Hutbe 2010.

Hutba 19. 03. 2010. – Aspekti duhovne Rizk (opskrbe) i Božiji atributAl-Hasib (Onaj koji svodi račun);


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

U svojoj hudbi petkom Huzur je danas poèeo objašnjavanjem aspekt
koji je bio dio prošle hudbe petkom, ali na koji nije stigao skrenuti
pa‘nju prošle sedmice. Huzur je rekao, kao što je objašnjeno, znaèenje
rijeèi ‘rizk’ nije ogranièeno na metrijalnu opskrbu i imetak, nego u ovu
kategoriju takoðer ulaze sve duhovne moguænosti i sposobnosti.
Najizvanrednija forma rizka bila je data Èasnom Poslaniku s.a.v.s., koji
je to uzastopno prenio na svoje ashabe. Jedna forma takvog rizka je
Èasni Kur’an, onda je tu sunnet Poslanika s.a.v.s. i njegov govor. Ashabi
su postigli dobrotvornost iz svega ovoga. Uz to, Èasni Poslanik s.a.v.s.
4
je dao predskazanje o kasnijem dobu. On je predskazao da æe ponovo
biti oskudica duhovne rizk i tada æe doæi onaj odreðen od Boga i razdijelit
æe blaga Èasnog Poslanika s.a.v.s. ljudima. Obeæani Mesija a.s. ka‘e:
Ja sada predstavljam èitaocima taj hadis koji je Abu Da’ud napisao u
Sahih Buhari i skreæem njihovu pa‘nju na dokaz ovog hadisa. Zato,
neka bude jasno da hadis koji je zabilje‘en u Abu Da’udovom Sahih je
da æe doæi osoba po imenu Haris od Samarkanda koja æe ojaèati narod
Poslanika s.a.v.s., i èija æe pomoæ i pobjeda biti obavezujuæi za svakog
vjernika. Bilo mi je od Boga objavljeno da i ovo predskazanje i
predskazanje o dolasku Mesije – koji æe biti Imam muslimana i bit æe od
njih – zapravo ova predskazanja imaju zajednièku temu i jedina je ova
ponizna osoba ostvarenje obiju. U stvarnosti su samo dva kljuèna znaka
predskazanja koji se odnose na ime Mesije: jedan je da kad Mesija doðe
on æe reformisati unutrašnje stanje muslimana, koje æe biti krajnje
izopaèeno u to vrijeme; On æe ih reformisati sa njegovim uèenjima.
Huzur je rekao, zaista Obeæani Mesija a.s. je raspodijelio ovo blago.
S jedne strane su oni nesretni ljudi koji odbijaju da ga prime a s druge
su tragaèi za istinom koji sebe zasiæuju s ovim blagom. Duhovno blago
znanja i pronicljivosti koje je ostavio Obeæani Meisja a.s. inspirišu da
volimo Allaha i Èasnog Poslanika s.a.v.s. i dokazuju islamsku istinu nad
svim drugim svjetskim religijama. Naša odgovornost je da skupimo ova
blaga za sebe.
Huzur je rekao da oni koji znaju urdu jezik treba da nastoje koliko
god mogu da èitaju originalna pisanja Obeæanog Mesije a.s. On je rekao
da je na ovo skrenuo pa‘nju prije i D‘emat i pomoæne organizacije
trebaju uèiniti posebne napore u pogledu ovoga. Oni koji ne znaju urdu
trebaju nastojati i èitati ono što je na raspolaganju prevedeno, pogotovu
na engleski. Da nas Allah osposobi da ovo duhovno blago uputimo
drugima na raznim jezicima svijeta. Amin.
Zatim je Huzur kroz nekoliko ajeta Èasnog Kur’ana objasnio Bo‘iji
atribut Al Hasib (Onaj koji obraèunava). Citirjuæi ajet 285 iz sure AlBakara,
èiji prijevod glasi:
“Allahu pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji; i bilo
da vi poka`ete ono što je u vašim srcima bilo da to skrivate, Allah æe
od vas tra`iti raèun za to; onda æe On oprostiti kome On hoæe i
kaznit æe koga On hoæe; a Allah je uvijek kadar èiniti sa svakom
stvari šta On hoæe.” (2:285)
5
Huzur je rekao da je vjera istinskih vjernika savršena kad oni stalno
paze na svoj nefs (sebe) i oblikuju ga prema uèenjima koje je Allah
prenio svijetu kroz liènost Èasnog Poslanika s.a.v.s. Allah zna stanje
srca. Zato, ako nešto ispovijedamo samo rijeèima, kao naprimjer slu‘enje
D‘ematu itd. ako je samo radi pokazivanja, onda je sve to nedosljedno
i beznaèajno. Ako je neko aktivan u propagiranju Allahove rijeèi, ali
sam to ne praktikuje, mo‘da to ljudi neæe vidjeti, ali Allah vidi sve.
Rijeè juhasib (pozvati vas na odgovornost) u naprijed spomenutom ajetu
znaèi da æe nam Allah naknaditi prema našim postupcima, stanju naših
srca i namjerama. Iz ovog razloga èovjek prvo treba uvijek imati na
umu èišæenje svog srca.
“I Mi smo èovjekovo djelo privezali o njegov vrat; i na Sudnjem
danu Mi æemo mu iznijeti knjigu koju æe naæi otvorenu: ’Èitaj svoju
knjigu. Dovoljna je tvoja duša danas kao raèund`ija protiv tebe’.”
(17:14-15)
Objašnjavajuæi ove ajete Huzur je rekao da ljudi ne pamte mnogo
od svojih loših djela ili im ne pridaju mnogo va‘nosti. Allah ka‘e da za
svako ljudsko biæe ima knjiga zabilješki u kojoj je zabilje‘en svaki
najmanji detalj onoga što oni rade. Je li mi obavljamo svoje namaze
radi Allaha ili radi pokazivanja? Dajemo li milostinju radi Allaha ili
radi pokazivanja? Huzur je rekao da zato treba da u ovom ‘ivotu
svakodnevno pravimo svoj vlastiti obraèun. Meðutim, takoðer treba
zapamtiti da Allahova milost prevladava sve drugo. Allah ne smatra
èovjeka odmah odgovornim za neku lošu misao. Ako ta loša misao
poèinje zadr‘avati u glavi osobe u tolikoj mjeri da on ‘eli da po tom
postupa, onda on poèinje biti odgovoran. Hazreti Abu Hurejra r.a. je
prenio:
Allahov Vjerovjesnik s.a.v.s. je rekao: “Svemoguæi Allah ka`e (u Kudsi
hadisu): ’Kad god Moj rob namjerava da uradi loše djelo onda (O meleki)
nemojte to bilje`iti ukoliko on to ne uradi; ako uradi, onda to zabilje`ite
kao jedno loše djelo. (S druge strane) ako on namjerava da uèini dobro
djelo ali ga ne uradi, onda to zabilje`ite kao dobro djelo (u njegovom
obraèunu), a ako ga uradi, onda to zapišite za njega kao deset dobrih
djela.’ ” (Buhari i Muslim)
Vjernik mora bez prestanka analizirati svoje slabosti i propuste i
uèiniti svaki napor da ih istrijebi tako da ga Allah spasi na Dan suðenja,
6
i da raèun zabilje‘en u njegovoj knjizi prete‘e na vagi vrlina i èistoæe.
Huzur je objasnio da je znaèenje da ‘æe knjiga biti data u desnu ruku’
znaèi da dobra djela osobe prete‘u nad lošim i da æe Allah imati milosti
na njega. Druga grupa æe, meðutim, imati te‘ak obraèun; zapravo oni
koji su poèinili loša djela dat æe svjedoèenje protiv sebe. Allah æe smatrati
osobu odgovornom za njegove najmanje ispade, ali On je Svemoguæ i
mo‘e oprostiti iz Svoje puke milosti.
Èovjek je stvoren slab i mo‘e biti ka‘njen zbog svojih loših postupaka,
zato nas je, radi postizanja Allahovog zadovoljstva i da budemo zaštiæeni
od D‘ehennema, sveobuhvatna milost Allahova pouèila dovama da nas
one mogu voditi dobru. Èasni Kur’an ka‘e:
“A meðu njima je takav koji ka‘e: ’Naš Gospodaru, podari nam
dobro na ovom svijetu i dobro na buduæem svijetu, i spasi nas od
patnje u Vatri.’ Ovo su ljudi za koje æe biti velika nagrada za ono što
su zaradili. A Allah brzo obraèunava.” (2:202-203)
Huzur je objasnio da istinski vjernik oèekuje sve dobro od Allaha i
nastoji da doðe u Njegovo utoèište od svega što ga udaljava od Allaha
i vodi kazni. Ajet 2:202 je obuhvatna dova koja je prikladna za ljude
svakog društvenog polo‘aja i duhovne moguænosti s ciljem da postignu
duhovni napredak. Huzur je rekao da dobro uèinjeno na ovom svijetu
postaje izvor poklanjanja dobra na ahiretu. Èovjek treba da èini dove
za ovosvjetsko dobro koja su na neki naèin blagoslovi od Allaha. On
treba da moli Boga da bude èistih misli, da bi bio u stanju izvršavati
svoje du‘nosti prema drugim ljudima, da mo‘e èiniti dobra djela, da
mo‘e obo‘avati na najbolji moguæi naèin, i proširiti opseg ovih dova na
to da tra‘i sve dobro za koje zna ili ne zna, i da ga Allah zaštiti od svih
zala svijeta. Ovo je naèin kako ovosvjetsko dobro postaje izvor za
postizanje dobra na ahiretu.
Huzur je proèitao isjeèke iz plemenitih pisanja Obeæanog Mesije a.s.
da dalje objasni ovaj predmet dobra ovog svijeta i ahireta. On je rekao
da vjernik ‘udi da postigne duhovnost u toku svog ‘ivota, i èak i kad
moli Allaha za ovosvjetsko dobro, njegova istinska namjera je da
ovosvjetsko dobro slu‘i kao sredstva postizanja duhovnog dobra;
naprimjer kad osoba namjerava da putuje na odreðeno odredište, vrsta
prijevoza koju odabire postaje sredstvo da stigne na to odredište. Vjernik
mora uvijek imati na umu svoj cilj i kako ga mo‘e napraviti najboljim
7
moguæim i tako ubrati nagrade ahireta, to jest postiæi blizinu Allahu
d‘.š. Ovdje je hadis u kojem su vidjeli hazreti Omera r.a. da savjetuje
starog èovjeka, koji je prestao saditi drveæe jer mu je prijetila smrt. On
je rekao ovom èovjeku da treba nastaviti saditi drveæa do kraja svog
vremena jer, iako on lièno neæe ubrati plodove svog teškog rada, ali
njegova djeca hoæe. Zbog toga, treba da se borimo da postignemo
ovosvjetsko dobro ne smao za sebe, nego takoðer poboljšanje za svoju
djecu, tako da djeca ne pate ili ne budu daleko od Allaha zbog
ovosvjetskih teškoæa. Ako osoba bude obavila dobar posao u podizanju
svog djeteta na vjerski naèin, onda njegovo vlastito dobro nastavlja
rasti èak poslije njegove smrti, zato što njegova djeca èine dove za njega
i ove dove uzdi‘u njegov polo‘aj na ahiretu. Obeæani Mesija a.s. je
objasnio da èovjek ‘eli ovosvjetska dobra iz dva razloga: jedan je da
bude zaštiæen od nevolja i teškoæa ovog svijeta. A drugi je da posti‘e
spas ovog svijeta, koji æe postati temelj njegovog duhovnog izbavljenja
na buduæem svijetu. Razlog zbog kojeg èovjek treba tra‘iti ovosvjetsko
dobro je zato što mu fizièko zdravlje omoguæava da èini ove postupke i
djela koji æe mu po‘njeti nagrade na ahiretu. Naprimjer, samo ako osoba
u‘iva dobro fizièko zdravlje mo‘e obavljati namaz na najbolji moguæi
naèin. Druga stvar da zapamtite je da ovosvjetsko dobro ide ruku pod
ruku sa prikladnom upotrebom tog ovosvjetskog dobra, to jest da
postignemo zadovoljstvo Allaha d‘.š. Ovo je te‘nja istinskog vjernika –
da èak njegova dova za ovosvjetsko dobro bude da postigne zadovoljstvo
Allaha d‘.š. Allah nagraðuje svako dobro koje uèinimo, èak i ako to
bude te‘ine zrna gorušice, i On je brz u nagraðivanju. Huzur je rekao
da je svaki Ahmadi musliman svjedok ovog Bo‘ijeg zakona na jedan ili
drugi naèin u svom vlastitom ‘ivotu.
Navodeæi dovu koja se uèi u namazu, koja je dova hazreti Ibrahima
a.s.: ’Moj Gospodaru, uèini da ja i moja djeca obavljamo namaz.
Naš Gospodaru, primi moju dovu. Naš Gospodaru, podari mi oprost
i mojim roditeljima i vjernicima na Dan kad se bude polagao raèun.’
Huzur je objasnio da je u svakom namazu skrenuta pa`nja na ’obraèun’
zato da pazimo na svaki svoj postupak za postizanje dobra koje nastavlja
da omoguæava dobro na ahiretu. Zato postoji potreba za samo-analizom
i da se smatramo odgovornim, da budemo redovni u obavljanju namaza,
i molimo za oprost jedan drugog. U ovoj dovi nije samo skrenuta pa`nja
na svoj namaz nego, takoðer, na namaz svoje djece. Da nas Allah
osposobi da postanemo istinski vjernici i da obavljamo ove vrijedne
8
postupke koje nam je Allah d`.š. naredio i da idemo ispravnim putem
Amin.
Huzur je rekao da vršioci du‘nosti D‘emata trebaju voditi raèuna o
razlici izmeðu Ahmadi opæenito i vršioca du‘nosti i predstavljati uzore
u obavljanju namaza i drugim vrlinama. Samo onda æe Ahmadi opæenito
biti takoðer privuèeni ovim dobrim djelima i vrlinama.