Hutbe 2010.

Hutba 29. 01. 2010. – Nur (duhovno svjetlo) Obećanog Mesije a.s. i njegovih Ashaba;


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Obeæani Mesija a.s. ka‘e u svojoj knjizi ’Hudba Ilhamija’ (Objavljena
hudba) da mu je Allah objavio: ”Poslanik s.a.v.s. vas je pouèio kroz
djelotvornost njegove duhovnosti i stavio je dobrotvornost svoje milosti
u vaša srca, tako da budete ukljuèeni u njegove ashabe i budete
obuhvaæeni u njegov blagoslov. Tako da je, s Njegovom milošæu i
naklonošæu, ispunjeno Allahovo predskazanje:
“I drugima (je njega poslao) meðu njima..” (62:4)
Dok je Obeæani Mesija a.s. osvijetlio ovu dobrotvornost duhovnim
svjetlom, to mu je takoðer dalo vidljivo i oèito svjetlo tako da se ljudi
èiste prirode okoriste od toga. Odlikom da je Imam ljudi kasnijeg doba,
Obeæanom Mesiji a.s. je bilo podareno više nego samo svjetlo ashaba.
Allah ga je uèinio primjerom izvanrednosti njegovog uzvišenog uèitelja.
Baš kao što je njegova Zajednica trebala lièiti Ashabima, Imam je imao
sliènosti kao sjenka sa Èasnim Poslanikom s.a.v.s. kako je Poslanik lièno
i rekao da æe ovo biti znak Mehdija. Ova sliènost je bila najglavnija,
tako da slava uèitelja bude vidljiva u njegovom slugi.
Huzur je dao izlaganje o ovom vidljivom i oèiglednom svjetlu
Obeæanog Mesije a.s. kako su to opisali njegovi ashabi. hazreti Mirza
26
Bashir Ahmad navodi da je dr. Mir Muhammed Ismail sahib prenio da
bi ukratko opis izgleda Obeæanog Mesije a.s. bio da je on bio fino èeljade,
muškog lijepog izgleda. Meðutim, ovaj opis bi bio nepotpun da nije
bilo reèeno da je ovu ljudsku karizmu pratilo duhovno svjetlo. Ova
svjetlost nije imala nikakvog elementa straha u sebi, zapravo je zraèila
poniznošæu. Njegova boja ko‘e je bila najfinija smeða. Njegov lièni ‘ar
nije potamnio u vrijeme bilo kakve nevolje nego je uvijek sijao svijetlom.
Njegovo lice je uvijek bilo veselo i nasmijano. Sigurno lice la‘ova nikada
ne mo‘e biti takvo. Svjetlo vjerovanja nikada ne mo‘e osvijetliti lice
bezbo‘ne osobe.
Huzur je rekao da je ovo vidljivo svjetlo bilo podareno Obeæanom
Mesiji a.s. zato što se on sam utopio u svjetlo svog uèitelja, odrièuæi se
potpuno sebe u tom procesu, tako da samo svjetlo Poslanika bude viðeno
u njegovom svjetlu. On nije imao ništa svoga, njegovo tijelo i duh bili
su odraz duha Poslanika s.a.v.s. U njegovoj praksi i moralu, on je tra‘io
inspiraciju iz blagoslovljenog uzora Poslanika s.a.v.s. koji je rekao: ’Neæe
biti poslanika izmeðu mene i njega (obeæanog Mesije i Mehdija).’ Huzur
je rekao da je Obeæanom Mesiji a.s. bio dat polo‘aj poslanstva zbog
njegove potpune zaokupljenosti u osobi Èasnog Poslanika s.a.v.s., koji
je bio jedan i jedini savršen èovjek. Nasuprot onome što se navodi,
Ahmadi musliman ne mo‘e èak ni za trenutak pomisliti da, Bo‘e saèuvaj,
polo‘aj obeæanog Mesije a.s. mo‘e biti viši od polo‘aja Èasnog Poslanika
s.a.v.s. Ahmadi muslimnai su zaista ljudi koji imaju istinsku pronicljivost
u svjetlo i uzvišeni polo‘aj Èasnog Poslanika s.a.v.s.
Hazreti Maulana Ghulam Radzeki piše da je jedanput vidio u viziji
da su Èasni Poslanik s.a.v.s., Obeæani Mesija a.s. i on stajali zajedno.
Lice Poslanika s.a.v.s. je svjetlilo kao sunce a lice Obeæanog Mesije a.s.
je svjetlilo kao mjesec dok je on bio izuzetno ponosan da bude u ovom
uzvišenom i blagoslovljenom društvu i rekao je: ’Kako smo mi sretni da
smo našli Èasnog Poslanika s.a.v.s. i takoðer smo našli Mehdija.’ Na
ovo je on pogledao na dva uzvišena lica i vidio da je lice Obeæanog
Mesije a.s. bilo osvijetljeno svjetlom lica Èasnog Poslanika s.a.v.s. Zatim
je Maulana Radzeki sanjao da mu Sheik Sa’adi (sufi perzijski autor 13.
stoljeæa) govori kako je on sretan da je našao doba Mehdija i da šalje
svoje selame Mehdiju. Ujutro je Maulana Radzeki, koji je u to vrijeme
bio izvan Kadiana, pisao Obeæanom Mesiji a.s. da bi mu prenio selame
i takoðer je opisao svoju viziju. Poslije nekoliko dana ponovo je vidio
Sheik Sa’ada u viziji koji je izgledao vrlo zadovoljan zato što su njegovi
selami bili uruèeni i dao mu knjigu za poklon.
27
Hazreti Mirza Bashir Ahmad je prenio da kad je Obeæani Mesija a.s.
èuo vijesti o smrti Mirze Fazal Ahmada, svog malog sina, bilo je vrijeme
akšama. On je nastavio hodati s vremena na vrijeme dok skoro nije bilo
vrijeme za jaciju, njegovo lice je bilo svijetlo dok je hodao.
Mija Rahim Bakš sahib je prenio da je jedanput, poslije zuhr (podne)
namaza Obeæani Mesija a.s. otišao svojoj kuæi. Kasnije je, kroz prozor
pozvao hazreti Halifatul Mesiha I r.a. Pisao je knjigu i mo‘da ‘elio da
se o neèemu konsultuje. Obeæani Mesija a.s. u to vrijeme nije imao svoj
turban na sebi i ‘ar njegovog lica je osvijetlio unutrašnjost kuæe.
Dr. Bašarat Ahmad je napisao da je 1906. uzeo dug dopust i boravio
u Kadianu. Jedanput, Obeæani Mesija a.s. je imao tešku glavobolju ali
je ipak došao u d‘amiju radi zuhr namaza. Zbog glavobolje je njegovo
lice izgledalo izmuèeno, ali je tu bila izvanredna svjetlost na njegovom
èelu koja je zaslijepljivala oèi i razvedravala srce. Znakovi ove blistave
èistoæe (i pobo‘nosti) mogli su se vidjeti cijelo vrijeme i èak su hindu
ovo prihvatili i priznali. Dr. Bašarat piše da ovi znakovi niti su mogli biti
opisani rijeèima niti saèuvani u fotografijama. Kad je Obeæani Mesija
a.s. došao u d‘amiju izgledalo je kao da je stiglo mnoštvo svjetla.
Èaudry Barkat Ali Khansahib je prenio da je mjesec poslije svog bai’ata
preko pošte ‘elio da lièno dadne bai’at i pitao za pravac kako da stgne
u Kadian. Poduzeo je dugo putovanje i stigao u Batala, gdje mu je
savjetovano da ostane preko noæi prije nego što ode u Kadian. Odluèio
je da provede noæ u d‘amiji i susreo se sa èovjekom koji je bio
neprijateljski raspolo‘en i on mu je objasnio da je bio na putu za Kadian.
Narednog jutra je stigao u Mesd‘id Mubarek u Kadianu i do Obeæanog
Mesije a.s. Videæi ga Khan sahib je impulsivno rekao: ’On je utjelovljenje
svjetla na svjetlo, lice istinitog, on je zaista osoba o kojoj sam èitao u Al
Hakim; uzvišeno biæe koje sam tra‘io.’
Muhammed Sadiik sahib je prenio da je bio blagoslovljen
moguænošæu da vidi Obeæanog Mesiju a.s. u Kadianu 1903. kad mu je
bilo deset godina, gdje je èuznutljivo gledao na blagoslovljeno lice
podi‘uæi zavjesu nosiljke s volovima u kojoj je Obeæani Mesija a.s.
putovao. Iako je bio roðen Ahmadi imao je priliku da liènu dadne bai’at.
On je opisao da je nemoguæe za ljude da preprièaju i opišu bol i poniznost
kojima je zraèilo blistavo lice Obeæanog Mesije a.s. kad je govorio rijeèi
bai’ata.
28
Hazreti Fazl Ahmad Patwari sahib je rekao da je bilo veèe kad se
Obeæani Mesija a.s. vratio sa sudskog procesa. Kad je došao u d‘amiju,
ona se obasjala.
Èaudri Ali Muhammed Gondil sahib je isprièao da iako je on svoj
bai’at dao preko pisma, otišao je u Kadian sa grupom ljudi da lièno
dadne bai’at. On je bio najmlaði u grupi. Pozvali su Obeæanog Mesiju
a.s. koji je izašao iz kuæe. Tamo su stajala dva okvira za krevet, Obeæani
Mesija a.s. je sjeo na manji i njima ponudio veæi da sjednu. Gondil
sahib se pitao èiju æe ruku Obeæani Mesija a.s. uzeti za bai’at, mo‘da ne
njegovu pošto je on bio najmlaði. Meðutim, Obeæani Mesija a.s. je stavio
svoju blagoslovljenu ruku na njegovu. Kako je dotakao njegovu ruku
osjeæao je kao da nešto prolazi kroz ruku Obeæanog Mesije a.s. kao
struja u ruku Gondil sahiba, koji je u trenutku osjeæao da ne postoji
niko na Zemlji sa dostojanstvom Obeæanog Mesije a.s.
Nazam-ud-din sahib, poštar je rekao da je jedanput bio jako bolestan
i le‘ao je bez svijesti. Kad je Obeæani Mesija a.s. došao, soba se trenutno
napunila svjetlom; Obeæani Mesija a.s. mu je dao lijek i on se osjeæao
bolje.
Mir Inayat Ali Šah je prenio da su on i neki drugi ljudi otišli do
vozne stanice da doèekaju Obeæanog Mesiju a.s. Niko, osim jednog,
nije poznavao njegovo blagoslovljeno lice. Meðutim, èim su ga vidjeli,
on je znao – iz poniznosti i svjetlosti lica – da je to bio Obeæani Mesija
a.s.
Mija Ferozdin sahib je isprièao da je njegov djed dao bai’at slijedeæi
tvrdnju Obeæanog Mesije a.s. i tra‘io od svoje cijele familije da to uradi.
On je rekao da je znao Obeæanog Mesiju a.s. od vremena kad je bio
zaposlen tamo (u Sialkotu) i da njegovo lice nije bilo lice nekoga ko
la‘e.
Dr. Abdul Maðiid Khan sahib je isprièao da je jedanput u toku ljetne
vruæine išao za Obeæanim Mesijom a.s. kad je izašao napolje, ali mu je
on rekao da ne ide za njim i otišao je sjesti pod sjenku malog drveta.
Poslije kratkog vremena, Obeæani Mesija a.s. se vratio radi zuhr namaza
a njegovo lice je bilo za‘areno. Huzur je rekao da mora biti da je primio
neke radosne vijesti od Allaha.
Maulvi Fazal Illahi je iznio da je jedanput, poslije magrib namaza, u
tami mjesec izašao sa istoka i on je vidio da su zraci svjetlosti izbijali sa
lica Obeæanog Mesije a.s. i sukobili se sa zrakama mjeseca.
29
Hazreti Halifatul Mesih II r.a. je prenio da je 1904. Obeæani Mesija
a.s. odr‘ao govor na ðelsa salani u Lahoru. Jedan neahmadi, Šeik
Rahmatullah sahib bio je u publici. U toku govora on je vidio stubac
svjetla da izlazi iz glave Obeæanog Mesije a.s. i uzdi‘e se prema nebu.
On je ovo spomenuo osobi koja je sjedila do njega, i ovaj je to potvrdio.
Šeukh Rahmatullah sahib je dao svoj bai’at istog dana.
Hazreti Mirza Ghulam Muhammed Ra’een je isprièao da je nakon
što je Obeæani Mesija a.s. umro èuo da se, Bo‘e saèuvaj, njegovo lice
potamnilo. On je uzeo svoje mlaðe sinove da vidi ovo blagoslovljeno
lice. Sinovi su bili vrlo ‘alosni i vidjeli su lice èetiri puta. On je isprièao
da baš kako su èuli da je blagoslovljeno lice Èasnog Poslanika s.a.v.s.
bilo svjetlo, tako je bilo i lice Obeæanog Mesije a.s. Poslanik s.a.v.s. je
bio original, dok je Obeæani Mesija a.s. bio odraz.
Huzur je rekao da naprijed spomenuta iznošenja su bila iz bilješki
ashaba Obeæanog Mesije a.s. Zatim je Huzur citirao nekoliko iskaza
koji pokazuju visoki standard duhovnosti ovih ashaba.
Poslije izbora hazreti Halifatul Mesiha II r.a. nekoliko materijalistièki
orijentisanih ljudi bili su zavedeni, meðutim, Allahovom milošæu veæina
je bila spašena. Maulana Rad‘eki je prenio da je jedanput u d‘amiji u
Pešavaru imao viziju u kojoj je vidio hazreti Halifatul Mesiha II r.a. da
je imao srce jasno vidljivo i svijetlo kao mnogo svijetlih sunca. Kao
poreðenje on je vidio svoje srce koje je imalo svjetlo sijalice. Sohnay
Khan sahib je isprièao da je u toku nemira Ahrarsa poèeo da uèi dove
za èast hazreti Halifatul Mesiha II r.a. i predao se uèenju salavata i sure
Fatiha. Sanjao je da mu dolazi èovjek i ka‘e da su neki maulvi stigli u
selo prema istoku i da govore da æe iskorijeniti Ahmadijat. U snu su on
i neki drugi otišli u to selo. Tamo, on je pogledao prema nebu i vidio
dva mjeseca u vasioni. Jedan je bio vrlo svijetao a drugi nije imao svjetla.
Meðutim, uskoro je i on zasvijetlio. On je èuo glas da je prvi mjesec
Obeæani Mesija a.s. a drugi je hazreti Mirza Bashir-ud-din Mahmud
Ahmad.
Huzur je rekao da je hazreti Halifatul Mesih II r.a. bio obeæani sin
Obeæanog Mesije a.s. o kojem su bila mnoga predskazanja. U njegovoj
eri halifata, uprkos mnogih teških vremena, bio je proveden ogroman
posao na širenju poruke islama i Ahmadijjata. U to vrijeme, a i danas,
podi‘u se mnoge prevratnièke aktivnosti kad je neko u Zajednici
mentalno poremeæen, bilo da radi nešto drugo ili ne, taj definitivno
30
tvrdi da je Musleh Maud. Stvarna opasnost je od onih koji podr‘avaju
ove prevrate; oni su zaista licemjeri. Zatim su tu oni koji napuštaju i
odu da stvaraju nered u Zajednici. Stvar onog ko je bio Musleh Maud
(Obeæani Reformator) bila je dokazana tako uvjerljivo sa jasnim (i
razumljivim) dokazima da samo glupavi to neæe prihvatiti.
Maulana Rad‘eki je prenio da je tra‘io od hazreti Halifatul Mesiha
II r.a. poseban duhovni savjet i kratko poslije toga je rekao u mesd‘idu
Mubarak u Kadianu da omladina treba da uèi: ’Subhan Allahi
Vebihamdihi Subhan Allah Hilazim’ (Uzvišen je Allah sa svom Svojom
slavom, Uzvišen je Allah, koji je Velik) kao i salavate dvanaest puta
poslije obaveznog namaza. Maulana Rad‘eki je iznio nekoliko koristi
od toga da ovo uèinimo stalnom praksom: osoba oèisti svoje srce kroz
koje posti‘e èudesno svjetlo koje æe njegovo srce uèiniti svijetlim u toku
namaza kao sijalica.
Huzur je rekao da naprijed spomenuta dova je bila jedna od dova
stoljetnice Halifata koje je on izdao. Èasni Poslanik s.a.v.s. je rekao da
su ove rijeèi vrlo lagane i lahke za izgovaranje, ali da su vrlo velike u
Bo‘ijim oèima. One privlaèe Allahovu milost. Huzur je rekao da treba
da nastavimo uèiti ovu dovu zato što su ona i salavat vrlo znaèajni u
èišæenju srca i da postignemo Allahovu ljubav tako da mognemo nastaviti
sa svojom misijom.
Huzur je citirao drugi dogaðaj iz ‘ivota Maulana Rad‘ekija gdje je
on otišao da boravi kod svoje neahmadi rodbine, koji su se, bez obzira
što su preko snova bili obaviješteni o njegovoj istinitosti, neprijateljski
ponijeli prema njemu. Na kraju su bili ‘rtve popularne kuge.
Huzur je molio Allaha da nam podari Svoje istinsko svjetlo sa Svojom
milošæu, svjetlo koje se mo‘e postiæi kroz to da volimo Njegove miljenike.
Imam doba nas je pouèio putevima i naèinima da ovo postignemo poslije
sticanja nura Èasnog Poslanika s.a.v.s. Da Allah dadne da, umjesto da
se upuštamo u beskorisne poslove svijeta, budemo uvijek tragaèi ovog
nura od Allaha i da budemo meðu onima koji uvijek uèe:
“…Naš Gospodaru, usavrši nam svjetlo naše i oprosti nam; zaista,
Ti imaš trajnu moæ nad svim stvarima èiniti šta Ti `eliš.” (66:9)
Da nam Allah poka‘e znakove ove dove u ovom ‘ivotu i da ovaj nur
ostane s nama vjeèno na ahiretu. Amin.