Hutbe 2010.

Hutba 12. 03. 2010. – Ustrajni će imati svoju nagradu bez mjere


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je rekao da èesto, kad prijestupnik izbjegne Bo‘iju kaznu na
ovom svijetu umišlja da je ispravno šta god radi i ovo poveæava njegovo
èinjenje prijestupa. Svana se takva osoba mo‘e javno izjasniti da je
pobo‘na, no Allah zna šta je u srcima. Allahov obraèun o takvim ljudima
je vrlo oštar.
Jedan hadis navodi da je Èasni Poslanik s.a.v.s. rekao da æe onaj ko
bude smatran odgovornim na Sudnjem danu biti ka‘njen. Hazreti Ajša
r.a. ga je pitala o tome da je Allah rekao da æe biti popustljiv u uzimanju
raèuna. Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: ’Ne, ne ta odgovornost.’ To
oznaèava samo prisutnost pred Allahom. Onaj èiji æe raèun na sudnjem
danu biti uzet s pretra‘ivanjem bit æe ka‘njen. Huzur je rekao da moli
Allaha da ima milosti prema svakome. On je rekao da vjernik koraèa
putem bogobojaznosti i to su ljudi koji su blagoslovljeni. Oni imaju
strah od Boga i vode raèuna o svojim djelima, nastoje da ispune du‘nosti
prema Allahu i du‘nosti prema ljudima. U toku njihovih nastojanja
manifestovan im je Bo‘iji atribut Al Hasib kao što Kur’an ka‘e:
’i opskrbit æe ga odakle on ni ne pomišlja. A onome koji se uzda u
Allaha – On je njemu dovoljan. Uistinu, Allah æe upotpuniti Svoju
odredbu. Allah je napravio plan za svaku stvar.’ (65:4)
Ajet prije ovoga ka‘e u jednom dijelu:
’…A onaj ko se boji Allaha – On æe za njega napraviti izlaz za spas.’
(65:3)
Objašnjavajuæi ovaj predmet Huzur je rekao da Allah opskrbljuje za
bogobojazne i otvara puteve za njih o kojima oni nemaju pojma.
Ispravna, bogobojazna osoba se oslanja samo na Allaha za bilo koju
vrstu opskrbe i kad je njegovo povjerenje tako savršeno, Allah takoðer
31
pokazuje Svoje odlike da je Dovoljan osobi. Za vjernika opskrba nije
ogranièena na stvari materijalnog odr‘avanja, nego zapravo ukljuèuje
duhovnu opskrbu kao i bogatstvo znanja i sve ljudske sposobnosti.
Bogobojazna osoba koja ima potpuno povjerenje u Allaha ne treba samo
ovosvjetske stvari nego ‘udi za opskrbama svih vrsta.
Obeæani Mesija a.s. je najizvrsnije objasnio široko ukljuèeno
pojmovno znaèenje rijeèi rizq (opskrba). U diskutovanju o duhovnoj
opskrbi on navodi blagoslovljeni uzor Èasnog Poslanika s.a.v.s. i ka‘e
da je jedan od blagoslova bogobojaznosti taj da Allah olakšava teškoæe
bogobojazne osobe i poklanja joj opskrbu. U terminima opskrbe
duhovnog znaèaja, Allah je Èasnom Poslaniku s.a.v.s., uprkos toga što
je bio nepismen, poklonio duhovnu opskrbu tako visokog reda da je
mogao da se bori sa znanstvenicima, filozofima itd, i bude kritièan prema
njima.
Duhovna hrana u formi Èasnog Kur’ana koji je bio dat Èasnom
Poslaniku s.a.v.s. bila je neusporediva. Ova hrana, riznica duhovnosti i
znanja, nije samo omoguæila da se ušutkaju prigovori u toku ‘ivota
Poslanika s.a.v.s. nego æe ona nastaviti da otkriva tajne svemira do kraja
vremena. Naravno pod uvjetom da ljudi imaju pronicljivost da
razmišljaju. Allah je otkrio takve stvari Èasnom Poslaniku s.a.v.s. o
kojima ljudi tog vremena, ukljuèujuæi i ashabe nisu imali nikakve
predod‘be. Na primjer, niko nije imao nikakve ideje o konceptu atoma
u to vrijeme, meðutim, u svom navodu Kur’an ka‘e:
“A šta æe tebi objasniti šta je ’Al-Hutamah?’’ (104:6)
Ovdje se (ajet) obraæa ashabima i obavještava ih da æe to prvo napasti
srce. Huzur je rekao da u muzeju u Nagasakiju ima izlo‘bu koja pokazuje
vrijeme poslije atomskog napada. Ljudi su se ukoèili u polo‘aju u kojem
su bili, jer su njihova srca stala. Njihova ko‘a itd., se raspala i pala
kasnije. Huzur je rekao da je ovo samo jedan primjer, da se mo‘e naæi
još mnogo primjera gdje su nauèna otkriæa proglasila pravomoænim i
potvrdila superiornost Èasnog Kur’ana.
Huzur je rekao da su ashabi Èasnog Poslanika s.a.v.s. koji su stekli
zapanjujuæu duhovnu dobrotvornost i prema svojim pojedinaènim
sposobnostima shvatili riznice duhovnog znanja uvijek vodili brigu o
duhovnim stvarima. Neki od njih su pitanja ovosvjetske opskrbe potpuno
povjerili Allahu i umjesto toga išli za postizanjem duhovne hrane. Meðu
32
njima jedan primjer je hazreti Abu Hurejre koji je uvijek bio na vratima
Èasnog Poslanika s.a.v.s. i nije imao nikakve druge brige. Meðutim,
duhovna opskrba koju je sakupio daje nam svoju dobrotvornost do dan
danas i nastavit æe da daje zauvijek. Nema sumnje, veæina ashaba je
bila zauzeta trgovinom, ali je njihova prvenstvena briga bila da prošire
i uveæaju stepene bogobojaznosti, oni su uvijek bili spremni na svaku
naredbu Èasnog Poslanika s.a.v.s. i da budu od onih koji su se okoristili
od duhovne hrane. Njihovi mali napori donosili su ogromne plodove i
pridonosili neprocjenjiv dobitak. Jedanput je ashab tra‘io od Èasnog
Poslanika s.a.v.s. da èini dovu za njega. Njegova trgovina je bila tako
blagoslovljena poslije ovoga, da sve što je dotakao preokrenulo se u
zlato. Mnogi ashabi koji su bili trgovci nisu imali materijalistièkih te‘nji.
A opet su poslije smrti ostavili zlato vrijedno miliona i drugi imetak.
Ovo su bili ljudi koji su iskusili duhovnu kao i materijalnu hranu.
Obeæani Mesija a.s. je rekao da onog ko se boji Allaha i takoðer je
muttaqi (bogobojazan) u Allahovim oèima Allah izvede iz svih nevolja
i On je taj koji za njega obezbjeðuje iz krajnje neoèekivanih sredstava.
Onaj ko postane Allahov, On ga izvede iz svake nemilosti (i sramote).
Allah nikada ne pušta da bogobojazna osoba propadne i ne krši Svoje
obeæanje. Poznato je da je hazreti Daud a.s. rekao da kroz svoj ‘ivot, od
djetinjstva do starih godina, nikada nije vidio bilo koju bogobojaznu
osobu da prosi. Obeæani Mesija a.s. je rekao da je istina da Allah spašava
bogobojaznu osobu od prošnje. Rekao je da je njegovo vjerovanje da
Allah blagoslovljava sedam generacija istinski bogobojazne osobe. Huzur
je rekao da je osnovni uvjet za ovo da èovjek postane Allahov i posvoji
bogobojaznost i ovo je to što treba biti nastojanje svakog vjernika. Drugo
što je osnovno je da svoje povjerenje stavimo u Allaha.
Huzur je rekao da treba biti jasno da ako potomci bogobojazne osobe
èine prijestupe onda dolazi na djelovanje drugi Allahov zakon. Potomci
istinski bogobojazne osobe takoðer koraèaju putem bogobojaznosti,
stvorene iz dobrog odgoja i dova. Meðutim, naprijed spomenute rijeèi
Obeæanog Mesije a.s. nisu protiv Allahovih zakona. Neki pitaju: zašto
je sin Nuha bio potopljen. Èinjenica je da Nuhov sin nije èak ni probao
da uzme udjela u bogobojaznosti. Ako potomci bogobojazne osobe imaju
ikakvu slabost osim širka (pripisivanja partnera s Allahom) ili ako zbog
svog neznanja nanesu bilo kakav gubitak u poslu itd., Allah ne èini
njihovu situaciju takvom da oni moraju gladovati. Allah se prilièno ubrzo
lati njihve situacije i ako su potomci i sami takoðer bogobojazni oni
iskuse Allahove blagoslove.
33
Huzur je rekao da neki ljudi ka‘u da su redoviti u namazu i takoðer
nastoje da poveæaju pobo‘nost, pa ipak njhova situacija ide od loše na
gore. Huzur je rekao da ‘eli da podsjeti na naprijed spomenutu tvrdnju
Obeæanog Mesije a.s.: ’onaj ko je takoðer muteqi (bogobojazan) u Bo‘ijih
oèima’. Huzur je dodao da ovo za sobom povlaèi i zahtijeva mnogo
nastojanja. Zbog toga, ljudi koji gaje takve misli treba da obilato èine
istighfar (tra‘e oprost od Boga). Allahovo obeæanje nije la‘no. Ako tu
postoji ikakav manjak, on je na nama. Bogobojaznost znaèi provoðenje
pobo‘nosti na najmanjem moguæem nivou. Ako je naša situacija takva
da se uprkos naporima stvari pogoršavaju, onda treba da razmislimo o
sebi i da napravimo samo-kontrolu. Korištenje neistine na èak
beznaèajnom nivou u poslu ili na radu je daleko od bogobojaznosti i
protiv je oslanjanja na Allaha. Tako, da postignemo Njegovu
dobrotvornost treba da svoje postupke ispitujemo do u najmanje detalje,
da tamo ne bi bilo nikakvog kaljanja (i zaraze) neistine u njima ili bilo
kakve loše namjere, i da li je ono što smo uradili bilo bazirano na qavl
e sadid (ispravnoj rijeèi). Huzur je rekao da qavl e sadid ne znaèi samo
iskrenost; zapravo, to oznaèava onu iskrenost koja je oèita i jasna. Uz
to, treba da ispunimo du‘nosti obo‘avanja Allaha.
U sadašnje doba ogromna veæina ljudi gomila imetak prevarom i
prividno izgledaju udobno. Meðutim, u Allahovim oèima, njihov imetak
je za njih kao vatra. Kao prvo oni veæ na ovom svijetu budu spaljeni u
ovoj vatri, u formi bolesti, sudskih procesa itd. I onda je tu Vatra ahireta
o kojoj nas Allah upozorava. Ova vrsta imetka nije nešto na èemu vjernici
trebaju zavidjeti. Kad Allah spominje opskrbu za vjernike On spominje
blagoslovljenu opskrbu. Stvarni cilj vjernika je duhovna opskrba koja
ima prednost nad svim drugim i ovo je ono što vodi unutarnjem miru
na ovom svijetu kao i na ahiretu.
Standardi ovosvjetskih ljudi i vjernika su vrlo razlièiti. Oni koji ‘ude
za Allahovim zadovoljstvom ne ganjaju ovosvjetske stvari. Allah ka‘e:
’Nevjernicima se `ivot ovog svijeta prikazao lijepim; i oni se rugaju
onima koji vjeruju. Ali æe oni koji se boje (Allaha) biti iznad njih na
Sudnjem danu; a Allah daje opskrbu kome On hoæe, bez raèuna.’
(2:213)
Huzur je rekao da ovaj ajet posebno ukazuje na nevjernike koji
smatraju da je imetak ovog svijeta sve, on takoðe naznaèava sve one
ljude materijaliste koji smatraju druge niskim zbog svog imetka. Oni
34
trebaju zapamtiti da je Sudnji dan odreðen, kad æe biti uèinjeno vrlo
jasnim ko je istinski uspješan. Ajet takoðer skreæe pa‘nju na èinjenicu
da jednostavno prihvatanje istine nije dovoljno i da je prihvatanje
bogobojaznosti, straha od Allaha, ono što se tra‘i od vjernika.
Huzur je rekao da opæenit pogled na svijet islama danas pokazuje
da uprkos Allahovog obeæanja da daje vjernicima nadmoæ u borbi, stanje
poslova muslimana je strašno. Ovo pokazuje da tu nedostaje
bogobojaznost, inaèe je Allahovo obeæanje je obeæanje o otvaranju
puteva izvan èovjekovih oèekivanja i On takoðer ka‘e da daje bez mjere
ako tako ‘eli. U ‘ivotu i vremenima ranih muslimana oèito se mo‘e
vidjeti ovo ’davanje bez mjere’. Sve dotle dok je bila posvojena
bogobojaznost, islamska uprava je imala moæ. Danas, iako u
materijalnom smislu neke muslimanske zemlje imaju bogatstvo od nafte,
meðutim, oni ipak nose jaram ekonomske podjarmljenosti Zapadu.
Danas musliman nije od koristi muslimanu kao što treba biti. U
primjerima gdje jedna muslimanska dr‘ava ‘eli pomoæi drugoj
muslimanskoj dr‘avi, oni prvo gledaju na zapadne vlade. Nekadašnja
slava muslimanskog svijeta koja je bila zasnovana na tome što su bili
èvrsti u vjeri danas se preokrenula u to da tra‘e Zapad kao svog
opskrbljivaèa. Jasno, ovo pokazuje nedostatak bogobojaznosti. Oni koji
su bili imenovani voðama za svijet podjarmljeni su, i ovo je sigurno
suprotno konaènom Allahovom sudu, jer Allah ka‘e:
“…A Allah je nadmoæan u svojoj odluci, ali veæina ljudi ne zna.”
(12:22)
Zaista je konaèni sud Njegov i pobjeda Njegovih poslanika i sudbina
svijeta je sa vjerom islam. Pa kako se to mo‘e dogoditi? Odgovor na
ovo je da æe to biti na naèin kako su ashabi Èasnog Poslanika s.a.v.s.
postigli njegovu dobrotvornost i onda su iduæi putevima bogobojaznosti
dobili pokornost svijeta, dali prednost vjeri nad ovosvjetskim stvarima
i dali ogromne ‘rtve ‘ivota, imetka i vremena za put islama. Kad je
proganjanje postalo preveliko, oni su se iselili i konaèno postigli veliku
pobjedu.
Èasni Kur’an ka‘e:
“Ti reci: O robovi moji, koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga. Za
one koji èine dobro bit æe dobro na ovom svijetu. A Allahova zemlja
je široka. A strpljivim æe biti data potpuna nagrada bez raèuna.”
(39:11)
35
Huzur je objasnio da je proganjanje u Meki bilo strašno i zato je
uslijedilo iseljavanje u Medinu. Kao što naprijed spomenuti ajet ka‘e,
Allah èini zemlju prostranom za one koji posvoje bogobojaznost i èine
dobra djela i u zamjenu za svako proganjanje On ih nagraðuje, baš kao
što je u danima ranog islama Allah podario ogromnu teritoriju onima
koji su bili ustrajni. To je bilo zbog njihove bogobojaznosti i njihovog
pridr‘avanja Allahovim naredbama. Danas, na‘alost, uprkos toga što
imaju svoje vlade muslimani su na jedan naèin podjarmljeni. Meðutim,
baš kao što su ljudi ranog islama u‘ivali plodove bogobojaznosti i
ustrajnosti, Allahova je volja da poslije dugog perioda mraka, muslimani
ponovo u‘ivaju ove plodove i pobjeda islama æe se dogoditi kroz
istinskog i revnog poklonika Èasnog Poslanika s.a.v.s. Sljedbenici
Obeæanog Mesije a.s. æe se takoðer suoèiti sa situacijom sliènoj onoj
ranih muslimana i zemlja æe za njih biti ogranièena. Meðutim, Allah æe
otvoriti puteve za njih. Iz ovog je razloga Èasni Poslanik s.a.v..s
savjetovao i oporuèio da ne budemo meðu progogoniteljima Mesije
nego da mu idemo i uruèimo mu Poslanikove selame.
Huzur je rekao da je danas svaki Ahmadi musliman svjedok èinjenici
da je u Pakistanu zemlja bila ogranièena za našu Zajednicu. Meðutim,
danas je Ahmadijat utemeljen u 195 zemalja svijeta. Pojedinaèni gubici
ne spreèavaju napredak zajednica. Baš kao i u vrijeme ranog islama
šehidi otvaraju nove avenije, tako su u sadašnje doba ‘rtve Ahmadi
muslimana izvor napretka Ahmadijata. Danas naša poruka sti‘e do svih
krajeva svijeta preko MTA. Kad se prizivaju blagoslovi i selame (salavati)
na Èasnog Poslanika s.a.v.s. na MTA, to ispunjava zrak èak na mjestima
gdje nema nikoga da to uèi. Ni jedan drugi TV kanal u svijetu ne mo‘e
garantirati da æe ga gledati 195 zemalja svijeta. MTA gledaju Ahmadi
muslimani kao i ljudi izvan naše Zajednice, od kojih neki to gledaju da
podignu prigovore a neki da steknu znanje. Ovo je zaista znak bo‘anske
zajednice kako je Allah rekao da, kad zemlja bude ogranièena za njih,
On im poklanja širenje negdje drugo i kroz razlièita sredstva. Ovo je
bilo u sudbini zajednice Obeæanog Mesije a.s. zato što je, prema
predskazanjima Èasnog Poslanika s.a.v.s. pobjeda islama povezana sa
Obeæanim Mesijom.
Da nas Allah osposobi da shvatimo ovu najznaèajniju odgovornost
na pojedinaènom nivou, i da idemo putem bogobojaznosti, i te‘imo za
postizanjem cilja dolaska Obeæanog Mesije a.s. i da iskusimo Allahovu
nagradu bez mjere.