Hutbe 2010.

Hutba 08. 01. 2010. – Finansijsko žrtvovanje u kontekstu Nove godine;


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je današnju hudbu odr‘ao na temu finansijskog ‘rtvovanja u
kontekstu nove godine Vakfi d‘adid programa. Huzur je predstavio
du‘nosti vjernika u terminima finansijskog ‘rtvovanja u pogledu
islamskih uèenja. Prvo je prouèio slijedeæi ajet:
“Koje onaj ko Allahu daje lijep zajam da mu On to mo‘e mnogostruko
uveæati? A Allah umanjuje i uveæava (opskrbu), i vi æete se Njemu
vratiti.” (2:246)
9
Huzur je rekao da nikada nije bio ni jedan pokret, bilo svjetski ili
duhovni, koji je pre‘ivio bez finansijskog doprinosa. Duhovni pokret
zahtijeva fondove da provodi svoje misije i ispuni obaveze prema
èovjeèanstvu opæenito (hukook-ul-Ibaad).
Obeæani Mesija a.s. je rekao da skupljanje èande (èlanarine) nije
sistem koji je ovaj D‘emat uveo, zapravo, finansijske potrebe su se
pojavljivale u vrijeme Bo‘ijih poslanika, koji su najavljivali nove
programe da skupljaju fondove koji su smatrani neophodnim. Bo‘iji
Poslanik s.a.v.s. je rekao da osoba treba da doprinese za ovakve programe
prema svojim okolnostima. Jedna osoba ne mo‘e uraditi mnogo. Èak
velike zemlje vode svoju vladavinu na novèanim doprinosima, ali su
njihove takse nametnute zakonom dok religijske organizacije i pokreti
skupljaju doprinose dobrovoljno, i oslanjaju se na namjeru i saradnju
davaoca. Finansijsko ‘rtvovanje je povod napretka u èovjekovoj vjeri i
jedino mo‘e nastati zbog ljubavi i odanosti Allahu.
Huzur je onda objasnio da u D‘ematu postoje neke èande (èlanarine)
koji su obavezni (zekat, æanda am, æanda ðelsa salana, hisa ahmad
prema oporuci) a druge su dobrovoljne. Zekat je jedan od stubova islama
i Èasni Poslanik s.a.v.s. je napravio posebne aran‘mane da skuplja
doprinose za ovaj sistem. Poslije njegove smrti, kad je jedna grupa
muslimana odbila da plati zekat, hazreti Abu Bekr r.a. je, kao Halifa,
poduzeo sve neophodne mjere da ga skupi. Zekat je smatran obaveznim
za sve one koji mu podlije‘u. Osim skupljanja zekata, ako su bili potrebni
dodatni fondovi za odreðeni projekat, Èasni Poslanik s.a.v.s. je
zapoèinjao posebni program da sakupi doprinose za taj projekat.
Obeæani Mesija a.s. je 1905. godine uveo program Vasijat (Oporuka),
i ko god postane uveden u èlanstvo ovog programa mo‘e odrediti nivo
doprinosa bilo gdje izmeðu 1/10 do 1/3 svog prihoda ili posjeda.
Davalac se zavjetuje da æe plaæati ovaj iznos do zadnjeg daha svog
‘ivota i da æe poslije svoje smrti, napraviti aran‘mane za odgovarajuæi
prenos njegovog imetka. Od svakog mussi (osoba koj je prihvatila program
vasijat) se oèekuje da bude iskren o svom prihodu i imetku zato
što je ovo zavjet koji on pravi sa Allahom d‘.š., stoga njihov standard
bogobojaznosti treba biti uveæan, njihova rješenost za èinjenje dobrih
djela treba biti visoka, i stepen njihovog obo‘avanja i moralnih vrednosti
trebaju biti istaknuti. Oni treba da èine svaki napor u postizanju
uzvišenog polo‘aja istinskog vjernika. Da Allah osposobi svakog mussi
da zadovolji ove standarde, Amiin.
10
Obaveznu èlanarinu je uveo hazreti Halifatul Mesih II po stopi od 1/
16 prihoda osobe, iako je ovu èlanarinu prvo zapoèeo Obeæani Mesija
a.s., koji je rekao da se ona treba plaæati po mjeseènoj stopi èak i ako je
to samo 1 fening. Onda je postepeno ovaj doprinos bio poveæavan kako
su zahtjevi rasli. Obeæani Mesija a.s. je èak rekao da ako jedete èetiri
štruce hljeba, onda treba da jednu ‘rtvujete na Allahovom putu ako je
potrebno, a to je iznosilo 25% ‘rtvovanja. Huzur je rekao da ne treba
da bude nerazumijevanja u pogledu obavezne èlanarine (redovnog
finansijskog doprinosa); to nije doprinos po vlastitoj volji osobe, nego
se mora plaæati po ustanovljenoj stopi od 1/16 prihoda.
Huzur je objasnio da kad god je u D‘ematu bila potreba za fondovima,
Halifa bi zapoèeo nove programe s ciljem da zadovolji ove potrebe.
Tahrik-e-d‘edid je uveo hazreti halifatul Mesih II r.a. u vrijeme kad su
neprijatelji proglašavali da æe uništiti same temelje D‘emata, i ovaj
program je bio uveden da propagira islam-Ahmadijjat izvan poluostrva
Indije. Vakfi d‘adid program je bio uveden poslije stvaranja Pakistana
za širenje islama Ahmadijjata u udaljenim oblastima Pakistana, i ovaj
program je pogotovu pomogao širenju ove rijeèi u provinciji Sindh. U
vrijeme njegovog uvoðenja, hazreti Halifatul Mesih II je ne samo tra‘io
fondove, nego je takoðer ‘elio ljude koji su imali solidno religijsko znanje
da svoje vrijeme poklone za put propagiranja. Kako su godine prolazile,
uticaj ovog progama se širio, broj ljudi koji su dobrovoljno poklanjali
svoje vrijeme poveæao se, i onda je za njih bila organizovana obuka, i
sada je institut smješten u Rabvi po imenu Medresa-tul-Hifz koja
omoguæava obuku ovih pripovjedaèa, gdje stièu uvjerenje poslije
trogodišnje obuke. Sa prilivom Vakfi-nau djece, ova škola se širi brzim
korakom. Na poèetku, ovaj program je bio uveden da ispuni potrebe
propagiranja u udaljenim oblastima samo u Pakistanu, ali je ovo
postepeno bilo prošireno na Afriku i Indiju, i onda poslije preseljavanja
u Veliku Britaniju, hazreti Halifatul Mesih IV je ovaj program proširio
na cijeli svijet. Uèešæe i doprinos D‘emata u ovom programu se svake
godine poveæava, Allahovom milošæu.
Objašnjavajuæi znaèenje kur’anskog ajeta koji je prouèio na poèetku
hudbe, Huzur je rekao da je Allah d‘.š. pouèio vjernika istinskoj suštini
finansijskog ‘rtvovanja i da je duboka filozofija u davanju na Allahovom
putu zapravo da po‘anjemo velike nagrade za sebe. Dr‘ava uzima taksu
od svojih stanovnika za ovosvjetske administrativne odluke, ali kad stvar
11
doðe do religije, finansijske ‘rtve nisu samo doprinosi to što se tra‘i;
zapravo, religija zahtijeva od osobe da se istièe u duhovnim podruèjima
i napravi napredak u svakoj oblasti vjere. Kad je ova kombinacija
finansijske ‘rtve skupa sa istinskim naporom isticanja u duhovnom
stanju osobe ponuðena na Allahovom putu sa najèistijim namjerama,
onda Allah nadopunjuje mnogostruko nagradu takve osobe i uzvraæa
to toj osobi. Allah ne treba novac ili bilo kakvu materijalnu stvar. @rtva,
bilo to novèana ili druga, propisana je radi vlastitog duhovnog napretka
osobe tako da mo‘e postiæi blizinu Allahu d‘.š. Huzur je takoðer
podsjetio èlanove koji daju doprinos za ove programe da ne treba da
oèekuju bilo kakvu vrstu zahvalnosti od Nizam-e D‘emata i treba da
zapamte da su, dajuæi doprinos na Allahovom putu, oni ušli u pogodbu
sa Svemoguæim Allahom Lièno koji æe dati Svoje naklonosti na ovom
svijetu i na ahiretu. Huzur je naveo hadis u kojem je preneseno da je
Èasni Poslanik s.a.v.s. rekao (poslije uèenja sure Al-Takasur): ”Sin
Ademov ka‘e: ’Moj novac, moj novac!’ Ipak, šta je vaše osim onog što
pojedete i istrošite, odjenete i podrete, i trošite za milostinju i tako
èuvate (zabilje‘enim za vas). Sve drugo, osim toga, otiæi æe i bit æe
ostavljeno za ljude (nasljednike).” Huzur je naveo drugi hadis gdje je
Èasni Poslanik s.a.v.s. pitao šta je ostalo od ‘ivotinje koja je bila zaklana.
Kad mu je bilo reèeno da je svo meso bilo podijeljeno osim jednog
buta, on je rekao da je ono što je bilo podijeljeno zapravo ostalo, to jest
samo ono što je dato na Allahovom putu je ono što æe po‘njeti nagradu.
Huzur je podsjetio da musliman ne ispunjava svoju du‘nost samo
doprinoseæi novèano na Allahovom putu, nego uvijek mora dr‘ati oko
na svojim djelima da postigne Allahove nakolonosti i dr‘i tijesnu vezu
sa Nizam-e-D‘ematom imajuæi na umu da je korisnik u ovoj vezi davalac
lièno. Mi kao muslimani smo blagoslovljeni da nam Allah omoguæuje
nebrojene prilike da steknemo Njegovu blizinu i svaki postupak
pobo‘nosti je lijep zajam koji æe nam biti uzvraæen u nebrojenim
nagradama. Obeæani Mesija a.s. je rekao da osoba koja nema mudrosti
uzima ovaj ajet na doslovan naèin misleæi da Allah zapravo treba zajam.
Mudar èovjek zna, meðutim, da æe mu, šta god troši na Allahovom
putu po‘njeti obilje nagrada od Allaha. Meðutim to nije sve; Bo‘ija
milost obuhvata svako ljudsko biæe, èak one koji uopæe nemaju nikakvog
odnosa s Allahom. Njegovi atributi ’Rabbubijjat’ i ’Rahmanijjat’ su takvi
da sva stvorenja imaju korist od Njega, zašto da onda Njegova Bo‘anska
milost zanemari ove ljude koji se zbilja bore na Njegovom putu? Zapravo,
12
sposobnost trošenja na Njegovom putu je takoðer èovjeku poklonjena
od Allaha, zato on treba ostati uvijek na sed‘di pred svojim Moænim
Gospodarom.
Huzur je obavijestio da je bio napredak u programima tabligha.
Doprinosi od Evropskih i Amerièkih zemalja igraju centralnu ulogu u
organizovanju ovih programa, ali oni ne umanjuju va‘nost doprinosa
primljenih od drugih zemalja Afrike i Indije. Huzur je posebno spomenuo
da Afrika i Indija idu velikim koracima naprijed u zadovoljavanju svojih
vlastitih troškova, pogotovu u zadnjih dvije godine, gdje je rast znanja
o ovome doveo do veæeg uèešæa u ovim programima. Huzur je molio
Allaha za sve davaoce da Allah poveæa njihove standarde, Amiin.
Huzur je takoðer naveo neke aktivnosti koje se odvijaju u Africi pod
nadzorom Vakfi d‘edid, gdje su izgraðene nove d‘amije, osnovani su
novi d‘emati, obuèeni novi imami, ljudi dolaze u okrilje islama –
Ahmadijjata i dogaða se uzvišeni vjerski ushit u srcima i umovima ljudi
da naprave još veæa ‘rtvovanja, novèana i na mnoge druge naèine. Huzur
je nabrojao mnoge, duhovno okrepljujuæe dogaðaje koji su se dogodili
u Africi zbog napora tamošnjih misionara.
Huzur je onda najavio novu godinu Vakfi d‘edid programa i otkrio
da ukupna suma skupljena od prošle godine iznosi 3.531,000 funti.
Redosljed zemalja po iznosu doprinosa je slijedeæi:
1. Pakistan (8000 novih uèesnika)
2. SAD
3. Britanija (2000) novih uèesnika)
4. Njemaèka
5. Kanada
6. Indija (veliki porast u standardima finansijskog ‘rtvovanja)
7. Indonezija
8. Australija (popela se sa desetog mjesta prošle godine)
9. Belgija
10. Francuska i Švicarska

Huzur je objasnio da iako je Britanija osigurala treæe mjesto, on osjeæa
da na jedan naèin zaslu‘uje drugo mjesto, pošto su u SAD velike
doprinose, u zadnji èas, dali nekoliko bogobojaznih èlanova da podignu
skupljeni iznos. Britanija se usredsredila na poveæanje broja èlanova
koji su dali doprinos za ovaj program, dok u SAD-u to nedostaje.

Na vrhu liste zemalja u terminima finansijskog doprinosa po glavi
su kako slijedi:
1. SAD
2. Francuska
3. Velika Britanija
4. Švicarska
5. Kanada

Na vrhu liste Afrièkih nacija u terminima finansijskih doprinosa su
kako slijedi:
1. Gana
2. Nigerija
3. Mauricius
4. Burkina Faso
5. Benin
Ukupan broj uèesnika-davaoca doprinosa širom svijeta je 573 000.
Huzur je onda izlistao lokalne d‘emate u Pakistanu, SAD-u, Velikoj
Britaniji, Njemaèkoj i Kanadi koji su na vrhu liste.
Poslije predstavljanja drugog isjeèka iz pisanja Obeæanog Mesije a.s.,
Huzur je molio Allaha da uveæa imetak onih koji su napravili ove
finansijske ‘rtve. Da Allah osposobi svakog Ahmadi muslimana da uveæa
svoja dobra djela i postigne Njegovu blizinu. Da nas Allah osposobi da
unapreðujemo misiju Obeæanog Meisje a.s. Amiin.
Na kraju je Huzur dao tu‘nu vijest i potvrdio ubistvo još jednog
èlana Zajednice, penzionisanog profesora Muhammeda Jusufa (70
godina), koji je bio ubijen 5. januara 2010. od dvojice maskiranih
napadaèa u Lahoru, dok je pazio na radnju svog sina blizu njegove
kuæe u Rahna gradu. Dvije maskirane osobe su se dovezle na motorima
do radnje. Odmah su ispalili dva hitca na profesora Jusufa i poslije
toga pobjegli. Nakon što je èuo pucnjeve profesorov sin je dotrèao do
radnje i našao svog oca ozbiljno povreðenog. Rane su bile smrtonosne
i profesor Jusuf je umro na putu do lokalne bolnice. Profesor Jusuf je
bio vrlo omiljena i dobro poznata liènost Ahmadija muslimanskog
d‘emata; on je slu‘io D‘emat u raznim nadle‘nostima, imao je èast da
dva puta bude zatvoren radi vjere i bio je muusi. Iza sebe je ostavio
hudovicu, èetiri sina i jednu kæer.