Hutbe

Hutba 11. 12. 2009. – Božiji atribut An Nur (Svjetlo)


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je u svojoj hudbi petkom danas nastavio na temu Bo‘ijeg
atributa An Nur (Svjetlo).
Huzur je rekao da æe danas objasniti kur’anski ajet koji je naveo prošle
sedmice ali ga nije objasnio. Nur je svjetlo koje se širi i dvije su vrste
ovog svjetla. Ovosvjetsko i ahiretsko. Opet su dvije vrste ovosvjetskog
svjetla: ono koje se shvata kroz duhovnu pronicljivost i naziva se makool
(odnosi se na razum) i posti‘e se kroz mudrost, i svjetlo je mudrosti i
svjetla Kur’ana. Druga vrsta svjetla u kojoj fizièko oko vidi je nazvana
mahsoos (odnosi se na èula) i svjetlo je u Suncu, Mjesecu i zvijezdama.
Primjer svjetla koje vidimo fizièkim okom je u suri Junuz ajet 6:
“On je taj ko je radi svjetla Sunce (koje širi svjetlo) stvorio i Mjesec
radi sjaja (odsjaja)…” (10:6)
(Arapska) rijeè upotrebljena u ovom ajetu za svjetlo Sunca je zia a
za Mjesec nur; mo‘da æe se neko zaèuditi o ovoj razlici. Leksikon smatra
zia više svijetlim nego nur. Zia je ono svjetlo koje je upaljeno od sebe a
nur je opæenito ona svjetlost (sjaj) koje uzima svjetlo od drugog izvora.
Meðutim, Allah je proglasio: ’Allah je Svjetlo nebesa i Zemlje…’ (24:36).
Objašnjenje èinjenice da je Allah rekao da je On Nur je da je Nur takoðer
upotrebljena u ukljuèenom znaèenju zia. Allah je rekao o Èasnom
Poslaniku s.a.v.s. da je ‘sirad‘um muniira’ (sirad‘ se prevodi kao sunce/
lampa a muniira se prevodi kao onaj koji svijetli). To znaèi, on je svjetleæe
sunce od kojeg æe drugi primiti svjetlo dok je njegovo svjetlo takoðer od
Allaha. Huzur je objasnio da zraka zia se takoðer naziva nur.
Odašiljanje Bo‘ijeg svjetla se mo‘e vidjeti i u fizièkom i u duhovnom
svijetu. Istinska spoznaja o svemiru mo‘e se postiæi samo ako se shvata
sa od Allaha datim nurom. Izvor koji omoguæuje nekoj stvari da se vidi
takoðer se naziva nur. Allah je potèinio Sunce, Mjesec i sve što je u
svemiru da slu‘i èovjeèanstvu. Ateista ne mo‘e vidjeti Allaha u
djelovanjima prirode iako ima koristi od toga odlikom Bo‘ije milosti
Rahmanijjata (Bo‘ije odlike da je Milostiv). S druge strane vjernik, kome
je dat nur Kur’ana koristi se i fizièki i duhovno. Na nekim mjestima je
Allah spomenuo obje vrste svjetla tako da pa‘nju ljudi skrene na
duhovnost kao i na stvari svijeta. U pogledu svjetla ahireta, Kur’an ka‘e:
“Njihovo svjetlo `urno æe iæi ispred njih i s njihove desne strane. Oni
æe reæi: ’Gospodaru naš, usavrši nam svjetlo naše…” (66:9)
Zatim je Huzur objasnio ajete koje je citirao prošle sedmice.
10
“O sljedbenici Knjige! Došao vam je Naš poslanik koji vam objašnjava
mnoge stvari koje vi skrivate iz (svoje) Knjige i on preko mnogih
stvari prelazi. Uistinu vam je od Allaha došlo svjetlo i jasna knjiga.S
njom Allah upuæuje one koji slijede Njegovo zadovoljstvo prema
sigurnim putevima, i Svojom voljom ih izvodi iz mraka na svjetlo, i
upuæuje ih prema Pravom putu.” (5:16-17)
Huzur je rekao da su ljudi ranijih Knjiga ili ih promijenili ili prikrili
jedan njihov dio. Nakon što je bio obavješten od Allaha, Èasni Poslanik
s.a.v.s. je ponovo predstavio ova uèenja kao i mnoga nova, otvarajuæi
tako sveobuhvatne puteve pribli‘avanja Allahu; puteve koji su u skladu
sa ljudskom prirodom. Poslanik s.a.v.s. nije bio ni od istoka ni od zapada,
on je dao uèenja koja su bila bazirana na umjerenosti.
Obeæani Mesija a.s. je rekao da je Bo‘ijim poslanicima data objava u
skladu sa njihovom prirodom. Musa a.s. je imao dojmljiv Šerijat u formi
Tevrata koji mu je bio objavljen jer je njegova priroda bila dojmljiva i
oštra, dok je Isa a.s. imao nje‘nu, samilosnu prirodu i uèenje Evanðelja
je bazirano na blagosti. Priroda Èasnog Poslanika s.a.v.s. je bila umjerena,
niti previše blaga niti previše oštra, nego je bila blagoslovljeno pronicljiva
(i bistra) i takvo je bilo i uèenje koje mu je bilo objavljeno u formi
Èasnog Kur’ana. Kao što on ka‘e:
“A zlo se mo`e uzvratiti istom mjerom; a ako neko oprosti i to dovede
do popravljanja, njegova nagrada je kod Allaha…” (42:41)
U islamu je kazna strogo povezana sa popravljanjem. Ako je moguæe
postiæi popravak oprostom onda je to ono èemu treba pribjeæi. Meðutim,
ako je kazna jedini naèin da se ovo postigne, onda je neophodno kazniti
u omjeru poèinjenog prijestupa.
Prema tome je Poslanik koji je ispovjedao stara i nova uèenja došao
sa jasnom Knjigom. To što je bilo nazvano ’sirad`um muniira’ je bio nur
osobe Èasnog Poslanika s.a.v.s., i kroz kojeg je Bo`ije svjetlo bilo dalje
rasvijetljeno. U skladu sa Bo`ijim obeæanjem i pretskazanjem Èasnog
Poslanika s.a.v.s. najveæi dio nura Poslanika s.a.v.s. je trebao biti dat
osobi koja æe biti Mesija i Mehdi, i kojoj æe biti poklonjena titula ’poslanik
iz ummeta’. Zato što ko god je trebao poprimiti ovaj peèat poslanstva
Èasnog Poslanika, ’sirad`um muniira’ s.a.v.s., morao je biti napunjen
Bo`ijim svjetlom. Èasni Poslanik s.a.v.s. je bio nepismen ali je došao sa
savršenim svjetlom nebesa koje je divljake preobrazilo u ljude visokih
11
morala. Dok Evropa danas govori o prosvjetljenju, ljudi koji su stekli
ovaj nur utemeljili su autoritet svoga znanja prije hiljadu godina. Njihovo
znanje nije bilo jednostavno duhovno znanje, zapravo je ono išlo ruku
pod ruku sa svjetskim blagostanjem i napretkom. Svjetlo muslimanskog
svijeta je osvijetlilo ostatak svijeta. Meðutim, muslimani treba da se
zamisle zašto se danas taj nur ne emituje od njih i ne osvjetljava svijet.
Razlog je jasan: oni odbijaju onoga ko je istinski odraz nura Èasnog
Poslanika s.a.v.s. u ovo doba. Ovo je takoðer trenutak da se Ahmadi
muslimani zamisle da se ovaj nur ne mo`e steæi jednostavnim verbalnim
ispovjedanjem. Zapravo je neophodno da se zamisle nad ovim uèenjima
i kur’anskim objašnjenjima istinskog i revnog poklonika Èasnog Poslanika
s.a.v.s., Obeæanog Mesije a.s. Huzur je rekao nemojte tra`iti to svjetlo
zadubljujuæi se u ovaj svijet, tra`ite to svjetlo udubljujuæi se u Èasni
Kur’an. Sretni su oni koji ispunjavaju svoja obeæanja bai’ata.
Ja uvijek gledam sa zadivljenošæu na ovog Arapskog Poslanika, èije
ime je Muhammed, hiljade blagoslova i mir neka su na njemu. Kako je
on Poslanik uzvišenog polo‘aja! Èovjek ne mo‘e shvatiti krajnji vrhunac
njegovog polo‘aja, i èovjek nema moæi da shvati njegovu duhovnu moæ.
Na‘alost, ljudi nisu spoznali njegov pravi status na koji je on imao pravo.
A, on je taj hrabri šampion koji je na ovaj svijet ponovno uspostavio
Teuhid (Bo‘ije jedinstvo) koje je bilo nestalo sa svijeta. On je imao
najveæu ljubav prema Allahu, isto tako je imao najdublje saosjeæanje za
èovjeèanstvo. Zato mu je Allah, Koji je potpuno dobro znao tajne
njegovog srca, dao prednost nad svim Poslanicima i svim ljudima, prvim
i zadnjim, i podario mu ‘elje njegovog ‘ivota.On je glavno vrelo svake
milosti, i svaka osoba koja tvrdi bilo kakvu superiornost bez priznavanja
njegove milosti, nije èovjek nego potomak šejtana. Njemu je bio dat
kljuè svakoj uzvisitosti i bila mu je data riznica svakog razumijevanja.
Onaj ko ne prima kroz njega uskraæen je zauvijek. Ja sam ništa i ne
posjedujem ništa. Bio bih krajnje nezahvalan da ne priznam da sam
nauèio istinsko Bo‘ije Jedinstvo kroz ovog Poslanika. Mi smo postigli
prepoznavanje ‘ivog Allaha kroz ovog savršenog Poslanika i kroz njegovo
svjetlo. Meni je kroz ovog plemenitog Poslanika bila data èast blizine s
Allahom, kroz koju opa‘amo Njegovo lice. Zraka ovog sunca upute pada
na mene kao sunèevi zraci i ja sam neprestalno bio osvijetljen samo
toliko dugo koliko sam bio prilagoðen prema tome.’ (Roohani Khazain,
tom 22: Haqiqatul-Wahi, str. 118-119)
12
Huzur je rekao ovaj isjeèak treba biti dovoljan da zadovolji svaku
osobu pobo‘ne prirode meðu onima koji prigovaraju o uzvišenom
poštovanju koje je Obeæani Mesija a.s. imao za Èasnog Poslanika s.a.v.s.,
i da on za sebe nije vidio nikakav status odvojeno od Èasnog Poslanika
s.a.v.s.
Naprijed spomenuti ajet 17 iz sure Al Maida ka‘e da su ova dva
svjetla osobe Èasnog poslanika s.a.v.s. i Èasnog Kur’ana jedina dva
aspekta koje je Allah odredio izvorima za postizanje Njegovog
zadovoljstva i da upute putevima sigurnosti. Putevi sigurnosti su oni
koji bezbjedno vode Allahu, nakon što su zaštiæeni od šejtana, i kroz
njih osoba mo‘e steæi dobrotvornost nura. Putevi sigurnosti su poklonjeni
onima koji, nakon što su upuæeni od Allaha, tra‘e Njegovo zadovoljstvo
i krenu prema ’ispravnom putu’ (siiratil mustekiim).
Najizvanredniji uzor tra‘enja Bo‘ijeg zadovoljstva poslije Èasnog
Poslanika s.a.v.s. pokazali su njegovi ashabi. Ovo je bilo postignuto
odlikom njegove duhovne moæi i njegove religijski moralne obuke. Ne
samo da je on ashabe izveo iz mraka na svjetlo nego im je takoðer dao
èast (pozdrava) raziAllahu anhum (da Allah bude zadovoljan s njima).
Nakon što su postigli nur, oni su postali izvanredni uzori i Èasni Poslanik
s.a.v.s. ih je uporedio sa zvijezdama vodiljama. Najsretniji su bili oni
kojima je bila poklonjena prva dobrotvornost. U skladu sa Bo‘ijim
obeæanjem u kasnijem dobu On je poslao istinskog i revnog poklonika
Èasnog Poslanika s.a.v.s. i uèinio ga odrazom nura njegovog uèitelja.
Zauzvrat, oni koji su iz prve ruke primili dobrotvornost Obeæanog Mesije
a.s. takoðer su napunili svoja srca nurom i bili utemeljeni na siiratil
mustekiim.
Huzur je rekao da nas je Allah pouèio dovi siratil mustekiim. Svaki
od nas treba nastojati da prema svojim moguænostima tra‘i
dobrotvornost od njenog nura. Nekima je dato više a nekima manje ali
svakoj osobi je dat nur. Nije reèeno da svako treba da postigne najviši
polo‘aj, ali je trud neophodan. Jedini Allah upuæuje ka siratil mustekiim.
S ciljem da idemo na siratil mustekiim potreban je nur a nur se mo‘e
postiæi od Bo‘ijeg Poslanika s.a.v.s. i Èasnog Kur’ana.
Obeæani Mesija a.s. je objasnio siratil mustekiim:
“Treba da razumijete da siratil mustekiim koji je baziran na istini i
mudrosti ima tri aspekta: teoretski, praktièni i koji se odnosi na svoje
’ja’. Svaki od ovih je opet trostruk. Na primjer, teorijski obuhvata
13
poštovanje onoga što pripada Allahu, onoga što pripada Njegovim
stvorenjima, i što pripada nama. Praktièni aspekt zahtijeva ispunjavanje
svaka tri skupa obaveza. Ono što pripada Allahu u teorijskoj oblasti je
da Ga poštujemo kao Jednog, Izvora svake dobrobiti, koji obuhvata sve
izvanrednosti, da je porijeklo i povratak svega, slobodan od svake
nesavršenosti i propusta, sjedinjujuæi u Sebi sve savršene odlike i Jedino
Biæe kojem pripada obo`avanje. Ovo je teorija siratil mustekiim u pogledu
onoga što pripada Allahu. Njen praktièni aspekt obuhvata da Mu se
pokoravamo sa savršenom iskrenošæu, da nikoga ne pridru`ujemo u
pokornosti koja pripada Njemu, da samo Njega molimo gledajuæi s
poštovanjem jedino prema Njemu za unapreðivanje svoje dobrobiti i da
sebe smatramo neva`nim u ljubavi prema Njemu.
Ovo je praktièni siratil mustekiim u pogledu onoga što pripada Allahu,
i ovo je sama istina. Teoretski siratil mustekiim u pogledu onoga što
pripada bli‘njima, sadr‘i se u tome da ih prihvatimo kao svoje bli‘nje,
kao Bo‘ije robove i u tom svojstvu da ne vrijede ništa neovisno od Njega.
Jer istinsko cijenjenje Bo‘ijih stvorenja je da je njihovo postojanje jedino
došlo od Njega i nepostojeæe je u sebi, da su svi smrtni. Ovo je teorijska
definicija tevhida (Jedinstva), jer ona istièe visok polo‘aj Jednog Biæa
Koje ne pati ni od kakvog nedostatka i Savršeno je u Svom Biæu.
Praktièni siratil mustekiim u pogledu onoga što pripada bli‘njima
sastoji se u praktiènoj iskrenoj vrlini, to jest, da èinimo što je
najdobrotvornije i prikladno za njih. Ovo je praktièni tevhid (Jedinstvo),
buduæi da je cilj stvaranja da sva djela trebaju biti odraz Bo‘ijih atributa.