Hutbe 2010.

Hutba 4. 06. 2010. – Strpljenje i molitve za ogromne žrtve ubistava u Lahoru


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je prouèio ajete 31-33 iz sure Ha Mim As-Sed‘da, èiji prijevod
glasi:
“Zaista, onima koji ka‘u: ’Naš Gospdar je Allah,’ i onda ostanu
ustrajni, meleki se stalno spuštaju (govoreæi): ’Ne bojte se i ne
‘alostite se, i radujte se D‘ennetu koji vam je obeæan. Mi smo vaši
prijatelji u ovom ‘ivotu i na Ahiretu. Vi æete u njemu imati sve što
vaše duše po‘ele, i u njemu æete imati sve što budete tra‘ili, kao
gostoprimstvo od Onog koji mnogo prašta, Milostivog.” (41:31-33)
Huzur je objašnjavajuæi rekao da svake sedmice prima hiljade pisama
u kojima ljudi tra‘e dove u pogledu bolesti, dove za svoje bli‘nje, zatim
pisma u kojima ljudi s Huzurom dijele radost povodom sklapanja braka,
pisma u kojima se tra‘e dove u pogledu briga u tra‘enju odgovarajuæeg
partnera za brak, dove za blagoslove u zaposlenju, poslu ili problemima
koji se odnose na njih, dove za uspjeh na ispitima, ukratko na mnoge
razne teme. Meðutim,prošle sedmice Huzur je primio hiljade pisama
više nego što obièno prima i tema svih njih bila je vezana za ogromne
‘rtve šehida (ubijenih) u Lahoru. U njima su bili izrazi ‘alosti, bola i
ljutnje, ali se ljutnja odmah u narednoj reèenici preobrazila u strpljenje
i dove. Svako je zaboravio svoje vlastite probleme. Ova pisma su stigla
iz Pakistana, Indije, Australije i ostrva, iz Evrope, Amerike i Afrike. Ovo
nisu bile samo emocije Ahmadi muslimana porijeklom iz Pakistana.
Zapravo su osobe svakog etnièkog porijekla, koji su bili u stanju doæi u
zavjet bai’ata Obeæanog Mesije a.s. izra‘avale svoju bol kao da su oni ti
koji su bili ‘rtve ove okrutnosti bili njihova bliska, krvna rodbina. Što se
tièe onih èiji su bliski roðaci bili ubijeni, oni su tješili Huzura u svojim
pismima zbog ubistva svojih sinova, oèeva, braæe i mu‘eva. To je veliki
iskaz strpljenja i ustrajnosti. Huzur je lièno telefonirao porodice svih
ubijenih da izrazi svoje saosjeæanje. Huzur je rekao da treba da ga
obavijeste ako je neka porodica bila propuštena. U svakoj familiji koju
je Huzur nazvao, zatekao je djecu, supruge, majke i oèeve da se
pokoravaju Allahovoj volji. Huzur je rekao da pisma mogu sakriti
osjeæanja ali on je jasno preko telefona èuo njihove glasove odluènog
izra‘avanja u svjetlu Kur’anske naredbe:
“…Uistinu, mi Allahu pripadamo i Njemu se vraæamo.” (2:157)
Huzur je rekao da ono što su su oni rekli sa punom sviješæu i
potpunom zamjetljivošæu je da se radi postizanja Allahovog zadovoljstva
10
pokoravaju Allahovoj volji. Jedna ili dvije ‘rtve za njih nisu bile ništa,
oni su bili spremni da proliju posljednju kap svoje krvi za Zajednicu
Obeæanog Mesije a.s. zato što je danas jedino njihova krv to što æe
pokazati polo‘aj Èasnog Poslanika kao Khatamun Nebijjin i kao poglavice
svih poslanika a.s. Oni su ti koji æe o‘ivjeti uzor prethodnih, oni imaju
pred sobom primjer ashaba r.a. Huzur je rekao da poslije èitanja svih
ovih pisama osjeæa da nije u stanju izraziti svoje emocije. Meðutim, oni
su dalje ojaèali njegovu vjeru da je zasigurno Allah podario ove ljude
Obeæanom Mesiji a.s. s ciljem da ostvari njegove velike ciljeve. Veliki
ljudi su oni koji su strpljivi i ustrajni, èiji su umrli takoðer pokazali
uzore ustrajnosti kad su sreli svog Gospodara i tako potvrdili Kur’ansku
tvrdnju:
“I ne recite o onima koji su ubijeni na Allahovom putu da su mrtvi;
naprotiv, oni su ‘ivi, ali vi ne osjeæate.” (2:155)
Oni su svijetu pokazali da su, uz to što su postigli Allahovo
zadovoljstvo takoðer postali izvor koji æe okititi i ojaèati vjeru. Svaka
kap njihove prolivene krvi donijet æe ogromne plodove. Meleki æe ih
prigrliti i oni neæe osjetiti ništa kako su dali svoje ‘ivote; kako ih je
metak pogodio ili ih je komad granate probio. Ova utjelovljenja
ustrajnosti koji su dali svoje ‘ivote radi vjere le‘e satima u krvi ranjeni
i uèe salavate. Ako bi iko od njih izrekao neki glas od bola drugi
povrijeðeni bi mu rekao: ’Budi strpljiv, ljudi daju svoje ‘ivote bez ikakvog
opæeg dobra, ti æeš sebe ‘rtvovati za veliki cilj.’ I onda, onaj ko je izrazio
glas uèio bi salavate dokle god je disao i tako potvrdio da ispunjava
svoje obeæanje koje je dao Obeæanom Mesiji a.s.
Huzur je rekao da je vidio srceparajuæi video snimak koji je jedan
povrijeðeni snimio mobilnim telefonom, koji je izuzetno dirljiv. Zaista
je Allah uzeo ‘rtve ovih ljudi ali Njegovi meleki su spustili spokoj na
njih i oni su strpljivo èekali satima bez uzdisanja i umjesto toga su èinili
dove. Jedan mladiæ od 19 godina bio je pogoðen sa nekoliko metaka,
ali je strpljivo èekao satima u jednom polo‘aju i uèio. Da je policija
stigla na vrijeme mnogi dragocjeni ‘ivoti su mogli biti spašeni ali gdje
je cijeli sistem pun nereda šta se drugo mo‘e oèekivati? Jedan mladiæ je
uhvatio granatu teroriste ‘eleæi da je baci natrag ali je ona eksplodirala.
On je tako dao svoj ‘ivot a spasio mnoge. Jedan stariji èovjek je takoðer
dao svoj ‘ivot kad je potrèao prema napadaèu i tako su svi meci završili
u njegovom tijelu. Huzur je rekao da se IG policije hvale da su uhvatili
11
dvojicu terorista. Ovo se dogaða kad je cijeli sistem, od vrha do dna,
vonj neistine. Ovu dvojicu terorista koji su uhvaæeni, uhvatili su naša
dvojica ljudi. Jednog je uhvatio mladiæ koji je mršave graðe ali je pun
vjere. On je teroristu uhvatio jednom rukom za vrat a drugom ga je
sprijeèio da detonira samoubilaèki pojas.
Ovi teroristi su bili muškarci u svojim dvadestim godinama siromašnog
porijekla. Zbog siromaštva ove ljude u djetinjstvu uzmu
kriminalci koji im isperu mozak, daju im la‘ne nade o D‘ennetu i prinude
ih da provode samoubilaèke napade dok takva smrt zapravo navlaèi
Allahovo nezadovoljstvo. Nikada nismo vidjeli kolovoðe terorista, nikada
ih nismo vidjeli da ‘rtvuju svoju vlastitu djecu. Djeca siromašnih su ti
koji gube svoje ‘ivote.
Huzur je rekao da, dok je bilo oèito spuštanje meleka na povrijeðene
Allah je to takoðer stavio na one koji su izgubili svoje drage. To je zbog
njihove vjere u Imama doba. Allah je naredio melekima da ih utješe
buduæi da su bili zauzeti u dovama. Huzur je rekao da je u svakoj kuæi
vidio isto stanovište i bio zadivljen nad vrstom ljudi koje je Allah dao
Obeæanom Mesiji a.s., svaki od njih je izgledao kao utjelovljenje:
’… Ja se samo Allahu jadam o svojoj tuzi i svom bolu…’ (12:87)
I ovo je zaista dika vjernika. Allah je podsjetio vjernike da budu
strpljivi:
’I tra`ite pomoæ sa saburom i namazom…’ (2:46)
Rob Milostivog Allaha æe se samo moliti Allahu, radije nego da podi‘e
viku, pravi skupove protesta i uzima zakon u svoje ruke. On svoje emocije
prebacuje na strpljenje i namaze i to je vrijeme kad je vrijedan radosne
vijesti. Allah nam je predskazao da:
’A Mi æemo vas sigurno iskušavati strahom i glaðu, i gubitkom imetka
i `ivota, i plodova; i podaj radosne vijesti strpljivima,’ (2:156)
Huzur je rekao da ajeti koje je prouèio na poèetku navode ljude kao
šehide (ubijene) i one koji svoje ‘ivote ‘ive da tra‘e Allahovo zadovoljstvo.
Meleki tješe takve ljude. @ivot i imetak vjernika kao i èast
napadnuti su i nekad izgleda kao da su se vrata Allahove pomoæi zatvorila
iz svih pravaca. Kad vjernici pokazuju strpljenje i ustrajnost u takvim
kušnjama oni nakupljaju Allahovu milost i dolaze u Njegovo utoèište.
12
Za njih vrata uspjeha budu otvorena i za njih Allah pokazuje èuda. Prema
tome, ustrajnost je uvjet. Blagoslovljeni su Ahmadi muslimani Lahora
koji su pokazali ustrajnost, oni koji su umrli kao i oni koji su ostali iza.
Allah je istinit u Svojim obeæanjima, On æe ispuniti Svoja obeæanja.
Momentalno je spokoj srca znak ispunjenja Njegovih obeæanja.
Obeæani Mesija a.s. je rekao da se meleki spuštaju na one koji ka‘u:
Naš Gospodar je Allah i koji su ustrajni. Allah je njihov prijatelj na ovom
svijetu i na Ahiretu. Najizvanrednija ustrajnost je kad osoba zapadne u
nesreæe iz svih pravaca i nema nikakvog uvjerenja. Kad, kao kušnju,
Allah èak ne poka‘e utjehu kroz san itd. Ako osoba ne poka‘e kukavièluk
i ako ne labavi u ustrajnosti i predanosti, i ne oslanja se ni na koga za
potporu nego je èvrsta i odluèna od sebe, i ne ustukne na Allahovu
odredbu i ne poka‘e nikakvo nestrpljenje ili nespokoj dok kušnja ne
proðe. Ovo je ustrajnost kroz koju osoba spoznaje Allaha i èiji se miris
mo‘e osjetiti iz prašine poslanika, istinitih i šehida.
Huzur je rekao da danas prašina naših šehida takoðer odiše ovim
mirisom i namiriše nas i govori nam da ne napustimo strpljenje kojeg
smo se dr‘ali. Allah je istinit u Svojim obeæanjima, naša odluènost ne
smije posrnuti zbog du‘ine kušnje i nikakva rijeè nezahvalnosti ne smije
biti izreèena. Huzur je rekao da su mnogi vidjeli lijepe snove šehida iz
Lahora da su u D‘ennetu nagraðeni medaljama.
Naša tuga i ‘alost samo su izra‘eni Allahu i ne smije biti popuštanja
u tome. Obraæajuæi se Ahmadi muslimanima Lahora Huzur je rekao da
su oni ti o kojima je Obeæani Mesija a.s. imao objavu:
’Tamo su naši èisti èlanovi u Lahoru’ (Tadhkirah str. 482)
Huzur je rekao da je ovo njihova èast i da trebaju nastojati i odr`ati
to jer su ogromne radosne vijesti u vezi ovoga. Vi ste sretni, Huzur je
rekao, da je Obeæani Mesija a.s. dao radosnu vijest o vašem gradu. U
ovom pogledu neprijatelj nije proveo ove napade samo da nanese gubitak
`ivota. Oni su `eljeli da stvore strah. U svom zamišljanju oni su `eljeli
da odvrate slabe Ahmadi muslimane i stvore uznemirenost meðu
omladinom. Oni nisu znali da su ovo sinovi majki u èijem mlijeku teèe
zavjet za `rtvovanjem svog `ivota, imetka, vremena i djece, koji su samo
posjedovali gorivost da iska`u odanost. Neprijatelj je pretpostavljao da
Ahmadi muslimani neæe biti u stanju podnijeti ovaj ogromni gubitak i
da æe poduzeti `estoke proteste koji æe vladi dati priliku da na njih
13
nametne svoju volju. I preuvelièavanjem bilo kakave takve reakcije
ostatku svijeta Ahmadi bi mogli biti okaljani. Ono što oni nisu znali je
da su Ahmadi oni koji tra`e Allahovu pomoæ sa strpljenjem i namazom
i koji dolaze u Njegovo utoèište, koji se okupljaju pod zastavu halifata i
zato nikada neæe reagovati na takav naèin.
Huzur je rekao da, kad ova reakcija nije dolazila i kad je vanjski
svijet prouzroèio nemire i medij je takoðer pokazao ove ljude, onda su
kasno u noæi, oni takoðer mislili da iznesu izjavu saosjeæanja.
Zapanjujuæe je da oni još ne spoznaju koja su vrsta ljudi Ahmadi
muslimani. Èak historija od 120 godina nije otvorila njihove oèi da ovi
ljudi ustaju i sjedaju na glas jednog Imama. Oni su sljedbenici Obeæanog
Mesije a.s. koji je došao da utemelji uèenje svog uèitelja Èasnog Poslanika
s.a.v.s.; uèenje koje je okrutne ljude nalik zvijerima preokrenulo u
bogobojazne. Sada kad smo napustili stanje postojanja nalik zvijerima
i te‘imo da budemo dobri ljudi, kako mi mo‘emo odr‘avati protestne
skupove i reagovati na silovit naèin? Mi ka‘emo: ’Zaista, mi Allahu
pripadamo i Njemu æemo se vratiti’ i prepuštamo svoj predmet Allahu i
èekamo na Njegovu odredbu. Vi dr‘ite svoju brutalnost i nasilje koje ste
poèinili u ime Allaha i Njegovih miljenika, i sa kojima izgleda da mase
vraæate natrag neèovjeènosti od prije 1500 godina. Neki ka‘u da nema
potrebe za reformatorom, da je Šerijat Èasnog Kur’ana dovoljan. Da li
su ova djela onda u slaganju sa Šerijatom?
Huzur je rekao: ’Vi bezuspješno nastojite da ozloglasite ime mog
uèitelja, dobrotvora èovjeèanstva – Èasnog Poslanika s.a.v.s.’ Na Sudnjem
danu æe kelimei šehadet (oèitovanje islamske vjere) zgrabiti svakog od
vas i hititi vas vašem lošem svršetku. Naš zadatak je da budemo strpljivi;
ne samo da su drugi zadivljeni na našu ustrajnost nego su zapravo
naklonjeni prema Ahmadijatu i izrazili su `elje da daju svoj zavjet bai’ata.
Tako je njihova okrutnost za nas rezultirala u blagoslovima.
Huzur je rekao da je mislio da æe navesti neke dogaðaje ali neki od
njih su tako srceparajuæi da se bojao da æe biti savladam emocijama.
Meðutim, Huzur je naveo nekoliko njih:
Jedan klanjaè na d‘enazi namazu je rekao:’Ja sam primio još jedan
blagoslov, sada sam otac šehida. Moja odluènost i hrabrost su visoki.’
Jedan Ahmadi musliman je bio obaviješten da mu je brat ubijen i da
treba iæi u tu i tu bolnicu. Njegov odgovor je bio: ’Onaj ko je otišao,
otišao je. Ja ostajem ovdje, mo‘da Ahmadi braæa trebaju darovaoce
14
krvi.’ Jedna majka je rekla: ’Ja sam svog mladog sina stavila iz svog
krila u Allahovo krilo, on je bio Allahov amanet.’ Šad sahib, naš šehid
misionar u Model Town je dr‘ao hudbu u vrijeme napada, nastavio je
uèiti salavat i namaz i takoðer glasno rekao Allahu ekber. On je tog dana
na sabah namazu spomenuo ranije Ahmadi šehide. Oko 200 Ahmadi
muslimana je našlo sklonište pod stepenicama napolju. Jedan terorista
je došao do ivice dvorišta. Da je izašao napolje ovih 200 Ahmadi
muslimana ne bi ostali ‘ivi. Jedan Ahmadi star 65 godina potrèao je
prema njemu i svi meci su završili u njegovim prsima. Tako je terorista
bio zadr‘an da izaðe i kao rezultat su mnogi Ahmadi pobjegli u zaklon.
Kad je sve prošlo i kad su izašli iz zaklona, vidjeli su da mnogo ubijenih
le‘i na stepenicama.
Jedan Ahmadi koji je bio u posjeti iz Japana otišao je na d‘enazu.
On ka‘e da su ove d‘enaze prizvale sjeæanje o vremenu Èasnog Poslanika
s.a.v.s. Takvi su bili uzori ustrajnosti da ih je teško predoèiti u rijeèi. On
je sreo jednu stariju osobu i pitao je kako je on poznavao šehida? Odgovor
te osobe je bio: ’On je bio moj sin’. Prenosilac ka‘e da se njegovo srce
sledilo ali je otac šehida rekao: ’Elhamdulillah, to je bila Allahova volja.’
Tamo su svuda okolo bila odluèna lica. Jedna gospoða je prenijela da su
njena mala djeca otišla na d‘umu, Allah ih je spasio. Kad je ovaj dogaðaj
bio prikazan na televiziji, komšinice ove gospoðe uletjele su u njenu
kuæu pretpostavljajuæi da æe je zateæi da jadikuje. Meðutim, ona im je
rekla da je naša stvar kod Allaha. I rekla im je da se nije brinula o svojoj
djeci; svako (u d‘amiji) je bio njen bli‘nji. Ako njena djeca budu ubijena
biæe šehidi, i steæi æe blizinu Allahu, ako pre‘ive bit æe gazije (onaj ko je
bio u sukobu radi islama). Jedna majka, koja je izgubila svog jedinog
sina, njena ostala djeca su kæeri, pokazuje krajnje strpljenje i ustrajnost.
Jedan Ahmadi iz Sirije je došao u posjetu i bio je u d‘amiji i zadobio
povrede. On navodi da nikada prije nije vidio prizor nalik ovome. Nije
bilo panike, nikakvog haosa, niti straha. Svako je radio svoje du‘nosti,
pokoravajuæi se uputama èak kad je pucanje bilo u toku.
Huzur je rekao da su ovo ljudi, one majke koje je Obeæani Mesija a.s.
stvorio u svojoj Zajednici, koje su utemeljile velièanstvene uzore
‘rtvovanja. One nisu zabrinute za svoju vlastitu djecu, njih srca bole za
cijeli D‘emat. Huzur je rekao: O Ahmadi majke, nikada nemojte dozvoliti
da ove kreposne i èiste emocije umru. Sve dotle dok one postoje, nikakav
neprijatelj ne mo‘e ni za dlaku oštetiti D‘emat.
15
Prenoseæi tijela šehida u ambulantu jedan mladiæ je rekao da je zadnje
tijelo bilo tijelo njegovog oca. Umjesto da sa tijelom ode u ambulantu,
on je otišao natrag na svoju du‘nost u d‘amiju. Huzur je rekao da su
ovo veliki ljudi Obeæanog Mesije a.s. koji svoje emocije pokazuju samo
Allahu. Bilo je mnoštvo drugih dogaðaja koji æe kasnije svi biti uvedeni
i zapisani. Svaki od njih kazuje da dok su teroristi bili u d‘amiji nije bilo
niakakvog osjeæaja panike. Sve dok su bili ‘ivi, Murabi sahib i vršioci
du‘nosti davali su naloge i oni su se slijedili. Èak poslije je svaki pojedinac
bio organizovan. Jedan stariji èovjek je cijelo vrijeme bio na sed‘di.
Ovo su slike istinske vjere.
Huzur je rekao da je primio mnoga pisma s pozivanjem na ajet 24 iz
sure Al Ahzab:
“Meðu vjernicima ima muškaraca koji su iskreni prema zavjetu koji
su dali Allahu. I meðu njima je i onaj koji je ispunio svoj zavjet
(postajuæi šehid), i meðu njima je i onaj koji još èeka, i oni nikako
nisu promijenili (svoje ponašanje);” (33:24)
I ovi ljudi daju Huzuru uvjerenje o svom zavjetu i odanosti. Neprijatelj
je mislio da æe nas oslabiti, da æe slomiti našu snagu. On je pretpostavljao
da Ahmadi u gradu mo‘da nemaju vjere. On nije znao da je obeæani
Mesija a.s. ulio energiju vjere u svoju Zajednicu. Bez sumnje oni jesu
ukljuèeni u ovosvjetske stvari ali one nisu njihovi ciljevi; kad su pozvani
radi vjere, oni uvijek dolaze. Umjesto okrutnosti, oni su šampioni
humanosti. Huzur je rekao da poslije svega Ahmadi muslimani pripadaju
istom narodu/entitetu, meðutim, poslije prihvatanja Obeæanog Mesije
a.s. ovi ljudi ‘rtvuju svoje ‘ivote za religiju na naèin kako je Allah naredio.
Huzur je molio Allaha da nagradi pakistansku štampu za njihovo
pravedno izvještavanje o ovom dogaðaju i da ih uvijek osposobi da ka‘u
istinu i ne idu natrag starim putevima. Mnoge zemlje su poslale svoje
izraze sauèešæa; ovdje su neki èlanovi Parlamenta takoðer izrazili svoje
sauèešæe. Da ih Allah sve nagradi. Štaviše, èak su grupa Khatam e
Nebuvat (organizacija) izgleda rekli da je ovo bilo loše djelo. Huzur je
dao opasku da, ako je to tako, šta o onim posterima punim mr‘nje i
transparentima? Onima što su izlo‘eni pod natpisom sudija Visokog
suda? Ko ih je olijepio? Jedini su oni ti koji potièu glupave. Sad kad su
vidjeli da se kurs svijeta promijenio tako su se i oni slo‘ili u tome. Stvarni
razlog za ovu grozotu je zloba i kivnost koji takozvane hod‘e pokazuju
16
protiv nas. Glavni sudija pravosuða Pakistana vodi raèuna o svakoj maloj
stvari i ide u štampu. Zar on nikada nije pomislio da se obazre na ovu
ogromnu okrutnost, transparente, postere? Zar nije trebao poduzeti
postupak protiv ovih hod‘a koji potièu na mr‘nju? Je li njegov standard
pravde ogranièen na njegov izbor? Naša tuga i ‘alost je samo Allahu,
mi ne oèekujemo ništa od njega. Huzur je rekao da je samo istakao
njegove standarde. Zaista, poslije svake kušnje naše shvatanje ‘rtvovanja
radi Allaha i postizanje Njegovog zadovoljstva raste. Ljudi nas ne mogu
ni povrijediti niti nam mogu išta dati.
Huzur je rekao da je zaista mnogo terorizma u Pakistanu no, kad je
on poèinjen protiv Ahmadi muslimana, on je pod izgovorom zakona.
Poèinioci u Monga (grozote poèinjene u Ahmadi d‘amiji prije nekoliko
godina) lutaju slobodno ulicama. Ahmadi muslimani ne oèekuju ništa
od ovih ljudi. Allah je naš Gospodar i jedini je On naš Pomagaè. On æe
nas i dalje pomagati. Mi ne oèekujemo nikakavo dobro od njih u
buduænosti, zbog toga Ahmadi muslimani treba da ostanu oprezni. Mi
treba da uèimo dovu:
“O Allahu, mi smo Tebe uzeli kao štit protiv neprijatelja i mi tra`imo
Tvoju zaštitu protiv njihovih zlih planova.”
i
“O Gospodaru, sve je Tebi potèinjeno. O Gospodaru, zaštiti nas,
pomozi nas i imaj milosti prema nama.”
Huzur je rekao da uèimo mnoge druge dove, da molimo (Allaha) da
oni dobiju pravedno ono što su zaslu‘ili. Huzur je rekao da sada imamo
još jednog šehida, dr. Imran sahiba, koji je bio povrijeðen u ovom
dogaðaju i umro je.
Huzur je rekao da su Ahmadi muslimani odigrali vrlo va‘nu ulogu u
stvaranju Pakistana više od onih koji se danas postavljaju kao nadzornici
zemlje. Èinite mnogo dova za ovu zemlju, da bude spašena od njihovog
zla i zla onih koji stvaraju nered, da Allah èuva svakog Ahmadi sigurnim
od svakog zla. Neko je pisao Huzuru da je neprijatelj uvaljao naše
dijamante u prašinu. Huzur je rekao da ovo nije ispravno. Neprijatelj je
nastojao ali je Allah okupio ove dijamante i prigrlio ih. Svaki pojedini
od ovih dijamanata je dalje ojaèao dijamante koji su ostali iza i oni su
ukrašeni na horizontu islama – Ahmadijjata i stvorili su novo sazvje‘ðe
(skup doliènika) i svaka od ovih zvijezda je za nas vodeæe svjetlo. Niko
17
od naših neprijatelja nikada ne mogu biti uspješni. Da Allah uzdigne
polo‘aje ovih šehida i dalje nam daje ustrajnost.
Huzur je rekao da æe drugi put spomenuti šehide i najavio da æe
klanjati d‘enazu poslije d‘ume. Slijedeæi ove okrutnosti jedan Ahmadi
je bio ubijen u Naroval oblasti u Pakistanu dok je spavao u svojoj kuæi.
Njegov sin je bio povrijeðen u ovom napadu, da mu Allah pokloni
izljeèenje i uzdigne polo‘aj umrlog, koji je iza sebe ostavio ‘enu, tri
kæeri i tri sina. Ubica je pripadao Tahafuz e Khatam e Nebuvat grupi i
priznao je da je ovo djelo proveo u svjetlu tvrdnje hod‘e slijedeæi
dogaðaje u Lahoru.
Huzur je molio Allaha da svakog Ahmadi muslimana èuva bezbjednim
od svakog zla i savjetovao je da obilato uèimo dove; takoðer da èinimo
dove za povrijeðene da im Allah pokloni savršeno ozdravljenje. Amin.