Hutbe 2010.

Hutba 12. 02. 2010. – Događaji iz ž‘ivota ashaba Obećanog Mesije a.s. koji nadahnjuju vjerom vjeru;


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

U svojoj hudbi petkom Huzur je danas naveo neke dogaðaje iz ‘ivota
ashaba Obeæanog Mesije a.s., koji nadahnjuju vjerom i objašnjavaju
njihovo apsolutno vjerovanje i povjerenje u Allaha i zaista njihovu ljubav
prema Allahu. Ovi dogaðaji takoðer pokazuju kako je Allah takoðer
manifestovao Svoj osjeæaj poèasti za ove ashabe.
Hazret halifatul Mesih I r.a. je prenio da je znao jednog starijeg
uglednog uèenjaka u Kašmiru koji bi u izlaganju drugih uèenjaka uvijek
4
nalazio nekoga ili nešto za predmet kritike; njegovo pamæenje je bilo
jako izoštreno u pogledu odreðene definicije i klasifikacije stvari.
Jedanput je pitao hazreti Halifatul Mesiha r.a. šta je hikmet (mudrost).
On mu je odgovorio da je spreèavanje stvari, ran‘iranih od širka
(pripisivanja partnera sa Allahom) do uobièajene razuzdanosti je hikmet.
Na ovo je ovaj uèenjak pitao gdje je bila zapisana takva definicija
hikmeta. Hazreti Halifatul Mesih I r.a. je zamolio hafiza iz Delhija koji
je u to vrijeme bio tu prisutan da prouèi ajete 32-41 iz sure Beni Israil,
koji se završavaju ovako:
“Ovo je dio mudrosti koju je tvoj Gospodar tebi objavio…” (17:40)
Ovo je zapanjilo ovog uèenjaka.
Huzur je rekao da je bilo mnogo sliènih uèenjaka (nalik gore
spomenutom) u svakoj eri. Njihov cilj nije da šire znanje, nego je to
prije da tek impresioniraju druge svojim znanjem, oni su lišeni takve
(bogobojaznosti). U ovo vrijeme mnogo je takvih uèenjaka koji nastoje
da impresioniraju svojim znanjem i mogu se vidjeti na raznim TV
kanalima. U pogledu ovoga Huzur je ‘elio da ka‘e Ahmadi muslimanima
opæenito, a pogotovo mladima, da ne budu pod utjecajem takvih
uèenjaka. Huzur je rekao da je jedan takav uèenjak nedavno nastojao
da prikupi potporu mladih ljudi nastupajuæi sa smutnjom da se nigdje
u Èasnom Kur’anu ne ka‘e da je pokrivanje nareðeno za ‘ene, da je to
jedino namijenjeno za blagoslovljene ‘ene Poslanika s.a.v.s. Huzur je
objasnio da ajet koji je u pitanju iz sure Al-Ahzab jasno ka‘e da je ova
naredba takoðer za ‘ene vjernice:
“O Vjerovjesnièe! Reci `enama svojim, i kæerima svojim, i `enama
vjernika, da navuku ogrtaè na sebe (sa svojih glava preko lica)”
(33:60)
Huzur je nastavio i rekao da neki ljudi iz ovoga zakljuèuju da
povlaèenje ogrtaèa znaèi da je u redu ako je glava nepokrivena. Ostavimo
ustranu (neprijateljsku) reakciju prema pokrivanju u Evropi, sada
pokrivanje glave i tijela takoðer izgleda nestaje iz muslimanskih zemalja.
Huzur je rekao da ovaj spomenuti uèenjak je takoðer poznat po tome
što je iznio smutnju da se ne mo‘e dokazati iz Èasnog Kur’ana da postoji
potreba za Halifatom u islamu ili da æe on biti osnovan. Huzur je rekao
da naravno oni koji ne prihvataju Mesiju i Mehdija neæe imati Halifat
meðu sobom.
5
Jedanput je halifatul Mesih I r.a. posjetio Lahor. U to doba je Alama
Ikbal bio student na Vladinom Koled‘u u Lahoru. Vodio je diskusiju sa
Engleskim profesorom Arnoldom koji je smatrao da Azijski umovi ne
mogu shvatiti predmet trojstva. Alama Ikbal je došao Hazreti Halifatul
Mesihu I r.a. radi savjeta o tome kakav odgovor dati na ovo. Hazreti
Halifatul Mesih I r.a. mu je rekao da ka‘e da ako je ova tvrdnja ispravna
onda Isa i njegovi uèenici takoðer to nisu razumjeli jer su i oni takoðer
bili Azijci. Profesor je ostao bez rijeèi na dati odgovor.
Maulana Ghulam Rasool Rad‘eki navodi da je u toku izbijanja kuge
(u Indiji) posjetio jedno mjesto u oblasti Gud‘rat. Boravio je u kuæi
jednog Ahmadi muslimana koji je svake veèeri dr‘ao govor s vrha krova.
U ovim govorima on je upozoravao ljude o kugi. Jednog jutra neki ljudi
sa sela su mu došli i rekli da je upozorio o kugi one koji nisu prihvatili
‘Mirzu sahiba’, no njihovo selo je bilo smješteno na uzvisini, da je zrak
vrlo svje‘ i da ih virus kuge nije mogao doseæi. Maulana Rad‘eki ih je
pitao da li je bilo koji drugi Ahmadi došao u njihovo selo sa porukom
Ahmadijata, na što su oni rekli da nije. Maulana Rad‘eki im je rekao da
je to bio razlog da je njihovo selo bilo pošteðeno dosada. Meðutim, ako
ono bude ostalo bezbjedno èak i poslije njegove posjete i njihovog
neprihvatanja Ahmadijata, onda æe on smatrati da svje‘ zrak njihovog
sela mo‘e odvratiti Allahov proglas:
“…Mi ne ka`njavamo dok ne pošaljemo poslanika (da upozorimo).”
(17:16)
Kratko poslije toga u selu se proširila kuga.
Huzur je rekao da je Obeæani Mesija a.s. takoðer predskazao
zemljotres kao znak. Trenutno se svijet suoèava sa raznim nevoljama
ali oni ne priznaju Poslanika s.a.v.s. ili Obeæanog Mesiju a.s. Izgleda da
je svijet izgubio èulo, uništavanje je svuda unaokolo. Jedini Allah im
mo‘e dati razum.
Maulana Bakapuri bio je poslan u oblast Sind u misiju prenošenja
poruke islama i Ahmadijata. Naporno je radio i uskoro je nauèio dovoljno
Sindhi jezika da bi bio u stanju da odr‘i govor i ‘borio’ se sa Arja (hindu)
ljudima u cijeloj oblasti. Njegovo dugo nastojanje je rezultiralo u toma
da su Arja ljudi odlazili u razoèarenju poslije sedam ili osam mjeseci.
Naredne godine su se neki muslimanski uèenjaci i drugi ujedinili protiv
Maulana, nekoliko ih je došlo na debatu, ali Maulana je ipak pobjeðivao.
6
U ovoj oblasti su bili osnovani d‘emati i lokalni uèenjaci su takoðer bili
impresionirani. Kasnije su, neki ljudi koji su došli u Ahmadijat ali su
odr‘avali odnose sa svojom neahmadi rodbinom i nastavili da sklapaju
brak sa njima, bili postepeno izgubljeni. Huzur je rekao da treba da
budemo vrlo pa‘ljivi oko ovakvih stvari. Ovih dana neki prave emotivne
odluke i sklapaju brak izvan Zajednice što postepeno porodice udaljuje.
Jedanput je maulana Bakapuri saznao da u jednoj oblasti ljudi hoæe da
preðu u hinduizam. On je tamo otputovao i po potvrdi ove vijesti
Maulana je poèeo gorko plakati i ljudi su time bili dirnuti. Poglavica
ovih ljudi je rekao da su oni dali svoju rijeè hindusima i da je grijeh
prekršiti datu rijeè. Maulana je odgovorio da je iman (vjerovanje) mnogo
znaèajnije od bilo èega drugog. On je od njih tra‘io da napišu pismo i
potvrde da nisu bili spremni napustiti svoju vjeru.
Maulvi Sejid Sarver Šah sahib je imao znanje izvanrednog standarda
i takoðer je slu‘io kao muftija. Jedanput je u Haripuru saznao da je
maulana koji je za sebe smatrao da je veliki govornik ‘elio da vodi
debatu s njim o Ahmadijatu. Meðutim, odreðenog dana se ovaj maulvi
nije pojavio. Vani u gradu je Sejid Sarver Šah sahib vidio maulvija da
dolazi s druge strane s nekim drugovima. Kad su ga ovi vidjeli okrenuli
su se i poèeli trèati. Sejid sahib je potrèao za njima. Mislio je da su
mo‘da otišli u d‘amiju i otišao je tamo ali njih nije bilo na vidiku.
Otišao je u drugom pravcu i vidio da maulvi prelaze preko blatnjavog
rova da bi prešli na drugu stranu. Jedan èovjek mu je rekao da je maulvi
otišao u drugo mjesto da uzme neke knjige da se pripremi za debatu,
da je potrošio cijelu noæ èitajuæi knjige i bio ljut da su svi kur’anski
navodi na koje se on pozivao spominjali smrt Isa a.s., i da zato nije
mogao naæi nikakvog dokaza za debatu; da mu je njegov drug maulvi
rekao da æe debata sa maulvi Sarver Šah sahibom rezultirati u tome da
æe oni biti osramoæeni. Huzur je rekao da je sada situacija ista; ovi ljudi
dolaze na TV kanale i iznose tvrdnje. Kad im mi ponudimo diskusiju o
njihovoj tvrdnji, od njih nema odgovora.
Hazreti Halifatul Mesih II r.a. je naveo dogaðaj o hafizu dr. Khalifa
Rašid ud din sahibu. Prilikom njegove posjete Indiji, u Kadian je takoðer
došao jedan amerièki sveæenik. Hafiz Rašid ud din sahib mu je pokazao
okolinu Kadijana. Huzur je objasnio da u to vrijeme Kadian nije imao
nikakve gradske vlasti i na ulicama je bilo smeæa. Opæenito govoreæi,
smeæe se moglo vidjeti po malim gradovima Podkontinenta. Nakon
7
razgledanja okoline sveæenik se našalio da je vidio Kadian i da je takoðer
vidio ’èistoæu’ ulica novog Mesije. Na ovo je Hafiz khalifa Rašid ud din
sahib rekao šaljivo da je Indija još pod upravom prvog Mesije i da je
ono što je vidio bio primjer toga, da novi Mesija još nije došao na vlast.
Munši Zafar Ahmad sahib Kapurthalvi je s jednim studentom maulvija
vodio debatu o ‘ivotu i smrti Isa a.s. Student je bio neuspješan u
predstavljanju svog dokaza. Diskusija se završila na pitanju da neko
mo‘e do‘ivjeti 120 godina. Student je pisao svom mualviju tra‘eæi
pomoæ. Moulvi je uzvratio da su takve godine moguæe objašnjavajuæi
da je Isa bio na nebu 2000 godina a šejtan je još od vremena Adema.
Munši Zafar Ahmad sahib je odgovorio da je diskusija bila o ljudskim
biæima, je li šejtan bio od ljudi da je njegov primjer citiran; Maulvi nije
shvatio razliku izmeðu tvrdnje i podr‘avanja te tvrdnje dokazom i
razumnim razmišljanjem. Kad je student ovo napisao svom maulviju,
on je odgovorio: ’Tvoj sagovornik je Mirzai, reci mu da mi ne ‘elimo da
komuniciramo s njim.’ Huzur je rekao da je ovakav odgovor dat u
prošlosti, i sada se daje i bit æe davan ubuduæe.
Navedeno je o Hafiz dr. Khalifa Rašid ud din sahibu da je ulazio u
sud Navab Rampura nazivajuæi naglas selam. Ovo je bilo protiv
pravilnika suda. Hafiz sahib se nije saginjao (u znak naklona) Navabu.
Kad je njegova pa‘nja bila skrenuta na ovo on mu je odgovorio da se ne
saginje nikome osim Allahu. Navab mu je prijetio premještajem i
kaznom. U odgovoru je Hafiz sahib rekao Navabu da je njegov ‘ivot u
rukama Hafiz sahibovog Boga, ako On bude htio mo‘e ukloniti Navaba
s njegovog polo‘aja. Hafiz sahib je napisao Obeæanom Mesiji a.s. o
ovome i tra‘io da èini dove. Dove Obeæanog Mesije a.s. su bile tako
djelotvorne da je vlada proglasila Navaba nepogodnim na temelju
mentalne bolesti.
Jedanput se Halifatul Mesih I r.a. susreo sa bratom Maulvi
Muhammeda Husein Batalvija u d‘amiji u Lahoru koji je postavio pitanje
o opozvanim ajetima Èasnog Kur’ana. Hazreti Halifatul Mesih I r.a. mu
je rekao da nema ništa takvo. Mora da je brat ovo prenio Maulvi Bataviju
koji je došao blizu i oduševljeno pitao zašto je on rekao njegovom bratu
da nema opozivanja u Kur’anu. On je otišao i uzeo dva imena dvojice
uèenjaka koji se takoðer nisu slagali sa teorijom opozivanja ajeta. Rekao
je da su to sve inovacije. Hazreti Halifatul Mesih I r.a. je rekao: ’Onda
nas je trojica.’ Oni su kratko diskutovali o ovoj stvari ali Maulvi Batalvi
nije mogao istupiti ni sa kakvim dokazom. Na kraju je zašutio.
8
Hazreti Halifatul Mesih I r.a. je rekao da je Allah uvijek bio njegov
Riznièar i da je ovo roðeno iz njegovog potpunog povjerenja u Allaha.
Jedanput nije imao ništa za jelo. Kad je krenuo do d‘amije radi iša
namaza, jedan vojnik ga je zaustavio i rekao da je njegov slu‘benik
‘elio da ga vidi. Hazreti Halifatul Mesih I r.a. je rekao da je bilo blizu
vrijeme namaza, ali je vojnik rekao da on samo slijedi naredbe, tako da
ga je odveo do obli‘nje kuæe gdje je sjedio imuæan engleski slu‘benik
sa tacnom ðelebija (indijskim slatkom). Pitao je kako se to zove i objasnio
da je tra‘io da mu ih svje‘e naprave nakon što je èuo o njima od jednog
Indijca ali je ‘elio da ih Indijac prvi proba. Hazreti Halifatul Mesih I r.a.
je jeo koliko je ‘elio. Narednog jutra je èistio svoju torbu i sortirao
knjige kad je našao 1 funtu. Vrlo dobro je znao da niko nije bio gdje je
on bio, tako da je smatrao da je to bio poklon od Allaha i zadr‘ao ga je.
Hafiz Rošan Ali prenosi da jedanput nije ništa jeo a bilo je vrijeme za
èas hadisa. Predao se predavanju. Odjednom je zvuk predavanja umukao
i uprkos toga što je bio potpuno budan nije mogao vidjeti ili èuti šta je
bilo oko njega. U takvom stanju neko je stavio svje‘u i ukusnu hranu
ispred njega i on je pojeo koliko je htio. Poslije ovoga se povratio u
svoje prethodno stanje gdje je mogao èuti zvukove predavanja. Meðutim,
ukus hrane je još uvijek bio u njegovim ustima i on još se osjeæao potpuno
sit iako nije èak ni napustio mjesto.
Kad je Obeæani Mesija a.s. bio u Gurdaspuru radi nekog zakonskog
postupka, mnogo ljudi je došlo da ga vidi, tako da je hrana bila redovito
kuhana. Jedanput su došli neki neoèekivani gosti ali je skuhana hrana
za redovan broj gostiju bila dovoljna za sviju. Narednog dana je kuhar
pitao Obeæanog Mesiju a.s. da li treba da skuha više hrane (radi ovog
dodatnog broja gostiju) ili da skuha istu kolièinu kao prethodnog dana.
Obeæani Mesija a.s. ga je pitao da li on ‘eli da testira Allaha? Allah je
pomogao prethodnog dana ali sada treba shuhati veæu kolièina hrane
za dodatni broj gosta.
Hazreti Mirza Bašir Ahmad sahib je jedanput dao upute da ako se
osoba koja zaslu‘uje pomoæ ustruèava da to sama tra‘i, ime te osobe
treba njemu dostaviti ali da uvijek budu sigurni da je ta osoba bila
istinski zaslu‘na pomoæi. Jedanput je Mirza Bašir Ahmad sahib rekao
da treba pomoæi nekim odreðenim siromašnim ljudima ali je naišao na
tišinu, i kad je pitao bio je obaviješten da nema više para u fondu za
pomoæ. On je rekao: ’Ne brinite se, uzmite zajam i pomozite ljudima,
9
Allah æe obezbjediti.’ U toku istog mjeseca pridošlo je stotine u ovaj
fond.
Kad je Hazreti Mirza Šarif Ahmad sahib posjetio Britaniju trebao je
da obavi neku kupovinu. Zaposlio je jednog Engleza da mu pomogne.
U jednom momentu u toku putovanja on ga je obavijestio da su fondovi
skoro potrošeni i da je teško nastaviti. Mirza Šharif sahib mu je rekao
da se ne brine, da æe biti neki aran‘man. Molio je Allaha za pomoæ u
stranoj zemlji. Narednog dana, neko ga je zaustavio u gradu i poèeo da
ga doziva: ’sveti, sveti.’ Dao mu je èek s velikim iznosom i tra‘io da èini
dove za njega. Pomoænik je bio zapanjen i rekao: ’Uistinu, vaš Bog je
Jedinstven.’
Jedanput je Raða iz Kašmira rekao Hazreti Halifatul Mesihu I r.a.:
’Maulvi, ði!, ti nama govoriš da smo nepotrebno agresivni zato što
jedemo svinjsko meso, ali reci nam zašto Englezi, koji takoðer jedu
svinjsko meso ne postupaju tako agresivno?’ Hazreti Halifatul Mesih I
r.a. je odgovorio: ’Oni takoðer jedu govedinu, što ih popravlja.’ Raða je
zašutio i dvije godine nije više diskutovao ništa vezanoza religiju.
Obeæani Mesija a.s. je rekao da je uèenje Èasnog Kur’ana takvo da
slijedeæi ga osoba spozna Allaha na samom ovom svijetu.
“…Zato, onaj ko `eli susret sa Gospodarom svojim neka èini dobra
djela, i neka nikog ne pridru`uje u obo`avanju Gospodara svoga.”
(18:111)
Takoðer se tra‘i da ne dajemo prekomjerno poštovanje (i obzir) i
uzdanje u aran‘mane ovog svijeta. Takoðer ne treba smatrati znaèajnim
svoje vlastie napore, ne treba biti ponosan o svom znanju ili
samozadovoljan svojom praksom. Treba da uvijek sebe smatramo
poniznim i skromnim i treba da se okreæemo Allahu kao ‘edna
bespomoæna osoba.
Huzur je molio Allaha da svaki Ahmadi musliman poveæava svoju
poniznost, oslanjanje na Allaha i vjerovanje. Da budemo svjedoci
Allahove pomoæi i potpore, da uveæamo svoje znanje i svoja djela i da
to smatramo Allahovom naklonošæu. Da nas Allah osposobi da èinimo
djela koja su ashabi pohvalili (i zavrijedili) i da se uvijek okreæemo
Allahu.