Hutbe 2010.

Hutba 14. 05. 2010. – Veličaj ime svoga Gospodara;


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je u svojoj hudbi petkom danas dao izlaganje o ajetima 2-4 iz
sure Al A’la. Prijevod ovih ajeta glasi:
“Hvali ime Gospodara svoga, Uzvišenog, koji stvara i potpuno
usavršava, i koji ureðuje (dijelove) i onda upuæuje…” (87:2-4)
Huzur je objasnio da je sunet da ovu suru, u skladu sa sunnetom
Èasnog Poslanika s.a.v.s. uèimo na prvom rekatu u namazu petkom
kao i u bajram namazima. Suru Al Gašija uèimo na drugom rekatu.
Takoðer je sunet da je Èasni Poslanik s.a.v.s. uèio suru Al A’la na prvom
rekatu vitr namaza, suru Al Kafirun na drugom i na treæem je uèio ili
suru Al Ihlas ili sve tri zadnje sure Èasnog Kur’ana.
4
Hazreti Musleh Maud r.a. halifatul Masih II u svom detaljnom
komentaru na urdu jeziku koji obuhvata veæinu sura Èasnog Kur’ana,
nazvanom ’Tafsir e Kebir’ – koji je Huzur nazvao riznicom znanja kojim
se moramo okoristiti – objašnjava da ’Hvali ime Gospodara svoga,
Uzvišenog’ znaèi da hvalimo i velièamo svoga Gospodara koji je Uzvišen
u Svojoj odlici Rabubijjata (da odr`ava i hrani) i èija je velièina (i
velièanstvenost) preko i iznad svakoga drugog. Odgovornost je vjernika
– koji prihvata da je Èasni Poslanik s.a.v.s. bio zadnji poslanik sa Zakonom
i kojeg je Allah uèinio savršenim primjerom – da velièaju Allahovo ime
u svijetu. Svaka osoba koja je u istinskom smislu povezana sa ovim
Poslanikom treba slijediti njegov blagoslovljeni uzor, kao što Allah ka`e
u Èasnom Kur’anu:
“Zaista vam je u Allahovom Poslaniku lijep primjer…” (33:22)
u terminima velièanja Allaha Èasni Poslanik s.a.v.s. je imao najuzvišeniji
uzor, pa ipak je u svojoj poniznosti molio Allaha: ’…uèini da Te
spominjem i uèini me zahvalnim Tebi…’ Dok bi bio saget u polo`aju na
’ruk’u’ i na ’sed`di’ u namazu njegov ’tespih’ (velièanje Allaha) je bio
izvanredan. Na ’ruk’u’ je, nakon što bi prouèio ’Subhane Rabbijel ’azim’
(Svet je moj Gospodar, Uzvišeni), ustao uspravno i prouèio ’Semi Allahu
liman hamideh’ (Allah sluša onog ko Ga hvali) iza toga je slijedilo:
’Hamden kesiren tajjiben mubarekan fih (hvala koja je dare`ljiva, èista
i blagoslovljena). Hazreti Ajša r.a. je rekla da nije moguæe opisati ljepotu
i du`inu ’ruk’u’ i ’sed`de’ Èasnog Poslanika s.a.v.s. Jedan hadis navodi
da je jedanput Èasni Poslanik s.a.v.s. došao u d`amiju i okreèuæi se kibli
sagnuo se u polo`aj ’sed`de’. Trajanje ove njegove ’sed`de’ je bilo tako
dugo da je izazvalo toliku zabrinutost da su prisutni mislili da je umro.
Kad je jedan ashab otišao blizu Poslanika s.a.v.s. on se podigao sa
’sed`de’. Kad su ga pitali zašto je njegova ’sed`da’ bila tako duga on je
odogovrio: ’D`ebrail mi je došao sa radosnim vijestima da, ko god priziva
salavate na mene imat æe milost koja æe mu biti pokazana i ko god bude
prizivao mir na mene bit æe mu dat mir; i ja sam ostao na ’sed`di’
zahvaljujuæi se za ovo.’
Huzur je objasnio da je Èasni Poslanik s.a.v.s. obilno velièao Allaha i
bio Mu zahvalan na vrlo maloj blagodati i blagoslovu koja mu je bila
data. Njegova hrana je bila vrlo skromna, ponekad ne bi imao ništa za
jelo a ponekad bi jeo samo hljeb. Pa ipak je izra‘avao krajnju zahvalnost
Allahu i velièao Ga. Huzur je objasnio da hadisi navode da prije nego je
5
sura Al A’la bila objavljena Èasni Poslanik s.a.v.s. je pouèavao uèenju
druge dove na ‘sed‘di’ u namazu. Meðutim, poslije ove objave on je
pouèavao da uèimo: ’subhane Rabijjel a’ala’ (velièajnost mom
Gospodaru, Nauzvišenijem) i takoðer da na ’ruku’ u namazu uèimo:
’subhane Rabijjel ’azim’. Hazreti D‘averia navodi da je jedanput kad je
Èasni Poslanik s.a.v.s. otišao u vrijeme sabah namaza ona je sjedila na
sed‘adi. Kad se on vratio kuæi ona je još sjedila na sed‘adi i uèila tespih.
Poslanik s.a.v.s. je pitao šta je radila od jutros na što je ona odgovorila
da je uèila tespih. Poslanik s.a.v.s. je rekao da je on, otkad je otišao
samo tri puta ponovio èetiri izreke ali da bi one, ako bi se one uporedile
sa cijelim tespihom hazreti D‘averije bili te‘i. Ove izreke su: ’Sveti je
Allah prema broju Svog stvaranja, sveti je Allah prema zadovoljstvu o
Svom Biæu, sveti je Allah prema te‘ini Svog prijestolja i sveti je Allah
prema tinti (upotrebljenoj u bilje‘enju) Svojih rijeèi.’ Huzur je rekao
da, dok ovo pokazuje duhovne stepene njegovih blagoslovljenih ‘ena
koje su one postigle uz pomoæ njegove posveæenosti, to takoðer pokazuje
vrhunski stepen koncentracije i usredsreðenosti njegovog tespiha da je
kao posljedica toga tako dug period vremena svega tri puta ponavio
ove izreke. Jasno je da je on imao najuzvišeniju pronocljivost u Allahovu
velièanstvenost i uèio je svoj tespih u pogledu toga. Poslije pobjede nad
Mekom, kad je ulazio u grad na kamili, njegova glava je bila sageta i
èak je u pobjedi Poslanik s.a.v.s., u potpunoj poniznosti uèio sljedeæu
dovu: ’Velièan si Ti o Allahu, svo velièanje i hvale su Tvoje. O Allahu,
oprosti mi.’
Huzur je rekao da je takav bio velièanstven i blagoslovljen uzor
Èasnog Poslanika s.a.v.s. u svakom aspektu zahvalnosti Allahu i u
Njegovom tespihu. Na nama je da te‘imo da slijedimo njegov
blagoslovljeni uzor. Njegov uzor skreæe pa‘nju ummeta na èinjenicu da
ne treba da se oslanjamo na ovosvjetska sredstva, zapravo treba da
èinimo tespih Gospodaru. Huzur je rekao da ima drugih koji nas
odr‘avaju i hrane na ovom svijetu, kao što majka hrani djecu i kao što
nas kasnije u ‘ivotu hrane naši pretpostavljeni i vlada. Meðutim, njihova
odlika odr‘avanja i hranjenja je puna mahana. Bez obzira koliko iskreno
majka pazi na svoju bebu, njeno hranjenje je daleko od savršenog. Slièno
tome postoje slabosti u brizi koju obezbjeðuju neèiji nadèinjeni itd. Oni
‘ele da budu hvaljeni od svojih potèinjenih ali ne ispunjavaju u
potpunosti smisao hvale, a naravno la‘na hvala vodi licemjerstvu.
6
Meðutim, naš Gospodar, Najviši, slobodan je od svih mahana i Velièan
je. Odlikom Svog Rahmanijjata (odlike da je Samilostan) On obezbjeðuje
sredstva našeg odr‘avanja i vrlinom Svog Rahiimijjata (odlikom milosti)
On nas nevjerovatno blagoslovljava i takoðer sluša naše molitve.
Ukratko, Allah ima mnoge atribute kroz koje nam pru‘a Svoju dobrotu.
Na vjerniku je da praktikuje velièanje imena svog Gospodara, Najvišeg,
i da èini tespih Savršenog Gospodara, da ima uèešæa u Njegovim
dobrotvornim atributima i da izbjegne kaznu. Huzur je rekao mi treba
da molimo Allaha za zaštitu protiv svakog zla; zaista je onaj ko iskreno
uèi tespih uzet u Allahovo utoèište. Èasni Kur’an je namaz nazvao
formom tespiha, i zato je neophodno da budemo redovni u tome. Huzur
je objasnio da u velièanju Allahovog imena u svijetu imamo vrhunski
primjer Èasnog Poslanika s.a.v.s. koji je istinski ispunio du‘nost sazivanja
ljudi Allahu. Èasni Kur’an ka‘e:
“I kao onoga koji poziva Allahu po njegovoj naredbi, i kao blistavo
sunce.” (33:47)
i
“O Poslanièe! Prenesi dobro ono što ti je objavljeno od tvog
Gospodara;” (5:68)
Nema sumnje da je Èasni Poslanik s.a.v.s. ispunio ovaj zadatak.
Njegov cilj od samog poèetka je bio da uzvisuje ime svog Gospodara,
Najvišeg, ali je objava ovog ajeta to dalje uveæala. On ja nastavljao sa
svojim prenošenjem poruke s nje‘nošæu, mudrošæu i ustrajnošæu i u
svakom smislu rijeèi ispunio du‘nost prema Allahovom tespihu. Èak u
vrijeme teškoæa on je išao naprijed uz uèenje tespiha i usadio je ovaj
duh u svoje ashabe kroz svoju moæ velièanja tako da su oni takoðer dali
velièanstvene ‘rtve.
Objašnjavajuæi drugi ajet koji je prouèio napoèetku hudbe: ’Koji stvara
i usavršava’ Huzur je rekao da je Allah stvorio èovjeka u formi sa svim
neophodnim sposobnostima i moæima i stvorio ga je sa slbodnoumnom
(naprednjaèkom) materijom. Kao što dijete raste i razvija sve ove
sposobnosti i moæi budu uveæane prema sredini u kojoj dijete raste.
Neki imaju mentale i fizièke slabosti ali opæenito govoreæi ovo nije sluèaj.
Drugim rijeèima, èovjeku je bila data sposobnost da postane odraz
Bo‘ijih atributa. Najsavršeniji uzor takvog odraza bio je Èasni Poslanik
7
s.a.v.s. kome je Allah objavio zadnje savršeno uèenje u skladu sa
evolucionalnim stadijem koji je èovjek dostigao u to vrijeme. Allah je
stavio i ljutnju i blagost u ljudsku prirodu. To treba biti korišteno u
prikladna vremena. Zaista je upravo to kur’ansko uèenje. Huzur je rekao
da oprost i popustljivost u svakoj stvari mo‘e uništiti društveni mir.
Mudri ljudi koji su privuèeni Allahu uvijek posvajaju put umjerenosti i
njihova praksa je uvijek u skladu sa situacijom. Huzur je rekao da izraz
’Koji stvara i usavršava’ takoðer znaèi da kad stvari poðu krivim putem,
Allah daje sposobnost da to postavimo ispravno. Kroz Allahovu moæ
èovjeku je dat mozak da ga mo‘e koristiti da izumi stvari za svoje
olakšanje i pogodnost. Mnoge bolesti èovjeku nisu bile poznate u
prošlosti. Allah je dao èovjeku sposobnost da se razvija i napreduje, i
da poveæa svoje mentalne sposobnosti èineæi ga svjesnim novih stvari
kroz koje svoj ‘ivot mo‘e uèiniti boljim.
Huzur je dao primjer srèanih bolesti. Rekao je da je ‘ivot ljudi u
ranija vreman bio vrlo te‘ak i ishrana je bila takva da srèana bolest nije
bila uobièajena. Meðutim, sa ljudskim razvojem ova bolest je takoðer
porasla i èovjek je postepeno nauèio kako da je uspješno lijeèi. Kroz
progresivne etape plastiène hirurgije srca uèinjeni su novi napori da se
ona lijeèi homogenim æelijama. Tako Allah obezbjeðuje sposobnost u
ljudima kako oni napreduju. Ovo je odlikom Njegovog Rububijjata. Ako
On èini neispravnost vidljivom On takoðer uèi èovjeka kako to lijeèiti i
omoguæava protusredstvo za to. Vjernik u Bo‘ije jedinstvo uvijek svako
novo istra‘ivanje pripisuje Allahu. Kad Allah upuæuje ljudski rod u
lijeèenju fizièkih bolesti zašto da On to ne radi u sferi duhovnih bolesti?
On je u svako doba slao poslanike za ovu svrhu i kad je ljudski ‘ivot bio
na vrhuncu duhovnih bolesti On je poslao Èasnog Poslanika s.a.v.s. i
objavio Svoje savršeno uèenje koje je divlje ljude preokrenulo u dobre
i pobo‘ne. Poslije nekog doba, kad su èak muslimani zaboravili da ovo
uèenje stave u praksu, u skladu sa Svojim obeæanjem On je poslao
Obeæanog Mesiju a.s. koji je otkrio bisere znanja u postojeæem uèenju
Èasnog Kur’ana i izlijeèio duhovne bolesti. On je tvrdio da je lijek bolesti
ummeta bio u ovom uèenju. U medicinskom polju doktori prave otkriæa
poslije dugog i napornog istra‘ivanja; meðutim, Allah je prije 1400
godina dao lijek za duhovne bolesti u savršenom Šerijatu i pobo‘ni
ljudi u svakom dobu su se okoristili time. U kasnijem dobu nas je Obeæani
Mesija a.s. obavijestio o lijekovima za nove bolesti. On je uklonio sumnje
8
o bilo kakvoj formi stavljanja van snage u ovom uèenju jer samo onda
se ovaj stvarni lijek i protusredstvo mogu cijeniti.
Oni koji ka‘u da nije bilo potrebe za dolaskom Mesije pojaèavaju
svoje duhovne bolesti ali nisu spremni da priznaju Imama doba koji je
poslan od Allaha i ne prihvataju ga. Je li svo ovo neprijateljstvo,
samoubilaèko bacanje bombi, terorizam itd. uèenje islama? Je li tlaèenje
u ime Allaha i religije uèenje islama? Sigurno nije. Ovi ljudi su odbacili
da razumiju uèenje islama zbog svoje nesvjesnosti ili svoje tvrdokornosti,
i èine sva ova djela da zadovolje svoje ’privremene gospodare’ dok
Obeæani Mesija a.s. poziva ljude Jednom i Jedinom Gospodaru pomoæu
onog uèenja koje je bilo objavljeno Èasnom Poslaniku s.a.v.s. Huzur je
rekao da oni s jedne strane proglašavaju da je potreban reformator i da
postoji potreba za halifatom, a s druge nisu spremni da prihvate
izljeèitelja kojeg je Allah poslao.
Hazreti Musleh Maud halifatul Masih II r.a. je objasnio dva znaèenja
za (zadnjih tri ajeta prouèena na poèetku): ’Koji planira i upuæuje’. Pošto
Allah stavlja u èovjeka veliki potencijal za napredak, On takoðer
obezbjeðuje sredstva da to ostvari. Prvo, On je stvorio èovjeka prema
ovom uèenju i onda je poslao Svoje uèenje. Drugo, kad je èovjek zalutao
Allah je poslao uputu u skladu sa potrebom vremena. Savršeno uèenje
koje je donio Èasni Poslanik s.a.v.s. osiguralo je da du‘nosti prema Bogu
kao i du‘nosti prema ljudima budu ispunjene. Sada kad je došla uputa,
vjernik treba da se toga dr‘i i ako bilo šta nije jasno onda treba da se
obrati ’izljeèitelju’ koji je bio poslan sa lijekom i treba da se sa iskrenošæu
obrate Allahu tra‘eæi Njegovu uputu. Takoðer je obaveza da uèimo
Allahov tespih i da Njegovu poruku uputimo drugima; ovo je znak
vjernika koji je osloboðen od ikakve neispravnosti.
Huzur je molio Allaha da nas osposobi da se sa iskrenošæu obratimo
onome kojeg je On poslao i da Njegovo uèenje stavimo u praksu, da
uèimo Njegov tespih na ispravan naèin, obo‘avamo Ga i Njegovu poruku
uputimo drugima.
Huzur je tra‘io posebne dove za Ahmadi muslimane Egipta gdje je
podignuto komešanje protiv nas i oko šest Ahmadi muslimana su
zatvoreni. Treba da èinite dove za njihovo brzo oslobaðanje. Oni mo‘da
misle da zatvaranjem Ahmadi muslimana mogu oteti njihovu vjeru.
Allahovom milošæu Ahmadi muslimani širom svijeta su vrlo èvrsti u
vjeri i Egipatski Ahmadi takoðer ovo govore Huzuru. Na poèetku, oni
9
su uhapsili i jednu Ahmadi ‘enu ali su je sada oslobodili. Huzur je
rekao da treba da èinimo dove takoðer za Pakistan i situaciju tamo.
Allah nam je omoguæio sredstva da poruku Obeæanog Mesije a.s.
uputimo svijetu, zadatak je ljudi da se time okoriste. Da Allah èuva
svakog pojedinca sigurnim od svake vrste teškoæe i nevolje i uèini ih
onim koji se obaæaju Njemu.