Hutbe 2010.

Hutba 05. 02. 2010. – Izlaganje o grijehu


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je u svojoj hudbi petkom dao izlaganje o grijehu. Citirajuæi
ajet 121 iz sure Al-An’am, èiji prijevod glasi:
“I napustite grijeh, bio on oèigledan ili nevidljiv. Sigurno æe oni koji
zaraðuju grijeh biti ka`njeni za zlo (djela) koje su radili.” (6:121)
Huzur je objasnio doslovna znaèenja arapske rijeèi ’ism’ (grijeh) koja
je ovdje upotrebljena, i rekao da ona znaèi grijeh, prekršaj ili nešto
pogrešno, ili prela`enje granica, ili postupak neposlušnosti koji je ka`njiv,
ili misao – proces koji osobu zaustavlja od èinjenja dobra, ili nedozvoljen
postupak. Huzur je rekao da Arapska rijeè ’zanb’ takoðer znaèi grijeh,
ali je razlika u znaèenjima što je ’zanb’ grijeh koji je poèinjen i
nenamjerno i namjerno, dok je ’ism’ onaj grijeh koji je opæenito namjeran.
Ovaj ajet skreæe pa`nju na dvije stvari; jedna je da izbjegavamo oèite i
jasne grijehe kao i tajne, da se zamislimo prije nego što uradimo bilo
šta. Drugo, on zakljuèuje da postoje neka djela koja izgledaju dobra ali
u stvarnosti oni rezultiraju u lošim posljedicama. Jedino poslije èinjenja
ovih djela uviðamo kako su iskvarena i kako je teško napustiti ih i tako
poèinje zaèarani krug grijeha.
Allah ka‘e da onaj ko je èvrst na bogobojaznosti treba paziti na zlo
koje je oèito i zlo koje nije oèito i tra‘iti Allahovu pomoæ prije nego što
išta uradi. Nemojte biti zavedeni neèim što ima oèevidnu ljepotu. Gdje
je i najmanji ukaz sumnje, detaljno to istra‘ite. Tra‘ite Allahovu pomoæ
i uputu, u tome je blagoslov i to takoðer štiti osobu od loših posljedica.
Uèinjeno je jasnim da ukoliko nemamo u vidu bogobojaznost u svemu
u ‘ivotu, razlika izmeðu halal (dozvoljenog) i haram (zabranjenog) se
ne mo‘e razumjeti. Ako osoba onda zapadne u grijeh i ako Allah
ka‘njava, nikakvi izgovori neæe biti od koristi. Ajet koji prethodi naprijed
32
spomenutom razjašnjava stvar principa da mnogi ljudi su skloni da
zavode i zbog toga je va‘no da budemo u stanju da na liènom nivou
razlikujemo izmeðu onoga što je halal i onoga što je haram. Nadalje,
upotrebom rijeèi izim, uèinjeno je jasnim da, ako se uprkos ove upute
osoba ne okani i na nju su štetno uticali oni koji zavode onda on svjesno
èini grijeh a grijeh koji je poèinjen namjerno je ka‘njiv.
Allah je dao mnoge naredbe u vezi sa ism. U suri Al-Ar’af je reèeno:
“Ti reci: ’Moj Gospodar je samo zabranio bestidne stvari, bilo
otvoreno ili tajno, i grijeh i bespravno nasilje, i da Allahu pridru`ujete
ono za šta On nije poslao dokaza, i da ka`ete o Allahu ono što ne
znate.” (7:34)
Huzur je objasnio da ovaj ajet dalje objašnjava da islam strogo
zabranjuje sva šejtanska djela. Kao vjernik osoba treba da uvijek traga
za onim djelima koja su bazirana na bogobojaznosti i zaštite sebe od
onih djela koja èovjeka udaljuju od bogobojaznosti. Neke stvari èovjek
radi skriveno i šejtan uvijek traga da ga namami predstavljajuæi grijeh
u prelijepoj formi tako da to èovjek poène slijediti. Alah zato upozorava
da ne idemo blizu takvih stvari. Kao što ovaj ajet ka‘e: ’Moj Gospodar je
samo zabranio bestidne stvari..’ bilo da su otvorene ili tajne. Dok je
napravljena ova identifikacija bestidnosti, takoðer je dat lijek:
“…Zaista, namaz zaustavlja od sramotnih i ru`nih stvari (od oèitog
zla)…” (29:46)
Huzur je rekao da se bestidnost mo‘e vidjeti svuda unaokolo,
pogotovo u ovo doba, i zbog toga je, propisom o pet dnevnih namaza
vjernicima nareðeno da se zaštite od toga.
Obeæani Mesija a.s. je rekao: “Šta je namaz? To je forma molitve
koja èovjeka zaštiæuje od svih vrsta zla i bestidnosti i èini ga vrijednim
dobrote i Allahove milosti. Reèeno je da je ’Allah’ Ism e Azem
(najuzvišenije ime). On je sve ostale atribute stavio ispod ovog. Zamislite
se malo: poèetak namaza je sa ezanom a ezan poèinje sa ’Allah u Ekber’,
to jest, sa imenom Allahovim i završava se sa ’La ilahe Illellah’, to jest sa
rijeèi Allah. Ova osobnost je samo kod islamskog obo`avanja i u tome
nema nikakvog drugog cilja osim Allaha od poèetka do završetka. Ja sa
sigurnošæu zakljuèujem da ni jedna druga religija nema ovu formu
obo`avanja. Ovaj namaz, koji je molitva i u kojem je dato prvenstvo
’Allahu’, koje je Njegovo Ism e Azem, slièno, Ism e Azem èovjeka je èestitost
(poštenje, iskrenost). Ism e Azem znaèi ono kroz šta se posti`u odliènosti
33
ljudskosti.” Huzur je rekao da ako se zamislimo na frazi Obeæanog Mesije
a.s. da je Ism e Azem èovjeka èestitost, onda æemo te`iti za namazom
koji osobu vodi bli`e Allahu. Kad je jednom postignuto èinjenje takvog
namaza, Allah osposobljava osobu da obavlja takvu vrstu namaza koja
zaštiæuje od bestidnosti i vodi ga dobroti. Obeæani Mesija a.s. je rekao
da takav namaz uzdi`e (unapreðuje) èovjekov `ivot na Zemlji kao i na
ahiretu.
Huzur je rekao da treba da ispunimo svoja srca spominjanjem Allaha
tako da budemo zaštiæeni od bestidnosti koja je svuda oko nas ovih
dana. Inaèe, èovjek èini grešku za greškom i nastavlja da se ne pokorava
Allahovim naredbama. Zbog ovoga je nareðeno da se zaštitimo od
prijestupa, jer je to zabranjeno. Ako nije usaðena budnost i oprez osoba
nastvalja da prekoraèuje granice, zaboravljiv o tome koja su djela
ispravna a koja nisu. Huzur je rekao da ima nekih redovnih klanjaèa
koji takoðer prekoraèuju granice. Zbog ovoga je Obeæani Mesija a.s.
rekao da je potrebna Allahova pomoæ da postignemo ispravan status
namaza i za ovo je potreban strah od Boga cijelo vrijeme.
Navodeæi ajet 220 iz sure Al-Bakara, èiji prijevod glasi:
“Oni tebe pitaju o igrama na sreæu. Ti reci: ’U oboma je veliki grijeh,
a i neka korist za ljude; ali je grijeh toga dvoga veæi nego njihova
korist.’ I oni te (takoðer) pitaju šta treba da potroše. Reci im: ’Višak
(svojih potreba).’ Ovako vam Allah pojašnjava (Svoje) znakove da
duboko razmislite.” (2:220)
Huzur je rekao poslije iznošenja èinjenica ovaj ajet poziva pozornost
i razmišljanje nad principom da ako nešto ima manje koristi i više štete,
treba da se izbjegava. Ovaj ajet upotrebljava rijeèi ’Ismun kabirun’ (veliki
grijeh) za uzimanje alkohola i kockanje pošto oboje, uprkos što imaju
neke koristi oni osobu povisuju u grijehu. Kao što je reèano u Èasnom
Kur’anu:
“…a onaj koji tako bude èinio imat æe (kaznu za) grijeh.” (25:69)
Prema tome se od osobe tra‘i da se zamisli nad tim da uplitanje sa
ovim stvarima vodi kazni i rijeèi ’…ali je grijeh toga veæi…’ znaèi upravo
ovo. Huzur je rekao da je ovaj grijeh takav da kad se jednom poène on
osobu gura sve dublje u to. Èista zarada bude takoðer izgubljena jer je
neèista zarada pomiješana sa èistom koja je kvari. Kur’an jasno ka‘e da
su ovo šejtanski putevi.
34
“O vjernici! Opojna srestav i kocka i kipovi i za sreæu bacanje strelica
prljava su djela šejtanovog rada. Zato se potpuno èuvajte ovoga da
biste uspjeli. Šejtan jedino `eli da stvori neprijateljstvo i mr`nju
meðu vama vinom i kockom, i da vas zaustavi od spominjanja Allaha
i namaza. Hoæete li vi, onda, prestati?” (5:91-92)
Huzur je rekao da su alkohol i kockanje svakidašnja stvar. Oni su na
raspolaganju svuda, èak na mjestima gdje postoji ogranièenje na njih.
Ne samo da su oni svakidašnja stvar u ovim zemljama, nego su ljudi
ponukani i namamljeni prema njima. Svaka uslu‘na stanica, svaka
radnja promoviše kockanje kroz mašine (za zaradu). Što se tièe širka
(pripisivanja partnera Allahu) ako nema oèitih kipova, tu su mnogi
idoli nafsa (ega) i ovi idoli su ti koji èovjeka zaustavljaju od obo‘avanja
Allaha; od obo‘avanja (namaza) koji èovjeka zaustavlja od bestidnosti.
Huzur je rekao u današnje vrijeme ’strelice za sreæu’ je lutrija koja je
zabranjena. Istinski vjernik treba da pokazuje ispravnost (èestitost) u
obo‘avanju, a ova èestitost æe se stvoriti kad je osoba privuèena
spominjanju Allaha i namazu. Kur’an ka‘e:
“…I poma`ite jedan drugom u dobroèinstvu i bogobojaznosti; a
nemojte pomagati u grijehu i neprijateljstvu. I bojte se Allaha; zaista
je Allah oštar u ka`njavanju.” (5:3)
Huzur je rekao da je stvarna bogobojaznost u vjerniku, i zaista treba
biti. Uvijek treba biti saradnja u stvarima pobo‘nosti; ovo omoguæava i
poma‘e, da sjeme bogobojaznosti bude posijano. Ne prilièi vjerniku da
ako poèini grijeh da to bude namjerno. Allahova kazna je oštra kad se
osoba ne okani od ponavljanih grijeha i prijestupa.
Huzur je rekao da uprkos ovog krasnog uèenja èesto se navodi da se
islam širio silom. S vremena na vrijeme redovito se stvara smutnja o
islamu, ali obratite pa‘nju šta se dogaða na Zapadu, na prijestupe
poèinjene u Iraku i nekim drugim zemljama. Mi sada slušamo iznošenja
o Iraku kroz javnu istragu. Mnogi su priznali (u istrazi) da je bio poèinjen
prekršaj u Iraku, ali ima onih koji su rekli da je to bilo u redu (iæi u rat
tamo). Uèenje islama je da ako imate bogobojaznost, priznajte svoju
grešku i uzdr‘ite se od prijestupa.
Obeæani Mesija a.s. je rekao da èovjek uvijek treba pomoæi svom
slabijem bratu. On je rekao da je krajnje neprikladno da ako neko mo‘e
plivati a drugi ne mo‘e, da plivaè ne spasi drugog od tonjenja. Èasni
35
Kur’an nareðuje da dijelimo teret svog slabijeg brata. Ashabi (da Allah
bude zadovoljan s njima) su bili pouèeni da ne budu razljuæeni slabošæu
novih muslimana. Zajednica nije zajednica koja nezakonito iskorištava
druge i ako se nekoliko meðu njima sastanu zajedno oni govore iza
leða o svom sirotom bratu. Ono što se tra‘i je jedinstvenost koja
proizvodi snagu i jedinstvo. Treba biti raširena moralna snaga. Do ovoga
dolazi kad se promovišu ljubav, naklonost i oprost i kad je dato prvenstvo
prikrivanju propusta drugih. Obeæani Mesija a.s. je rekao da je ovo put
blagoslova i bratstva o kojima je Allah podsjetio ashabe. Èak i da su
potrošili kolièinu zlata ravno planini oni ne bi imali bratstvo koje su
imali slijeðenjem Èasnog Poslanika s.a.v.s. Allah je osnovao ovaj pokret
na istom obrazcu i On æe utemeljti slièno bratstvo u njemu.
Huzur je citirao ajet 13 iz sure Al-Hud‘urat èiji prijevod glasi:
“O vi koji vjerujete! Èuvajte se pretjeranog sumnjièenja; jer neke
sumnje su zaista grijeh. I ne uhodite, i ne ogovarajte jedni druge. Bi
li iko od vas volio da jede meso svog mrtvog brata? Vi biste to,
zaista, mrzili. I bojte se Allaha, sigurno Allah èesto prima pokajanje
(i) milostiv je.” (49:13)
i rekao da je u njemu Allah skrenuo našu pa‘nju na veliki grijeh. Allah
‘eli da stvori ljubav, harmoniju i bratstvo meðu vjernicima a ovo se
stvara time da mislimo dobro o drugima. Ovaj ajet nareðuje da izbjegavamo
loše mišljenje o drugima. Ovo vodi grijehu što dalje uništava
društveni mir. Ponekad èovjek èini ovaj grijeh da zadovolji svoj ego.
Ovaj ajet takoðer nareðuje da izbjegavamo uhoðenje u neèiji posao.
Ova navika potièe iz lošeg mišljenja o drugima. Mnogi obrazovani ljudi
koji slu‘e Zajednici ponekad ka‘u stvari koje mo‘da èak neuke, ‘ene sa
sela ne bi rekle. Oni uvelièavaju male prigovore što utièe na njihovu
spsobnost da rade svoj posao i èini tegobnim njihov vlastiti ‘ivot i ‘ivot
onog o kome prigovaraju. Huzur je rekao da su mu predstavljene neke
od ovih stvari. Nakon istrage ne bude naðeno ništa od va‘nosti. Neki
sluèajevi su bazirani na ’rekla-kazala’ i stvari uvelièane izvan mjere da
to èini bijednim ‘ivot osobe o kojoj se radi. Na njega se gleda kao na
velikog griješnika, on se skriva unaokolo. Huzur je rekao da je sve ovo
grijeh koji je Allah strogo zabranio. Ogovaranje je takoðer grijeh, i da
to umjesto reforme remeti mir i slogu. Blebetanje u ogovaranju,
iznošenje poruga na druge je tako odvratno da to Kur’an uporeðuje sa
jedenjem mesa svog mrtvog brata. Huzur je rekao da ako neko ‘eli da
36
nekoga ispravi oni treba da ga savjetuju u privatnosti. Ako se ta osoba
ne obazire na to, onda treba da bude obaviještena uprava Zajednice
kroz Amir sahiba. Ako, iz nekog razloga, to nije zadovoljavajuæe onda
treba da poruka bude poslana Huzuru. Huzur je rekao da neki ljudi
njemu šalju prigovore i da je oèito da oni samo daju sebi oduška i da
njihov cilj nije ispravljanje. Takva pisma Huzuru su èesto napisana
anonimno, ili su jednostavno potpisana kao (od) Ahmadi ili simpatizera
ili je dato neko izmišljeno ime i adresa. Huzur je rekao da je ovaj cilj
samo da se stvori prigovor u Huzurovom srcu i da oni ne uspijevaju u
ovome. Ne otkrivanje svojih imena znaèi da oni u stvari nisu suosjeæajni
i jednostavno ‘ele da nekoga ponize. Anonimna pisma se èesto ne
istra‘uju. Huzur je rekao da je njegov posao da stvar istra‘i pošteno i
pravedno. U primjeru gdje nema imena i adrese ne mo‘e biti istrage …
Èak u primjerima gdje je neko ka‘njen, on ne osjeæa bilo kakvu
nesklonost (odbojnost) ili kritiku prema osobi, sve što on osjeæa je bol
da je jedan Ahmadi bio ka‘njen.
Ahmadi muslimani treba da zapamte da Allah ka‘e da se On æesto
obraæa sa saosjeæanjem i da je najmilostiviji. Oni koji imaju naviku da
loše misle o drugima, da uhode stvari drugih i da ogovaraju treba da se
samoispitaju i razmisle, i tra‘e oprost od Allaha.
Obeæani Mesija a.s. je rekao:
“Nered poèinje kad se osoba upušta u la`ne sumnje i dvoumice. Ako
osoba misli dobro u svakoj situaciji, njemu je data sposobnost da
postigne dobro. Greška na svakom poèetku èini teškim da stigne do
cilja. Misliti loše o drugima je veliki porok koji osobu lišava mnogih
moguænosti da èini dobro i koji se dalje gomila dok osoba ne poène
da misli loše o Allahu d`.š.
Neki grijesi su tako jedva zamjetljivi da je èovjek upleten u njih a da
i ne uviða. Osoba ide iz mladosti do starih godina nesvjesna da èini
grijeh. Na primjer postoji navika kazivanja prièa. Ljudi to smatraju
krajnje neva‘nom i malom stvari iako je Èasni Kur’an to proglasio
vrlo lošim i rekao: ’Zar bi bilo ko od vas volio da jede meso svog
mrtvog brata?’
Allah nije zadovoljan kad neko izgovara nešto što vrijeða njegovog
brata i poduzima nešto što mu šteti. Reæi nešto o svom bratu što
pokazuje njegovo neznanje i glupost ili kradomice izazivanje njegove
sramote ili neprijateljstva o njegovoj navici, sve su loša djela.”