Hutbe 2010.

Hutba 09. 04. 2010. – Tabligh i oživljavanje islama;


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je svoju hudbu petkom odr‘ao u Bašarat d‘amiji, Pedro Abad,
Španija, i dao obuhvatno objašnjenje o bitnosti i suštini tabligha.
Cilj dolaska Obeæanog Mesije a.s. bio je da o‘ivi slavu islama. Zaista,
u Španiji je poslije nekoliko stotina godina uzdizanja, islam pao na
takav naèin da su njegove pristalice bili prisilno preobraæani u kršæanstvo
ili su zbog svoje duhovne slabosti bili uhvaæeni u stupicu kršæanskih
misionara. Indija, sa svojim muslimanskim misticima i evlijama smatrana
je islamskim utvrðenjem. No, muslimani su se takoðer okretali
kršæanstvu. U ovo vrijeme se dogodio dolazak Obeæanog Mesije a.s. i
poèelo je o‘ivljavanje islama. Nakon što je primio znanje od Allaha, on
20
je kazivao svijetu o superiornosti islama nad drugim svjetskim religijama.
On je kršæanskim sveæenicima predstavio pravu prirodu kršæanstva koji
su govorili o kršæanskoj dominaciji u Indiji na takav naèin da su (poslije
toga) bili prisiljeni da brane svoja stajališta i neki od njih su se povukli,
govoreæi svojim sljedbenicima da se nikada ne upuštaju u diskusiju sa
Ahmadi muslimanima. Kršæani su priznali da je zbog ovog ’novog’ islama,
koji je zapravo bio stvarni islam, bila ponovo utemeljena uzvišenost
Èasnog Poslanika s.a.v.s.
Huzur je rekao da je danas zadatak o‘ivljavanja islama zadatak
svakog Ahmadi muslimana. Zbog ovoga mi trebamo obratiti pa‘nju na
svoje vlastito stanje i aktivno raditi na tome. Svaka osoba D‘emata u
Španiji treba da posveti pa‘nju ovome i da napusti ljenost i nemar.
Potrebno je da se koristite dokazima i rasuðivanjem iz pouènih riznica
koje su nam na usluzi i da pospješite tabligh napore.
Huzur je rekao da treba biti jasno da je u ovo doba veæina kršæana
daleko od religije i mnogi su izgubili vjeru u postojanje Boga. Oni prvo
trebaju biti upuæeni prema Bogu. Radi ovoga mi trebamo pokazati dobru
praksu i takoðer treba da radimo na svom vlastitom duhovnom napretku
i uveæamo stepene svoje bogobojaznosti, inaèe tabligh napori neæe biti
blagoslovljeni. Allahova je odredba da je islam istinska i ‘iva religija i
da æe pobjediti, i da je pokornost Èasnom Poslaniku s.a.v.s. jedini put
za tra‘enje Allahovog zadovoljstva. Potvrda Bo‘ijeg Jedinstva i
prilagoðavanje svojih praksi u skladu s tim jedina su sredstva spasa.
Ovo je jedini cilj za kojim treba da te‘imo i molimo (Allaha), da to
stavimo u praksu i uputimo ovu poruku drugima.
Obeæani Mesija a.s. je rekao: ’Allah d`.š. `eli da privuèe Bo`ijem
Jedinstvu sve one koji `ive u raznim nastambama svijeta, bilo u Evropi ili
Aziji, i koji imaju razlièite prirode i da ujedini Njegove robove pod jednu
vjeru. Ovo je zaista Bo`ija svrha za koju sam ja bio poslan svijetu. Zbog
toga i vi takoðer treba da slijedite ovaj cilj, ali sa uljudnošæu, moralnim
poštenjem i usrdnim molitvama.’ (Oporuka, str. 8-9)
Obeæani Mesija a.s. je uèino našom odgovornošæu da nastojimo i da
radimo, prema svojim vlastiti sposobnostima i moguænostima, za svrhu
za koju je on bio poslan. Danas cijeli svijet èini širk (pripisivanje partnera
Allahu) u ime religije ili odbija samo postojanje Boga. Huzur je rekao
da, pošto se njegovi govori odr‘avaju u Evropi, on æe govoriti u vezi s
tim. Huzur je rekao da je bilo vrijeme kad se glas La illahe illellah mogao
21
èuti u zemlji Španiji. Postoje ostaci i podsjetnici svuda širom zemlje da
je jednom Bo‘ije Jedinstvo bilo u samom zraku. Meðutim, duhovna
slabost je uzmakla konceptu trojstva. Zaista, Allah je proglasio da æe
On utemeljiti ovaj svijet na Bo‘ijem Jedinstvu i za ovu svrhu, kao Svoj
sunnet, On je poslao Svog opunomoæenika, Obeæanog Mesiju a.s.
Allahova je posebna milost da smo mi došli u zavjet bai’ata Obeæanog
Mesije a.s. Meðutim, Obeæani Mesija a.s. nije rekao da je bai’at krajnja
svrha naših ‘ivota. Umjesto toga, on je rekao da, s ciljem da utemeljimo
Bo‘ije Jedinstvo i da ljude okupimo u jednoj istinskoj vjeri treba da
njega slijedimo; jedino onda æe davanje zavjeta bai’ata biti ispunjeno.
Meðutim, ovaj zadatak se mora obavljati sa blagošæu a blagost stupa
na djelovanje kad je osoba naoru‘ana dokazima i rasuðivanjem. Razlog
da su naši protivnici verbalno uvredljivi i ratoborni i upotrebljavaju silu
protiv nas jeste taj što oni nemaju nikakvog dokaza i rasuðivanja.
Obeæani Mesija a.s. nas je opremio sa toliko mnogo kur’anskih dokaza
da nema nikakve potrebe da gubimo svoj mir i spokojnost. Diskusije
trebaju biti voðene sa uljudnošæu i svijetu treba dokazati da je uèenje
islama tako krasno uèenje koje ne treba silu za svoje širenje. To je ono
svjetlo koje dosti‘e dušu svake osobe èiste prirode.
Islam našu pa‘nju poziva na du‘nosti prema Allahu i du‘nosti prema
ljudima a temeljni aspekt jeste da ukoliko ne èinimo dove i ne obavljamo
namaze neæe se ostvariti korist od toga. Stvarni naèin širenja istinske
vjere je kroz duhovni napredak a do duhovnog napretka ne dolazi bez
molitvi i povezanosti sa Allahom. Kako mo‘e zadatak pozivanja ljudi
Bogu biti obavljen bez pethodnog utemeljivanja veze s Allahom? Obeæani
Mesija a.s. objasnio je da æe se naša pobjeda ostvariti samo sa molitvama.
Tabligh takoðer zahtijeva molitve i donosi plod uz napor i molitve i sa
posebnom pa‘njom posveæenom popravljanju svoje prakse.
Èasni Kur’an ka‘e:
“A ko bolje govori od onog ko poziva Allahu, i èini dobra djela, i koji
govori: ’Ja sam zaista od onih koji se potpuno pokoravaju!’ ” (41:34)
Allah proglašava da je pozivanje ljudi Njemu najbolji zadatak a da
je sve drugo sporedno. Pojedinac treba da upotrijebi sva sredstva koja
su mu dostupna da obavi ovaj zadatak i bude ukljuèen u najbolje ljude.
Èasni Kur’an navodi stotine naredbi i zabranjuje mnoge stvari. Dobri
poslovi su kad èovjek izbjegava ono što je zabranjeno i nastoji da radi
ono što je nareðeno. Huzur je rekao da, ako sebe analiziramo uvidjet
22
æemo da je mnogo pobo‘nosti koju ne opa‘amo u svojim svakodnevnim
‘ivotima. Najva‘nije stanje za onoga ko poziva ljude Allahu je da bude
onaj ko èini ’dobra djela.’ Samo onda mo‘e drugog pozivati putu koji je
u sadašnje doba pokazao Obeæani Mesija a.s. Samo onda osoba mo‘e
tvrditi da je, do nekog stepena, našla unutrašnji mir i ide ka duhovnom
napretku i mo‘e povesti druge da slušaju i nastoje da budu poslušni
kao što je on bio poslušan.
Huzur je rekao da je neophodno za pozivaèa Allahu da ovo zapamti,
ali je takoðer za svakog Ahmadi muslimana, bilo da je on ili ona aktivni
u tablighu ili ne, da budu svjesni da njihova okru‘enja i svijet zna da su
oni Ahmadi muslimani i to ih èini nijemim pozivaèem Allahu. Huzur je
rekao da ponekad prima pisma od ljudi izvan Ahmadijata koji
prigovaraju o nepoštenju Ahmadi muslimana. Tako jedan postupak
Ahmadi muslimana postaje uzrok ozloglašenosti za cijelu Zajednicu.
Huzur je rekao da pokornost muslimana zahtijeva ispunjavanje
du‘nosti prema Allahu i du‘nosti prema ljudima, i da je obo‘avanje
Allaha takoðer znaèajna odlika toga. Kad su hazreti Ibrahim i Ismail
podizali zidove Kabe molili su (Allaha) da u buduænosti doðe poslanik,
ali su takoðer molili i za svoje potomstvo:
“Gospodaru naš, uèini nas dvojicu pokornim Tebi i od naših
potomaka ummet pokoran Tebi. I uèi nas kako da Te obo`avamo i
`rtvujemo se, i okreni nam se s prihvatanjem pokajanja; zaista Ti
mnogo primaš pokajanja (i) milostiv si.” (2:129)
Huzur je rekao bez obo‘avanja Allaha svrha za koju su poslanici
došli ovom svijetu nije ispunjena. Pojedinac istinski razumije Allahova
uèenja i njihovu mudrost kad je njegov nefs (’ja’) oèišæen a nafs je samo
oèišæen kad on zna naèine obo‘avanja Allaha koji kod Njega posti‘u
prihvatanje. Zaista je naša dobra sreæa da nas je Èasni Poslanik s.a.v.s.
pouèio ovim naèinima i da ih je Obeæani Mesija a.s. o‘ivio u sadašnjem
dobu.
Du‘nost je svake osobe koja sebe naziva Ahmadi muslimanom i sebe
pridru‘uje Obeæanom Mesiji a.s. da svoje postupke dr‘i ispravnim jer
ih cijeli svijet gleda. Ako osoba nema dovoljno vjerskog znanja da bude
pozivaè Allahu ipak mo‘e privuæi druge svojim dobrim postupcima.
Huzur je rekao da opæenito govoreæi razlog za veæinu pakistanskih
Ahmadi muslimana što ‘ive izvan Pakistana jeste njihova vjera. Zato,
23
dok smo zahvalni, pošto radimo da poboljšamo svoj ovosvjetski ‘ivot,
treba bar da posvetimo jedan dan u sedmici da pozivamo ljude Allahu.
Huzur je rekao da ako nekliko stotina Ahmadi muslimana Španije budu
aktivni u tablighu to mo‘e mnogostruko ubrzati ovaj proces. Da su
španski d‘emat i pomoæne organizacije radili na ovome Zajednica bi
bila predstavljena znatnom dijelu puèanstva zemlje. Tabligh treba biti
uraðen u skladu sa naèinom razmišljanja dotiènih ljudi; neki su daleko
udaljeni od religije dok drugi negiraju postojanje Boga. Premda veæina
ljudi nisu religiozni, ipak, zato što ‘ive u sredini katolicizma i zbog
historijskog odgoja, neke familije i loze još imaju duboke predrasude
protiv islama. Meðutim, oni takoðer izgleda nisu spokojni o kršæanstvu.
Huzur je rekao da ga je zapravo dr. Mesnoor sahib obavijestio da prilikom
dogaðaja u Valenciji povodom obilje‘avanja 400 godina duge historije
mo‘da predstoji izvinjenje zbog etnièkog èišèenja muslimana. Huzur je
rekao da dalje podupremo ovo shvatanje koje se razvija, mi trebamo
imati literaturu o isinskom uèenju islama i trebamo naèiniti napore da
radimo tabligh o tome. Nema potrebe iæi u stvari koje se odnose na
kršæanstvo, umjesto toga islam treba biti predstavljen na pronicljiv naèin
i treba navesti dolazak Obeæanog Mesije a.s. u ovom dobu.
Huzur je rekao da æe izgubljena slava islama ponovo biti utemeljena
kad Ahmadi muslimani Španije shvate da je to njihova odgovornost.
Ne treba uzimati da su ovi ljudi udaljeni ili da su pod utjecajem
katolicizma. Zaista, prije nekoliko decenija, bilo je nezamislivo da æemo
ovdje moæi izgraditi d‘amiju ili da æe se Španci jednog dana stiditi
prošlosti i razmišljati o izvinjenju. Ovo su poslovi Allaha. Naš zadatak
je da planiramo u skladu sa svojstvima zemlje u kojoj ‘ivimo. Potrebno
je sveobuhvatno i odva‘no planiranje. Trebaju biti odreðeni ciljevi da
æemo predstaviti Ahmadijat bar jednom procentu stanovništva u jednoj
godini. One zemlje gdje su napravljeni ovakvi napori imale su dobre
rezultate. Za ovaj zadatak cijeli d‘emat, misionari i pomoæne organizacije
treba da rade jedno uz drugo. Allah je upravo ovaj zadatak povjerio
Svojim poslanicima. Allah ka‘e:
“A ako oni okrenu glave, pa Mi tebe nismo poslali kao èuvara nad
njima. Tvoja du`nost je samo da preneseš (poruku)…” (42:49)
odatle je to odgovornost svakog Ahmadi muslimana u ovoj zemlji. Huzur
je rekao da nema potrebe dijeliti velike knjige. Treba odštampati jednu
stranicu lifleta sa osnovnim predstavljanjem. Oni koji su zainteresovani
24
kontaktirat æe nas sami. Da je posao bio ispravno proveden, kako je
Centar zapovjedio, od vremena izgradnje d‘amije prije dvadeset osam
godina veze bi se razvile samom svojom preporukom i teškoæe s kojima
se suoèavamo u Valenciji bile bi olakšane. Umjesto dugogodišnjeg
planiranja mi smo zapoèeli rad u zadnju minutu. Moramo promijeniti
ovaj proces razmišljanja i gajiti redovite veze. Huzur je rekao da se
posjeta nekoliko delegacija u jednoj godini ne trebaju smatrati znakom
uspjeha. Nema dovoljno literature okolo. Svijet ‘eli da èita i sluša na
temu mira, ekonomskih pitanja i šta se trenutno provodi u ime d‘ihada.
Na raspolaganju je literatura na ove teme; samo treba biti prevedena
(na španski jezik). Huzur je rekao da uvod u Ahmadijat treba biti
prenesen u manje gradove i sela, treba izabrati temu i pozvati
predstavnike drugih vjera na meðureligijske seminare itd. Mogu se
iznajmiti sale za ovu svrhu. Da su misionari i pomoæne organizacije bili
aktivni mnogo je moglo biti postignuto. Španiju posjeæuju mnogi turisti.
Treba napraviti kratku literaturu za njih na razne privlaène dizajne.
Neki to mo‘da neæe prihvatiti, drugi æe to mo‘da kasnije baciti ali mnogi
æe to proèitati. Naš zadatak je da ispunimo svoju odgovornost. Allah
nikada nije rekao da æe tabligh uvijek imati dobar odgovor. Allah ka‘e:
“Zaista ti ne mo`eš uputiti koga hoæeš – Allah upuæuje koga On
hoæe…” (28:57)
Huzur je rekao da je naš zadatak na uèinimo napore i da èinimo
dove. Kako je moguæe reæi da æe naš svaki napor sigurno donijeti plod?
Mi treba da nastojimo koliko najviše mo‘emo i da èinimo dove. Da
Allah prekrije naše propuste, previdi naše greške i primi naše napore.
Ako je naš napor ispravan, Allah æe ostalo uzrokovati.
Huzur je rekao da je ‘elio reæi da Vakfe nau, djeca koja su roðena i
odrasla u Španiji i dobro znaju španski jezik i dosti‘u godine mladalaštva,
treba da se prijave u D‘amiju Ahmadija (na islamski fakultet)
tako da se popuni nedostatak misionara koji govore španski i naša
poruka mogne biti upuæena svim zemljama svijeta gdje se govori španski.
Obeæani Mesija a.s. je rekao da mi trebamo ljude koji æe postiæi ove
ciljeve. On je rekao da su za posao tabligha potrebni obilasci kao i ljudi
koji mogu posvetiti svoje ‘ivote za ovu svrhu. On je takoðer rekao da bi
se poruka uputila Evropi potrebno je ne samo znati jezik zemlje nego
osoba takoðer treba biti dobro upuæena u lokalni naèin izra‘avanja.
25
Huzur je rekao da vakfi nau djeca trebaju biti podizana na naèin da
se sa ‘eljom pridru‘e D‘amiji Ahmadija. Trebaju biti dobro upoznati sa
jezikom i naèinom ‘ivota zemlje. Rad na tablighu Zajednice je stalan.
Bez odlaganja i hitno, uz duboko razmišljanje treba biti napravljen plan
za tabligh istovremeno sa dugogodišnjim planom. Za ovo æe biti potrebni
iskreni napori. Vršioci du‘nosti treba da razmišljaju preko svoje slu‘be
i da prepoznaju svrhu za koju ih je Allah omoguæio da slu‘e.
Obeæani Mesija a.s. je rekao da strah od Boga nala‘e da osoba vodi
raèuna o skladu izmeðu svojih rijeèi i djela. On je rekao da neèisto srce
nema nikakve vrijednosti u Allahovim oèima, nije va‘no koliko je èist
govor osobe. On je rekao da Zajednica treba da razumije da su oni
došli k njemu da bude posijano sjeme koje æe ih uèiniti plodonosnim
drvetom.
Huzur je rekao da svi treba da se zamislimo o sebi i da su plodovi
svakog Ahmadi muslimana u dva vida. Prvo, popravljanje svog vlastitog
stanja i stanja svoje djece, i da se dr‘imo bogobojaznosti i drugo, da
svijetu uputimo prelijepu poruku islama. Da nas Allah osposobi da ovo
stavimo u praksu i da ne bude proturjeèja izmeðu naših rijeèi i djela, da
se uvijek okreæemo Allahu i postignemo Njegovo zadovoljstvo i budemo
u stanju da na izvanredan naèin obavljamo zadatak povjeren onome
kojeg je On opunomoæio.