Hutbe 2010.

Hutba 18. 06. 2010. – Biografije šehida Lahora 28. maja 2010. (drugi dio)


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je poèeo hudbu govoreæi da æe nastaviti sa biografijama šehida
u napadima u Lahoru.
23. Abdur Rašid Malik sahib, sin Abdul Hamid Malik sahiba,
pripadao je gradu Lalamusa. Njegov djed po ocu, maulvi Meher Din
sahib (r.z.) bio je meðu 313 ashaba Obeæanog Mesije a.s. U vrijeme
ubistva imao je 63 godine, bio je musi i ubijen je u Dar-ul-zikr d‘amiji.
Bio je aktivan èlan Majlis Anasarullah (sekretar Vasija i sekretar Talimul-Kur’an).
Obièno je na d‘umu išao u Karak (misionarsku) kuæu i tog
dana je, poslije dugo vremena, otišao u Dar-ul-zikr d‘amiju. Prije nego
što je otišao u d‘amiju rekao je svojoj ‘eni da je Muslih Maud (r.z.)
rekao da povremeno treba da klanjamo d‘umu namaz u velikoj d‘amiji.
Sjedio je na stolici u glavnom holu; nazvao je kuæu i rekao da je pogoðen
metkom u nogu. Njegova ‘ena je rekla da je èula pucanje u pozadini
dok je govorio na telefon. Bio je pozajmio telefon od nekoga i kontakt
je kasnije bio prekinut. Njegova ‘ena (koja je aktivan èlan Leðna
organizacije i koja je pokazala strpljenje ovog teškog dana) ka‘e da je
bio drag otac. Oni imaju tri kæeri, i on nikada nije prigovarao što nije
18
imao sina. On je posvetio punu pa‘nju svojim kæerima i omoguæio im
vjersko i svjetovno obrazovanje. Takoðer je pazio na jednu djevojku
(koja je primila Ahmadijat kao rezultat njegovog napora da joj prenese
poruku Ahmadijata) i radila je u njihovom kuæanstvu. On je napravio
aran‘man za njenu udaju. Bio je jednostavan èovjek, drag i bri‘an,
cijelo vrijeme je uèio dove, pokoran sistemu D‘emata i bogobojazna
duša. Da Allah uzdigne njegov polo‘aj u D‘ennetu. Amin.
24. Muhammed Rašid Hašmi sahib, sin Munir Šah Hašmi
sahiba. On je bio praunuk ashaba Obeæanog Mesije a.s. a njegov otac je
bio ministar pošta u Abbotabadu. Protivnici su mu zapalili kuæu u toku
nemira 1974. godine. Bio je zaposlen na radiju Pakistan u Pešavaru i
bio je spiker, i uz to je pisao èlanke u ’nawa-e-waqt’. Imao je 78 godina
u vrijeme ubistva, bio je musi; ubijen je u Dar-ul-zikr d`amiji. Bio je
aktivan èlan Majlis Ansarullah (16 godina je bio presjednik svog
ogranka). Zadobio je tri rane od metaka. Bio je vrlo drag èovjek, imao
je ljubav prema D`ematu i da slu`i, i poticao je svoju `enu i djecu da i
oni slu`e D`ematu. U petak ujutro, nazvao je predsjednika drugog
ogranka da ga obavijesti da je imao neki novac koji mu je bio povjeren
i pripadao je D`ematu, koji je htio vratiti kad doðe na d`umu. Ovaj
novac je naðen u njegovm d`epu nakon što je bio ubijen, i novèanica je
bila probušena mecima. Bio je vrlo taèan i disciplinovan èovjek. Imao
je `elju da otvori centar za obavljanje namaza u Lahoru, ali plan za to
nije bio odobren. On je preuzeo na sebe da u toku noæi pripremi plan i
dobio odbrenje. Neahmadi imaju veliko poštovanje prema njemu, koji
su došli da izraze sauèešæe poslije njegovog ubistva. On je bio hrabar i
odva`an èovjek. Njegov ogranak je vrlo dobro radio pod njegovim
vodstvom. Ata-ul-Kadir Tahior sahib je napisao pismo o njemu da je bio
vrlo ljubazan i gostoprimljiv èovjek. Uvijek je uèestvovao u uèenju
Kur’ana i ilahija. Teško je hodao zbog neke slabosti ali je uvijek bio
spreman da slu`i D`emat u bilo kojem svojstvu. Imao je ogromnu ljubav
prema Halifatu i s velikim `arom je uèestvovao u svakom programu.
Da Allah uzdigne njegov polo`aj u D`ennetu. Amin.
25. Muzafar Ahmad sahib, sin umrlog maulana Ibrahim Kadian
derviša. Njegov punac, Mian Ilam Deen (r.z.) bio je ashab Obeæanog
Mesije a.s. a njegov otac je imao èast da bude uèitelj sinovima hazreti
Muslih Mauda r.a. (halifatul Mesih II ). Bio je dugo vremena imam
svog ogranka i finansijski sekretar (Dharampura). Imao je 73 godine u
19
vrijeme ubistva i ubijen je u Dar-ul-zikr d‘amiji. Redovno je obavljao
namaz u Dar-ul-zikr d‘amiji, i ovog dana je takoðer otišao na d‘umu.
Njegov sin je otišao u Model Town, u Bait-un-Nur d‘amiju. U 6 sati
poslije podne su saznali da je Muzafar sahib bio ubijen, našli su ga u
d‘amiji sa pet rana zadobijenih mecima. Jedan oèevidac ka‘e da kad je
bio ranjen, ostao je zauzet u uèenju salavata i poticao je druge da takoðer
uèe salavate i istighfar. Njegova ‘ena ka‘e da je od djetinjstva imao
naviku da klanja tahad‘ud namaz i nikada ga nije propustio, i poticao
je i svoju djecu na to. On bi naglas uèio Kur’an; zapravo je uèio Kur’an
poslije svakog namaza. Postio je redovno poslije svakih nekoliko dana.
Tra‘io je od svakoga da èini dove da mu Allah pokloni smrt kao
bogobojaznom. Ispunjavao je svoje du‘nosti i nikada nije govorio la‘
niti je to mogao tolerisati. Allah d‘.š. je primo njegove dove i podario
mu uzvišeni polo‘aj šehida. Njegova sestra koja ‘ivi u Kadianu (‘ena
Nazir sahiba) ka‘e da je imao prijateljske odnose sa svojim zetom i bio
vrlo ljubazan prema svojim sestrama. Njegova najstarija kæi, koja ‘ivi u
Rabvi, ka‘e da je u toku svoje dvije posjete njenoj kuæi bio prenos zavjeta
Halifata na MTA i on je oba puta ustao i glasno recitovao zavjet kao da
nikoga nije bilo u sobi. Imao je priliku da obavi had‘ u 1980. godini. Da
Allah d‘.š. uzdigne njegov polo‘aj u D‘ennetu. Amin.
26. Mian Mubašir Ahmad sahib, sin Mian Barkat Ali sahiba
koji je dao zavjet bai’ata 1928. godine. On je iz porodice Mian Nurudin
sahiba (ashaba Obeæanog Mesije a.s.). ‘ivio je u Kharianu, oblast
Gud‘urat i u Lahor je preselio 2008. Radio je na distribuciji Koka-kole,
ali mu je biznis bio uništen u nemirima 1974. godine, kad je bio
opljaèkan. U vrijeme ove situacije on je vozio iz Rabve prema Vazirabadu
nakon što je dostavio poštu za D‘emat, kad je naišao na ustanike u
Èiniotu koji su napali njegovo auto i nastojali da ga povrede. Meðutim,
njegov vozaè je odvezao dalje. Njegovo auto je opet bilo napadnuto u
Gujrandvali, i konaèno je poslije pola noæi stigao kuæi. U ovo vrijeme je
situacija bila veoma nepovoljna za Ahmadi muslimane, i oni koji su
putovali radi d‘ematskog posla èinili su velike ‘rtve; on je uvijek bio
spreman da èini ‘rtve za D‘emat. On je ponovo zapoèeo biznis u 1988.
godini i zapoèeo distribuciju Koka-kole. Neki ljudi su došli kod njega i
rekli kako je popularan zbog svoje iskrenosti, jer nikada ne prodaje
nikakvu patvorenu robu. Ovi ljudi su mu predlo‘ili da, ako u gajbu
ubaci dvije patvorene boce uveæat æe svoju zaradu i postati milioner.
20
On, naravno, nije obratio nikakvu pa‘nju na njihov savjet i nikad se
nije predao takvoj pohlepi. Meðutim bio je vrlo gostoprimljiv prema
ovima koji su mu ponudili tako prevaran savjet, i govorio bi im da nije
trebao nikakav tako pokvaren savjet. Bio je Amir D‘emata šest godina
(Tahsil Wizarabad). Njegov sin, Kamar Ahmad, je misionar u Beninu.
Bilo mu je 65 godina u vrijeme ubistva, bio je musi, ubijen je u Dar-ulzikr
d‘amiji. On je za vrijeme napada ostao na podu, i bio povrijeðen
kad je granata eksplodirala blizu njega, koja ga je ranila u vrat i izazvala
jako krvarenje. Nazvao je svog sestriæa i rekao mu da je bio ranjen i da
je imao pet ili šest rana mecima. Bio je izuzetno mehkog srca i uvijek
uèio dove, pazio je na svoje potèinjene. Èinio je dove za svakoga ko je
bio u nevolji. Njegova ‘ena, s kojom je ‘ivio 39 godina ka‘e da s njom
nikada nije ru‘no govorio i da nikad nije ru‘io svoju djecu. Ako bi ‘ena
ikada prigovarala, on bi govorio da ona treba da èini dove za sebe kao
što on èini za sebe. On nije toleriosao ogovaranje u kuæi i zaustavio bi
bilo koga ako bi to zapoèeo. Njegova gazdarica u Gujranvali, koja nije
Ahmadi, rekla je da je bila njena sreæa da je takav èovjek kakav je bio
Mubešir sahib bio njen podstanar, i da èini dove da njena djeca postanu
kao on. Bio je aktivan u prenošenju poruke islam Ahmadijata. Èesto je
govorio da je bezvrijedna osoba, da moli Allaha da mu podari uspjeh
da ga ocijeni sa 33% ocjenom. Huzur a.t. je dodao da je Allah d‘.š.
primio njegove dove na najbolji naèin i poklonio mu ocjenu 100%
darujuæi mu polo‘aj šehida.
27. Fida Husein sahib, sin Bahadur Khan sahiba je bio iz
Khariana, oblast Gud‘urat, i tamo je bio roðen. Njegovi roditelji su
umrli mjesec dana jedno poslije drugog, kad mu je bilo samo èetiri
godine. On je bio roðak Mian Mubeshir Ahmad sahiba (spomenutog
ranije), i ‘ivio je pod starateljstvom ovog kuæanstva zato što je ostao
siroèe u tako ranim godinama. Nikada se nije o‘enio. U vrijeme ubistva
imao je 69 godina i ubijen je u Dar-ul-zikr d‘amiji. Èesto bi sjedio napolju
u dvorištu zbog male invalidnosti, ali je na dan napada sjedio na stolici
unutar d‘amije u glavnom holu; zadobio je 35 rana od metaka kad su
teroristi poèeli pucati, i bio na mjestu ubijen. Da Allah uzdigne njegov
polo‘aj u D‘ennetu. Amin.
28. Khavar Ejub sahib, sin Muhammed Ejub Khan sahiba. Ova
porodica je porijeklom iz Gilgita, ali je Khavar Ejub sahib bio roðen u
Bheri, oblast Sargoda, i poslije završetka prvog obrazovanja preselio je
21
u Lahor 1978. godine, gdje je našao zaposlenje u Vapda. Trenutno je
radio kao raèunovoða i slu‘benik za bud‘et. On je primio Ahmadijat
1984. godine. Imao je 58 godina u vrijeme napada, bio je musi i ubijen
je u Dar-ul-zikr d‘amiji. Bio je sekretar za nove Ahmadi muslimane i
muhasib. Èesto je klanjao d‘umu namaz u Dar-ul-zikr d‘miji. Na dan
napada, sjedio je u glavnom holu i zadobio dvije rane mecima, jednu
blizu srca i drugu u koljeno. Nazvao je kuæu oko 2 sata i 15 minuta i
rekao da su teroristi napali d‘amiju i tra‘io je dove. Kasnije je njegova
‘ena pokušala da uspostavi kontakt i on je ponovio svoj zahtjev za
dovama ali je kasnije bio ubijen. Njegova ‘ena je rekla da je bio istinski
kavalir. Napravio je aran‘man za obavljanje namaza u d‘ematu. Imao
je veliku sposobnost za organizaciju, posvetio posebnu pa‘nju odgoju
djece, imao je ljubav za slu‘enje ljudima i bio je odan i i iskren prema
Halifatu. Ilijas Khan sahib piše da je 1984. godine kad je bio zaposlen
kod Vapta, preselio iz Bhera u Lahor u naše kuæanstvo u Rehmanpura.
U to vrijeme nije bio Ahmadi; meðutim, naša kuæa je oèevidno imala
Ahmadi atmosferu. On je postao dio kuæanstva i povremeno iznosio
neku kritiku protiv Ahmadi koje su hod‘e imitirali, tako da bi ga mi
podsticali da pita više pitanja, pošto je ovo bila njegova navika. Jedanput
je Barkatullah sahib, misionar, organizovao program pitanja i odgovora
kojem je prisustvovao Khavar sahib i Barkatullah sahib je posebno od
njega tra‘io da postavi bilo koje pitanje, na što je on rekao da nema
više pitanja i dao zavjet bai’ata kasnije. Njegova rodbina je u to vrijeme
insistirala da još o tome razmisli, ali je on bio èvrst u svom stavu i rekao
da æe, ako oni nastave da se suprotstavljaju njegovoj odluci, pisati
Halifatul Mesihu i prigovoriti kako njegova rodbina postaje zapreka na
njegovom putu davanja bai’ata. Nakon što je postao Ahmadi, napravio
je veliki duhovni napredak na putu postizanja bogobojaznosti.
29. Muhammed Šaikh Junuz sahib, sin Šaikh Ðemil Ahmad
sahiba. Iako je bio roðen u Indiji, preselio je u Rabvu 1955. godine,
odakle je završio fakultet. Njegov otac je dao zavjet bai’ata u toku halifata
hazreti Muslih Mauda r.a. i bio je meðu dervišima. Bio je aktivan èlan
Sadr Anðuman i penzionisan je 2007. godine, kad je preselio u Lahor
da ‘ivi sa svojim sinom i slu‘io kao sekretar Islaah-o-Irshahaat i Tabligha.
U vrijeme ubista imao je 63 godine, bio je musi i ubijen je u Bait-ul-Nur
d‘amiji. On bi odlazio u d‘amiju mnogo prije d‘ume namaza i tog
dana je stigao u d‘amiju u 11 sati i sjeo u prvi red. Njegov sin je bio u
22
drugom holu. Bio je meðu prvima koji su bili ranjeni, zadobio je rane
mecima u prsa i glavu i onda je bio smrtno ranjen u rebra od eksplozije
granate. Shaik sahib je vidio u snu Rabvu, prelijepi ploènik ukrašen
æilimima, gdje su Halife sjedili u velikim foteljama a hazreti Obeæani
Mesija a.s. je sjedio u najveæoj. Rekao je da je on sjedio u blizini. Bio je
potpuno predan Halifatu, obavljao je pet dnevnih namaza, i uprkos
toga što je bio srèani bolesnik, otišao je u d‘amiju radi namaza, bez
obzira na loše vrijeme. Njegove oèi su suzile kad bi izra‘avao zahvalnost
Allahu za blagoslove koje mu je dao, i imao je ogromnu vjeru u Allaha.
Bio je redovan u obavljanju tahad‘ud namaza, i sa minimalnom platom
je nastojao da pomogne druge na svaki moguæi naèin. Vodio je
jednostavan ‘ivot, i uèestvovao u takmièenjima pisanja eseja, koji su
mu donijeli istaknute polo‘aje. Bio je ukljuèen u prenošenju poruke
islama Ahmadijat. Njegova ‘ena ka‘e da su bili aktivni u jednom malom
selu šest godina, gdje su odr‘avali èasove uèenja Kur’ana i kad su naišli
na suprotstavljanje, morali su prestati. Meðutim, njihovi napori su
donijeli plod.
30. Mesud Ahmad Bhatti sahib, sin Ahmad Diin Bhattti. Njegovi
preci su bili iz oblasti Kusoor. Njegov djed po ocu je dao zavjet bai’ata
1911-12. godine. Porodica je preselila u Lahor 1975. godine i on je
radio sa svojim ocem kao poduzetnik. Završio je obrazovanje do
fakulteta. Bio je hrabar i odva‘an èlan Majlis Khudam ul Ahmadija.
Dvojica njegove braæe su bili s njih u poslu, i jedan od njih je predsjednik
ogranka u Lahoru. U vrijeme ubistva je imao 33 godine i ubijen je u
Dar-ul-zikr d‘amiji. Bio je klanjao sunnet prije d‘ume kad je napad
poèeo i kad su teroristi poèeli pucati. Skinuo je vestu i zavio svog druga
do njega koji je bio ranjen i tješio ga. Pokazajuæi veliku grabrost, on je
onda zgrabio jednog od napadaèa i bio u stanju da ga sprijeèi, ali je
drugi terorist pucao u njega i ubio ga.
31. Had‘i Èaudri Ekrem Baig sahib, sin Èaudri Ditta Baig
sahiba. Njegovi preci su bili iz oblasti Shaikhupura i dali su zavjet bai’ata
u toku ‘ivota Obeæanog Mesije a.s. Kasnije je porodica preselila u Alipur,
oblast Kusoor, gdje je on bio roðen i obrazovao se do fakulteta. U 1950.
godini porodica je preselila u Lahor. Bio je penzionisan 1966. godine.
Slu‘io je D‘emat u raznim nadle‘nostima tokom cijelog ‘ivota. U vrijeme
ubistva imao je 74 godine i ubijen je u Dar-ul-zikr d‘amiji, gdje je sjedio
u èetvrtom redu kad su napadaèi pucali u njega. Njegov otac je njihovu
23
nekadašnju kuæu dao D‘ematu, koja se sada koristi kao kuæa za imame.
Bio je vrijedan èovjek i uprkos godina pomagao je drugim èlanvovima
kuæanstva i djeci, i bio je iskrena osoba.
32. Mian Laeek Ahmad sahib, sin Mian Shafik Ahmad sahiba.
Njegovi preci su bili iz Ambale, gdje je on bio roðen i u vrijeme odvajanja
(Indije i Pakistana) porodica se preselila u Lahor, gdje se i školovao. U
vrijeme ubistva imao je 66 godina i ubijen je u Dar-ul-zikr d‘amiji.
Slu‘io je kao sekretar Ishaat u Canal park ogranku. Sjedio je u treæem
redu na stolicama u glavnom holu kad je bio kritièno ranjen mecima.
Bio je odvezen u bolnicu ali je na putu umro u ambulanti. Imao je jako
krvarenje jer tri sata niko nije došao u pomoæ. On je bio jednostavan
èovjek i malo je govorio, nikada nije nikoga povrijedio, obavljao je
tahad‘ud namaz, i bio prijatelj sa svojom djecom kod kuæe. Da Allah
uzdigne njegov polo‘aj u D‘ennetu. Amin.
33. Mirza Šaaval Munir sahib, sin Muhammed Munir sahiba.
Njegov pradjed, Ahmad Din sahib r.a. bio je ashab Obeæanog Mesije
a.s. a otac mu je bio vlasnik biznisa (zvuènog sistema). U vrijeme ubistva
bilo mu je 19 godina. Završio je višu školu i studirao na fakultetu, bio je
vrlo aktivan èlan Majlis Khudam-ul-Ahmadija. Sjedio je sa svojim mlaðim
bratom, Shahzad Munirom u glavnom holu blizu mihraba nakon što je
klanjao sunnet kad je poèelo pucanje prvo blizu mihraba. U to vrijeme
on je napustio glavni hol ali se uskoro vratio i sjeo blizu vrata, gdje mu
se brat takoðer pridru‘io. On je nazvao kuæu i takoðer razgovarao sa
svojim prijateljma. Za to vrijeme teroristi su ušli sa minareta i zapoèeli
pucanje i mnogi klanjaèi su bili ubijeni. On je jako krvario i nije
odgovarao kad je njegov brat pokušao da s njim razgovara. Brat je
pokušao da mu zamota rane ali nije mogao jer su bile jako teške. Poslije
pola sata je izdahnuo. Njegov brat ka‘e da je pokazao veliku hrabrost i
nije rekao ni rijeèi uprkos bola koji je imao; zapravo je izgledalo kao da
je bio sretan da je bar njegov brat bio spašen.
34. Malik Maksood sahib, sin S.A. Mahmud sahiba. Njegov djed
po ocu bio je iz Batala a djed po majci je bio ashab Obeæanog Mesije
a.s. i bio je iz Bhopala. Zapravo su mu oba djeda (i po majci i po ocu) i
majka bili ashabi Obeæanog Mesije a.s. On je roðen u Bhopalu a odrastao
je u Kadianu, gdje se školovao na IT koled‘u. Njegova porodica se na
kraju preselila u Lahor. U vrijeme ubistva imao je 80 godina, bio je
musi i ubijen je u Dar-ul-zikr d‘amiji. Slu‘io je kao sekretar Talim-ul-
24
Kur’an i revizor u svom ogranku. Njegov unuk ka‘e da je sjedio u
glavnom holu u drugom redu. Po nalogu imama je izašao u dvorište, ali
kad ga je unuk vidio le‘ao je na podu sa prstima u ušima i nije se micao
tako da je vjerovatno veæ bio mrtav jer je zadobio mnoge rane mecima.
On je bio redovan u obavljanju pet dnevnih namaza i takoðer je obavljao
tahad‘ud namaz, plaæao je èlanarinu na vrijeme, prouèavao je knjige
D‘emata, gledao MTA i slušao Huzurove hudbe i govore. Bio je struènjak
u raèunovodstvu. Jedanput, u Kadianu, dok je još bio vrlo mlad bilo je
takmièenje meðu prijateljima ko æe stiæi prvi ujutro u d‘amiju na fad‘r
(sabah) namaz. Da bi pobjedio u takmièenju on je otišao u d‘amiju u
2:30 noæu. Njegov sin, Tabassum Maksood sahib, koji je pravnik, sada
u Rabvi radi dobrovoljno (kao vakif).
35. Èaudhri Muhammed Ahmad sahib, sin dr. Noor Ahmada.
Njegov djed po ocu i otac dali su zavjet bai’ata u 1921-22. godini i
porodica je bila iz Faisalabada. Njegov otac je radio sa dr. Mir
Muhammed Ismail sahibom r.a. kao mlaði doktor. Poèetno obrazovanje
do fakulteta je imao u Faisalabadu i onda se prikljuèio avijaciji, gdje je
dvije godine bio na obuci i onda tamo bio zaposlen. Uèestvovao je u
ratovima 1965. i 1970. U toku 1965. godine, kad naprava za utovar
bombi nije radila on je poticao druge da nose bombe na sebi i sam ih je
nosio da bi ih utovarili. Uprkos takvih slu‘bi, takozvani patrioti danas
smatraju da Ahmadi nisu odani zemlji. Ovo su ljudi koji su obavili mnoge
slu‘be za svoju zemlju. On je radi obuke išao na nekoliko putovanja u
inostranstvo. Penzionisan je 1971. godine ali je radio kao direktor voda
za granate do 1985. U vrijeme ubistva imao je 85 godina, bio je musi i
ubijen je u Bait-un-Noor d‘amiji. On je tamo èesto obavljao d‘umu
namaz i èetvrtkom uveèe bi pripremao odjeæu za d‘umu. Do podne bi
veæ krenuo od kuæe na d‘umu. Na dan napada jedan mladiæ ga je vidio
da krvari u drugom ili treæem redu kad je pozvao ovog mladiæa sebi i
tra‘io da mu zave‘e odjeæu oko stomaka, gdje je bio ranjen mecima.
Takoðer je rekao mladiæu da dadne vode ostalim povrijeðenim ljudima.
Isto tako je savjetovao neke ostale ljude kako da se spase jer je bio
struènjak u tom polju. Zadobio je i ranu metkom u vrat. Bio je odvezen
u Jinnah bolnicu gdje je podlegao ranama i umro u 8 sati uveèe. Jedan
od njegovih roðaka je dva dana prije ovog dogaðaja sanjao da je Lahor
bio pod napadom. Huzur je dodao da su mnogi ljudi sanajali ovakve
snove u Pakistanu i u inostranstvu, koji su ukazivali na ove dogaðaje.
25
On nije imao zlobe ni prema kome. U‘ivao je dobro zdravlje. Bio je
redovan u obavljanju namaza i uèenju Kur’ana. Volio je svoju djecu. Bio
je dobar sportista (u kabbaddi i fudbalu) i veoma predan Halifatu.
Njegova kæerka piše da je prema oèevicu njen otac sjedio na stolicama
i slušao hudbu koja je bila upravo poèela kad je zapoèelo pucanje. On
je ostao sjedeæi, kao da je nastojao da procijeni situaciju. Kad je jedan
terorist prišao i pucao u njegovom pravcu bio je ranjen. Kad se terorista
okrenuo da napuni pušku on ga je, uprkos ranama, zgrabio za vrat i
savladao ga. Drugi èovjek mu je pritekao u pomoæ i onda još jedan
mlaði èovjek. Za to vrijeme je primio nekoliko metaka i jako je krvario,
ali je uprkos ranama dao upute o tome kako da rastave bombu i zave‘u
noge i ruke teroriste. Bio je hrabar èovjek koji je s velikom kura‘i podnio
rane i stekao polo‘aj šehida.
36. Ilijas Aslam Kuraiši sahib, sin Master Shafi Aslam sahiba.
Njegova porodica je bila iz Kadiana i onda su preselili u Gujranvalu.
Otac mu je bio misionar koji je dobro slu‘io D‘emat. Njeogv brat,
Muhammed Aslam sahib bio je meðu dervišima Kadiana. Radio je u
banci odakle je penzionisan sa slu‘be pomoænika zamjenika direktora.
U vrijeme ubistva imao je 76 godina, bio je musi i ubijen je u Bait-ulNoor
d‘amiji. Bio je predsjednik Johar Town ogranka. Sjedio je u prvom
redu u drugom holu. Kad su teroristi poèeli pucati on je nastojao da
vrata drugog hola dr‘i zatvorenim uz pomoæ drugih klanjaèa, ali je
zadobio teške rane u toku pucanja kroz vrata. Umro je oko 4 sata poslije
podne. Bio je jednostavan i bogobojazna èovjek, uvijek zahvalan za
blagoslove. Uvijek je uèio dove i sa revnošæu slu‘io D‘emat. Bio je vrlo
nje‘an otac, redovan u namazima i u tahad‘ud namazu, uvijek je imao
osmjeh i bio ljubazan. Nikada nije prigovarao ako bi mu neko došao
radi D‘ematskog posla, èak i ako bi u to vrijeme spavao. Uvijek je davao
savjet da ostanemo odani D‘ematu i Halifatu.
37. Tahir Mahmud Ahmad sahib, sin umrlog Said Ahmad
sahiba. Ova porodica je bila iz Muzaffar garha. Njegov otac je dao zavjet
bai’ata u 1953. godini i 1993. prešao u Lahor. Poslije završetka fakulteta
bio je zaposlen u privatnom sektoru, i otišao u Maleziju radi obuke
(imao je malu mentalnu smetnju). U vrijeme ubistva je imao 53 godine
i ubijen je u Bait-un-Noor d‘amiji. Prije d‘ume je otišao da vidi
predsjednika svog ogranka koji ga je odveo u Bait-un-Noor d‘amiju; on
je obièno išao na d‘umu u druge centre za namaz ili je ponekad odlazio
26
u Dar-ul-zikr d‘amiju. Ovo je bila njegova prva d‘uma u Bait-un-Noor
d‘amiji. Pogodila su ga dva metka u prsa i jedan u èelo. Bio je hrabar
èovjek i predan D‘ematu. Govorio bi da se ne boji metaka i znao je da
æe biti ubijen. Bio je na dobrom glasu u komšiluku i prvi da nazove
selam svakome na ulici.
38. Sejid Iršaad Ali sahib, sin Sejid Samiullah Šah sahiba (koji
je takoðer slu‘io kao direktor Ahmadija islamskog fakulteta). Njegov
djed po ocu Khaslat Ali Šah sahib i djed po majci Mir Hamid Šah sahib
su obojica bili ashabi Obeæanog Mesije a.s. i meðu njegovim posebnim
prijateljima. U njihovoj pradjedovskoj kuæa u Sialkotu je Obeæani Mesija
a.s. boravio u toku svojih posjeta Sialkotu, i kuæa je bila poklonjena
D‘ematu. Nakon sticanja diplome sa fakulteta polagao je još neke ispite
i poslije bio zaposlen kao pomoænik direktora u Lahor odjeljenju odakle
je penzionisan kao zamjenik direktora. Slu‘io je kao sekretar finansija
u Model Townu. U vrijeme ubistva imao je 80 godina, bio je musli i
ubijen u Bait-un-Noor d‘amiji. Prije odlaska na d‘umu, odmarao se sa
rukom na grudima i rekao da bi se danas odmarao. Onda je ustao i
spremio se da ide na d‘umu govoreæi da odlazi i ponavljao da zaista
odlazi. Sjedio je u dvorištu d‘amije na stolicama i kad je poèelo pucanje
bio je ubijen. Zadobio je tri rane mecima. Nedavno je u viziji èuo rijeèi:
’inni rafi’uke ve muteveffiike’. Huzur a.t. ka‘e da je izgleda osoba koja
je prenijela ovaj dogaðaj netaèno zabilje‘ila rijeèi i da je zapravo red
rijeèi: ’inni muteveffiike ve rafi’uke’. U svakom sluèaju on nije bio u
stanju da razumije ove rijeèi. Nekih 15-20 dana prije ovog dogaðaja
takoðer je èuo rijeèi: ’Mi te primamo raširenih ruku s crvenim æilimima’.
U drugoj viziji vidio je da je koèija stala ispred njegove kuæe i èuo je da
je stigao je hazreti Mirza Beshirudin Mahmud Ahmad r.a. Njegova
rodbina ka‘e da se brinuo kako nije u stanju da slu‘i D‘emat kao njegovi
preci. On je bio veseo i društven èovjek, imao je ‘elju da slu‘i drugima
i pogotovu je pazio svoju rodbinu.
39. Noor-ul-Amin sahib, sin Naziir Vasim sahiba, bio je roðen u
Ravalpindiju i tamo završio fakultet i pridru‘io se mornarici. Njegov
djed po ocu je bio ashab Obeæanog Mesije a.s. a djed po majci je slu‘io
kao amir d‘emata Hyderabad i bio šehid. On je bio aktivan èlan Majlis
Khudam-ul-Ahmadija i dugo vremena bio na du‘nosti nadgledanja
zatvorenog sistema ugraðenog u d‘amiji. Takoðer je neko vrijeme ‘ivio
u Karaèiju. U vrijeme ubistva bilo mu je 39 godina i ubijen je u Dar-ul-
27
zikr d‘amiji. Nazvao je kuæu u toku napada i rekao da mo‘e napustiti
to mjesto ako ‘eli ali da mu je tu bila data du‘nost. Sjedio je iza satelitske
antene gdje je granata eksplodirala i tako je bio ubijen. Njegova ‘ena
ka‘e da je posjedovao mnoge velike vrline, i posveæivao posebnu pa‘nju
odgajanju djece, pogotovu vakf-i nau djece. Kad je razgovarao sa svojom
‘enom na telefon, ona je tra‘ila od njega da ode odatle ali on nije
mogao napustiti tolike ljude koji su bili u istoj situaciji kao i on. On je
sa zanosom uèestvovao u D‘ematskom poslu.
40. Èaudhri Muhammed Maalik sahib, sin Fatih Muhammed
sahiba, ‘ivio je u Ghakkar Mandi odakle je preselio u Gujranvalu i onda
u Lahor. Otac mu je umro prije njegovog roðenja. Kad je završavao
fakultet majka mu je dala svoju zlatnu narukvicu i rekla da treba nastaviti
obrazovanje. Tako da je završio još jedan stepen obrazovanja. Imao je
93 godine u vrijeme ubistva, bio je musi i ubijen je u Bait-un-Noor
d‘amiji. Njegova rodbina ka‘e da otkad je bio u starim godinama,
zaboravljao bi stvari i kao posljedica toga je propustio 7 do 8 d‘uma
namaza, ali je tog dana posebno insistirao da ide na d‘umu iako su ga
zaustavljali. Bio je meðu prvima koji su bili ubijeni tog dana sjedeæi na
stolicama u prvom redu. On nikada nije povrijedio nikoga i imao je
veliku ‘elju za èitanjem i prouèavanjem knjiga Obeæanog Mesije a.s. i
poticao svoju rodbinu na to. Njegov sin, Daud Ahmad sahib navodi da
kad je završio fakultet i magistarski (iz ekonomije) otac mu je ponudio
da ga zaposli kod sebe i rekao da æe mu platiti istu plaæu koju oèekuje
u zaposlenju; da æe ga unajmiti da èita knjige Obeæanog Mesije a.s.
Svoju djecu je odgojio da imaju duboki osjeæaj savjesti prema obavljanju
namaza i probudio bi ih u vrijeme ezana i klanjali bi namaz zajedno.
Nikada nije podigao ruku na djecu radi njihovog moralnog odgoja;
umjesto toga je èinio dove za njih i govorio da je ovo samilost. On bi
plakao u toku tahad‘ud namaza i èinio dove za svoju djecu. U 1974.
godini, kad je ‘ivio u satelitskom gradu Gujranvala, mnogi Ahmadi su
se okupili u njegovoj kuæi radi bezbjednosti. O svakome je vodio veliku
brigu u toku ovog teškog vremena. Bio je izuzetno iskren èovjek, i nije
mogao tolerisati neistinu. Uveo je u sistem Oporuke sve u porodici.
41. Šaik Sajid Ahmad sahib, sin Šaik Ameen Ahmad sahiba.
Njegova porodica je bila iz Bhera. Diplomirao je na fakultetu u Lahoru
i bio zaposlen kod MCB (Muslim Commercial Bank) u Ravalpindiju.
Nakon što je bio penzionisan 2003. godine preselio je u Lahor da bude
28
sa svojom djecom. Bio je vrlo odgovoran èlan Majlis Ansarullah i radio
kao sekretar Talim-ul-Kur’an. Bilo mu je 58 godina kad je bio ubijen,
bio je musi (njegova aplikacija je bila odobrena) i bio je ubijen u Baitul-Noor
d‘amiji. Po navici je išao na d‘umu ranije i s velikom naklonošæu
obavljao namaz. Tog dana je sjedio u holu u pozadini d‘amije. Oko
petnaest minuta nakon što je pucanje poèelo on je nazvao svog sina
Šahzad Naima i pitao ga je li dobro koji je rekao da je u redu. On je
zabravio vrata uz pomoæ drugih drugova i stao ispred vrata da ih èuva
zatvorenim (brave na vratima su bile neispravne), i ovo je pomoglo
mnogima da stignu do bezbjednog mjesta. Meðutim, teroristi su nastavili
pucati i granata koja je eksplodirala uzrokovala je njegovu smrt. Brinuo
se o ‘enidbi i zaposlenju svog sina i u petak je uredio interviju za njega.
Onda ga je pitao kako je prošao inerviju (sin je poslije dobio zaposlenje).
Bio je vrlo savjestan o pravima svoje ‘ene i djece, prema svojoj porodici
kao i porodici svoje ‘ene. Bio je blage naravi i vrlo pokoran sistemu
D‘emata i duboko odan Halifatu. Jedan neahmadi poznanik u komšiluku
ga je sanjao poslije ubistva i èuo ga da ka‘e da ne zna kako je tu stigao
ali da je vrlo sretan tamo gdje je i da je zadovoljan.
42. Sejid Laiik Ahmad sahib, sin Sejid Muhjudin Ahmada, koji
je bio iz Bihara (Indija) i student na Aligarh univerzitetu gdje je sreo
jednog Ahmadi studenta koji mu je rekao o smrti Isa a.s. i dolasku
Obeæanog Mesije a.s. što ga je tako razljutilo da je razbio glavu Ahmadi
studentu, zbog èega se kasnije stidio. Kad se obratio maulviju po imenu
Sanaullah Amritsari u pogledu ovih pitanja, on je poslao nekoliko knjiga
koje su sadr‘avale same uvrede i ru‘an jezik, što ga je podstaklo da
više prouèava o Ahmadijatu i on je dao zavjet bai’ata poslije daljeg
istra‘ivanja. Huzur a.t. je dodao maulvi danas slijede istu tradiciju,
samo umjesto slanja literature oni dolaze na TV da šire svoje besmislene
uvrede i klevete. Sejiid Laik sahib je bio roðen Ahmadi. Nakon što je
polo‘io ispite na fakultetu otišao je na dalje studije i dao magistarski iz
engleskog na Putna univerzitetu. U Lahor je preselio 1969. godine i
pridru‘io se MCB (Muslim Commercial Bank), odakle se penzionisao
nekoliko godina kasnije. Imao je 72 godine u vrijeme ubistva i bio je
musi. Kad je ušao u d‘amiju klanjao je sunnet i sjedio je iza imama kad
su teroristi pèeli pucati. Bio je smrtno ranjen i umro je. On je bio blage
naravi i rezervisana osoba. Imao je duboku ljubav prema D‘ematu ali
nije bio vrlo glasan o tome. Meðutim, ako bi neko govorio protiv
29
D‘emata ili Halifata on to nije tolerisao. Nasuprot tome, on bi vodio
razgovor sa onima koji su govorili u prilog D‘emata. Njegova djeca su
visoko obrazovana i zaposlena u svojim poljima. On je bio vrlo redovan
u obavljanju d‘ume namaza. Jedanput, kad je njegova ‘ena bila bolesna
i smještena u bolnicu, on ju je tamo ostavio i otišao u d‘amiju radi
d‘ume namaza, ne brinuæi se hoæe li je ponovo vidjeti ili ne, ali nije
propustio svoju d‘umu.
43. Muhammed Ašraf Bullar sahib, sin Muhammed Abdullah
sahiba. Njegovi preci su bili iz oblasti Lahor, bavili su se agrokulturom
ali su kasnije preselili u Raivindi gdje su zapoèeli praviti opeke. Njegov
djed po ocu, Èoudri Sikandar Ahmad sahib je dao zavjet bai’ata. U
2004. godini on je otišao na umru. Uvijek je poticao svoju braæu da
rade za D‘emat. Bilo mu je 47 godina u vrijeme ubistva, i bio ubijen u
Bait-un-Noor d‘amiji. Bio je jedini hranitelj porodice, redovan u
obavljanju d‘ume namaza. Tog smrtonosnog dana on je sjedio u holu
pozadi i u vrijeme napada pomagao je da zatvore vrata pritiskajuæi
svoja leða uz vrata da sprijeèi teroristi da uðe u manji hol. Terorista je
onda poèeo pucati kroz vrata što mu je nanijelo smrtonosne povrede i
trenutno je umro. Bio je èastan i poštovan èovjek. Imao je ljubav za
propagiranje islama i mnogi neahmadi prijatelji su uèestvovali u d‘enaza
namazu. Hod‘e su 30. maja najavili u novinama Nawa-e-Waqt i takoðer
prenijeli saopæenje na Express News (TV kanalu) da je nikah (vjenèanje)
svih onih neahmadi koji su uèestvovali u d‘emazi namazu poništeni.
Huzur a.t. je dodao da su hod‘e èak napravili proglas o poništenju
nikaha onih neahmadi koji su prenijeli svoje izraze sauèešæa (klanjanje
d‘enaze namaza je nešto posve drugo). Poslije obavljanja umre bio je
redovan u obavljanju tahad‘ud namaza. Takoðer je redovno uèio Kur’an
i poticao svoju porodicu na to. Govorio je svojoj djeci da svakodnevno
uèe Kur’an, èak i ako je to samo jedna linija, ali da takoðer èitaju prijevod
jer u stvarnosti nema koristi onoga što su proèitali ako to ne razumiju.
44. Mubarak Ahmad Tahir sahib, sin Abdul Majeed sahiba.
Iako je Mubarak sahib bio iz Lahora, njegova nena po ocu je bila iz
Kadiana. Njegov otac je dao zavjet bai’ata u toku halifata hazreti Muslih
Mauda r.a. Poèeo je raditi u Nacionalnoj banci kao daktilograf, ali je
dalje nastavio obrazovanje sticanjem diplome na fakultetu i onda
diplome magistra. Takoðer je pohaðao mnoge druge kurseve unutar
banke i bio je unapreðen na polo‘aj zamjenika direktora. Takoðer je
30
primio nagradu najboljeg radnika banke. Bio je zet umrlog Maulana
Dost Muhammed Shahida, historièara D‘emata Ahmadija. Bilo mu je
57 godina u vrijeme ubistva i bio je musi. Slu‘io je u nadle‘nosti raznih
slu‘bi u D‘ematu u vrijeme kad je bio ubijen. Tog smrtonosnog dana su
njegova oba sina bila s njim pošto su došli u Bait-un-Noor d‘amiju radi
d‘ume namaza. On je bio u holu pozada dok su oba sina sjedila u
prednjem holu. Kad su teroristi poèeli pucati, imam sahib je od sviju
tra‘io da uèe dovu i on je upravo to èinio. U toku dove, zadobio je ranu
metkom, koji mu je prošao kroz prsa vrlo blizu srca i on je izdahnuo.
Bio je vrlo saosjeæajan èovjek. Bolje se slagao sa svojim potèinjenim
nego sa kolegama. U svojoj kuæi je napravio aran‘man za obavljanje
namaza tako što je izgradio za to odreðenu odaju u kuæi. Imao je
ogromnu ljubav prema D‘ematu. Poticao je svoju djecu da uèestvuju u
D‘ematskom poslu, i nije imao nikakvih sporova s njima ako se vrate
kuæi èak u 3 sata ujutro poslije obavljanja d‘ematskih du‘nosti. No, za
drugi posao, za njih je bio redarski sat da se kuæi vrate do iša namaza.
Jedna od velikih odlika koje je posjedovao bila je njegova velikodušnost
i davao je velike doprinose za humanitarne svrhe. Imao je veliko
poštovanje prema misionarima D‘emata Ahmadija i bio vrlo
gostoprimljiv prema njima. Bio je vrlo društven i ljubazan. Gdje god je
bilo moguæe on je nastojao da ponudi svoju kuæu da se koristi kao centar
za namaz.
45. Anees Ahmad sahib, sin Munir Ahmad sahiba. Porodica je
bila iz oblasti Faisalabada, ali su kasnije preselili u Lahor. Nakon
završavanja ispita na fakultetu radio je na polju kompjutera u svojoj
slu‘bi u Gulbergu. U vrijeme ubistva imao je 35 godina, bio je musi i
ubijen je u Dar-ul-zikr d‘amiji. On je obièno išao na d‘umu u Model
Town, ali je nosio nalog tog dana i tako na kraju otišao u Dar-ul-zikr
d‘amiju radi d‘ume. Sjedio je do svog oca blizu mihraba kad je pucanje
poèelo. Kad mu je otac rekao da legne na pod on je rekao da æe iæi da
pomogne drugima a da on legne na pod. Tako je bio ubijen mecima
ispaljenim u njegovom pravcu. Volio je svoju djecu i ‘enu i poštovao
svoje starije i ‘eninu rodbinu. Imao je ljubav za slu‘enje drugima.
Jednom prijatelju je pomogao davanjem krvi i kad je ovaj pitao za zajam
da plati tretman, oko pet hiljada rupija, on mu je dao novac kao qarz-ehasana.
On je poticao svog sina da uèestvuje u èasovima uèenja Kur’ana,
i uèestvovao je u D‘ematskom poslu sa velikim ‘arom. Njegov mlaði
brat, Munever Ahmad sahib takoðer je bio ubijen tog dana.
31
46. Munever Ahmad sahib, sin Munir Ahmad sahiba. Porodica
je bila iz oblasti Faisalabada i on je po roðenju bio Ahmadi ali je za neki
period bio naklonjen šija vjerskom sistemu, pošto ga je odgajala nena
po majci koja je bila šija. On je sanjao hazreti imam Huseina r.a. i hazreti
Alija r.a. koji su svjedoèili istinitost Obeæanog Mesije a.s., i on je ponovo
dao zavjet bai’ata. Imao je pobo‘an karakter i zato ga je Allah uputio.
Bio je vrlo upuæen o Ahmadijatu i imao revnost za propagiranje islam
Ahmadijata, i, mašallah mnogi su dali zavjet bai’ata zbog njegovih
zalaganja. Imao je tako veliku ljubav za pozivanjem ljudi Allahu da bi
hod‘e ostavljao bez rijeèi. U vrijeme ubistva imao je 30 godina, bio je
musi i ubijen je u Dar-ul-zikr d‘amiji. U to vrijeme je slu‘io kao vršioc
du‘nosti. Tog smrtonosnog dana, sjedio je unutar d‘amije kad je napad
poèeo. Brzo se izvukao napolje da zatvori glavnu kapiju da sprijeèi
teroriste da uðu u glavni hol. Odr‘avao je kontakt na telefonu sa svojom
rodbinom. Rekao je svim klanjaèima da, ako bilo ko ima ikakvu vrstu
oru‘ja, da mu dadnu. Huzur a.t. je dodao da su se klanjaèi okupili da
klanjaju d‘umu namaz, prema tome nisu nosili nikakvo oru‘je. Policija
je sada brza u odgovoru u ovo vrijeme da ka‘u zašto Ahmadi nisu
napravili svoj aran‘man obezbjeðenja. Huzur a.t. ka‘e da mo‘da
neahmadi nose oru‘je u d‘amiju ali Ahmadi ne nose. Policija samo
treba da digne ruke i proglasi da je svako odgovoran za svoju
bezbjednost. Bilo kako bilo, kad je poèelo pucanje unutra, i ljudi bili
ranjeni, on je uspio da ih poslu‘i vodom. Tra‘io je priliku da zgrabi
napadaèe, i èim je opazio takvu priliku zgrabio je jednog od njih koji se
onda ubio, zbog èega je i on bio ubijen. On je prije toga saznao da mu
je brat bio ubijen, ali je uprkos toga nastavio da poma‘e drugima. Prije
dugo vremena, mala djeca su postavila postere ispred njegove kuæe
koji potièu na mr‘nju, koji su napravili zalog za takav posao. On je
djeci objasnio da ne treba da uèestvuju u takvom poslu i oni su se slo‘ili,
ali je djeci ponovo ispran mozak i oni su nastavili da to èine iz zabave.
Jedan èlan D‘emata je napisao o snu koji je Munever sahib imao oko
mjesec i po dana ranije, u kojem mu je njegova umrla majka rekla da je
tu pripremila sobu za njega i da æe poslati po njega. Hafiz Muzafar
Ahmad sahib piše da je Munever sahib unaprijed rekao svojim bli‘njim
da æe biti ubijen. Zapravo, kad se o‘enio prošle godine rekao je svojoj
‘eni da æe biti ubijen i da ne tuguje poslije toga.
32
47. Saiid Ahmad sahib, sin Sufi Munir Ahmad sahiba (èiju æe
d‘enazu u odsustvu Huzur klanjati poslije d‘ume namaza). Njegov djed
po ocu je bio ashab Obeæanog Mesije a.s. Porodica se ponovo smjestila
u Lahor. Imao je 37 godina u vrijeme kad je bio ubijen u Bait-un-Noor
d‘amiji. Tog smrtonosnog dana on je otišao u d‘amiju pravo s posla i
teroristi su veæ poèeli pucanje u d‘amiji. Dvojica terorista koji su došli
do d‘amije na motorima ostavili su motore ispred glavne kapije, koji su
poslije nekoliko minuta eksplodirali. On je stajao u blizini i njegovo
tijelo je bilo spr‘eno zbog eksplozije. Bio je u bolnici 8 dana ali se nije
mogao oporaviti i tako je umro 5 juna. Jedan dan prije ovog dogaðaja
nazvao je svoju sestru u selu da je zamoli da napravi neku hranu i
podijeli siromašnim kao sadaku. U petak je poljubio svoju djecu i otišao
na d‘umu. Njegova ‘ena je pokazala nekoliko njegovih dnevnika u
kojima piše o svojoj ‘elji da stekne polo‘aj šehida i da moli Allaha za
ovaj veliki blagoslov. Allah d‘.š. je zaista primio dovu ovog poniznog
èovjeka. Dnevnik takoðer otkriva njegovo prisustvo na d‘umi namazima,
njegovo plaæanje èlanarine, kratke sadr‘aje hudbi i dove za stanovnike
Takht Hazari (njegovo rodno mjesto), gdje su Ahmadi bili ubijeni prije
nekoliko godina. Bio je vrlo svjestan o pravima svojih roditelja i rodbine.
Redovno bi davao sadaku siromašnim. Imao je odreðenu kutiju, u koju
bi redovito ostavljao novac, i onda bi, kad je posjeæivao selo, davao
skupeljni iznos siromašnim. Bio je vrlo drag èovjek, pazio je svoje
roditelje, braæu i sestre, svoju ‘enu i djecu. Da Allah uzdigne njegov
polo‘aj u D‘ennetu. Amin.
Huzur a.t. je dodao dovu za sve šehide: Da Allah d‘.š. obezbjedi za
njih uzvišeni polo‘aj u D‘ennetu, Amin. Svi su oni posjedovali razne
vrline i odlike. Da Allah d‘.š. primi njihove dove za njihove drage i
pokloni strpljenje i èvrstinu rodbini i èlanovima porodice koju su ostavili
iza sebe. Amin.
Huzur a.t. æe takoðer klanjati d‘enazu u odsustvu za još jednu osobu
(koji je posvetio ‘ivot slu‘enju islamu, to jest vakf-e-zindagi), dr.
Muhammed Arif sahib (derviš Kadiana), sin Muhammed Sadik sahiba
(derviša Kadiana), koji je umro 13. juna 2010. godine sa 93 godine. On
je u nekoliko slu‘bi 30 godina slu‘io D‘emat kako je najbolje mogao.
Meðu mnogim slu‘bama koje je obavljao (sa duge liste koju je Huzur
spomenuo u hudbi), takoðer je bio Afsar ðelsa salane. Kad je Huzur a.t.
33
otišao u Kadian 2005. godine on je bio na ovoj du‘nosti i svoje obaveze
je ispunjavao na prelijep naèin. Imao je magistarski iz engleskog i
doktorat sa Guru Nanak univerziteta. Bio je predan i odan èovjek,
redovno je obavljao tahad‘ud namaz, i imao ogromnu ljubav i predanost
Halifatu. Do‘ivljavao je istinske snove i vizije. Unaprijed je rekao svojoj
‘eni da se pribli‘ava kraj njegovog vremena. Imao je upalu bubrega i
pluæa, primao je dijalizu i bubrezi su radili, ali se nije mogao potpuno
opraviti i dugo vremena je bio teško bolestan; to vrijeme je podnio s
velikim strpljenjem i odva‘nošæu. Huzur a.t. je rekao da ga je uvijek
vidio sa osmjehom na licu. U 1991. godini, Huzur je s njim obavljao
du‘nosti na ðelsa salani Kadian kao volonter. Huzur a.t. ka‘e da su
njegova ljubav i predanost Halifatu bili vidljivi u njegovim oèima. Radio
je sa potpunom saradnjom u toku ðelse bez izra‘avanja ikakve ljutnje
s drugim volonterima, èak i ako bi oni griješili. Da Allah d‘.š. uzdigne
njegov polo‘aj u D‘ennetu. Amin.