Hutbe

Hutba 25. decembar 2009. – Božiji atribut An Nur (Svjetlo)


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je u svojoj hudbi petkom danas na poèetku prouèio ajet 23 iz
sure Az Zumar i dao izlaganje o Bo‘ijem nuru. Prijevod ovog ajeta glasi:
“Zar je onaj èije grudi Allah otvori za islam, i on takoðer stoji na
svjetlu od Gospodara svoga, (isti kao i onaj ko ne èini zikr)? Teško
onima èija su srca otvrdnula prema spominjanju Allaha! Oni su ti
koji su u oèitoj zabludi.” (39:23)
Huzur je rekao bez sumnje Allah je taj koji vodi uputi i da poklanja
uputu. Kao što je reèeno u Kur’anu:
“Zaista ti ne mo‘eš uputiti koga ti hoæeš – Allah upuæuje koga On
hoæe; a On najbolje zna one koji su prikladni da prime uputu.”
(28:57)
@elja Èasnog Poslanika s.a.v.s. je bila da svijet prihvati nur (svjetlo)
koje je on donio, uputu koju je on predstavio. Tako da svijet, nakon što
uzme jednu mjeru ovog nura, mo‘e osvijetliti svoja srca i naæi blizinu
Allahu. Ovo je bio iz razloga što je on znao da odbijanje ovog nura
mo‘e izazvati Bo‘iju kaznu i njegovo srce je bilo puno sa‘aljenja prema
èovjeèanstvu. On nije mogao podnijeti da bilo koja osoba ode sa ovog
svijeta a da ne primi ovu uputu. Tako da je ustajao noæu da klanja i moli
Allaha iskrenim sa‘aljenjem. S obzirom na ovu njegovu duboku brigu
zbog ljudi bio je objavljen slijedeæi ajet:
22
“Da li æeš ti uništiti sebe zbog toga što oni neæe da budu vjernici?”
(26:4)
Allah je tako proglasio da je samo na Njemu da pokloni uputu i jedini
On najbolje zna ko te‘i da bude upuæen i ko ‘eli da bude upuæen. To je
ta osoba kojoj bude data uputa i koja prima mjeru nura koji je bio dat
Èasnom Poslaniku s.a.v.s. Takva srca nastavljaju biti osvijetljena nurom
i ispunjena su ljubavlju i spominjanjem Allaha, i ovo su ljudi koji su
primaoci Bo‘ijeg zadovoljstva.
Prelijepo uèenje islama ispunjava srca takvih vjernika i oni tragaju
za sve višim standardima ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku.
Ovo ih vodi na beskrajne staze i poveæava njihovo znanje i duhovnost.
Gdje god padne svjetlo ovih ljudi, pobo‘ne duše ga upijaju. Allah ka‘e
u Kur’anu:
“Zato, koga god Allah ‘eli uputiti, On otvori njegove grudi za islam;
a koga On ‘eli ostaviti u zabludi, On ste‘e njegove grudi kao kad
èini napor da se penje (na visinu) prema nebu. Ovako Allah stavlja
neèistoæu na one koji ne vjeruju.” (6:126)
Allahovo je svojstvo da On u Svojim rukama dr‘i poklanjanje upute
ljudima. Svjetlo Sunca donosi dansko svjetlo, ali onaj ko dr‘i zatvorena
vrata i prozore, lišava sebe tog svjetla. U duhovnom svijetu, svjetlo
dosti‘e samo one koji dr‘e otvorenim prozore i vrata svojih srca.
Postupak osobe je to što privlaèi Allahovu milost i kao rezultat on stièe
uputu. Allah nije nepravedan. On pravi dva koraka prema osobi koja
poduzme jedan korak prema Njemu i trèi osobi koja ide prema Njemu.
Zbog toga je znaèenje: ‘Zato, koga god Allah ‘eli uputiti…’ da On zna ko
dobre volje i ‘udno nastoji da stekne Njegovo zadovoljstvo i u tom
procesu je takoðer revan da prihvati sve Njegove naredbe. Allah nastavlja
da otvara srce takve osobe i on posti‘e pronicljivost i zamjetljivost
istinskog islama. Njegovo klanjanje, post, had‘ i dobar moral su radi
Allaha a ne radi svijeta.
Neki nesretni ljudi zaboravljaju Allahove naredbe i smatraju religiju
nepotrebnom. Drugi smatraju da je njihova religija i tradicije konaèna
rijeè i ne prihvataju islam. Oni mogu u svojoj sredini biti smatrani da su
od ugleda ali u Allahovim oèima oni nisu èvrsti u vjeri; zato što poslije
dolaska Èasnog Poslanika s.a.v.s. i svjetla zadnjeg Šerijata, kako Allah
ka‘e:
23
“Uistinu, (istinska) vjera kod Allaha je islam…” (3:20)
On uèi savršenoj pokornosti i odreðuje puteve da ispunimo dug prema
Allahu i prema ljudima. Ne postoji druga religija koja nam mo‘e pokazati
puteve duhovnog napretka. Što se tièe: ’…a koga On ‘eli ostaviti u zabludi
On ste‘e njegove grudi…’, nije Allahova ‘elja da ste‘e i zatvori bilo èije
srce. Kad je Allah poslao Adema a.s. On mu je naredio da æe, ako izabere
pobo‘nost, naæi nur ali ako bude naklonjen prema šejtanu bit æe predmet
kazne. Prema tome, èovjekovi postupci su to što zatvara srca. Oni koji
Allahove naredbe smatraju teretom zatvaraju prema sebi vrata Allahovih
blagoslova. Njihova srca se dalje ste‘u kao onoga ko se penje na veliku
visinu. Inaèe, Allah je tako dobrostiv da, svaki put kad je na Zemlji
smutnje i nered, On šalje Svog Vjerovjesnika da to dovede u red i popravi.
Ovi Bo‘iji Poslanici uzmu na sebe da izvrše ovaj zadatak naspram
ogromnog neprijateljstva. Nad ovako dubokom zabrinutošæu onoga ko
je bio dobrotvor cijelog èovjeèanstva s.a.v.s. Allah je proglasio: ’Da li æeš
ti uništiti sebe zbog toga što oni neæe da budu vjerni?’
Oni koji su svjesno zapali u grijeh i ne ‘ele da napuste pogrešan put,
Allah ne pokazuje put ka dobru. Ovo je razlog upozorenja sadr‘anih u
Kur’anu. Ona nisu jednostavno dogaðaji iz vremena koja su prošla, kao
da poslije dolaska Èasnog Poslanika s.a.v.s. niko neæe otiæi na krivi put
i da je, ako je neko oznaèen kao musliman, za njega prirodan duhovni
napredak. Zapravo Kur’an sadr‘i mnoge naredbe koje objašnjavaju
znaèaj klanjanja, istighfara i dobrih djela poslije primanja islama. On
ka‘e da ako osoba ne pokazuje istinsku pokornost mo‘e dobiti Bo‘iju
kaznu. Meðutim, pošto je islam konaèni Šerijat, to je konaèni minaret
svjetla sa kojeg æe svijet tra‘iti svjetlo do samog kraja i Allah æe nastaviti
da šalje ljude – na temelju potpune i apsolutne pokornosti i ljubavi prema
Èasnom Poslaniku s.a.v.s. – koji æe upuæivati Pravom putu i meðu onima
kasnijim æe biti poslan Hatamul Hulafa (peèat svih Halifa) kojem æe biti
poklonjen status poslanstva, koji æe završiti zadatak za koji je Èasni
Poslanik s.a.v.s. došao ovom svijetu; da svuda širi Allahovo svjetlo. Allah
je ovo pretskazao i to je bilo potvrðeno u hadisima. Takoðer je bila
svesrdna ‘elja istinskog i revnog poklonika Poslanika da ukloni širk
(pripisivanje partnera s Allahom) sa ovog svijeta. Stanje muslimana, u
kojem se dogodio dolazak Obeæanog Mesije a.s. bilo je pogubno. Hiljade
muslimana su otišli u kršæanstvo. Stanje stvari je danas takoðer takvo;
oni ka‘u da su upuæeni, a ubijaju jedan drugog. Je li ubijanje nevinih,
24
neiskrenost, podmiæivanje i uzurpiranje prava masa uèenje islama? Ovo
doba je imalo potrebu za Bo‘ijim vjerovjesnikom koji je bio poslan prema
Bo‘ijem obeæanju i èija je ‘arka svesrdna bila da o‘ivi uèenje islama i
da osvijetli srca nurom koji mu je Allah dao. On je svoju misiju izvršio
sa sna‘nom revnošæu i bolom, obzirom da mu je Allah objavio: ’Da li æeš
ti uništiti sebe zbog toga što oni neæe da budu vjernici?’ (Tadhkirah, str.
794). Predmet ajeta 6:126 je razlog za muslimane opæenito da se zabrinu
i takoðer za Ahmadi muslimane da, ako tvrde da su muslimani, onda
treba da zapamte da je islam ime za potpunu pokornost.
Obeæani Mesija a.s. je rekao da veæina ljudi nisu privuèeni ka istinskoj
èistoæi srca, i istinskoj Bo‘ijoj ljubavi, i istinskom sa‘aljenju za Njegova
stvorenja, podnošljivost, milost, pravdu, poniznost i druge èiste morale
i bogobojaznost, èistoæu i iskrenost koji su suština religije. On je rekao
da je stvarna svrha religije da èovjek prepozna Istinskog Allaha i da
stigne na takvo stajalište u Njegovoj ljubavi koje spali ljubav svega drugog
osim Njegove ljubavi. Huzur je rekao da se ovo stajalište posti‘e
sticanjem nura koji je Allah poslao, i ovo je nur Èasnog Poslanika s.a.v.s.
i Èasnog Kur’ana.
Objašnjavajuæi ajet:
“Zar je onaj èije grudi Allah otvori za islam, i on takoðer stoji na
svjetlu od Gospodara svoga, (isti kao i onaj ko ne èini zikr)? Teško
onima èija su srca otvrdnula prema spominjanju Allaha! Oni su ti
koji su u oèitoj zabludi.” (39:23)
Huzur je rekao da su srca ljudi otvrdla zato što su lišena spominjanja
Allaha. Allah ka‘e da je spominjanje Njega znaèajan i ogroman uvjet da
se postigne Njegova blizina. Spominjanje Njega je sa više izgleda, Èasni
Kur’an je takoðer jedan naèin, kao što ka‘e:
“Zaista smo Mi objavili ovu opomenu i zaista æemo je èuvati.” (15:10)
Huzur je rekao ovaj ajet pokazuje dolazak Obeæanog Mesije i, u
njegovim vlastitim rijeèima, on govori o vremenu kad æe jedno društvo
ljudi nastojati da zatru Njegovo spominjanje. To je vrijeme kad æe ga
(Kur’an) Allah saèuvati kroz jednog od Svojih vjerovjesnika. Opæe
poznata stvar je da je u vrijeme Obeæanog Mesije a.s. juriš kršæanstva
bio ogroman. U Indiji su hiljade muslimana postali kršæani. U to vrijeme
Allah je poslao Mesiju za odbranu islama nakon što ga je ispunio nurom
istinskog uèenja islama.
25
Danas je meðu raznim ljudima podignuta huka i buka protiv islama.
Nedavno je politièka partija stvorila mete‘ u Švicarskoj i proveli su referendum
protiv gradnje minareta. Premda izvještaji ka‘u da lokalno
stanovništvo nije u cjelosti uèestvovalo u tome, ali u svakom sluèaju
referendum je odr‘an. Vlada, kao i neki politièari su postiðeni zbog
toga i sada je zapoèela debata o tome da li je referendum uopæe trebao
biti odr‘an. Bez obzira koliko protivnici naše Zajednice tvrdili da mi
nemamo ništa sa islamom, oni ne mogu a da ne priznaju da je Obeæani
Mesija a.s. bio taj koji je odbranio islam u ovo doba i muslimane spasio
od kršæanstva. Mnogi vjerski uèenjaci tog vremena su ovo otvoreno
priznali; ali su oni danas, zbog svojih liènih interesa, poèeli da se
suprotstavljaju Obeæanom Mesiji a.s. Meðutim, neki protivnici su bili
primorani priznati danas da se Mirza Ghulam Ahmad borio sa
kršæanstvom i natjerao ga da se povuèe. Oni ka‘u da uèenjaci tog doba
nisu imali znanja o Kur’anu i Bibliji koje je Mirza Ghulam Ahmad imao.
Doktor Israr ul Haq je ovo otvoreno priznao na TV. Bilo da oni to prihvate
ili ne znanje Obeæanog Mesije a.s. o Kur’anu i Bo‘ija potpora su uèinili
da on obavi ovaj veliki posao; istina je da ga je Allah poslao da èuva
Èasni Kur’an i on je primorao neprijatelje da se povuku. Ovo je bilo
odlikom mjere nura kojeg je primio od Èasnog Poslanika s.a.v.s. i Èasnog
Kur’ana, i njegovo znanje o Kur’anu je bilo neusporedivo u ovo doba.
Obeæani Mesija a.s. je rekao da je Èasni Kur’an nazvan opomenom
zato što je podsjetnik unutarnjeg zakona èovjeka. Kur’an nije donio novo
uèenje, zapravo on je podsjetnik unutarnjeg zakona koji je uroðen u
èovjeku u obliku raznih moæi. Tu je uzdr‘ljivost, ‘rtvovanje, strogost,
zadovoljstvo itd. – ukratko Kur’an èovjeka podsjeæa na prirodu koja je
uroðena (u èovjeku).
Huzur je rekao da je najva‘nije da uèimo Èasni Kur’an tako da
pobo‘na priroda bude dalje osvijetljena njegovim svjetlom. Ako
nedostaje praksa na uèenja Kur’ana onda samo znanje o njemu ne mo‘e
biti od koristi. Mnogo je velikih govornika i komentatora Èasnog Kur’ana
meðu ljudima izvan naše Zajednice ali sve dotle dok se oni ne zamisle
na njemu, na naèin kako je Imama ovog doba pouèio, njihovo je znanje
samo vanjska ljuštura. Praktièno dostojanstvo Èasnog Kur’ana je kad se
iskazuje poštovanje i onom što pripada Allahu i onom što pripada
èovjeèanstvu.
26
Èitati naredbe Èasnog Kur’ana i mentalno i verbalno ih pamtiti,
zahtijeva da sve naredbe takoðer budu stavljene u praksu. Kao što je
reèeno u Kur’anu:
“…i obavlja namaz za Moj spomen.” (20:15)
Jedan od najveæih naredbi Kur’ana je obavljanje namaza. Zaista je
Obeæani Mesija a.s. rekao da nema veæeg obo‘avanja od namaza. On
uklanja èovjekovu patnju i ‘alost, i rješava teškoæe. Allah ka‘e:
“…Slušajte! Spominjanjem Allaha srca bivaju smirena.” (13:29)
Huzur je rekao da mu ljudi èesto pišu da pitaju i on mnogo puta
odgovori i sada ‘eli da to ponovo ka‘e, da je namaz najveæe obo‘avanje.
To je znak onih èija prsa su otvorena za islam da oni imaju nur. Oni
spominju Allaha, obo‘avaju Ga i dr‘e se Njegovih naredbi. Jer odsustvo
toga postepeno otvrdne srca. Ovo je takoðer razlog za otvrdnjavanje
srca onih koji ne primaju islam. Obavezujuæe je za vjernika da ispuni
obo‘avanje Allaha spominjuæi Ga u srcu. Da Allah dadne da naš namaz
bude za Allahovo zadovoljstvo, da budemo tako redovni u svom
obavljanju namaza da svijet bude ispunjen spominjanjem Allaha. Da
nas Allah spasi i našu generaciju od toga da odemo na krivi put i da
uvijek budemo primaoci istinskog nura.
Zatim je Huzur najavio da sutra InšaAllah poèinje ðelsa u Kadianu,
da treba da èinimo dove da Allah osposobi sve prisutne na ðelsi da
obavljaju namaz i spominju Allaha u toku trajanja ðelse i isto tako dok
se kreæu unaokolo. Oni treba da ispune grad Obeæanog Mesije a.s. s
dovama do te mjere da se Allahovi blagoslovi prospu. Da atmosfera
Kadiana bude ispunjena sa Hamd (Allahovim hvalama) i Daruudom
(prizivanjem salavata na Poslanika) tako da svaki uèesnik na ðelsi uzme
udjela u stvarnom nuru. Ahmadi muslimani širom svijeta treba da mole
Allaha da s Njegovom milošæu ðelsa bude blagoslovljena na svaki naèin
i da Allah èuva svakog od njih u Svojoj zaštiti i utoèištu, i sigurnim od
zla.