Hutbe 2010.

Hutba 25. 06. 2010. – Biografije šehida Lahora (III dio);


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je današnju hudbu odr‘ao iz Njemaèke i zapoèeo je odavajuæi
zahvalnost Allahu d‘.š. prilikom 35. ðelsa salane koja se odr‘ava u
Njemaèkoj i nastavio s molbama Allahu za uspjeh ovog dogaðaja. Da
ova ðelsa bude izvor blagoslova za sve nas i da ulije duh obnovljene
vjere u svima nama, Amin. Huzur a.t. je podsjetio svakog pojedinca da
uvijek trebamo imati na umu ciljeve zbog kojih je Obeæani Mesija a.s.
zapoèeo ðelsu, a ovi ciljevi su bili da shvatimo stvarnost bai’ata i
napredujemo u svojoj vjeri, da dadnemo prednost ljubavi prema Allahu
i Njegovom voljenom Poslaniku s.a.v.s. iznad svega drugog, da
napredujemo u bogobojaznim djelima, da uveæamo znanje i
razumijevanje slušanjem govora koji uzdi‘u moral, da uzgajamo ljubav,
4
naklonost i bratstvo meðu sobom i da èinimo dove za onu braæu i sestre
koji su otišli izmeðu nas ispunjavajuæi svoj zavjet u toku prošle godine.
Zato, u toku ova tri dana, treba da ove ciljeve postavimo ispred sebe i
provedemo ih u svojim ‘ivotima; samo onda osoba mo‘e imati koristi
od takvih duhovnih dogaðaja.
Huzur a.t. je takoðer podsjetio da, s namjerom da postignemo ove
ciljeve, treba ne samo da nastojimo da prakticiramo nego da èinimo
dove za sebe da napravimo napredak u svom duhovnom stanju, i da
spomenemo sve ove Ahmadi muslimane u svojim dovama koji ‘ive širom
svijeta, da Allah d‘.š. èuva svakog od njih u Svojim sjenkama milosti i
zaštite, pogotovo one koji ‘ive u Pakistanu. Ovih dana se situacija u
Pakistanu iz dana u dan pogoršava za Ahmadi muslimane i protivnicima
D‘emata je data sloboda da rade šta hoæe. Da Allah d‘.š. pokloni èvrstinu
Ahmadi muslimanima naspram ovog neprijateljstva i dadne im snagu
da odr‘e svoju vjeru, i da ih On zaštiti od svake vrste zla, i da primanjem
njihovih ‘rtava poka‘e Svoje èudesne znakove u njihovu korist. Amin.
Huzur a.t. je takoðer objasnio o ðelsa kako je organizovana,
podsjeæajuæi sviju da su tu mnoga razna odjeljenja koja rade u saradnji
u toku ovog dogaðaja da uèine da ovo bude dobro iskustvo za prisutne.
Svaki slu‘benik svakog odjeljenja nesebièno slu‘i goste Obeæanog Mesije
a.s., a meðu ovim volonterima su muškarci, ‘ene, mladi, stari i djeca.
Svako od njih èini svaki napor da Allahovom milošæu ispuni svoje
du‘nosti. Zato je Huzur a.t. podsjetio prisutne da saraðuju sa ovim
volonterima i slijede pravila i naredbe za maksimalnu korist ovog
dogaðaja. Ako volonter skrene pa‘nju gostiju na odreðenu stvar, gosti
treba da saraðuju koliko najbolje mogu. Volonterima je data kratka
uputa o tome da budu uljudni i uètivi prema gostima. Druga va‘na
stvar na koju je Huzur a.t. skrenuo pa‘nju je da svi gosti treba da budu
u potpunosti upoznati sa ljudima oko sebe i da paze na bilo kakvu
sumnjivu aktivnost. Postavljeni su aran‘mani za sigurnost, ali uprkos
tome neprijateljski element je svuda prisutan i nastoji da povrijedi ili
bar raširi nemir meðu èlanovima D‘emata. Takvi neprijatelji mogu
nastojati da uðu na prostor ðelse prevarom tima za bezbjednost. Od
gostiju se tra‘i da u potpunosti saraðuju sa timom za bezbjednost. Ako
oni od vas tra‘e da deset puta proðete kroz sigurnosnu provjeru, èak i
onda morate saraðivati s njima. Nemojte smatrati da je to stvar
nepoštovanja ili uvrede; zapravo je ovo za vašu vlastitu sigurnost. Zato,
5
nemojte to praviti pitanjem ega. Gostima izvan D‘emata bit æe dozvoljen
ulaz na prostor ðelse samo ako zadovolje zahtjeve bezbjednosti ili
smjernice organizacije. Da Allah d‘.š. zaštiti svakoga od vas i omoguæi
vam da izvuèete maksimalnu korist od ðelse, Amin.
Huzur a.t. je onda nastavio s glavnom temom hudbe, to jest da iznosi
biografije onih Ahmadi muslimana koji su bili ubijeni 28. maja 2010. u
Lahoru, Pakistan:
48. Khalil Ahmad Solangi sahib, sin Naseer Ahmadi Solangi
sahiba, èiji su preci bili iz malog mjesta blizu Kadiana, koje se zove
Khaara. Njegov djed po ocu, Muhammed Bakš Solangi sahib r.a. bio je
ashab Obeæanog Mesije a.s. Poslije odvajanja (Indije i Pakistana)
porodica se preselila u Gujranvalu. Khalil sahib je diplomirao na
Vladinom koled‘u u Lahoru i dobio diplomu elektro in‘enjera i bio 5
godina zaposlen kod Wapda, poslije èega se pridru‘io oèevom biznisu.
Poslije oèeve smrti on je osnovao svoj biznis. U 1997. godini je preselio
u Lahor i nastavio sa biznisom. Zbog nekih problema s kojima se suoèio,
odselio se u SAD 2009. godine. On je slu‘io D‘emat u raznim
nadle‘nostima, kao Nazim aftal, kao Kaid (zila) i Kaid (halka), Zaeem
Majlis Ansarullah (Lahor), Mušawarat board (èlan i predsjednik),
generalni sekretar (Lahor). U vrijeme ubistva imao je 51 godinu, bio je
musi i ubijen je u Dar-ul-zikr d‘amiji. Jedan mjesec prije ovog dogaðaja
stigao je u Pakistan zbog biznisa. Tog smrtonosnog dana on je otišao u
d‘amiju radi d‘ume namaza, i poslije izbijanja napada ostao je pod
stepenicama sa drugim èlanovima D‘emata oko jedan sat. On je mogao
bezbjedno stiæi do podruma ali je vidio povrijeðenog Ahmadi brata i
otišao da mu spasi ‘ivot kad mu je metak prošao kroz lijevu stranu srca
i tako izgubio ‘ivot. Bio je u stanju da nazove svog sina Šuaib Solangi,
i rekao mu o teroristièkom napadu i tra‘io dove od njega i èlanova
svoje porodice.
Bio je krajnje odan i predan Ahmadi, èinio je mnoge finansijke ‘rtve.
Od mladosti je imao priliku da slu‘i D‘emat u raznim slu‘bama. Takoðer
je imao sreæu da u Gujranvali izgradi d‘amiju. Bio je dobar radnik,
bogobojazan u djelima, posveæivao je posebnu pa‘nju religijskom i
svjetovnom obrazovanju svoje djece, veoma poslušan sistemu Halifata,
i uvijek je tra‘io Huzurov savjet prije zapoèinjanja bilo kakvog novog
podhvata ili donošenja bilo kakve odluke. Njegova poslušnost i predanost
su primjer za sve. Pomagao je nezaposlene kad god je i kome god je
6
trebalo. Njegov porodièni ‘ivot kao mu‘a i oca bio je bez premca. Nikada
nije vratio osobu u nu‘di. Uvijek bi dao dobar savjet, dobrodušan èovjek,
pun ‘ivota i uvijek je slu‘io D‘emat sa osmjehom na licu. Imao je
vještinu da odredi posao i dobije rezultat od svojih radnika. Bio je èovjek
mehkog srca sa izvanrednim vrlinama, uvijek spreman da pomogne
drugima u kojem god je svojstvu trebalo. Na ðelsa salani u Kadian,
obièno je bio na du‘nosti odjeljenja za transport i krasno ispunio svoje
du‘nosti, uvijek sa osmjehom. U 2009. godini on je došao u Kadian iz
SAD osobito da ponudi svoje usluge u odjeljenju za transport, i pomogao
je putnicima iz Pakistana koji su putovali za Kadian. Huzur a.t. je rekao
da ga je lièno poznavao od vremena kad je bio u Majlis Khudam-ulAhmadija.
Uvijek je pokazivao potpunu poslušnost i saradnju sa
centralom (D‘emata), i odgovarao je na pozive kad god je bio pozvan,
bez dubljeg razmišljanja o situaciji (obièno poslovni ljudi ne napuštaju
svoje poslove). Na putu svog zadnjeg putovanja za Pakistan, zastao je u
VB da se sretne sa Halifatul Mesihom V a.t., kad je izrazio veliku
zabrinutost nad èinjenicom da neka djeca èiji su preci obavili velike
slu‘be i ‘rtve na Allahovom putu nisu aktivni u D‘ematu kako bi trebali
biti. U toku diskusije, dao je èinjenice i dobar savjet u pogledu ovih
pitanja.
Prethodni Amir sahib u Gujranvali piše o Salangi sahibu da bi govorio
da što se tièe Halifata, nikakvo prijateljstvo ili odnos nemaju nikakvog
znaèaja. U 1974. godini kad je situacija postala neugodna, on je u to
vrijeme bio vrlo mlad. Kad su neki od njegove rodbine pokazali slabost,
on je napustio kuæu da tra‘i utoèište u kuæi kod tadašnjeg Amir sahiba,
i tamo obavljao du‘nosti da slu‘i druge. Takoðer je velikodušno trošio
na Allahovom putu. Jedanput je bio spreman da kupi imanje za D‘emat
vrijedno 50 lakh rupija(50000 eura), (koje se nije moglo kupiti iz nekih
razloga). Meðutim, on je platio 44 lakh rupija(44000 eura) za drugo
imanje koje sada slu‘i kao centar za namaz za D‘emat. Samo kratko
vrijeme prije ovoga platio je priliènu sumu za drugu d‘amiju, ali to
nikada nije iznio. Prilikom stoljetnice Halifata dao je 10 lakh
rupija(10000 eura) za kuæu za goste koju je izgradio d‘emat u Lahoru.
Bio je na èelu ne samo u finansijskim ‘rtvovanjima, nego je takoðer
poklanjao svoje vrijeme kad god je trebalo. Uvijek je tra‘io situaciju da
opæenito slu‘i D‘ematu, starješine D‘emata, vršioce du‘nosti D‘emata
i one koji su svoj ‘ivot posvetili slu‘enju D‘emata. Nikada nije pokazao
7
nikakav ponos nad svojim finansijskim polo‘ajem, nego je naprotiv
uvijek bio ponizan i skroman èovjek
49. ld‘az Nasrullah Khan sahib, sin Èaudhry Asadullah Khan
sahiba. On je bio bratiæ Èaudhry Zafrullah Khan sahiba i roðak Èaudhry
Hamid Nasrullah Khan sahiba, koji je bivši Amir Lahora. Imao je priliku
da slu‘i D‘emat u raznim svojstvima i da radi sa èetvoricom Halifa
Ahmadijata. Njegov otac, Èaudhry Asadullah Khan sahib je takoðer
prije bio Amir Lahora. Prvo obrazovanje je imao u Kadianu, diplomirao
je na fakultetu u Lahoru i zvanièno obrazovanje imao na polju
zakonodavstva na univerzitetu u Londonu, poslije èega je nekoliko
godina radio praksu; onda se po savjetu hazreti Halifatul Mesiha III r.a.
vratio u Pakistan. Nastanio se u Islamabad i radio do penzije 1984.
godine, poslije èega je svoje vrijeme posvetio samo za slu‘enje D‘emata
u raznim slu‘bama: bio je prethodni Amir Islamabada, zamjenik Amira
Lahora, èlan odbora kadija i èlan fikh odbora. U vrijeme ubistva imao
je 83 godine, bio je musi i ubijen je u Dar-ul-zikr d‘amiji. Tog dana se
spremio na d‘umu ali se osjeæao slabo. No, bez obzira na to, doruèkovao
je i rekao sinu da ‘eli da u podne ide u d‘amiju samo iz razloga što ne
‘eli da prelazi preko ljudi koji veæ sjede da bi sjeo u prvi red (na stolice).
Onda je sa sinom i unukom otišao u d‘amiju. Njegov sin je insistirao da
se on brine o unuku zato što on mora iæi na du‘nost, ali je Id‘az Nasrullah
sahib zahtijevao da sin treba da bude s ocem (s Bo‘ijom milošæu i sin i
unuk su bezbjedni). On je sjedio uz mihrab u prvom redu, i zadobio
rane mecima u stomak. Kad je neko tra‘io od njega da ide prema
bezbjednom mjestu, on je rekao da je molio (Allaha) da bude šehid.
Njegovo mrtvo tijelo je le‘alo do Amir sahiba. Maulvi Bašeeruddin sahib
je u snu vidio da se veliko bijelo auto spustilo s neba i on je èuo nekoga
da ka‘e da je došao da ga odvede. Id‘az Nasrullah sahib je po navici
klanjao iša (jaciju) namaz i ranije išao u krevet, ustajao je oko 1 sat
noæu radi tahad‘ud namaza. Od svakoga je tra‘io da èini dove za
’khatima bil hair’ (bogobojazan kraj). Imao je duboku ljubav prema
sistemu Halifata, i poticao je ljude da slu‘e na putu D‘emata; imao je
‘elju za propagiranjem islama Ahmadijata i na kraju takvog sjedenja
izvinuo bi se svima ako je nenamjerno nekoga povrijedio. Pomagao je
finansijski jedno siroèe za koje je redovno slao opskrbu. Jedanput je
jedan mladiæ došao iz Rabve, koji je studirao do sedmog standarda.
Èaudhry sahib je rekao svojoj snahi da obezbjedi za njegovo obrazovanje
kakvo je obezbjedila za svoju djecu. Njegov sin ka‘e da je bila njegova
8
ogromna ‘elja da uplati èlanarinu Oporuke u toku svog ‘ivota, i
Allahovom milošæu bio je u stanju da ispuni ovu svoju ‘elju tri godine
prije ubistva i samo nekoliko dana prije smrti isplatio je sve du‘ne
èlanarine. U toku njegovog boravka u Islamabadu, jednom je radio kao
arhivar na Monopolistièkoj kontrolnoj vlasti, gdje je primio dosije od
Ministra predsjednika tog vremena o njegovom posredovnju. On nije
odobrio taj dosije zato što je uvidio kršenje zakona i vratio ga Ministru,
što ga je razbjesnilo i on je poslao poruku natrag Èaudhry sahibu
govoreæi da æe se ili pokoriti ili da bude spreman da se suoèi sa
odgovornošæu. Kad je ova stvar stigla do Halifatul Mesiha III r.a., on je
rekao da ako je osoba hrabra suoèit æe se sa situacijom, a ako je kukavica
treba da dadne ostavku. Kad je primio ovu poruku, Èaudhry sahib je
odbio da dadne ostavku jer nije imao šta da krije, na što je bila pokrenuta
odgovornost protiv njega i bio je razriješen du‘nosti bez ikakvog razloga.
Pisao je hazreti Halifatul Mesihu III r.a. tra‘eæi dove. Narednog dana,
poslije sabah namaza, kad se šetao po bašèi, sreo se sa tadašnjim Amir
sahibom, Èaudhry Abdul Hak Virk sahibom koji je rekao da je èinio
dove za njega kad je èuo glas koji je govorio: ’Slavi svoj istup’. Kad je
vlada bila svrgnuta vojnim udarom, njegov dosije je bio ispitan i posao
ponovo postavljen (u slu‘bu), sa porukom koja je govorila da æe se
prethodne dvije godine koje je bio neaktivan smatrat produ‘enim
dopustom. Tako je san bio ispunjen njemu u prilog, i prekrasan aspekt
u ovome je bio da, ako je ovaj polo‘aj bio oduzet od protivnika D‘emata,
bio je ponovo postavljen od drugog protivnika D‘emata. Njegov sin je
takoðer rekao da su od njegovog oca tra‘ili da promijeni auto iz
sigurnosnih razloga i da koristi druge puteve da ide u d‘amiju. Èaudhry
sahib nije imao rezervisanosti u poduzimanju ovih mjera, ali je izravno
odbio prijedlog da ponekad treba da propusti d‘umu namaz. Rekao je
da je najgore što neprijatelj mo‘e poduzeti je da uzrokuje njegovo
ubistvo (da bude šehid).
50. Èaudhry Hafeez Ahmad Kahlon sahib, sin Èaudhry Nazeer
Husein sahiba Sialkoti. Ova porodica je bila iz Sialkota. On je dobio
diplomu LLB(pravnik) poslije koje se bavio zakonodavstvom kao
profesionalnom karijerom, prvo u Sialkotu a onda je preselio u Lahor
gdje je radio kao advokat u Vrhovnom sudu. U vrijeme ubistva imao je
83 godine i bio ubijen u Bait-un-Noor d‘amiji u Model Town. Tog petka
on je sjedio u glavnom holu i kad je poèelo pucanje zadobio je ranu
mecima u prsa. Nastojali su da ga o‘ive ali je on na mjestu umro. Bio je
9
èovjek blage prirode, nikada nije nikoga ru‘io, bio je ljubazan prema
slugama kod kuæe. Bio je redovan u obavljanju namaza i èesto je išao u
d‘amiju da klanja u d‘ematu. Jedan od njegovih sinova, Nasir Ahmad
Kahlon sahib je zamjenik Amira d‘emata u Australiji. On je bio
bogobojazan èovjek, koji je bez naknade radio za one koji nisu mogli
platiti troškove advokata, i uz to bi im finansijski pomagao. U toku
vojnog zakona u Pakistanu, pomogao je da se završi sudski postupak
pokrenut protiv jednog èlana ‘enske Leðna organizacije zato što je na
ispitima upotrijebila neku religijsku terminologiju. Mnogi neahmadi
poznanici i èak neprijatelji došli su da odaju poštovanje i izraze sauèešæe
povodom njegovog ubistva. Jedan od sudija je nazvao njegovu
kancelariju i izrazio sauèešæe. Sekretar mu je rekao da èini dovu za
umrlu dušu. Ovaj sudija je rekao da mo‘e izraziti sauèešæe ali da ne
mo‘e èiniti dovu za oprost Ahmadi duše. Rahmetlija je bio redovan u
obavljanju namaza i uprkos slabog vida išao je pješke do mesd‘ida u
svom ogranku da klanja magrib (akšam) namaz. Satima bi uèio Kur’an.
Kad je njegovoj unuci bilo reèeno o njegovoj smrti, majka ka‘e da je
mala djevojèica rekla da je njen djed otišao kod Allaha. Mala djevojèica
je imala tako dubok dojam o njegovom uèenju Kur’ana da je rekla da æe
on tamo kod Allaha takoðer uèiti Kur’an. Huzur a.t. je rekao da je ovo
dojam koji Ahmadi musliman treba imati na malu djecu dajuæi im
praktièan primjer.
51. Èaudhry Imtiaz Ahmad sahib, sin Nisar Ahmad sahiba, èiji
je djed po ocu, Èaudhry Muhammed Boota sahib iz oblasti Gurdaspur
bio jedina osoba iz svoje porodice koja je dala zavjet bai’ata u 1935.
godini, zbog èega se suoèio sa mnogim proganjanjem, do te mjere da je
njegov grob bio exhumiran i ponovo je sahranjen na svom imanju. Poslije
odvajanja (Indije i Pakistana), porodica se preselila u Sahival i onda u
Lahor. U vrijeme ubistva imao je 34 godine, bio je musi i ubijen je u
Dar-ul-zikr d‘amiji. Slu‘io je D‘emat u raznim nadle‘nostima i u vrijeme
ubistva bio èlan šure. Bio je na du‘nosti na glavnom ulazu na lijevoj
strani d‘amije. Po izbijanju napada, potrèao je da zgrabi napadaèa, ali
je zadobio rane mecima u glavu i prsa, zbog èega je bio meðu prvima
koji su bili ubijeni. Od djetinjstva i mladosti uèestvovao je u programima
D‘emata. Kad god mu je bila data du‘nost obezbjeðenja on je na
izvanredan naèin ispunjavao svoju du‘nost. Bio je redovan u obavljanju
namaza, oboje njegove djece su u vakf-e nau programu(pokloni djece
d‘ematu za slu‘enje islama); imao je ogromno poštovanje za sve vršioce
10
du‘nosti u D‘ematu, posjedovao je veliku sposobnost rukovoðenja i
imao jaku ‘elju da svoj ‘ivot posveti D‘ematu; zapravo je du‘nosti na
obezbjeðenju obavljao misleæi da je to privremeni vakf. Na prvoj stranici
njegovog dnevnika je navod koji glasi: ’Kukavica stalno umire; hrabra
duša umire samo jednom.’ Njegova sestra koja im je došla u posjetu iz
SAD-a tra‘ila je od njega da nešto zapiše u njen dnevnik, tako da je on
napisao nešto na urdu jeziku što grubo prevedeno glasi: ’Ova strast i
sna‘na naklonost koju mi posjedujemo inspirisana je dovama Mesiha
a.s.’ Prije njegovog ubistva sanjao je da mu je reèeno da nema mnogo
preostalog vremena. Poslije ovog sna uèinio je svaki napor da obuèi
svoju ‘enu da bude više neovisna i èak osnovao biznis za nju. Obavljao
je tahad‘ud namaz i išao u d‘amiju na fad‘r (sabah) namaz. Jednog
dana, kad je stigao kuæi poslije pola noæi i ustao ranije radi tahad‘ud
namaza, njegova ‘ena je rekla da treba da se odmori, na što je on
odgovorio da se ne brine o odmaranju na ovom svijetu, nego da se
brine o odmaranju na ahiretu.
52. Id‘az-ul-Hak, sin Rehmat Bakš sahiba. On je bio iz
porodice hazreti Ilahi Bakš sahiba r.a. koji je bio ashab Obeæanog Mesije
a.s. Ova porodica je bila iz Patiale, oblast Amritsar. Otac mu je bio
zaposlen na ‘eljeznici i ‘ivio je u Lahoru. On je radio kao tehnièar za
satelite za jedan TV kanal. Imao je 46 godina u vrijeme ubistva i bio
ubijen u Dar-ul-zikr d‘amiji. Na dan ubistva ponovio je zavjet sa
stogodišnjice Halifata koji je bio prenesen na MTA. On je èesto klanjao
d‘umu namaz u Dar-ul-zikr d‘amiji, i tog je dana takoðer došao u
d‘amiju pravo s posla. Sjedio je pod stepenicama, i kad su napadi poèeli,
nazvao je kuæu i tra‘io od svog brata da odmah donese oru‘je u d‘amiju.
On je istovremeno izvještavao za TV kanal na telefon kad su ga pogodili
meci ispaljeni u njegovom pravcu i bio je ranjen i na mjestu ubijen. On
je bio saosjeæajan i gostoprimljiv èovjek, ljubazan i uètiv prema svakome.
Bio je redovan u plaæanju èlanarine i sa velikim ‘arom uèestvovao u
svim finansijskim programima. Nazim atfala njegovog ogranka ka‘e da
je svakom prilikom kad bi on odveo njegovu djecu radi wakar-e-amal
on uvijek bio zahvalan kad ih vrati kuæi, govoreæi da zbog njega djeca
imaju priliku da slu‘e D‘emat.
53. Šaikh Nadeem Ahmad Tarik sahib, sin Muhammed Manša
sahiba. Njegovi preci su bili iz Èiniota, i otišli su u Calcutu radi biznisa.
Poslije 1947. godine njegov otac je iz Calcute otišao u Dhaku odakle se
11
1971. godine preselio u Lahor. Nadeem sahibova ‘ena je takoðer iz
Calcute i unuka je Muhammed Jusuf Bani sahiba. Nadeem sahib je
zapoèeo svoj biznis trgovine sporednih dijelova nakon što je diplomirao
u Icom. U vrijeme ubistva imao je 40 godina, bio je musi i ubijen je u
Dar-ul-zikr d‘amiji. Uvijek je klanjao d‘umu u Dar-ul-zikr d‘amiji i
ostajao tamo do prenosa u‘ivo hudbe iz VB preko MTA. Tog smrtonosnog
dana sjedio je do Amir sahiba, i meci su ga pogodili u lijevu ruku zbog
èega mu je ruka otekla. Izgleda da je umro zbog jakog krvarenja. On je
bio èovjek blage prirode, miroljubiv, pošten i nikada ne bi povrijedio
bilo koga. U vrijeme namaza on bi nazvao kuæu sa posla da svoju djecu
podsjeti da klanjaju namaz. Huzur a.t. ka‘e da je odgovornost Ahmadi
oca prema svojoj djeci da usade u djeci odnos sa Allahom i da njihovu
pa‘nju skrenu na namaz i dove. Putovao je razdaljinu od 4 km da klanja
namaz u d‘ematu. Huzur a.t. je dodao da mo‘da razdaljina od 4 km
izgleda beznaèajna u zapadnim zemljama gdje su putevi asfaltirani, ali
u Pakistanu mo‘e biti posve tegobno putovati ovu razdaljinu. Obavljao
je tahad‘ud namaz i uèestvovao u finansijskim programima. Imao je
priliku da ponudi finansijsku pomoæ da zadovolji potrebe na nivou svog
ogranka. Ponudio bi svoj motor za D‘ematski posao kad god je tra‘eno,
i sam bi uzeo rikšu (nosiljku) za posao. Redovno je slu‘io drugim
ljudima. Huzur a.t. je dodao da je cijela porodica veoma dosljedna u
slu‘enju ljudima.
54. Amir Lateef Piraèa sahib, sin Abdul Lateef Piraèa. Njegov
otac je bio iz Sargode i bio je aktivan èlan amile tamo. Imao je blisku
vezu sa Hazreti Halifatul Mesihom III r.a., koji je èesto boravio u njihovoj
kuæi za vrijeme svog putovanja. Njegov djed po majci je dao zavjet
bai’ata na ruci hazreti Halifatul Mesiha I r.a. Amir sahib je poèetno
obrazovanje imao u Sargodi i diplmirao je sa diplomom u MBA u Lahoru.
Bio je redovit u plaæanju èlanarine D‘emata i davanju sadake i slu‘io je
starije. Takoðer je imao priliku da radi sa nekadašnjim Amir sahibom iz
Sargode, Mirza Abdul Hak sahibom. U toku napada nazvao je svog
brata i rekao mu da je okru‘en tijelima ubijenih. Bio je ranjen po licu
kao da ga je neko udario puškom i takoðer mu je granata ranila ruke.
Ubijen je u Dar-ul-zikr d‘amiji. Bio je izuzetno iskren èovjek i vrijedan
povjerenja. Tako je bio èuven po svojoj iskrenosti da su mu zlatari davali
na èuvanje vrlo vrijedne stvari. Nikada nije skrivao èinjenicu da je
Ahmadi musliman. Pazio je na svog oca koji je prije smrti dugo bio
12
bolestan. Takoðer je pazio na svoju majku koja je jako bolesna.
Uèestvovao je u svim finansijskim programima i davao za sadaku i
dobrotvorne svrhe a da drugima nije govorio o tome. On bi dovodio
pacijente iz svog rodnog mjesta Sargode u Lahor na besplatno lijeèenje.
Imao je veliku revnost za liènim ‘rtvovanjem, bio redovan u obavljanju
namaza, redovan u uèenju Kur’ana, i redovan u obavljanju tahad‘ud
namaza. Donio je na poklon 4 nova odijela za svoju majku nekoliko
mjeseci prije svog ubistva. Njegova majka je rekla da veæ ima dovoljno
odjeæe, na što je on odgovorio da ne zna koliko æe dugo ‘ivjeti i zato
‘eli da je vidi odjevenu u odjeæu koju je on za nju kupio.
55. Mirza Zafar Ahmad sahib, sin Mirza Zafdar Humayun
sahiba, roðen je u Mandi Bahauddin. Njegov djed po ocu je prvi postao
Ahmadi u porodici nakon što je dao zavjet bai’ata na ruci hazreti Muslih
Mauda r.a. On je završio fakultet u Lahoru, onda otišao u Lyalpur na
dalje studije, koje je morao napustiti zbog nekih teškoæa s kojima se
suoèio na univerzitetu. Onda je otišao u Karaèi, gdje je poslije
trogodišnjeg studija primio diplomu iz mehanike. Takoðer je studirao
još jednu godinu i onda bio zaposlen u Karaèiju jednu godinu, poslije
èega je otišao u Japan. Od 1981. godine radio je kao in‘enjer za solarnu
energiju i ostao u Japanu 21 godinu. Imao je priliku da slu‘i D‘emat u
raznim nadle‘nostima. Kad je bila zatvorena misionarska kuæa u Tokiju,
on je ponudio svoju kuæu da se koristi kao centar za D‘emat. U 1983.
godini imao je priliku da ode u Koreju radi vakf-e arzi, i u 1985. godini
je prisustvovao ðelsa salani u VB kao predstavnik d‘emata u Japanu. U
1993. godini uspeo se na vrh kao predsjednik omladinske organizacije
Khudam-ul-Ahmadija i takoðer uèio ezan dok je bio na ovom polo‘aju.
U 1999. godini on i njegova ‘ena su došli u VB radi polaganja kamena
temeljca za Bait-ul-Futuh d‘amiju kao predstavnici d‘emata u Japanu.
U Japanu je slu‘io kao predsjednik Tokija, finansijski sekretar Tokija i
kao zamjenik Amira od 2001. do 2003. godine. Jednom prilikom je
Hazreti halifatul Mesih IV r.h. izrazio zadovoljstvo za Zafar Ahmad sahiba
govoreæi da je njegova ‘elja da svi èlanovi d‘emata Ahmadija u Japanu
postanu više kao Zafar Ahmad sahib. U toku njegovog 21. godišnjeg
boravka u Japanu uèinio je napore da unaprijedi svoje obrazovanje i
onda se preselio u Pakistan 2003. godine, gdje je ‘ivio u Cavalry Ground,
i njegova kuæa je tamo takoðer slu‘ila kao centar za obavljanje namaza.
Imao je 56 godina u vrijeme ubistva, bio je musli i ubijen je u Dar-ul-
13
zikr d‘amiji. Uvijek je sjedio u prvom redu u d‘amiji. Tog dana je sjedio
u prvom redu kao i obièno, blizu imam sahiba i zadobio rane mecima u
vrat u pozadini glave, i tako bio ubijen. Bio je potpuno odan Halifatu.
Kad god je imao priliku da posjeti VB, nastojao je koliko god je mogao
da sve namaze obavi iza Halifatul Mesiha. Vrlo je pa‘ljivo slušao hudbe,
i ako bi, iz nekog razloga propustio hudbu u‘ivo, ne bi se smirio dok ne
sasluša snimak hudbe. Bio je istinski uzor mota ’Ljubav svakome, mr‘nja
nikome’. Bio je jednostavan èovjek, vrijedan povjerenja, uvijek je
ispunjavao svoja obeæanja i bio spreman na velike ‘rtve. Bio je
izvanredan mu‘, èak je ponudio da kuha u nekim prilikama. Vodio je
raèuna o najmanjim potrebama svoje ‘ene i nikada nije prigovarao.
Malik Munir Ahmad sahib piše iz Japana da kad je on doputovao u
Japan, on još nije bio o‘enjen, bio je jednostavan èovjek, konzervativne
prirode, prijatna osoba, uvijek spreman da slu‘i na Allahovom putu.
Uvijek je bio spreman za rad u D‘ematu i nikada ne bi rekao ’ne’;
zapravo, ako bi mu bili dati neki projekti, on bi svoju du‘nost provodio
krajnje iskreno i odgovorno. Imao je poštovanje prema svim vršiocima
du‘nosti, mladim i starim. Prije nego što je napustio Japan, posvetio je
svoj ‘ivot radu u D‘ematu. Magfoor Ahmad Munir sahib (mubalik koji
sada ‘ivi u Rabvi, koji je prethodno ‘ivio u Japanu) piše da su njegove
usluge u toku boravka u Japanu bile ništa manje od usluga onih koji su
posvetili ‘ivot islam Ahmadija (vakf-e-zindagi); zapravo, ne bi bilo
neispravno reæi da su njegove usluge bile primjerene za sve da ih
oponašaju. Bio je na èelu finansijskih ‘rtvovanja i u posveæivanju
vremena za slu‘enje D‘ematu. Slu‘io je kao honorarni mubalik, sekretar
finansija i predsjednik d‘emata Tokijo. Bio je potpuno predan
utemeljenju Halifata. U toku namaza je uèio sa velikom gorivošæu. Oèi
bi mu uvijek zasuzile kad bi èuo o nepovoljnim okolnostima drugih.
56. Mirza Mahmood Ahmad sahib, sin Akbar Ali sahiba,
stanovnika oblasti Naroval. Njegov djed po ocu, hazreti Anayatullah
sahib r.a. bio je ashab Obeæanog Mesije a.s. Radio je za odjeljenje telefona
i sa posla je penzionisan u 2008. godini. U Lahoru je ‘ivio 35 godina. U
vrijeme ubistva imao je 58 godina i ubijen je u Bait-un-Noor d‘amiji.
Èesto je d‘umu klanjao u ovoj d‘amiji. Tog smrtonosnog dana ga je
metak pogodio u èelo i trenutno ga usmrtio. On je uvijek bio spreman
da slu‘i D‘emat, i imao je priliku da radi pod vakf-e-arzi programom
nekoliko puta. Bio je izuzetno mehkog srca, vrijedan i jednostavan
14
èovjek. Njegov sin, Kaiser Mahmood sahib je bio prisutan s njim u toku
napada i ostao je bezbjedan. Èetiri dana prije ubistva, njegova ‘ena je
u snu vidjela prelijepu bašèu sa hladnim povjetarcem i rijekama da
teku kroz nju. To je prekrasno mjesto. Mahmood sahib je u snu rekao:
’Ja sam izgradio kuæu za tebe ali æu ja ostati u ovoj palaèi.’ Palaèa je bila
ispunjena ugodnim parfemom i mirisom. Da Allah uzdigne njegov
polo‘aj u D‘ennetu. Amin.
57. Šaikh Muhammed Akram Athar sahib, sin Šaikh
Šamsuddin sahiba, stanovnik oblasti Gujranvala. Sva rodbina ove
porodice je pomrla kad se kuga proširila i poslije toga je Šamsuddin
sahib preselio u oblast Sargoda i takoðer imao èast da slu‘i hazreti
Obeæanog Mesiju a.s. i hazreti Muslih Mauda r.a. iako je dao zavjet
bai’ata na ruci Muslih Mauda r.a. Punac Akram sahiba, Khwaja
Muhammed Sharif sahib r.a. je bio ashab Obeæanog Mesije a.s. U vrijeme
ubistva imao je 66 godina i bio je ubijen u Dar-ul-zikr d‘amiji. Sjedio je
na stolicama u holu kad je poèelo pucanje i bio ranjen mecima u glavu
i rebra, zbog èega je umro. Oko dva do tri mjeseca prije ubistva, imao je
san i rekao da je vrijeme njegove smrti blizu. Od tada je postao vrlo tih.
Njegova snaha je u snu vidjela hol u Rabvi koji je pripadao Majlis
Ansarullah, koji nikada prije nije vidjela. Primila je tri dara koje je onda
odnijela u Lahor. Huzur a.t. je rekao da je d‘enaza za šehide takoðer
klanjana u salama Majlis Ansarullah. On je imao ljubav za prenošenje
poruke islama i odlazio u obli‘nji grad da propagira ovu poruku, i sa
sobom bi ponio Al Fazal (magazin). Takoðer se borio protiv pušenja, i
zaustavljao ljude od toga kad god bi ih vidio da puše. Savjetovao bi ih
da cigare zamijene drugom vrstom hrane. Bio je redovan u obavljanju
tahad‘ud namaza. Posjedovao je mnoge vrline. Uvijek je uèio dove i
èinio ih za druge uzimajuæi njihovo ime. Bio je redovit u plaæanju
èlanarine, zapravo, kad god bi primio plaæu otišao bi do sekretara za
finansije da plati èlanarinu. Huzur a.t. je dodao da je ovo prikladan
naèin plaæanja èlanarine umjesto da zaostajemo u plaæanju, i da
pozivajuæi se na ove ljude, neki ka‘u da zaostaju u plaæanju zato što ih
sekretar za finansije nije podsjetio. Huzur a.t. je rekao da je odgovornost
svakog pojedinca da ne izostaje u plaæanju èlanarine. U toku godine
obilje‘avanja stoljetnice Halifata on je uèestvovao u takmièenju pisanja
eseja i postigao ocjenu ’A’ u tome.
58. Mirza Masroor Baig sahib, sin Mirza Sarwar Baig sahiba.
Njegovi preci su bili iz grada u oblasti Amritsar. Njegov amid‘a, Mirza
15
Munever Baig sahib, koji je dao zavjet bai’ata 1953. godine bio je ubijen
u 1985. godini od neprijatelja D‘emata. Mirza Masroor sahib je
posjedovao butik za vjenèanice. U vrijeme ubistva imao je 29 godina,
bio je musi i ubijen je u Bait-un-Noor d‘amiji. Slu‘io je d‘emat kao
sekretar izdavaèkih poslova, nazim tahrik-e-d‘edid i radio je za
bezbjednost. Tog kobnog petka, kaid Khudam ga je nazvao dva puta da
ga podsjeti da ode na d‘umu radi du‘nosti na obezbjeðenju, na što je
on odgovorio da se ne brine i da æe, ako treba, on biti prvi da primi
metak. Obavljao je du‘nost na glavnom ulazu i prvog su ga meci pogodili
kad su napadaèi otvorili vatru i bio je na mjestu ubijen. Istog dana je
sanjao da je bio pretuèen i da ga gone crni psi. Uvijek je bio spreman da
slu‘i D‘emat i bio je poslušan upravi D‘emata. Imao je mehko srce i
ugodnu narav. Bio je redovan u obavljanju dnevnih namaza. Njegova
‘ena oèekuje prvo dijete. Huzur a.t. je molio Allaha za bebu da im
Allah podari èestito i bogobojazno dijete koje æe imati dug i zdrav ‘ivot.
Amin.
59. Mian Muhammed Munir Ahmad sahib, sin Maulvi Abdus
Selam Umar sahiba. Munir sahib je bio unuk po ocu hazreti Halifatul
Mesiha I r.a., roðen u kuæi njegovog djeda po majci, Mir Muhammed
Saeed sahiba iz Hyderabad, Indija, koji je dao zavjet bai’ata na odobrenje
Obeæanog Mesije a.s. Zbog njegovog prihvatanja Ahmadijata, mnoga
domaæinstva u Hyderabadu su ušla u okrilje Ahmadijata. Munir sahib
je stekao diplomu na fakultetu u Lahoru 1962. godine. U vrijeme ubistva
imao je 70 godina i bio je ubijen u Bait-un-Noor d‘amiji. Tog kobnog
dana, on je kasnije otišao u d‘amiju nego što normalno ide, što je bilo
oko podneva, i stigao tamo oko 1 sat popodne. Sjedio je na stolicama
do general Nasira u prvom redu. Dok je pokušavao da zatvori vrata da
napadaèi ne mogu uæi, jedan od njih je zaglavio vrata puškom i nastavio
pucati. Bio je ranjen metkom u glavu i zbog toga je umro. Deset godina
prije ovih napada, vidio je u snu da je bio pripremljen grob do groba
hazreti Omera Farook r.a. i kad je ispitivao o tome, bio je obaviješten da
je ovaj grob bio pripremljen za njega. Ovaj san je bio ispunjen njegovim
ubistvom, jer je bio od potomaka hazreti Omer Farooka r.a. i obojica su
imali zajednièko to što su bili šehidi. Njegova kæi je sanjala da joj je
otac došao i tra‘io da pripremi njegovu sobu i oèisti je. Ona je u snu
uradila kako joj je bilo reèeno i nekoliko dana kasnije, stigli su neki
gosti koji su ‘eljeli da vide sobu njenog oca šehida. Njegov sin je rekao
da je u vrijme njegovog vjerskog vjenèanja izbila rasprava u kojoj su
16
neki èlanovi D‘emata nastojali da ga poka‘u kao dio Lahori d‘emata.
Kad je ova stvar stigla do hazreti Halifatul Mesiha III r.h., on je vrlo
ljubazno rekao da ovaj èovjek nema potrebe da ponovo dadne svoj
zavjet, pošto je bio unuk èovjeka koji je bio miljenik Obeæanog Mesije
a.s. lièno i koji stoji za Halifat kao štit. Onda je Maulana Abul ata
Jalandhari sahib obavio njegov nikah. Jedan od njegovih bli‘njih piše
da je bio samilostan èovjek, pomagao je siromašne i one u nu‘di, bio
vrlo gostoprimljiv, posjeæivao je bolesne, pomagao siromašnim prilikom
udaje njihovih kæeri i plaæao je poduèavanje za siromašne. Bio je tako
gostoprimljiv da ako bi gost posjetio njegovu kuæu on mu ne bi dao da
ode bez jela. Bio je redovit u obavljanju tahad‘ud namaza.
60. Dr. Tarik Bašeer sahib, sin Èaudhry Jusuf Khan sahiba.
Njegov otac je ‘ivio u Shakkargarhu, i bio prvi koji je dao zavjet bai’ata
u porodici. On je otišao da ‘ivi u Karaèiju na uputu Hazreti Halifatul
Mesiha II r.a. da pazi na posjed u Sindhu. Dr. Tarik je bio roðen u Karaèiju.
Prvo obrazovanje je imao u Shakkargarhu, i otišao u Lahor gdje je završio
svoj MBBS i nekoliko drugih kurseva za specijalizaciju, poslije kojih je
15 godina slu‘io u bolnici Kusoor. Slu‘io je kao ASP u Mayo bolnici i
vodio je svoju vlastitu kliniku u Kusooru. U vrijeme ubistva imao je 57
godina i ubijen je u Dar-ul-zikr d‘amiji. U vrijeme izbijanja napada,
sjeo je blizu mihraba u glavnom holu. Bio je ranjen nakon eksplozije
prve granate i umro zbog ovih rana. Nekoliko dana prije ubistva njegova
je ‘ena u snu vidjela prelijepu kuæu da plovi u oblacima, i vidjela je da
njen mu‘ u njoj stanuje. U drugom snu je vidjela da je u toku razornog
zemljotresa i oluje, ona mahnito trèi unaokolo i tra‘i svog mu‘a, ali ga
ne mo‘e naæi. On je bio èovjek vrlo plemenite prirode, koji nikada ne bi
nikoga povrijedio. Volio je svoju djecu, pogotovu kæeri. Bio je samilostan
prema svojim pacijentima i saosjeæajan prema svakome oko sebe. Kad
je njegov neahmadi gazda èuo vijest o njegovom ubistvu, bio je tako
šokiran da se onesvjestio. U toku šest godina unajmljivanja kuæe on je
uvijek išao kuæi svog gazde da plati kiriju. Nikada, ni jednom ga gazda
nije trebao podsjetiti da plati svoju obavezu. Èitao je knjige Obeæanog
Mesije a.s. sa velikim ‘arom, bio redovan u plaæanju èlanarine i
savjetovao svoju ‘enu da uzme dio njegovog dnevnog prihoda za
siromašne i one u nu‘di. Redovno je slušao Huzurove hudbe i ponekad
ih je slušao ponovo nekoliko puta. Jedan od njegovih sinova je takoðer
završio MBBS fakultet, i bio je ranjen u toku ovih napada. Huzur a.t. je
molio Allaha za potpuno ozdravljenje njegovog sina, i za one koji su
bili ranjeni u toku ovih zvjerskih napada.
17
61. Aršad Mahmood Butt sahib, sin Mahmood Ahmad Butt
sahiba. Njegov pradjed, Abdullah Butt sahib je ‘ivio u Sialkotu. Njegov
djed, Jaan Muhammed sahib r.a. bio je ashab Obeæanog Mesije a.s.
Njegov otac je radio u zrakoplovstvu zbog èega je porodica ‘ivjela na
raznim mjestima kako je on bio premještan. Aršad sahib je dobio svoju
ICom diplomu u Lahoru. U vrijeme ubistva bilo mu je 48 godina i ubijen
je u Bait-un-Noor d‘amiji. Slu‘io je kao naib zaeem Ansarullah i sekretar
tahrik-e-d‘edid. Tog kobnog dana ranije se spremio za d‘umu i sjeo u
prvi red u glavnom holu. Pogodila su ga tri do èetiri metka u toku
poèetnog stadija pucanja i na mjestu je bio ubijen. Bio je redovan u
obavljanju pet dnevnih namaza, svakodnevno je naglas uèio Kur’an,
obavljao je svoj posao uprkos nedostatka u nozi zbog djeèje paralize.
Imao je ogromnu ljubav prema utemeljenju Halifata, plaæao je èlanarinu
iznad svoje moguænosti, i prouèavao je razne knjige D‘emata i uvijek
se molio Bogu. Da Allah d‘.š. uzdigne njegov polo‘aj u D‘ennetu. Amin.
62. Muhammed Husein Malhi sahib, sin Muhammed Ibrahim
sahiba, stanovnika oblasti Sialkot. Njegov otac je bio prvi koji je dao
zavjet bai’ata. Zadnje 34 godine je ‘ivio u Lahoru, i imao priliku da
predaje u raznim školama D‘emata. U vrijeme ubistva imao je 68 godina.
Bio je elektrièar po zanatu, i ne bi naplaæivao siromašnim ili ljudima u
nu‘di za svoje usluge. Nadgledao je gradnju d‘amije u svom ogranku
pod svojim nadzorom. Da Allah uzdigne njegov polo‘aj u D‘ennetu.
Amin.
63. Muhammed Ameen sahib, sin Had‘i Abdul Kareem sahiba
koji je bio iz Jammu Kašmir i dao zavjet bai’ata u 1952. godini. Ameen
sahib je dao zavjet bai’ata poslije svog oca. U vrijeme ubistva imao je
70 godina i bio je ubijen u Dar-ul-zikr d‘amiji. Sjedio je u prvom redu
kad je granata detonirala i ranila ga i bio je pogoðen mecima. U kritiènom
stanju je odvezen u bolnicu, ali je nakon 3 dana umro, 30. maja. Dva
dana prije ubistva, probudio se di‘uæi ruke i govoreæi ’Allahu Ekber!’
On je bio èovjek koji je posjedovao mnoge vrline, bio je vrlo gostoprimljiv
i uvijek spreman da slu‘i D‘emat. Sa velikim ‘arom je uèestvovao u
programima i takmièenjima D‘emata.
64. Malik Zubair Ahmadi sahib, sin abdul Malik Ahmada. On
je ‘ivio u oblasti Faisalabad. Njegov djed po ocu, Malik Abdul Majeed
sahib r.a. dao je zavjet bai’ata u toku ‘ivota Obeæanog Mesije a.s. iako
nikada nije mogao imati èast da se lièno sretne s njim. Zubair sahib je
18
bio zaposlen u Faisalabadu kod Wapta, i poslije penzionisanja preselio
je u Lahor jedan mjesec prije napada. Ime njegovog oca je spomenuto
meðu onima koji su dali doprinose za gradnju Bait-ul-Fazal d‘amije u
Faisalabadu. Obavljao je namaz u d‘amiji u svom ogranku, ali kad je
posjetio Bait-un-Noor d‘amiju tra‘io je od svog sina da ga dovede u
ovu d‘amiju na d‘umu pošto se Ahmadi ovdje okupljaju u velikom
broju. U vrijeme ubistva imao je 61 godinu i bio je ubijen u Bait-unNoor
d‘amiji. Sjedio je u glavnom holu dok je njegov sin bio u drugom
holu. Kad su napadaèi poèeli napadati klanjaèe on je otišao prema zidu.
Njegov sin je mahnito tragao za njim ali ga nije mogao vidjeti, dok je
on vidio svog sina i pozvao ga: ’Zašto tako trèiš okolo? Ako smo pod
napadom bit æemo meðu šehidima pravo ovdje.’ Kad je poèelo pucanje
u holu, metak ga je pogodio u srce i bio je kritièno ranjen. Odvezen je u
bolnicu gdje je umro i stekao polo‘aj šehida. Bio je redovit u obavljanju
pet dnevnih namaza i tahad‘ud namazima, u tolikoj mjeri da je govorio
da, ako zbog umora nije u stanju da ustane radi tahad‘ud namaza,
osjeæao je kao da ga neko silom probudi. Redovito je gledao MTA. Kad
je njegov sin kupio auto, on ga je savjetovao da ne sluša nikakvu muziku
ili radio u autu, da umjesto toga treba da uèi ‘subhanallah’ i priziva
salavate, pošto je ovo takoðer bila njegova praksa. Njegov mlaði brat je
takoðer rekao da, kad su bili mladi on bi uèio jednu dovu u jednom
dijelu puta a drugu dovu za druge dijelove. Kad je njegov sin rekao da
‘eli osigurati svoje auto on mu je dao razborit savjet i rekao mu:
’Osiguranja su slaba i ne mogu te zaštititi nego je Svemoguæi Allah
osnovni Zaštitnik; ja ti predla‘em da platiš èlanarinuu ime auta u iznosu
jednakom iznosu za osiguranje svakog mjeseca.’ Njegov sin je tako
postupio. On je bio veliki atletièar u boksu i primio je mnoge nagrade.
65. Èaudhry Muhammed Navaz sahib, sin Ghulam Rusool
sahiba. Njegovi preci su bili iz grada u oblasti Sialkot, i neki od starješina
njegove porodice bili su ashabi Obeæanog Mesije a.s. premda je njegov
otac dao zavjet bai’ata u vrijeme Hazreti Muslih Mauda r.a. kao rezultat
debate odr‘ane u njihovom selu. Nakon završenog fakulteta i
magistarskog, pridru‘io se odjeljenju za obrazovanje i penzionisao se
1991. godine. Preselio je u Lahor 1992. godine, gdje je imao priliku da
slu‘i kao revizor svog ogranka. Imao je 80 godina u vrijeme ubistva i
bio je ubijen u Dar-ul-zikr d‘amiji. Govorio je da ima posebno mjesto u
svom srcu za Dar-ul-zikr d‘amiju zato što je u toku gradnje ove d‘amije
on tamo obavljao vakar-e-amal. Tog kobnog dana, on je obukao novo
19
odijelo i nove cipele i u d‘amiju stigao u 1 sat poslije podne. Sjedio je u
glavnom holu na stolici kad je granata detonirala i on je bio ubijen.
Nekoliko mjeseci prije ovog dogaðaja, njegova ‘ena je u snu èula:
’Èestitke, tvoj mu‘ je ‘iv!’ On je bio iskren i jednostavan èovjek. Bio je
zdrav i aktivan, izgledao je bar 20 godina mlaði. Bio je kapetan veslaèa
u Talim-ul-islam koled‘u. Govorioje nekoliko jezika. Uz knjige d‘emata
takoðer je prouèavao religijske knjige o drugim religijama.
66. Šaikh Mubašar Ahmad sahib, sin Šaikh Hameed Ahmad
sahiba. Njegovi preci su bili iz Kadiana, i poslije odvajanja (Indije i
Pakistana) oni su preselili u Rabvu. Zadnjih 35 godina oni su ‘ivjeli u
Lahoru. Njegov djed po ocu, Šaikh Abdur Rahman sahib, je dao zavjet
bai’ata u vrijeme hazreti Halifatul Mesih II r.a., i Meher Bibi r.a. koja je
bila ashab Obeæanog Mesije a.s. bila je njegova nena po majci. Imao je
47 godina u vrijeme ubistva i bio je ubijen u Bait-un-Noor d‘amiji.
Ovog kobnog dana, on je sjedio u holu pozada u treæem redu. Kad su
napadaèi napali d‘amiju on je nastojao da vrata dr‘i zatvorenim, ali je
bio pogoðen metkom u stomak koji mu je prošao kroz tijelo i onda je
dalje bio ranjen kad je granata eksplodirala i takoðer mu je uho krvarilo.
Pre‘ivio je ranu metkom i bio je ‘iv 2-3 sata poslije ranjavanja. Sam je
otišao do ambulante ali je na putu za bolnicu umro. Tog petka naišao je
na nekoliko prepreka prije nego što je mogao stiæi do d‘amije, ali ga je
Allah d‘.š. odabrao da bude meðu šehidima, stoga je stigao na d‘umu
namaz da primi ovu od Boga datu nagradu. Èesto bi poveo svog punca
koji takoðer nije bio zdrav za d‘ume, i tog je dana rekao da neæe iæi
tako da je on otišao sam. Na putu mu se auto pokvarilo pa ga je odvezao
majstoru i pješke otišao do mjesta gdje je radio koje se nalazilo u blizini.
Kad je zapoèeo neke od poslova, bio je prekid struje, tako da je izašao
napolje, gdje je sreo svog brata. Pitao ga je da ga poveze na d‘umu, i
dok su ovo diskutovali, došla je struja i obojica su otišli na d‘umu.
Mo‘da bi, da su ostali zauzeti u poslu, propustili d‘umu. Njegova ‘ena
ka‘e da je bio primjeran mu‘. Oni su se uzeli prije 20 godina, i ‘ivjeli
su u zajednièkoj porodici. On je pazio na svakog pojedinca u kuæanstvu
i nikad nikome nije dao povoda da prigovara. Njegova sestra je prije
ovog dogaðaja sanjala da njen brat sjedi u bijelom autu koje je plovilo
u zraku. Njegova kæi, Maria Mubašar je dva dana poslije njegovog ubistva
sanjala da on sjedi na ulazu u kuæi i smije se. Ona ga je pitala kako je,
na što je on odgovorio da je dobro i da je sretan. Bio je jednostavan
èovjek, dobrog srca, vrlo samilostan i drag, slu‘io je stare i mlade. Svi
su ga voljeli.
20
Huzur a.t. je molio Allaha za sve šehide, da uzdigne njihov polo‘aj u
D‘ennetu, da Allah bude zaštitnik i Pomagaè njihovih ‘ena i djece, da
Allah pokloni njihovim roditeljima (koji su još ‘ivi) strpljenje da podnesu
ovaj ogromni gubitak, da Allah zaštiti i brani njihove buduæe generacije
i omoguæi im da ostanu èvrsti i strpljivi. Da Allah Svemoguæi èuva svakog
pojedinca u sjenama Svoje milosti i zaštite. Amin.