom svijetu
i na ahiretu. Podaj mi smrt u stanju pokornosti i pridru`i me
ispravnim.” (12:102)